REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 84 Pž-4901/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE S-LEASING d.o.o. Zagreb, Zelinska 3, OIB 46550671661, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa u Zagrebu, protiv tuženika IVICE BRODARA iz Josipovca, Ante Starčevića 39, OIB 90047434660, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj i tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-49/2022-49 od 4. studenog 2022., 9. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-49/2022-49 od 4. studenog 2022. u točki I. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-49/2022-49 od 4. studenog 2022. u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.667,50 kn / 619,48 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 9. ožujka 2023. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, u roku od osam dana, dok se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 10.020,00 kn / 1.329,88 EUR odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 369,47 kn / 49,04 EUR kn u roku od osam dana, dok se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.035,11 kn / 270,11 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1776/11 od 20. travnja 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženiku Ivici Brodaru platiti tužitelju iznos od 17.958,27 kn / 2.383,47 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku od 19. studenog 2010. do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.531,89 kn / 336,04 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku od 20. travnja 2011. do isplate. U točki II. izreke utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 21.886,94 kn / 2.904,90 EUR, te je u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1776/11 od 20. travnja 2011. U točki III. izreke odlučeno je da svaka stranka podmiruje svoje troškove. U točki IV. izreke odbačen je protutužbeni zahtjev na „naknadu štete od predsjednika uprave Erste S-Leasing Vladimira Kristijana u iznosu od 72.144,30 kuna sa zateznom kamatom od 3. lipnja 2009., od odvjetnika punomoćnika Tomislava Bulića Kristijana, iznos od 72.144,30 kuna sa zateznom kamatom od 3. lipnja 2009. i od javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba koji je donio rješenje o ovrsi broj 1776/11 od 20. travnja 2011. ne pogledavši dokaze priložene uz ovršni zahtjev, te na temelju krivotvorenih podataka u zahtjevu donosi rješenje o ovrsi na štetu ovršenika, iznos od 72.144,30 kuna sa zateznom kamatom od 3. lipnja 2009.“

2. Protiv navedene odluke žalbu su izjavili tužitelj i tuženik.

3. Iz sadržaja tuženikove žalbe proizlazi da osporava presudu samo u odnosu na točku I. njezine izreke i to iz razloga jer je neosnovana, jer je u potpunosti pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te ističe da je nejasan obračun i visina tražbine i da se u konkretnom slučaju radi o protupravnoj pribavi materijalne koristi tužitelja. Žalitelj dalje u žalbi analizira dokumentaciju koja se nalazi u spisu i iznosi svoje viđenje o tome kako je tužitelj trebao izraditi konačni obračun, te navodi razne formule za izračun konačnog obračuna financijskog leasinga i daje svoje izračune tražbine. Tuženik u žalbi ističe i da presuda nije obrazložena (čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku), da je donesena samo na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-1776/11 od 20. travnja 2011., te ponovno ističe prigovor zastare i potražuje povrat preplaćenog iznosa leasinga.

4. Tužitelj žalbu podnosi protiv odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnome navodi da tuženiku nisu nastali troškovi postupka jer ga nakon 15. lipnja 2022. nije zastupao odvjetnik te da troškove nije ni tražio. Također, ističe da je iznos od 21.886,94 kn naplatio prisilno 19. travnja 2011., a da je prijedlog za ovrhu podnesen 13. travnja 2011., odnosno sedam dana prije naplate predmetnog iznosa, pa je stoga do djelomičnog podmirenja tražbine došlo nakon pokretanja predmetnog postupka, te se ima primijeniti odredba čl. 158. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Žalitelj ističe da je u tijeku postupka bila sporna osnova i da je sud trebao voditi računa o uspjehu i u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku) te smatra da su svi troškovi nastali u potpunosti radi osporavanja osnove tužbenog zahtjeva i da su mu trebali biti priznati troškovi u cijelosti. Tužitelj navodi i da je sud bio dužan odlučiti o troškovima postupka prema konačno postavljenom tužbenog zahtjevu, te predlaže preinačiti pobijanu odluku uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.404,58 kn.

