Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-155/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u pravnoj stvari tužitelja: I. J., OIB: …, U. P. 22, S. L., L., koga zastupa punomoćnica G. R., odvjetnica u S., protiv tuženika: 1. T. J., OIB: …, 2. I. J., OIB: … i 3. H. J., OIB: …, svi iz S., U. P. Š. 16, koje zastupaju po punomoći odvjetnici u OD L. &. V. iz S., radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj P-929/2020 od 10. listopada 2022. godine, dana 9. ožujka 2023. godine

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-929/2020 od 10. listopada 2022. godine na način da se prijedlog tuženika ad 1., ad 2. i ad 3. za povrat u prijašnje stanje od 18. veljače 2022. godine odbacuje kao nepravodoban.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je prihvaćen prijedlog tuženika ad 1., ad 2. i ad 3. za povrat u prijašnje stanje te je ukinuta presuda zbog ogluhe tog suda broj P-929/2020 od 15. veljače 2022 godine, žalbu je podnio tužitelj pobijajući ga „iz svih žalbenih razloga“, ne navodeći posebno žalbeni prijedlog.

2. U odgovoru na žalbu tuženici ad 1., ad 2. i ad 3. su predložili da se žalba kao neosnovana odbije.

3. Žalba je osnovana.

4. U prvom redu, valja navesti da suglasno članku 122. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba, osim ako je prijedlog prihvaćen protivno članku 117. stavku 2. (koji propisuje da povrat u prijašnje stanje nije dopušten ako se propuštanje stranke može pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek) i članku 119. ZPP (prema kojem se neće dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje ili ako je propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje) ili ako je prihvaćen prijedlog koji je nepravodobno podnesen.

5. Pobijajući prvostupanjsko rješenje tužitelj u žalbi prigovara da su tuženici prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnijeli izvan zakonskog roka za njegovo podnošenje, dakle, da je prijedlog nepravodoban.

6. Suglasno odredbi članka 118. stavka 2. ZPP, prijedlog za povrat u prijašnje stanje mora se podnijeti u roku od osam dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje – od dana kad je za to saznala, dok se, prema stavku 4. toga članka ZPP, nakon proteka dva mjeseca od dana propuštanja ne može tražiti povrat u prijašnje stanje.

7. Iz razloga pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim prigovor tužitelja da je prijedlog podnesen izvan roka, jer da su za propuštanje roka za podnošenje odgovora na tužbu tuženici saznali danom dostave prvostupanjske presude zbog ogluhe, da je iz dostavnica u spisu predmeta (list broj 11 spisa) razvidno da su tu presudu tuženici primili dana 17. veljače 2022. godine, dok je prijedlog podnesen po punomoćniku dana 18. veljače 2022. godine.

8. Međutim, po nalaženju ovog suda, prema podacima u spisu predmeta (list broj 8 spisa) proizlazi da je poziv prvostupanjskog suda na davanje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana upućen tuženicima dana 16. ožujka 2020. godine, te da su ga tuženici primili 20. ožujka 2020. godine (dostavnice uz list broj 8 spisa), pa neovisno o tomu što tuženici tvrde da poziv za davanje odgovora na tužbu nisu primili (da oni nisu potpisali dostavnice), objektivni rok od 2 mjeseca iz članka 118. stavka 4. ZPP teče od 21. ožujka 2020. godine, te je taj prekluzivni rok do podnošenja prijedloga za povrat u prijašnje stanje dana 18. veljače 2022. godine – istekao. Pri tomu, valja imati u vidu i odredbu stavka 3. članka 118. ZPP, koja propisuje da ako je stranka u pozivu za poduzimanje neke parnične radnje bila upozorena na posljedice propuštanja, smatrat će se da je saznala za propuštanje onoga dana kojega je istekao rok u kojemu je radnju trebala poduzeti.

9. Kraj takvog stanja stvari, ne ulazeći u pitanje osnovanosti tvrdnji tuženika da im ni tužba, a niti poziv za davanje odgovora na tužbu nisu dostavljeni, te da su potpisi na dostavnicama u spisu predmeta neistiniti (u kojem slučaju se radi o situaciji predviđenom člankom 117. stavak 2. ZPP, a zbog koje bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP tužitelj nije podnio žalbu) – ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda – prijedlog tuženika ad 1., ad 2. i ad 3. za povrat u prijašnje stanje podnesen izvan roka iz članka 118. ZPP, tj. da je prijedlog nepravodoban.

10. Kraj takvog stanja stvari, osnovanu žalbu tužitelja valjalo je uvažiti, preinačiti prvostupanjsko rješenje i odbaciti prijedlog za povrat u prijašnje stanje te temeljem članka 380. točke 3. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.

11. Odluka o troškovima žalbenog postupka zasniva se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, a zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti, jer taj zahtjev nije određeno postavljen suglasno članku 164. stavak 2. ZPP.

U Šibeniku, 9. ožujka 2022. godine

S U D A C

Goran Stošić