Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
Poslovni broj: 2 P-42/22-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima OIB: 77561654785 po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Đ…. M…. iz V…. J….. K….. 44
OIB ………., zastupan po punomoćniku B……. K… odvj iz V………, protiv
tuženika S…banka d.d. Z….., OIB 7………, sada pod nazivom N…. h……
banka d.d. Z….., V…….. 9, OIB …….., zastupana po punomoćniku
R….. Ž…… odvj iz Odvj. društva Ž….. i p….. Z……, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 09.veljače 2023. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja B……. K…. odvj iz V….. i punomoćnika tuženika u zamjeni H….. Č….. odvj iz
V….., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 09.ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I./ Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu, broj ugovora: 771934 od 29. svibnja 2006. g. sklopljenog između tužitelja Đ….. M … . . iz V……, J….. K……. 44 OIB: … … . i V….bank d.d. Z….. ,V…….. 9 kao pravnog
prednika S….bank d.d.V……..9 Z….. OIB: 7…….. te njezinog pravnog prednika ovdje tuženika N…. h….. b….. d.d. Z……., V….. 9 OIB: ………. , ovjeren dana 30.05.2006. g. po javnom bilježniku M……u K….. iz
V……, pod brojem: OU-765/2006 u dijelu u kojem u čl. 1. glasi: ,, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate “.. u čl.2.toč.4.glasi:“ redovna kamata… promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora“ u čl. 8 glasi „ korisnik kredita otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima … u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan dospijeća“ u čl. 11.4 glasi: da se na sve što nije regulirano odredbama ovog Ugovora , primjenjuje Odluka o kamatama i naknadama Kreditora, Opći uvjeti poslovanja Kreditora i ostali važeći akti Kreditora“.
II./Nalaže se tuženiku N…. h……. b…… d.d. Z……, V…… 9 OIB: ……….., da tužitelju Đ….. M….. iz V……., J…..a K……. 44 OIB: ………… na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 534,72 eur/4.028,87 kn sa zakonskim zateznom kamatama koje teku:
na iznos od 3,85 eura /29,01 kuna od 01. travnja 2008. godine do isplate,
na iznos od 3,74 eura /28,16 kuna od 01. svibnja 2008. godine do isplate,
na iznos od 3,72 eura /28,05 kuna od 01. lipnja 2008. godine do isplate,
na iznos od 3,75 eura /28,26 kuna od 01. srpnja 2008. godine do isplate,
na iznos od 3,67 eura /27,65 kune od 01. kolovoza 2008. godine do isplate,
na iznos od 3,70 eura /27,89 kuna od 01. rujna 2008. godine do isplate,
na iznos od 3,74 eura /28,15 kuna od 01. listopada 2008. godine do isplate,
na iznos od 4,06 eura /30,58 kuna od 01. studenog 2008. godine do isplate,
na iznos od 3,82 eura /28,80 kuna od 01. prosinca 2008. godine do isplate,
na iznos od 6,22 eura /46,85 kuna od 01. siječnja 2009. godine do isplate,
na iznos od 6,29 eura/47,43 kune od 01. veljače 2009. godine do isplate,
na iznos od 6,33 eura /47,69 kuna od 01. ožujka 2009. godine do isplate,
na iznos od 6,23 eura /46,98 kuna od 01. travnja 2009. godine do isplate,
na iznos od 6,23 eura /46,90 kune od 01. svibnja 2009. godine do isplate,
na iznos od 6,14 eura /46,22 kuna od 01. lipnja 2009. godine do isplate,
na iznos od 6,03 eura /45,47 kuna od 01. srpnja 2009. godine do isplate,
na iznos od 6,07 eura /45,70 kune od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,
na iznos od 6,13 eura /46,20 kuna od 01. rujna 2009. godine do isplate,
na iznos od 8,17 eura /61,57 kuna od 01. listopada 2009. godine do isplate,
