REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 27/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. K. R., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 26. svibnja 2022. broj K-1140/2021 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 28. rujna 2022. broj Kž-448/2022-4, u sjednici održanoj 9. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se zahtjev os. K. R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu od 26. svibnja 2022. broj K-1140/2021 K. R. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, ali mu je primjenom čl. 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda sa vremenom provjeravanja od četiri godine. Prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenoj sankciji prvostupanjska presuda je preinačena presudom Županijskog suda u Varaždinu od 28. rujna 2022. broj Kž-448/2022-4 na način da je K. R., zbog navedenog kaznenog djela, osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci.

2. Protiv te pravomoćne presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude (dalje u tekstu: zahtjev):

- po branitelju M. V., odvjetniku iz S., zbog povreda opisanih u „čl. 517. st. 1. točka 1. točka 2. i 3. ZKP-a“ s prijedlogom da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda

III Kr 27/2023-3

„u cijelosti ukinu i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje pred sud prvog stupnja, podredno da se osuđeniku...izrekne uvjetna osuda“;

- po branitelju E. S., odvjetniku iz S., (tri podneska) zbog „povrede kaznenog zakona“; te će oba zahtjeva biti razmotrena kao jedinstveni zahtjev osuđenika.

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje: ZKP/08.).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. U zahtjevu po branitelju M. V. navodi se da „prvostupanjski postupak, a time i drugostupanjski postupak karakterizira teško kršenje prava okrivljenika na pravično suđenje, odnosno prava na obranu ... kao i eklatantne povrede odredaba kaznenog postupka.“ Upirući na praksu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetima „Topić VS Hrvatska i Horvatić VS Hrvatska“, smatra da je „u ovom postupku došlo do grubog kršenja načela pravičnosti za osuđenika a poglavito načela jednakosti oružja“, da je „tijekom postupka došlo do bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a te cijelog niza povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP-a, a zbog kojih prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu treba ukinuti“ te da je „i pogrešna odluka drugostupanjskog suda u pogledu odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka“. Pojašnjava da na strani osuđenika „ne postoje otegotne okolnosti koje zahtijevaju izricanje bezuvjetne kazne zatvora“ pa je drugostupanjskom presudom „izrečena bezuvjetna kazna zatvora bez ikakvih valjanih razloga.“ Nastavlja kako „navodna prijašnja osuđivanost u R. I. ...nije kazneno djelo u Republici Hrvatskoj već prekršaj iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana“. Zamjera da se „redovni sudovi...nisu potrudili i pribavili presudu iz R. I.“ te je „neprimjenom Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji i neprimjenom Kaznenog zakona koji se odnosi na pravni kontinuitet kaznenih djela“ povrijeđeno „materijalno pravo“ kao i „bitne povrede odredbe iz članka 468. ZKP-a, a pogotovo pravo na pravično suđenje.“ Preinakom prvostupanjske presude i izricanjem kazne zatvora te „krucijalnim uzimajući prijašnju osuđivanost ... za posjedovanje pištolja u R. I. ... [a] ne pribavljajući presudu iz R. I. i ne utvrđujući da bi u Republici Hrvatskoj to bio prekršaj...koji bi bio brisan iz evidencije ... drugi stupanj [je] grubo i bezobzira povrijedio pravo na pravično suđenje, a da ... pritom nije omogućio obrani da argumentira i pribavi presudu na koja [kojoj] je temeljena zatvorska kazna.“

5.1. U zahtjevu po branitelju E. S. osuđenik ističe da „na listu 25 spisa ... nalazi se optužni prijedlog ... kojim se T. S. (oštećenik) stavlja na teret da bi ... nasrnuo na K. R. dva puta ga odgurnuo...a potom ga uhvatio za tri srednja prsta desne ruke savinuvši mu ih“ što je „dokaz ... da je osuđenik postupao u nužnoj obrani, te da je ... eventualno došlo do prekoračenja nužne obrane“. Budući da „sud nije cijenio navedenu okolnost prilikom donošenja presude ... došlo [je] do pogrešnog utvrđenja činjeničnog stanja i posljedično povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika.“

III Kr 27/2023-3

Zahtjev je dopunjen dostavljenim pravomoćnim prekršajnim nalogom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-438/2023-2 kojim je T. S. (u ovom kaznenom predmetu oštećenik) izrečena novčana kazna zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

