Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Zk-595/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Damiru Roniću kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja Republike Hrvatske, OIB..., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u S., radi uknjižbe, odlučujući o žalbi G. T., OIB..., zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva M. i partneri iz Z. i V. H., OIB... iz T., zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva B. & P., iz Z., protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, Zemljišnoknjižni odjel Trogir od 20. svibnja 2022. broj Z-7966/2020 (Z-5714/2020), 9. ožujka 2023.

r i j e š i o  j e

I. Žalbe G. T. i V. H. odbijaju se kao neosnovane te se prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne služba u Trogiru od 20. svibnja 2022. broj Z- 7966/2020 (Z-5714/2020), potvrđuje.

II. Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe G. T. i V. H..

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor G. T. kao neosnovan te je potvrđeno rješenje istoga suda od 16. siječnja 2020. broj Z-7966/2020. Istim rješenjem odbačen je kao nedopušten prigovor V. H. protiv rješenja istog suda 16. siječnja 2020. broj Z-7966/2020.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja u zakonskom roku žali se G. T. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži i pobijano rješenje preinači na način da se uvaži prigovor G. T. i odredi brisanje uknjižbe prava vlasništva na Republiku Hrvatsku.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja u zakonskom roku žali se i V. H. zbog svih razloga navedenih u odredbi članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži, pobijano rješenje preinači te odbije prijedlog predlagatelja te naloži brisanje provedenog upisa uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalbe G. T. i V. H. nisu osnovane.

6. Na žalbu G. T.:

Prvostupanjski sud odbio je prigovor G. T., jer je utvrdio da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Zavoda javne dobrotvornosti u T. te bi s obzirom na postojeće stanje zemljišne knjige ovlaštenik zahtjeva za uspostavu pravnog jedinstva nekretnine spajanjem zemljišnoknjižnih tijela i uknjižbu prava vlasništva bio upravo Zavod javne dobrotvornosti u T.. Međutim, prvostupanjski sud je utvrdio na temelju obavijesti Ministarstva uprave Republike Hrvatske te Državnog arhiva u S. da Zavod javne dobrotvornosti u T. nije upisan niti je bio upisan u registar i evidencije niti je pronađen podatak o upisu o obnovi rada tog Zavoda. Zbog toga prvostupanjski sud utvrđuje da je sukladno odredbama članka 31. Zakona o udruženjima, zborovima i drugim javnim skupovima (SL FNRJ 51/46. i 29/47.) Zavod javne dobrotvornosti u T. prestao postojati kao pravna osoba te je njegova imovina postala općenarodnom imovinom odnosno društvenim vlasništvom sukladno odredbi članka 31. stavci 4. i 5. tog Zakona. S obzirom da je predmetna nekretnina postala općenarodna imovina ona je sada vlasništvo Republike Hrvatske zbog čega je prvostupanjski sud odbio prigovor G. T. jer on nije pravni slijednik Zavoda javne dobrotvornosti u T., a niti je ta nekretnina na drugi način postala vlasništvo G. T.. Ovakvu primjenu materijalnog prava s obzirom na utvrđeno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud.

7. Iz upisa na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama proizlazi da je Zavod javne dobrotvornosti u T. postojao kao pravna osoba prije 1941. kada je upisan na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama. Prema ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je Zavod javne dobrotvornosti u T. izgubio na temelju Zakona, propuštanjem roka za prijavljivanje obnove društva i imovine sukladno odredbi članka 31. Zakona o udruženjima, zborovima i drugim javnim skupovima („Službeni list“ FNRJ broj 51/46.) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o udruženjima, zborovima i drugim javnim skupovima („Službeni list“ FNRJ broj 29/47.;– dalje: ZUZJS), status pravne osobe. Prema odredbi članka 31. stavak 1. ZUZJS propisano je da političke stranke i druga udruženja, koja su postojala prije 6. travnja 1991., a nisu se prijavila za obnovu svoga rada do donošenja ovoga Zakona, mogu prijavu za obnovu svoga rada podnijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dok je odredbom članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZUZJS propisano da ako takva stranka odnosno udruženje ne podnese prijavu za obnovu rada u navedenom roku ili ako stranci odnosno udruženju ne bude odobrena obnova, njihova imovina postaje općedržavna imovina. Stoga, kako bivše društvo nije podnijelo prijavu za obnovu svog rada, imovina bivšeg društva postala je općenarodna imovina silom zakona u trenutku kada su se za stjecanje ostvarile zakonske pretpostavke u ovom slučaju protekom roka od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ZUZJS-a. S obzirom da su sporne nekretnine postale općenarodna imovina one se ne mogu smatrati imovinom općina, gradova ili županija koji preuzimaju nekretnine gradova i općina čiju su slijednik, a u smislu članka 87. stavak 1. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine" broj 90/92.) jer u času formiranja novih lokalnih jedinica u Republici Hrvatskoj sporna imovina nije niti bila u vlasništvu prednika tuženika. Nadalje, kako je sporna nekretnina postala temeljem zakona općenarodna imovina, a upisani vlasnik je prestao postojati, a G. T. nije njegov pravni slijednik, to u ovom konkretnom slučaju nema mjesta primjeni predmnijeva iz stavka 1. i 2. članka 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.; dalje: ZOV). Imajući u vidu da je sporna nekretnina po sili zakona postala općenarodna imovina i da nije utvrđeno u čijem je vlasništvu, jer općenarodna imovina nema upisanog nositelja prava upravljanja, raspolaganja i korištenja ima se smatrati da je sporna nekretnina vlasništvo Republike Hrvatske, što znači da se ne može smatrati vlasništvom G. T.. Identičan pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 4. svibnja 2011. broj Rev x-13/2010-2.

