Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: 16 P-55/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu Tomislavu Kuči, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja F. S. iz O., OIB: …, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Z. o. u. R. B. i D. N. iz V., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: …, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz O. d. K. & p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 8. veljače 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika u zamjeni, dana 9. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e :

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe ugovora o kreditu broj: 528-50-3286179 od 23. veljače 2006., sklopljen između tužitelja F. S. iz O., OIB: …, kao korisnika kredita i tuženika R. A. d.d., Z., OIB: …, kao kreditora:

- u članku 2. koja glasi: "…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

- u članku 1. koja glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 21.032,60 (dvadesetjednatisućatridesetdva švicarskih franaka i šezdeset centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja."

- u članku 7. koja glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF…".

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju F. S. iz O., OIB: …, u roku od 15 dana isplati iznos od 2.113,86 eura/15.926,87 kn[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama računajući istu u periodu od 24.2.2006. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, u periodu od 1.1.2008. do 30.6.2011. po stopi od 14% godišnje, u periodu od 1.7.2011. do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, u periodu od 1.8.2015. do 31.12.2015. po stopi od 8,14% godišnje, u periodu od 1.1.2016. do 30.6.2016. po stopi od 8,05% godišnje, u periodu od 1.7.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88% godišnje, u periodu od 1.1.2017. do 30.6.2017. po stopi od 7,68% godišnje, u periodu od 1.7.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje, u periodu od 1.1.2018. do 30.6.2018. po stopi od 7,09% godišnje, u periodu od 1.7.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% godišnje, u periodu od 1.1.2019. do 30.6.2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1.7.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30%, od 1.1.2020. do 30.6.2020. po stopi 6,11%, od 1.7.2020. do 31.12.2020. po stopi 5,89%, od 1.1.2021. do 30.6.2021. po stopi 5,75%, od 1.7.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,49%, od 1.1.2022. do 30.6.2022. po stopi od 5,31%, od 1.7.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,50%, a od 1.1.2023. (dan uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) pa nadalje stopa zateznih kamata u skladu s izmijenjenim člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05-156/22), tekuće:

- na iznos od 2,75 eura/20,71 kn od 31.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 0,15 eura/1,15 kn od 30.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,72 eura/28,01 kn od 31.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 11,67 eura/87,89 kn od 31.1.2009. pa do isplate,

- na iznos od 14,88 eura/112,09 kn od 28.2.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,58 eura/57,11 kn od 31.3.2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,19 eura/69,22 kn od 30.4.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,12 eura/61,18 kn od 31.5.2009. pa do isplate,

- na iznos od 4,98 eura/37,51 kn od 30.6.2009. pa do isplate,

- na iznos od 5,57 eura/41,99 kn od 31.7.2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,26 eura/47,20 kn od 31.8.2009. pa do isplate,

- na iznos od 6,37 eura/47,97 kn od 30.9.2009. pa do isplate,

- na iznos od 4,88 eura/36,79 kn od 31.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 7,69 eura/57,96 kn od 30.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 9,94 eura/74,88 kn od 31.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,17 eura/99,24 kn od 31.1.2010. pa do isplate,

- na iznos od 12,44 eura/93,74 kn od 28.2.2010. pa do isplate,

- na iznos od 16,70 eura/125,84 kn od 31.3.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,97 eura/120,30 kn od 30.4.2010. pa do isplate,

- na iznos od 17,61 eura/132,72 kn od 31.5.2010. pa do isplate,

- na iznos od 31,56 eura/237,76 kn od 30.6.2010. pa do isplate,

- na iznos od 28,66 eura/215,95 kn od 31.7.2010. pa do isplate,

- na iznos od 37,46 eura/282,23 kn od 31.8.2010. pa do isplate,

- na iznos od 34,43 eura/259,42 kn od 30.9.2010. pa do isplate,

- na iznos od 29,67 eura/223,52 kn od 31.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 39,80 eura/299,88 kn od 30.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 52,96 eura/399,00 kn od 31.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 43,74 eura/329,55 kn od 31.1.2011. pa do isplate,