6. Prema jasnim granicama predviđenim u čl. 517. st. 1. i 2. ZKP/08. zahtjev se može podnijeti zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, shodno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP/08. ograničen samo na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. To znači da se zahtjev ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka, dakle ovim izvanrednim pravnim lijekom ne ispituje se jesu li niži sudovi pravilno ocijenili dokaznu građu (personalne i materijalne dokaze, vještačenja itd.) o kojoj ovisi zaključak o krivnji i dokazanosti kaznenog djela, niti jesu li pravilno vrednovali okolnosti o kojima ovisi mjera kazne ili odluka o trošku.

7. Nadalje, postojanje povrede kaznenog zakona ispituje se i ocjenjuje u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrđeno u pravomoćnoj presudi i opisano u izreci te presude, a ne prema onim činjenicama koje po ocjeni osuđenika proizlaze iz provedenih dokaza odnosno dokaza koje je trebalo provesti. Naime, već je i prema sadržaju zahtjeva razvidno da se u biti problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja koje bi posljedično utjecalo na primjenu materijalnog prava. Stoga, budući da Vrhovni sud Republike Hrvatske kod ovog pravnog lijeka ne propituje pravilnost ocjene dokaza, a djelatnost osuđenika opisana u izreci prvostupanjske presude je ispravno podvedena pod kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11. za koje je osuđen unutar zakonskog okvira propisane kazne zatvora nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je u pravomoćnoj presudi povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu.

7.1. Osim toga, glede iznijetog prigovora o propustu suda da vodi računa o dokumentaciji sa lista 25 spisa valja podsjetiti da prema čl. 450. st. 1. ZKP/08. sud temelji presudu na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi. Prema stanju stvari (obrazloženju prvostupanjske presude i zapisnicima o raspravi) spomenuta isprava kao dokaz nije ni provedena na raspravi niti su stranke (državni odvjetnik, osuđenik i branitelj) predložile njezino čitanje.

8. Druga ključna zamjerka iz zahtjeva odnosi se na odluku drugostupanjskog suda kojom je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni tako da je uvjetna osuda izrečena u prvostupanjskoj presudi preinačena osudom na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci. Pri tome osuđenik zamjera žalbenom sudu da nije pravilno utvrdio niti ocijenio odlučnu činjenicu o kojoj ovisi vrsta i mjera kazne što da je narušilo pravičnost postupka.

9. Nije sporno da okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne predstavljaju odlučne činjenice jer se na njih nadovezuje primjena zakona, dakle i ove se činjenice utvrđuju na isti način kao i ostale odlučne činjenice o kojima ovisi zaključak o kaznenoj odgovornosti. Kako je već prethodno navedeno (odlomak 6.) ovim se pravnim lijekom ne propituje pravilnost utvrđenja i vrednovanja tih činjenica, ali u odnosu na prigovor nepravičnosti postupka valja reći sljedeće.

III Kr 27/2023-3

9.1. Iz sadržaja pravomoćne presude razvidno je da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku pročitao „izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 93 spisa)“. Na zapisniku o raspravi od 23. svibnja 2022. (list 84 spisa) konstatirano je da se čita „kaznena evidencija za okrivljenika od 23. svibnja 2022. prema kojoj je okrivljenik osuđivan“ i da na tako izvedeni dokaz nije bilo primjedbi niti je obrana predlagala izvođenje drugih dokaza relevantnih za odluku o krivnji i kazni. Valja odmah reći da je osuđenika tijekom postupka, nakon podizanja optužnice, branio izabrani branitelj N. I. te da je već u optužnici kao jedan od dokaza na kojima se ista temelji naznačen „izvadak iz kaznene evidencije ...(list 51 spisa).“ U podacima Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije sa lista 51 spisa evidentirana je jedna presuda t. suda (C. c. of G. od 11.07.2019., pravomoćna 17.09. 2019.; nezakonita trgovina ([i]) druga kaznena djela u vezi s oružjem, vatrenim oružjem i njegovim sastavnim dijelovima, streljivom i eksplozivima; uvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 g. uz rok kušnje u trajanju od 5 g te sporedna novčana kazna i sigurnosna mjera oduzimanje predmeta.). Isti ovaj podatak se nalazi i u izvodu iz kaznene evidencije koji je prvostupanjski sud pročitao na raspravi time da je podatak dopunjen i naznakom o još jednoj presudi t. suda (J. of p. i.-C. of G. od 21.10.2019. pravomoćna 21.01.2021.; nezakonit ulazak ili boravak; bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 2 mj. 15 d., te sporedna novčana kazna).