na iznos od 8,12 eura /61,20 kune od 01. studenog 2009. godine do isplate,
na iznos od 8,24 eura /62,06 kuna od 01. prosinca 2009. godine do isplate,
na iznos od 8,34 eura /62,87 kuna od 01. siječnja 2010. godine do isplate,
na iznos od 8,46 eura /63,72 kune od 01. veljače 2010. godine do isplate,
na iznos od 8,44 eura /63,56 kuna od 01. ožujka 2010. godine do isplate,
na iznos od 8,62 eura /64,93 kuna od 01. travnja 2010. godine do isplate,
na iznos od 8,57 eura /64,56 kune od 01. svibnja 2010. godine do isplate,
na iznos od 8,66 eura /65,28 kuna od 01. lipnja 2010. godine do isplate,
na iznos od 9,20 eura/69,35 kuna od 01. srpnja 2010. godine do isplate,
na iznos od 8,99 eura /67,77 kune od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,
na iznos od 9,54 eura /71,89 kuna od 01. rujna 2010. godine do isplate
na iznos od 9,32 eura /70,19 kuna od 01. listopada 2010. godine do isplate,
na iznos od 9,07 eura /68,33 kune od 01. studenog 2010. godine do isplate,
na iznos od 9,67 eura /72,87 kuna od 01. prosinca 2010. godine do isplate,
na iznos od 10,02 eura /75,46 kuna od 01. siječnja 2011. godine do isplate,
na iznos od 9,77 eura /73,58 kune od 01. veljače 2011. godine do isplate,
na iznos od 9,80 eura/73,86 kuna od 01. ožujka 2011. godine do isplate,
na iznos od 9,62 eura /72,51 kuna od 01. travnja 2011. godine do isplate,
na iznos od 9,68 eura /72,93 kune od 01. svibnja 2011. godine do isplate,
na iznos od 10,29 eura /77,51 kuna od 01. lipnja 2011 godine do isplate,
na iznos od 10,37 eura /78,15 kuna od 01. srpnja 2011. godine do isplate,
na iznos od 11,10 eura /83,61 kuna od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,
na iznos od 10,80 eura /81,39 kuna od 01. rujna 2011. godine do isplate,
na iznos od 10,42 eura /78,52 kuna od 01. listopada 2011. godine do isplate,
na iznos od 10,41 eura /78,44 kune od 01. studenog 2011. godine do isplate,
na iznos od 10,37 eura /78,13 kune od 01. prosinca 2011. godine do isplate,
na iznos od 10,51 eura /79,17 kuna od 01.siječnja 2012.godine do isplate,
na iznos od 10,66 eura /80,32 kuna od 01.veljače 2012.godine do isplate,
na iznos od 10,67 eura /80,35 kuna od 01.ožujka 2012.godine do isplate,
na iznos od 10,57 eura /79,63 kuna od 01.travnja 2012.godine do isplate,
na iznos od 10,61 eura /79,92 kuna od 01.svibnja 2012.godine do isplate,
na iznos od 10,66 eura /80,35 kuna od 01.lipnja 2012.godine do isplate,
na iznos od 10,62 eura/ 80,02 kuna od 01.srpanj 2012.godine do isplate
na iznos od 10,61 eura /79,93 kuna od 01. kolovoza 2012 godine do isplate
na iznos od 10,55 eura /79,50 kuna od 01.rujna 2012.godine do isplate,
na iznos od 10,44 eura /78,68 kuna od 01.listopada 2012.godine do isplate
na iznos od 10,57 eura /79,67 kuna od 01.studenog 2012 godine do isplate
na iznos od 10,62 eura /80,03 kuna od 01.prosinac 2012.godine do isplate
na iznos od 10,60 eura /79,89 kuna od 01.siječnja 2013.godine do isplate
na iznos od 10,42 eura /78,48 kuna od 01.veljače 2013.godine do isplate
na iznos od 10,55 eura /79,45 kuna od 01.ožujak 2013.godine do isplate
na iznos od10,57 eura/ 79,68 kuna od 01.travnja 2013.godine do isplate
na iznos od 10,52 eura /79,24 kuna od 01.svibanj 2013.godine do isplate na iznos od 11,19 eura /78,24 kuna od 01.lipnja 2013.godine do isplate računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. god. po stopi od 15%, od 01.08.2008. god. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.
