REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 47 Pž-706/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-PROIZVODNJA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 09518585079, protiv tuženika GRAD OTOČAC, Kralja Zvonimira 10, OIB 14180718952, kojeg zastupaju punomoćnici Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić odvjetnici u Rijeci, A. Medulića 5, radi isplate iznosa od 884.152,69 EUR / 6.661.648,42 kn, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-325/2022-35 od 11. siječnja 2023., 9. ožujka 2023.
r i j e š i o j e
Odbijaju se tužiteljeva i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-325/2022-35 od 11. siječnja 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovački sud u Rijeci odbacio je tužbu, naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 34.007,09 EUR / 256.226,44 kn, te odbio tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 84.901,67 EUR / 639.691,62 kn.
2. Prvostupanjski je sud utvrdio osnovanim tuženikov prigovor litispendencije, jer je u tijeku postupak pred Upravnim sudom u Rijeci poslovni broj Us I-370/2020 u kojem je i nepravomoćno odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za povrat komunalne naknade. O istom se zahtjevu raspravlja i odlučuje i u ovoj parnici, a postupak pred Upravnim sudom počeo je teći prije ove parnice (čl. 194. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).
3. Protiv navedenog rješenja žalbu su izjavile obje stranke.
3.1. Tužitelj je izjavio žalbu protiv dijela rješenja kojim je odbačena tužba i on obvezan naknaditi parnične troškove tuženiku, navodeći da je prvostupanjski sud postupio protivno rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-599/2017 kojim mu je predmet upućen na postupanje kao nadležnom sudu. Pobijano je rješenje prvostupanjski sud donio na tuženikov prijedlog, nakon što je prethodno pokušao prekinuti postupak do pravomoćnog okončanja postupka pred Upravnim sudom, mada je dobio uputu da mora nastaviti postupanje i započeti s izvođenjem dokaza. Za nastalu pravnu situaciju tužitelj nalazi odgovornim prvostupanjski sud koji se 17. svibnja 2017. oglasio nenadležnim (što je sanirao Vrhovni sud), a u drugim je parnicama identičnog činjeničnog i pravnog supstrata donio meritornu odluku. Takvim postupanjem tužitelj trpi štetu i zapravo je kažnjen bez opravdanog razloga. Čekajući rješidbu Vrhovnog suda vezano uz nadležnost, tužitelj je bio primoran pokrenuti postupak pred upravnim sudom, jer je bio u riziku da mu tražbina padne u zastaru, ako bi Vrhovni sud potvrdio odluku o nenadležnosti. Protivi se i odluci o troškovima postupka te predlaže da ovaj sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3.2. Tuženik je izjavio žalbu protiv dijela odluke o parničnim troškovima kojim je odbijen njegov zahtjev, smatrajući da je prvostupanjski sud neosnovano umanjio njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu, te da mu pripada cijeli zatraženi trošak. Predlaže da ovaj sud u tom dijelu pobijano rješenje preinači.
4. Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Tužbeni zahtjev u ovoj parnici odnosi se na isplatu na temelju stjecanja bez osnove. Tužitelj tvrdi da je tuženik od njega naplatio utuženi iznos s osnove komunalne naknade po upravnim rješenjima Grada Otočca o visini komunalne naknade. Tužitelj je protiv tih rješenja podnosio žalbe koje su odbijene rješenjima Upravnog odjela za gospodarstvo Ličko-senjske županije, pa je pokrenuo upravne sporove koji su okončani presudama Upravnog suda Republike Hrvatske kojima su navedena rješenja poništena. Zato tužitelj tvrdi da je tuženik od njega bez osnove (s osnove koja je naknadno otpala) stekao utuženi iznos čiji povrat potražuje u ovoj parnici, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Dakle, u ovoj parnici raspravlja se i odlučuje o tužbenom zahtjevu kojim tužitelj potražuje povrat komunalne naknade prema propisima obveznog prava, kojima je uređen institut stjecanja bez osnove.