- na iznos od 46,77 eura/352,39 kn od 28.2.2011. pa do isplate,

- na iznos od 42,79 eura/322,41 kn od 31.3.2011. pa do isplate,

- na iznos od 43,53 eura/328,01 kn od 30.4.2011. pa do isplate,

- na iznos od 61,11 eura/460,40 kn od 31.5.2011. pa do isplate,

- na iznos od 62,82 eura/473,31 kn od 30.6.2011. pa do isplate,

- na iznos od 77,47 eura/583,69 kn od 31.7.2011. pa do isplate,

- na iznos od 69,96 eura/527,08 kn od 31.8.2011. pa do isplate,

- na iznos od 61,88 eura/466,26 kn od 30.9.2011. pa do isplate,

- na iznos od 60,53 eura/456,05 kn od 31.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 59,95 eura/451,68 kn od 30.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 63,87 eura/481,23 kn od 31.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 67,29 eura/507,00 kn od 31.1.2012. pa do isplate,

- na iznos od 67,75 eura/510,45 kn od 29.2.2012. pa do isplate,

- na iznos od 65,38 eura/492,62 kn od 31.3.2012. pa do isplate,

- na iznos od 66,98 eura/504,66 kn od 30.4.2012. pa do isplate,

- na iznos od 68,07 eura/512,89 kn od 31.5.2012. pa do isplate,

- na iznos od 66,25 eura/499,17 kn od 30.6.2012. pa do isplate,

- na iznos od 66,71 eura/502,64 kn od 31.7.2012. pa do isplate,

- na iznos od 65,32 eura/492,19 kn od 31.8.2012. pa do isplate,

- na iznos od 62,36 eura/469,84 kn od 30.9.2012. pa do isplate,

- na iznos od 65,53 eura/493,77 kn od 31.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 67,06 eura/505,26 kn od 30.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 65,99 eura/497,21 kn od 31.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 60,00 eura/452,10 kn od 31.1.2013. pa do isplate,

- na iznos od 65,01 eura/489,82 kn od 28.2.2013. pa do isplate,

- na iznos od 65,56 eura/493,93 kn od 31.3.2013. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.077,94 eura/15.646,25 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja je određena odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Obrazloženje

1. Dana 3. veljače 2022. tužitelj je podnio kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi se navodi da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu na iznos kunske protuvrijednosti za 21.032,60 CHF dana 23. veljače 2006. Tuženik je kredit isplatio u cijelosti 17. svibnja 2013. Za trajanja otplate kredita kamatna stopa je više puta mijenjana na štetu tužitelja, a početna je iznosila 5,25%. Odredbom čl. 2. ugovora određeno je da je kamatna stopa promjenjiva, a takva odredba je utvrđena nepoštenom i ništetnom jer tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke. Poziva se na odluku Visokog trgovačkog suda RH od 13. lipnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. Ugovor je sklopljen i s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Takva odredba je utvrđena nepoštenom i ništetnom, jer tuženik kao trgovac nije tužitelja informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, a poziva se na odluke Vrhovnog suda, Ustavnog suda, te odluku Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. Budući da je tužitelj vratio cjelokupni kredit, proizlazi da je tuženik od tužitelja primio znatno veći iznos od onog na koji je imao pravo, uvažavajući okolnosti da su plaćanja vršena temeljem ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi. Tvrdi da ne raspolaže svom potrebnom dokumentacijom kako bi postavio određeni tužbeni zahtjev. Predlaže sudu da donese presudu kojom će utvrditi ništetne određene odredbe ugovora o kreditu kao što je to pobliže navedeno u dispozitivu pod točkom I. Postavlja i neodređeni tužbeni zahtjev za isplatom s pripadajućom kamatom. Nakon provođenja financijsko – knjigovodstvenog vještačenja postavlja određeni tužbeni zahtjev podneskom od 1. veljače 2023. i predlaže sudu da donese presudu kao u dispozitivu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti. Tvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postavljanje tužbenog zahtjeva na način na koji to čini tužitelj u svojoj tužbi. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tvrdi da je pozivanje tužitelja na odluke na koje se poziva u tužbi u cijelosti promašeno. Tvrdi da su sporne odredbe ugovora o kreditu bile jasne, razumljive i lako uočljive i da se o svim odredbama pojedinačno pregovaralo, te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Ističe prigovor zastare. Predlaže da sud odbaci tužbu, a podredno odbije tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: ugovor o kreditu, sudske odluke u kolektivnim sporovima, otplatne planove, prijepis knjigovodstvene kartice koja prileži spisu, zahtjev za kredit, ponudu, suglasnost, zadužnicu, odluke o promjeni kamatnih stopa i nalaz i mišljenje sudskog vještaka T. V.