5. Tuženikova žalbaa nije osnovana. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana.

6. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi. Izreke presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, te presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa je stoga presudu moguće ispitati.

8. Iz tuženikove žalbe proizlazi da se, između ostalog, žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. U konkretnom predmetu radi se o sporu male vrijednosti (čl. 502. ZPP-a). Žalba u sporovima male vrijednosti ne može se izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a). Stoga, na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a sud nije ispitivao navode žalitelja u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

9. Iz spisa proizlazi da je tužitelj kao davatelj leasinga, sklopio Ugovor o financijskom leasingu br. 24506/07 od 21. prosinca 2007. za leasing kranske dizalice RIMAGRU T 25 s primateljem leasinga Slavonskim ritom d.o.o. te Miholjskim mljekarama d.o.o. i Ivicom Brodarem u svojstvu jamca – platca, a na temelju kojeg Ugovora davatelj leasinga potražuje od dužnika solidarno iznos od 39.845,21 kn. U tijeku postupka tužitelj je povukao tužbu za iznos od 21.886,94 kn zato što je predmetni iznos naplatio na temelju zadužnice br. OV-40127/07 od 21. prosinca 2007. Potrebno je istaknuti i da su dužnici Slavonska rit d.o.o. i Miholjske mljekare d.o.o. brisani iz sudskog registra, te se postupak nastavio samo u odnosu na tuženika Ivicu Brodara. Tuženik Ivica Brodar je kao jamac platac po Ugovoru o financijskom leasingu br. 24506/07 od 21. prosinca 2007. tužitelju predao mjenicu, a na temelju koje je tužitelj pokrenuo ovršni postupak. U tijeku parničnog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj 18. veljače 2009. uputio korisniku leasinga posljednju opomenu pred raskid ugovora, a 2. lipnja 2009. raskinuo predmetni ugovor zbog neispunjavanja ugovornih obveza od strane korisnika leasinga i jamaca, a sve u skladu s točkom 7.1. Općih uvjeta poslovanja koji su dio predmetnog Ugovora o financijskom leasingu. Također, utvrđeno je da je objekt leasinga prodan, ali da postignuta cijena nije bila dovoljna za zatvaranje Ugovora o financijskom leasingu (obračun na stranici 47. spisa).

10. Dakle, tužitelj je na temelju mjenice koju mu je predao tuženik Ivica Brodar kao jamac platac po Ugovoru o financijskom leasingu br. 24506/07 od 21. prosinca 2007. pokrenuo predmetni postupak. U konkretnom slučaju radi se o trasiranoj mjenici u smislu čl. 1. Zakona o mjenici („Narodne novine“ broj 74/94 i 92/10; dalje: ZM) pa tuženik kao izdavatelj, odgovara tužitelju kao imatelju mjenice.

11. Tuženik Ivica Brodar je osporavao tužitelju tražbinu navodeći da tužitelj ima zadužnicu koja mu je predana kao sredstvo osiguranja tražbine i da nema pravni interes za vođenje ovoga postupka. U postupku je utvrđeno da tužitelj ima zadužnicu koja mu je predana kao sredstvo osiguranja tražbine ali samo u odnosu na dužnika Miholjske mljekare d.o.o. (list 20. spisa), ne i u odnosu na tuženika Ivicu Brodara. Nakon navedenog utvrđenja tuženik je jedino isticao prigovor zastare tražbine i tražio od tužitelja „obračun koji dokazuje navedeni iznos“, iako se obračun nalazi u spisu.

12. Tuženik je mogao istaknuti prigovor da je predmetni dug podmiren, no nije dostavio nikakvu dokumentaciju u prilog toj tvrdnji, nego paušalno navodi da je leasing preplatio dajući vrlo nerazumljiv prikaz svoga obračuna koji se odnosi na putničko vozilo Renault Megane 1,9 DTI, a ne na leasing kranske dizalice RIMAGRU T 25 koja je predmet Ugovora o financijskom leasingu br. 24506/07 od 21. prosinca 2007.

13. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužiteljeva tražbina nije zastarjela. Tuženik je izdavatelj mjenice (trasant) i akceptant jer je na mjenici s lijeve strane stavio svoj akcept pa odgovara kao glavni dužnik (čl. 112. st. 1. Zakona o mjenici). Prema odredbi čl. 78. st. 1. Zakona o mjenici svi mjeničnopravni zahtjevi protiv akceptanta zastarijevaju za tri godine, računajući od dospjelosti. Datum dospijeća na mjenici je 18. studeni 2010., a tužitelj je prijedlog za ovrhu podnio u travnju 2011., dakle u roku od tri godine.

14. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tuženikovu žalbu protiv pobijane presude u točki I. njezine izreke valjalo je odbiti i potvrditi odluku na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

15. Neosnovano tužitelj u žalbi protiv odluke o troškovima postupka navodi da je iznos od 21.886,94 kn naplatio prisilno 19. travnja 2011., a da je prijedlog za ovrhu podnesen 13. travnja 2011., odnosno sedam dana prije naplate predmetnog iznosa, pa je stoga do djelomičnog podmirenja tražbine došlo nakon pokretanja predmetnog postupka, te se ima primijeniti odredba čl. 158. st. 2. ZPP-a. Naime, iz spisa proizlazi da je prijedlog za ovrhu javni bilježnik neposredno primio 20. travnja 2011. i dan početka predmetnog postupka je 20. travnja 2011. (čl. 113. ZPP-a), a ne 13. travnja 2011. koji je naznačen u prijedlogu za ovrhu i ne može se primijeniti odredba čl. 158. st. 2. ZPP-a. Tužitelj je djelomično povukao tužbu za iznos od 21.886,94 kn tek podneskom od 25. studenog 2011. (iz spisa proizlazi da se tuženik nije protivio predmetnom povlačenju) tako da je pravilna odluka da svaka stranka snosi svoje troškove postupka do 25. studenog 2011., s obzirom na uspjeh stranaka u sporu do djelomičnog povlačenja.

18. Međutim, za radnje koje su nastale nakon 25. studenog 2011. tužitelju je valjalo priznati troškove u cijelosti prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 17.958,27 kn. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove na ime nagrade za zastupanje na ročištu od 9. prosinca 2011. u iznosu od 1.230,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj: 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), sastav žalbe u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 10. t. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jer se radi o žalbi protiv rješenja, a ne protiv presude), zastupanje na ročištu od 12. listopada 2022. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa), a na ročištima održanim 15. lipnja 2022. i 21. rujna 2022. u iznosu od 625,00 kn za svako (Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se radi o ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima) i sastav podneska od 9. rujna 2022. u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 8. t. 3. Tarife). Ukupno je tužitelju valjalo priznati troškove zastupanja u iznosu od 4.667,50 kn / 619,48 EUR. Tužitelju nisu priznati troškovi na ime izdataka za sudske pristojbe jer predmetni zahtjev nije određen (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a). Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke.

Tužitelju su na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a priznati troškovi na ime nagrade za sastav žalbe razmjerno njegovom uspjehu (32%, vrijednost predmeta spora žalbenog postupka je iznosila prema troškovniku tužitelja 14.687,50 kn, a tužitelj je sa žalbom uspio u iznosu od 4.667,50 kn) u iznosu od 369,47 kn / 49,04 EUR (Tbr. 10. t. 5. Tarife jer se radi o žalbi protiv rješenja, a ne protiv presude, te Tar.br. 1. t. 1. Tarife sudskih pristojbi koja je prilog Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi, „Narodne novine“ broj 53/19 i 92/21).

Zagreb, 9. ožujka 2023.

Sudac

Lenka Ćorić

Broj zapisa: 9-30856-f82d4

Kontrolni broj: 06f5f-ffe5b-e2d24

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.