8. Presudom Upravnog suda u Rijeci Usl-370/2020 od 31. svibnja 2021., u upravnom sporu između tužitelja protiv Ličko-senjske županije kao tuženika, uz sudjelovanje Grada Otočca kao zainteresirane osobe, poništena su rješenja Ličko- senjske županije i Grada Otočca kojima je utvrđena tužiteljeva obveza plaćanja komunalne naknade te je tužitelju priznato pravo na povrat komunalne naknade u iznosu od 6.661.648,42 kn sa zateznim kamatama, što je Grad Otočac dužan tužitelju platiti u roku 30 dana od dostave pravomoćne presude.
9. Iz navedenog slijedi da se u ovoj pravnoj stvari odlučuje o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na povrat komunalne naknade i to u identičnom iznosu kao i u upravnom sporu. Oba zahtjeva iz navedenih sudskih postupaka utemeljena su na identičnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, oba se postupka u pogledu zahtjeva za isplatu vode između istih osoba. Treća osoba u upravnom sporu (ovdje tuženik) ima položaj stranke sukladno odredbi čl. 16. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21).
10. Nije sporno da je u ovoj pravnoj stvari tužba tuženiku dostavljena na odgovor 6. rujna 2021., što znači da je parnica u ovoj pravnoj stvari počela teći toga dana. Drugi sudski postupak, i to postupak pred Upravnim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem Us l-370/2020 u kojem je postavljen sadržajno isti zahtjev, počeo je teći ranije i u tom je postupku 31. svibnja 2021. donesena nepravomoćna presuda. S obzirom na to da je parnica u ovoj pravnoj stvari počela kasnije teći u odnosu na navedeni postupak pred Upravnim sudom u Rijeci, prvostupanjski sud je donio pobijano rješenje.
11. Odredbom čl. 194. ZPP-a propisano je da parnica počinje teći dostavom tužbe tuženiku (st. 1.). Dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti i to onu tužbu u odnosu na koju je parnica počela kasnije teći (st. 3.). Na dvostruku litispendenciju sud pazi po službenoj dužnosti (st. 4.). Dakle, da bi postojala litispendencija potrebno je da u istom trenutku teku dvije parnice među istim strankama u pogledu istog zahtjeva.
12. U vrijeme donošenja pobijanog rješenja pred prvostupanjskim je sudom u tijeku bio parnični postupak, a pred Upravnim sudom upravni spor, oba u povodu istog zahtjeva među istim strankama. S obzirom na nespornu činjenicu da je parnica u ovoj pravnoj stvari počela teći nakon što je počeo teći upravni spor pred drugim sudom u pogledu iste pravne stvari, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tuženikovog prigovora dvostruke litispendencije. U isto vrijeme ne mogu teći dva sudska postupka pred dva suda u Republici Hrvatskoj o istoj pravnoj stvari među istim strankama. Odatle pravilnost pobijanog rješenja o odbacivanju tužbe.
13. Pritom ovaj sud ističe i to da je do navedene pravne situacije došlo činjenicom što je prvostupanjski sud odlučio dostaviti tužbu na odgovor tuženiku znatno nakon što je zaprimio tužbu, ocijenivši da nije nadležan za postupanje. Zato se oglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje i odbacio tužbu rješenjem od 17. svibnja 2017. To se promijenilo odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je rješenjem Revt-566/2017 od 25. svibnja 2021. ukinuo rješenje prvostupanjskog suda i ovoga suda Pž-4379/2017 od 8. kolovoza 2017. (kojim je rješenje potvrđeno) i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj je u međuvremenu pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Rijeci u kojem je u vrijeme donošenja pobijanog rješenja donesena nepravomoćna presuda.
13.1. Napominje se da je u međuvremenu Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj UsŽ-2930/2021 od 22. veljače 2023. potvrdio presudu Upravnog suda u Rijeci Usl-370/2020-8 od 31. svibnja 2021. kojom je ovdje tuženiku (tamo zainteresiranoj osobi) naloženo plaćanje spornog iznosa u roku od 30 dana od dostave pravomoćne presude. To znači da je u međuvremenu upravni spor pravomoćno dovršen, na što prvostupanjski sud inače pazi po službenoj dužnosti tijekom cijelog postupka (čl. 333. st. 2. ZPP-a), što za posljedicu također ima odbacivanje tužbe. Pravomoćnošću sudske odluke, konzumirano je pravo na traženje sudske zaštite.
14. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnim troškovima koju je prvostupanjski sud detaljno obrazložio, navođenjem parničnih radnji za koje tuženiku priznaje troškove postupka, u kojem iznosu i po kojoj osnovi, kao i onih radnji za koje zahtijevani trošak nije naknađen. Takvoj se odluci stranke žalbama neosnovano protive.
14.1. Naime, prvostupanjski sud je, budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu (čl. 154. st. 1. ZPP-a), priznao tuženiku parnični trošak u iznosu od 34.007,09 EUR / 256.226,44 kn pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: OT), sukladno vrijednosti predmeta spora te vodeći računa o naknadi samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a), i to za ove parnične radnje:
- trošak odgovora na tužbu u iznosu od 8.759,71 EUR / 66.000,00 kn (Tbr. 8.1. OT),
- trošak zastupanja na ročištima 6. listopada 2021., 2. studenog 2022. i 30. studenog 2022. koja su odgođena prije početka raspravljanja u iznosima od po 66,36 EUR / 500,00 kn (ukupno 199,08 EUR / 1.500,00 kn) sukladno Tbr. 9.5. OT. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik neosnovano tražio nagradu u većem iznosu (iznosu od 8.759,71 EUR / 66.000,00 kn za ročište 6. listopada 2022. te u iznosima od po 12.603,66 EUR / 94.962,30 kn uvećano za PDV za ostala ročišta), što tuženik žalbenim navodima nije uspio osnovano osporiti.
- trošak zastupanja na ročištu 22. rujna 2022. u iznosu od 8.759,71 EUR / 66.000,00 kn po Tbr. 9.1. OT,
- troška sastava žalbe protiv rješenja o prekidu postupka od 6. listopada 2022. u iznosu od 4.379,85 EUR / 33.000,00 kn po Tbr. 10.5. OT. Tuženik je neosnovano tražio nagradu u iznosu od 9.673,54 EUR / 72.885,25 kn.
- trošak sastava podnesaka od 29. lipnja 2022. i 29. studenog 2022. u iznosima od po 66,36 EUR / 500,00 kn (ukupno 132,72 EUR / 1.000,00 kn) sukladno Tbr. 8.3. OT, jer nije riječ o podnescima iz Tbr. 8.1. i 8.2. OT. Tuženik je neosnovano tražio nagradu u iznosu od 8.759,71 EUR / 66.000,00 kn za podnesak od 29. lipnja 2022. te 12.962,30 EUR / 94.962,30 kn uvećano za PDV za podnesak od 29. studenog 2022.
- trošak zastupanja na ročištu 11. siječnja 2023., na kojem je odbačena tužba u iznosu od 6.301,83 EUR / 47.481,15 kn po Tbr. 9.2. OT (tuženik je neosnovano tražio nagradu u iznosu od 12.962,30 EUR / 94.962,30 kn),
- PDV u iznosu od 6.801,42 EUR / 51.245,29 kn po Tbr. 42. OT.
14.2. Stoga nisu osnovani tužiteljevi žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio naknadu troškova odgovora na tužbu, zastupanja na ročištu 22. rujna 2022., trošak žalbe na rješenje o prekidu postupka i trošak zastupanja na ročištu 11. siječnja 2023. Ovaj sud cijeni neosnovanima i tuženikove žalbene navode kojima je osporavao pravilnost visine dosuđenog mu troška u dijelu kojim je njegov zahtjev odbijen za trošak zastupanja na ročištima u više zatraženim iznosima, kao i za sastav podnesaka od 29. lipnja i 29. studenoga 2022.
15. Slijedom svega navedenog, odbijanjem neosnovanih žalbi tužitelja i tuženika, pobijano je rješenje potvrđeno (čl. 380. t. 2. ZPP-a).
Zagreb, 9. ožujka 2023.
Sudac Kristina
Saganić
Broj zapisa: 9-30855-f21c7
Kontrolni broj: 01f35-242b6-96c9e
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Kristina Saganić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