4. Iz ugovora o kreditu od 23.2.2006. utvrđeno je da je sklopljen između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, a kojim kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita iznos od 21.032,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseca, uz kamatnu stupu od 5,25% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl. 1., 2. i 7. ugovora o kreditu). Namjena kredita je kupnja novog automobila T. Y.

5. Iz prijepisa knjigovodstvene kartice za sporni period sud je utvrdio iznose i datume uplata tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu, glavnicu, anuitete i zateznu kamatu.

6. Iz otplatnih planova sud je utvrdio planove otplate predmetnog kredita, kamate, dospijeće i iznose anuiteta.

7. Iz zahtjeva za kredit utvrđeno je da je isti dana 21.2.2006. tužitelj podnio tuženiku, a namjena kredita je kupovina novog automobila marke T.

8. Iz suglasnosti proizlazi da je istu u svezi predmetnog ugovora o kreditu potpisao tužitelj, a kojom banka bez ikakve njegove suglasnosti može zaplijeniti 1/2 njegove plaće ili bilo kojeg drugog stalnog novčanog primanja, a radi naplate novčane tražbine temeljem ugovora o kreditu.

9. Iz zadužnice proizlazi da tužitelj kao dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine tuženika po predmetnom ugovoru o kreditu zaplijene svi njegovi računi kod svih pravnih osoba.

10. Iz ponude od 21.2.2006. proizlazi da je I. D. d.o.o. iz O. ponudila tužitelju automobil T. Y. po cijeni od 12.702,00 eura, odnosno 93.423,21 kn. Naveden je i iznos za kredit 20.420,00 CHF na rok otplate 84 mjeseca.

11. Iz odluka o promjeni kamatnih stopa utvrđeno je da je tuženik u više navrata na temelju odluka Uprave mijenjao kamatne stope po kreditima građana.

12. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka T. V. utvrđeno je da je tužitelj 23. veljače 2006. sklopio s tuženikom ugovor o kreditu. Rok otplate je 84 mjeseca, a način otplate je slijedeći: kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća, a prema otplatnom planu. Kredit je tužitelju isplaćen 1.3.2006. Preplaćeno je kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi više od početno ugovorene kamatne stope 5,25% u iznosu od 1.009,45 CHF, a što iznosi 4.717,36 kn. Banka je četiri puta tijekom otplate kredita mijenjala kamatnu stopu po svojim odlukama u višu od početne. Više je plaćeno tečajnih razlika uslijed CHF valutne klauzule u iznosu od 15.926,87 kn u anuitetima u kojima je srednji tečaj kreditora za CHF na dan plaćanja anuiteta porastao u odnosu na srednji tečaj kreditora za CHF na dan početka korištenja kredita. Kredit je tužitelju isplaćen 1.3.2006. kada je jedan CHF po srednjem tečaju kreditora vrijedio 4,673187 kn. Sudski vještak naveo je razliku preplaćenog tečaja u HRK za svaki mjesec kao što je to pobliže navedeno u dispozitivu pod točkom II. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer je logičan i uvjerljiv, dat prema pravilima struke, a prigovori tuženika su neosnovani i neargumentirani.

13. Prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan. Sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru i da stoga tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca, tako da je potrebno primijeniti odredbe ZZP/07 (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12, 56/13, 41/14) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu u kojem Zakonu su implementirane smjernice Direktive Vijeća Europske ekonomske zajednice 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 96. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se pojedinačno pregovaralo nije i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka ugovornih na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba. Odredbom čl. 102. st. 1. ZZP/07 određeno je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Istovjetno određuje i odredba čl. 49. i čl. 55. st. 1. sada važećeg ZZP-a. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo nije ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca. U konkretnom slučaju predmetni ugovor sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima smatrati da se radi o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti iz čl. 12. ugovora o kojoj stranke nisu pregovarale, te tuženik nije imao nikakvog utjecaja na njen sadržaj, pa stoga ista odredba predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu koja je sačinjena sa svrhom da se svi sporovi iz ugovora povjere sudu sjedišta tuženika, čime bi tuženik ostvario pogodnost i bitno manje troškove, a za tužitelja bi, s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta od suda čija je nadležnost ugovorena, imalo za posljedicu visoke troškove dolaska na sud, što bi dovelo do znatne neravnoteže u procesnom položaju ugovornih stranaka. U navedenom smjeru išla je i kasnija zakonska regulativa, pa je tako i odredbom čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju propisano da u sporovima koji nastanu u svezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, a tužitelj je kao korisnik kredita potrošač prema odredbi čl. 2. istog Zakona.

14. Neosnovano tuženik u više svojih podnesaka tvrdi da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev. U konkretnom slučaju kako to proizlazi iz sadržaja tužbe, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev koji nije bio određen, a tek nakon financijsko – knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je uredio tužbu tako da je postavio određeni tužbeni zahtjev. Nakon stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH, tužitelj ponovno uređuje i specificira tužbeni zahtjev.

15. Neosnovano tuženik prigovara tužitelju da ima status potrošača. Zakon o zaštiti potrošača propisuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu, zahtjeva za kredit i ponude od 21.2.2006., nedvojbeno proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača u smislu citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Iz samog ugovora o kreditu proizlazi da je sklopljen između banke i tužitelja kao fizičke osobe, a svojstvo potrošača prema sudskoj praksi Suda Europske unije ispituje se isključivo s obzirom na položaj u ugovoru.

16. Točkom 2. dispozitiva presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., te po reviziji presudom Vrhovnog suda RH Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala niti ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača, pa je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a i to čl. 81., 82. i 90. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP-a i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama ZOO-a.

17. Točkom 2. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene odlukom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., te povodom revizije banaka, između ostalih i tuženice, potvrđene presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019., utvrđeno je da je tuženica u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a (NN 96/03) u razdoblju od 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP-a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. ZZP-a, te suprotno odredbama ZOO-a.

18. Iz predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnom ugovoru koji je zaključen na unaprijed tiskanom obrascu i da se prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo, pa se može zaključiti da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne i po odredbama ZOO-a (čl. 96. i 97. ZOO- a).

19. Navedene presude iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača koje se odnose i na tuženicu imaju obvezujući učinak za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli primjenom čl. 118. ZZP-a i čl. 502.c ZPP-a, radi čega nije niti bilo potrebno provoditi dokaze na okolnosti utvrđenja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi.

20. Prema odredbi čl. 118. ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a ZZP-a propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe čl. 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi time da će u tom slučaju sud biti obvezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, u postupku povodom restitucijskog zahtjeva obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktan učinak i obvezuju sudove povodom restitucijskog zahtjeva individualnog potrošača. U posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači se mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

21. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe bilo nije.

22. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka T. V. proizlazi da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli preplatio tuženom utuženi iznos, tako da je tuženik obvezan isplatiti tužitelju utuženi iznos sa zakonskom kamatom na pojedinačne iznose navedene u dispozitivu presude (čl. 29. st. 1. ZOO-a).

23. Tijekom postupka tuženik se poziva i na tzv. negativne razlike. U vezi navedenog Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revd-5374/21 dopustio je reviziju radi odgovora na pitanje treba li kod restitucijskog zahtjeva za isplatu zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF utvrđenu negativnu tečajnu razliku CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF po kojem je plaćen anuitet kredita umanjiti za razliku iznosa anuiteta kada je tečaj CHF na dan plaćanja manji od onog na dan isplate kredita. Stajalište ovog suda je da se negativne tečajne razlike ne trebaju uzimati u obzir, već da tuženik da bi ostvario svoju tražbinu treba podnijeti protutužbu ili istaknuti prigovor radi prebijanja. Riječ je o tuženikovoj tražbini i on bira hoće li ju ili neće realizirati. Pravna osnova tužiteljeve tražbine je stjecanje bez osnove od strane tuženika, dok tuženikova tražbina proizlazi iz ugovora i predstavlja ugovornu obvezu. Kada bi se prihvatilo žaliteljevo shvaćanje tužitelj bi bio lišen mogućnosti isticanja prigovora zastare tuženikove tražbine. Tijekom postupka tuženik nije istakao prigovor radi prijeboja, niti je postavio protutužbeni zahtjev, tako da o tzv. negativnim razlikama sud nije niti odlučivao. Eventualna tražbina tuženika po toj osnovi bila bi u zastari. Osim toga, tužitelj od tuženika ništa nije neosnovano stekao da bi tuženiku pripadalo pravo na povrat iznosa.

24. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio je Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. proizlazi da ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđivanja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredaba kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualne parnice potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

25. Donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. pravomoćno je okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu "Franak" glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate onih potraživanja dospjelih od 4.4.2007., odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od 5 godina počev od 15.6.2018. Zastara bi nastupila tek 15.6.2023., a tužba je podnesena 3.2.2022., tako da je neosnovan prigovor zastare po navedenoj osnovi.

26. Pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se prema odredbi čl. 328. ZOO-a, stoga je neosnovan prigovor zastare tuženika.

27. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.077,94 eura/15.656,25 kn , a koji troškovi se odnose na slijedeće troškove: sastav tužbe 1.500,00 kn, sastav podneska od 14. ožujka 2022. 1.500,00 kn, zastupanje na ročištu 25. travnja 2022. 1.500,00 kn, sastav podneska od 18.7.2022. 1.500,00 kn, zastupanje na ročištu 5. prosinca 2022. 375,00 kn, zastupanje na ročištu 10. siječnja 2023. 1.500,00 kn, zastupanje na ročištu 8. veljače 2023. 1.500,00 kn, zastupanje na ročištu za objavu presude 750,00 kn, PDV 2.531,25 kn i troškovi financijsko – knjigovodstvenog vještačenja 3.000,00 kn. Prilikom odluke o troškovima sud je uzeo u obzir presudu Suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, te čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13. Tužitelju nisu priznati troškovi za sastav podnesaka od 23. svibnja 2022., 30. kolovoza 2022., 31. kolovoza 2022., 2. prosinca 2022. i 1. veljače 2023., budući da po ocjeni ovog suda nisu bili potrebni za vođenje parnice. Tužitelju nisu priznati ni troškovi koji se odnose na korištenje osobnog automobila punomoćnika tužitelja na relaciji V. – S. i povrata, budući da u sjedištu Stalne službe u S. ima dovoljan broj odvjetnika koji su mogli zastupati tužitelja.

U Slatini 9. ožujka 2023.

Sudac:

Tomislav Kuči

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana prijema prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda na nadležni županijski sud, u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj: po Z. o. u. R. B. i D. N., V.,

2. Tuženik: po O. d. K. & p. d.o.o., Z.