9.2. Nadalje, u završnom govoru branitelj osuđenika nije osporio činjenicu utvrđenu prema izvodu iz kaznene evidencije, izrazivši stav da se ista ne može smatrati otegotnom okolnošću jer je „K. R. u I. osuđen kao „balkanac“ ... najstrože što je mogao biti osuđen po talijanskom zakonu zbog radnje zbog koje bi bilo koji talijanski građanin bio oslobođen ako bi uopće došao pred sud“ i shodno tome da je „okrivljenik ... do sada neosuđivan zbog bilo kojeg kaznenog djela koje ima veze s nasiljem ... i ... ne zavrjeđuje zatvorsku kaznu ...“

9.3. U pisanoj presudi prvostupanjski sud je dao detaljno obrazloženje za sva svoja činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza kako za utvrđenje krivnje tako i za odluku o sankciji. Posebno je u odlomku 4. prvostupanjske presude navedeno utvrđenje odlučne činjenice o osuđivanosti iz dvije pravomoćne presude talijanskih sudova, a potom je pri obrazlaganju visine kazne i izrečene uvjetne osude vrednovao značaj svih utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti (odlomak 26.-28 presude).

9.4. Osuđenik je putem branitelja podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, upiranjem na dobre odnose oštećenika sa osuđenikom i njegovu nezainteresiranost za kazneni progon što je posljedično trebalo utjecati na blaže odmjerenu kaznu zatvora i kraće vrijeme provjeravanja. Žalbeni je prijedlog osuđenika bio preinačenje prvostupanjske presude u odluci o sankciji osudom na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci uz uvjetnu osudu sa vremenom provjeravanja od tri godine.

9.5. Nadalje, ni u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, koji je ukazao na značaj činjenice da je predmetno kazneno djelo počinjeno za vrijeme provjeravanja iz presude talijanskog suda, obrana nije problematizirala pravilnost utvrđenja činjenice

III Kr 27/2023-3

osuđivanosti već je naglasila važnost okolnosti pod kojima je djelo počinjeno s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije.

9.6. Osuđenik nije zahtijevao obavijest o sjednici vijeća u žalbi niti u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, dakle implicite se odrekao prava sudjelovanja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

9.7. Drugostupanjski sud je razmotrio i ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika te prihvatio pravilnim argumente iz pobijane presude u odnosu na vrednovanje iskaza oštećenika i utvrđenu dinamiku događaja (odlomak 6. presude). Kod obrazlaganja odluke o kazni žalbeni sud podrobno prenosi navode stranaka te, u odnosu na utvrđenu i neosporavanu činjenicu egzistiranja dvije pravomoćne osude, ocjenjuje osnovanim prigovore državnog odvjetnika i potrebu davanja većeg značaja toj otegotnoj okolnosti koja pokazuje da „do sada izricane kaznene sankcije očito nisu polučile očekivani cilj-usklađenje njegovog [osuđenikovog] ponašanja sa zakonom“ osobito jer je predmetno kazneno djelo počinjeno u vremenu provjeravanja iz ranije pravomoćne presude.

10. Imajući na umu navedeno, poglavito da je osuđenika tijekom postupka branio branitelj od povjerenja, da je obrana tijekom postupka imala učinkovitu mogućnost koristiti se procesnim pravima, osporiti kvalitetu i pouzdanost dokaza uključujući i onih koji su važni za odluku o sankciji, da je obrana bila upoznata sa podacima iz kaznene evidencije i nije osporavala njihovu vjerodostojnost niti je predlagala pribavljanje drugih dokaza, a u odgovoru na žalbu aktivno je iskoristila priliku očitovati se o žalbenim navodima državnog odvjetnika, neosnovan je prigovor osuđenika o povredi prava na pravično suđenje.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08. trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 9. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.