REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 10 Us I-48/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja F. J. iz R., U. 6, kojeg zastupa opunomoćenik A. I., odvjetnik u R., U. 28, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi naknade troškova postupka, 9. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-23/21-01/202, URBROJ: 513-04-22-2 od 14. prosinca 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-416- 02/16-01/322, URBROJ: 513-07-08/21-49 od 18. svibnja 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-416-02/16-01/322, URBROJ: 513-07-08/21-49 od 18. svibnja 2021. (dalje: prvostupanjsko rješenje), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka.
2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-410-23/21-01/202, URBROJ: 513-04-22-2 od 14. prosinca 2022. (dalje: osporavano rješenje), odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.
3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba upravnog postupka. U tužbi, u bitnome, navodi da je pravomoćnom ovosudnom presudom poslovni broj: Us I-439/2019 od 3. rujna 2019. poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-23/16-01/1149, URBROJ: 513-04-19-2 od 13. veljače 2019. te da je u ponovnom postupku Porezna uprava, područni ured Rijeka rješenjem KLASA: UP/I-416-02/16-01/322, URBROJ: 513-07-08/21-31 od 12. travnja 2021. utvrdilo nastup zastare poreznog duga tužitelja. Ističe da do navedenog uspjeha ne bi došlo da nije angažirao odvjetnika, a koji trošak mu tuženi nije usvojio pozivajući se na odredbu članka 161. stavka 1. i članka 162. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09, 110/21, dalje: ZUP). Obrazlaže da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 162. stavka 1. ZUP-a jer navedena odredba uređuje pravo na naknadu troškova postupka osoba koje nisu stranke u postupku i koje se saslušavaju sukladno odluci javnopravnog tijela, a koje tijelo prilikom donošenja svoje odluke o angažiranju/saslušanju tih osoba nije vezano eventualnim prijedlogom stranke za njihovo angažiranje/saslušanje. Navodi da je tuženi propustio primijeniti odredbu članka 161. stavka 5. ZUP-a, a da je nesporno da je tuženik, odnosno prvostupanjsko tijelo pokrenuo postupak po službenoj dužnosti, kao i da je taj postupak okončan u korist tužitelja. Radi navedenog da je javnopravno tijelo dužno snositi troškove postupka, poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-I-2753/2012 od 27. rujna 2016. i poslovni broj: U-III-92/2019 od 19. lipnja 2019.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
5. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a Sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je Sud na temelju članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) i odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.
6. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Iz dokumentacije spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 7. svibnja 2021. podnio zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka koji se vodio povodom zahtjeva tužitelja od 21. travnja 2016. za utvrđenjem zastare prava na naplatu poreznog duga utvrđenog rješenjem od 2. travnja 2010. Prvostupanjskim rješenjem od 12. kolovoza 2016. djelomično je usvojen zahtjev od 21. travnja 2016. i to u odnosu na dio poreznih obveza utvrđenih u 2009. u ukupnom iznosu od 24.643,43 kn, dok je zahtjev odbijen u dijelu koji se odnosi na porezne obveze utvrđene 2010. do 2015. u ukupnom iznosu od 57.254,18 kn i obveze doprinosa u paušalnom iznosu Hrvatskoj obrtničkoj komori utvrđene u 2009. u iznosu od 736,46 kn. Drugostupanjskim rješenjem od 13. veljače 2019. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 12. kolovoza 2016. Ovosudnom presudom poslovni broj: UsI-439/2019 od 3. rujna 2019. poništeni su prvostupanjsko rješenje od 12. kolovoza 2016. i drugostupanjsko rješenje od 13. veljače 2019. u dijelu koji se odnosi na obveze doprinosa u paušalnom iznosu od 736,46 kn Hrvatskoj obrtničkoj komori utvrđene u 2009., dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.
9. Među strankama ovog spora sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu troškova upravnog postupka koji se vodio povodom zahtjeva tužitelja od 21. travnja 2016. za utvrđenjem nastupa zastare prava na naplatu.
