REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: 15 Gž R-15/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Branimira Miljevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. F. iz P. B. (B.), OIB: …, zastupane po punomoćniku J. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika R. H., M. unutarnjih poslova, OIB: … zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 5787/2020-30 od 28. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5787/2020-30 od 28. listopada 2022., u cijelosti.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom u stavku I. izreke odbio tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici F. G., OIB: iznos od 14.696,43 kuna / 1.950,55 eura1, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici troškove ovoga postupka zajedno za zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana 28. listopada 2022. do isplate, kao neosnovan.“
II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu do 4.250,00 kuna / 564,07 eura2 u roku od 15 dana.
2. Protiv presude žali se tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti zajedno sa troškovima prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14,70/19 dalje u tekstu: ZPP) na koji se navodima žalbe ukazuje, budući je pobijana presuda jasna i razumljiva, može se ispitati i sud za svoje stajalište daje valjane i detaljne razloge. Pazeći nadalje po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od ostalih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, pa je žalba podnesena iz ovog zakonskog žalbenog razloga neosnovana.
6. Predmet spora, po konačno specificiranom tužbenom zahtjevu na glavnoj raspravi od 19. rujna 2022. jest isplata iznosa od 14.696,43 kn bruto s pripadajućim kamatama zatraženim od podnošenja tužbe pa do isplate, na ime razlike u plaći od kolovoza 2014. pa nadalje, što je razdoblje u kojem je tužiteljica na temelju naloga nadređene osobe obavljala poslove koji po sadržaju odgovaraju poslovima radnog mjesta šefa smjene, a za koji bi joj rad pripadala plaća obračunata s koeficijentom složenosti poslova većim nego što je stvarno primala prema postojećem rješenju o plaći za radno mjesto pomoćnika šefa smjene Postaje granične policije Bregana na koje radno mjesto je bila stalno raspoređena.
7. Na temelju rezultata raspravljanja sud prvog stupnja je zaključio da predmetni tužbeni zahtjev nije osnovan, jer da državni službenici, što jest i tužiteljica, pravo na plaću ne stječu po samom zakonu, već jedino na temelju rješenja o plaći nadležnog tijela koje predstavlja upravni akt, te da je tužiteljici na temelju rješenja o plaći kroz predmetno razdoblje isplaćivana plaća prema rješenju o plaći i da sama činjenica obavljanja poslova radnog mjesta šefa smjene , na temelju naloga nadređene osobe, bez obzira radi li se o privremenom ili kontinuiranom radu, ne može predstavljati osnovu za stjecanje prava na isplatu plaće tog radnog mjesta, sve dok se ne ishodi za to odgovarajuće rješenje, a što proizlazi iz odredbi članka 79. i članka 85. Zakona o policiji (Narodne novine, broj: 129/00 i 41/08) te članka 52. i članka 63. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj: 92/2005., 142/2006., 77/2007.,107/2007., 27/2008., 34/11., 49/11., 150/11., 32/12., 49/12.,37/13).
8. Tužiteljica u žalbenom postupku, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, ustraje na suprotnom stajalištu da joj kroz predmetno razdoblje pripada pravo na plaću radnog mjesta šefa smjene koje poslove je faktično obavljala, kako u smislu specijalnih, tako i općih propisa o radu. Iako je u žalbi naveden zakonski žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz žalbe ne proizlazi da se neke od bitnih činjenica koje je prvostupanjski sud utvrdio osporavaju, a sud drugog stupnja je utvrdio da bitne činjenice o kojima ovisi donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari ni nisu između stranaka sporne, tako da je podnesena žalba utvrđena neosnovanom i iz tog zakonskog žalbenog razloga.
9. S obzirom da ovaj sud prihvaća činjenice iz obrazloženja prvostupanjske presude i smatra da je materijalno pravo na koje se prvostupanjski sud poziva, a koje je naprijed istaknuto, pravilno primijenjeno po sudu prvog stupnja, kako u dijelu odluke o glavnom zahtjevu, tako i u dijelu odluke o troškovima postupka, žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava također nije osnovan. Naime, odluku o glavnoj stvari u ovom postupku je prvostupanjski sud donio u skladu s važećom sudskom praksom u brojnim odlukama sudova od kojih se neke i citiraju u obrazloženju pobijane odluke, a identičnog pravnog stajališta u istovrsnim sporovima su i najviši sudovi u Republici Hrvatskoj i to Vrhovni sud RH u presudama Revr - 99/11-2 od 23. ožujka 2011 i Revr - 1508/11-3 od 21. listopada 2015., zatim rješenju Revr - 1613/12-2 od 8. prosinca 2015., te Ustavni sud RH u odluci broj U-III-4514/2011 od 19. siječnja 2012. Uz sve naprijed navedeno je bitno za istaći i da žalbeno pozivanje tužiteljice na odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i tumačenje članka 40. tog Kolektivnog ugovora danog po Zajedničkoj komisiji za tumačenja odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, nema utjecaja na pravilnost odluke prvostupanjskog suda, pošto je o identičnom pozivanju na odredbe Kolektivnog ugovora, VSRH u odluci Revd - 99/11 zauzeo upravo takovo pravno stajalište.
10. U žalbi se samo paušalno navodi da se ista podnosi i zbog odluke o naknadi parničnog troška sadržanoj u stavku II. izreke prvostupanjske presude, ali bez obrazloženja i specifikacije u čemu je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava prilikom donošenja iste, pa je sud drugog stupnja analizom pobijanog rješenja o troškovima utvrdio da je prvostupanjski sud osnovano tu odluku donio na temelju odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a kao i odnosnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, dalje: OT) na koje se sud poziva u obrazloženju, tako da je i u tom dijelu podnesena žalba tužiteljice utvrđena neosnovanom.
11. Budući da tužiteljica nije uspjela s predmetnom žalbom ne pripada joj niti zahtijevani trošak drugostupanjskog postupka u smislu članka 154. stavak 1. ZPP-a, a zbog čega je i odlučeno kao u stavku II. izreke primjenom odredbe članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a.
12. Zbog svega naprijed iznesenog primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, sud drugog stupnja je odlučio kao u izreci ove presude.
U Požegi, 10. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Branka Ribičić