8. Prema tome, s obzirom na naprijed navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio prigovor G. T. jer G. T. ni na koji način nije nositelj prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, već je upravo Republika Hrvatska vlasnik predmetne nekretnine. Radi naprijed navedenog proizlazi da žalba G. T. nije osnovana zbog čega je istu u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsko rješenje potvrditi.

9. Na žalbu V. H.:

Prigovor V. H. prvostupanjski sud je odbacio smatrajući ga kao nedopušten jer on nije ovlašten na podnošenje žalbe radi nedostatka pravnog interesa. Naime, V. H. je upisan kao vlasnik stana, kao posebnog dijela zgrade, ali nije upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik čkbr. 1043/2 zbog čega on nije niti stranka u ovom postupku. Također prvostupanjski sud smatra da plomba koja je upisana po prijedlogu V. H. pod brojem Z-28571/2017 i kao takva je upisana prije plombe pod brojem Z- 42038/2018 po prijedlogu predlagatelja nije od nikakvog utjecaja na vlasništvo V. H. na stanu kao posebnom dijelu zgrade. Prvostupanjski sud smatra da rješavanjem plombe Z-42038/2018 prije rješavanja plombe Z-28571/2017 nije došlo do povrede načela prvenstvenog reda. S obzirom na upis u zemljišnim knjigama i po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud odbacio prigovor V. H. kao nedopušten.

10. Naime, iz uvida u zk.ul.br. 125 k.o. T. vidljivo je da je pod brojem Z-28571/2017 stavljena plomba da je zaprimljen prijedlog V. H. radi povezivanja zemljišnih knjiga. Međutim, isto tako postoji plomba pod brojem Z-1696/2022 kojim je zabilježena žalba V. H. na rješenje u spisu broj Z-28571/2017. Dakle, u trenutku kada je prvostupanjski sud odlučivao o prigovoru V. H. u ovom predmetu, o njegovom prijedlogu za povezivanje zemljišnih knjiga je već bilo odlučeno iako to rješenje još pravomoćnost  rješenja  koja  imaju  raniji nije postalo pravomoćno. Međutim,

prvenstveni red nije preduvjet za rješavanje prijedloga za upis koji su zaprimljeni u kasnijem prvenstvenom redu jer se zemljišnoknjižna rješenja sukladno odredbi članka 120. stavak 2. ZZK-a provode prije pravomoćnosti, pa pravomoćnost rješenja koja imaju raniji prvenstveni red nije preduvjet da se pristupi rješavanju prijedloga za upis koji su zaprimljeni u kasnijem prvenstvenom redu. Takav stav zauzela je već i sudska praksa i to u odluci Županijskog suda u Varaždinu od 13. lipnja 2019. broj Gž Zk-87/2019-3. Dakle s obzirom na sve naprijed navedeno proizlazi da doista V. H. nije stranka u ovom postupku jer on nije osoba na čijoj se nekretnini stječe knjižno pravo i čija se knjižna prava prenose, opterećuju, ograničavaju ili ukidaju. Osim toga, ukoliko će njegova žalba protiv rješenja u spisu broj Z-28571/2017. biti uvažena te ukoliko će njegov prijedlog biti usvojen tada će po načelu prvenstvenog reda svi kasniji upisi iza njegovog prijedloga biti brisani zbog čega eventualna vlasnička prava na predmetnoj nekretnini V. H. neće biti ugrožena. Međutim, kako u ovom trenutku V. H. nije stranka ovog postupka to on ne može ulagati niti prigovor u smislu odredbe članka 123. stavak 1. ZZK-a zbog čega je pravilno prvostupanjski sud njegov prigovor odbacio kao nedopušten.

11. Radi naprijed navedenog proizlazi da žalba V. H. nije osnovana zbog čega je istu u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsko rješenje potvrditi.

Koprivnica, 9. ožujka 2023.

Sudac

Damir Ronić v.r.