10. Člankom 32. ZUP-a propisano je da u postupku stranku može zastupati osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno zakonski zastupnik, privremeni zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik (u daljnjem tekstu: osoba ovlaštena za zastupanje stranke). Osoba ovlaštena za zastupanje stranke dužna je podnijeti dokaz o ovlasti za zastupanje stranke, a ako su zakonom propisani i dodatni uvjeti za oblik ovlasti, ovlast mora biti dana prema tim uvjetima.
11. Člankom 36. stavka 1. ZUP-a propisano je da stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik može odrediti opunomoćenika koji će je zastupati. Za opunomoćenika se može odrediti odvjetnik, odvjetnički ured ili druga pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku, odnosno svaka druga potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom.
12. Člankom 161. ZUP-a uređeno je pitanje troškova postupka i stranaka te je u stavku 1. propisano da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. U stavku 5. da kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.
13. Člankom 162. ZUP-a uređeno je pitanje nagrada i naknada troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku te je u stavku 1. propisano da svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova nastalih u vezi s postupkom. Protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku.
14. Člankom. 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
15. Iz prethodno utvrđenih odlučnih činjenica i citiranih zakonskih odredbi, ovaj Sud je utvrdio da je osnovano prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog postupka, međutim vodeći se pogrešnim razlozima. Naime, da bi stranka imala pravo na naknadu troškova upravnog postupka moraju kumulativno biti ispunjeni određeni uvjeti, odnosno postupak mora biti pokrenut po službenoj dužnosti te mora biti okončan povoljno za stranku. U predmetnoj upravnoj stvari, postupak za koji tužitelj potražuje naknadu troškova vodio se po zahtjevu tužitelja od 21. travnja 2016., a ne po službenoj dužnosti. Nadalje, tužiteljev zahtjev od 21. travnja 2016. samo je djelomično usvojen tako da tužitelj nije u potpunosti uspio u postupku. Dakle, nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 161. stavkom 5. ZUP-a jer je predmetni upravni postupak vođen po zahtjevu stranke te tužitelj u tom postupku nije u uspio.
16. Nadalje, ističe se da čak i da je postupak bio pokrenut po službenoj dužnosti, tužitelj ne bi ostvario pravo na naknadu troškova predmetnog upravnog postupka. Naime, tužitelj je sa zahtjevom od 21. travnja 2016. uspio samo djelomično, preciznije zastara prava na naplatu je utvrđena za porezne obveze utvrđene u 2009., dok je sa zahtjevom pravomoćno odbijen u ostalom dijelu za porezne obveze utvrđene od 2010. do 2015. Dakle, analognom primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, a obzirom da je tužitelj u predmetnom upravnom postupku uspio tek djelomično, svaka od stranaka bila bi dužna snositi svoje troškove.
17. Također, ali bez utjecaja na drugačije rješenje ovoga spora, za istaknuti je da se tuženik i prvostupanjsko tijelo pogrešno pozivaju na odredbu članka 162. ZUP-a pritom obrazlažući da odvjetnički troškovi ne spadaju pod navedenu odredbu. Naime, odvjetnički troškovi spadaju pod redovite troškove postupka iz članka 161. ZUP-a, a ne nagrade i naknade troškova koje pripadaju drugim osobama koje sudjeluju u postupku iz članka 162. ZUP-a. Dakle, tužitelj je u skladu sa svojim zakonskim pravom iz članka 32. u svezi s člankom 36. stavkom 1. ZUP-a odredio da će ga u postupku zastupati opunomoćenik, a slijedom čega su tužitelju nastali troškovi zastupanja. Stoga, troškovi odvjetničkog zastupanja nastali stranci spadaju pod redovite troškove postupka, a koje tumačenje je sukladno i stavu Vrhovnog suda RH, izraženom u presudi U-zpz 44/2016-8 od 14. srpnja 2021.
18. Slijedom svega navedenoga, a s obzirom na to da Sud nije našao da je u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu bilo povrede zakona na štetu tužitelja, to se osporavano rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela ocjenjuju zakonitima, pa je stoga, temeljem odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u točci I. izreke.
19. Odluka o troškovima spora iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS- a.
U Rijeci 9. ožujka 2023.
S u t k i nj a
Danica Vučinić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