III./ Nalaže se tuženiku N….. h……. b….. d.d. Z….., V…… 9 OIB: ………., da tužitelju Đ…. M….. iz V……., J….. K ……. 44 OIB: ……….. na ime povrata pretplaćenih iznosa otplate kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 1.619,48 eura /12.201,97 kuna sa zakonskim zateznom kamatama koje teku:
na iznos od 2,98 eura /22,48 kuna od 01 prosinca 2009.g. do isplate na iznos od 8,35 eura /62,98 kuna od 01. siječnja 2010.g do isplate na iznos od 10,51eura /79,17 kuna od 01. veljače 2010.g. do isplate na iznos od 10,10
eura /76,09 kuna od 01. ožujka 2010.g. do isplate
na iznos od 13,55 eura /102,17 kuna od 01.travnja 2010. godine do isplate
na iznos od 12,63 eura /95,15 kune od 01. svibnja 2010. godine do isplate,
na iznos od 14,45 eura /108,86 kuna od 01. lipnja 2010. godine do isplate,
na iznos od 24,69 eura /186,04 kuna od 01. srpnja 2010. godine do isplate,
na iznos od 20,71eura /156,03 kune od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,
na iznos od 31,11eura /234,37 kuna od 01. rujna 2010. godine do isplate
na iznos od 26,82 eura /202,04 kuna od 01. listopada 2010. godine do isplate,
na iznos od 22,13 eura /166,76 kune od 01. studenog 2010. godine do isplate,
na iznos od 33,58 eura /252,97 kuna od 01. prosinca 2010. godine do isplate,
na iznos od 40,10 eura /302,13 kuna od 01. siječnja 2011. godine do isplate,
na iznos od 35,37 eura /266,49 kune od 01. veljače 2011. godine do isplate,
na iznos od 36,06 eura/ 271,71 kuna od 01. ožujka 2011. godine do isplate,
na iznos od 32,67 eura /246,12 kuna od 01. travnja 2011. godine do isplate,
na iznos od 33,71 eura/ 254,02 kune od 01. svibnja 2011. godine do isplate,
na iznos od 45,26 eura /341,04 kuna od 01. lipnja 2011 godine do isplate,
na iznos od 46,89 eura /353,27 kuna od 01. srpnja 2011. godine do isplate,
na iznos od 60,64 eura /456,89 kuna od 01. kolovoza 2011. godine do isplate,
na iznos od 55,03 eura/ 414,63 kuna od 01. rujna 2011. godine do isplate,
na iznos od 47,80 eura /360,14 kuna od 01. listopada 2011. godine do isplate,
na iznos od 47,61 eura /358,72 kune od 01. studenog 2011. godine do isplate,
na iznos od 46,82 eura /352,76 kune od 01. prosinca 2011. godine do isplate,
na iznos od 49,45 eura /372,55 kuna od 01.siječnja 2012.godine do isplate,
na iznos od 52,34 eura /394,32 kuna od 01.veljače 2012.godine do isplate,
na iznos od 52,42 eura /394,98 kuna od 01.ožujka 2012.godine do isplate,
na iznos od 50,61 eura /381,29 kuna od 01.travnja 2012.godine do isplate,
na iznos od 51,34 eura /386,85 kuna od 01.svibnja 2012.godine do isplate,
na iznos od 52,43 eura /395,01 kuna od 01.lipnja 2012.godine do isplate,
na iznos od 51,59 eura /388,71 kuna od 01.srpanj 2012.godine do isplate,
na iznos od 51,35 eura /386,96 kuna od 01. kolovoza 2012 godine do isplate
na iznos od 50,28 eura /378,84 kuna od 01.rujna 2012.godine do isplate,
na iznos od 48,22 eura /363,30 kuna od 01.listopada 2012.godine do isplate
na iznos od 50,72 eura /382,14 kuna od 01.studenog 2012 godine do isplate
na iznos od 51,60 eura /388,79 kuna od 01.prosinac 2012.godine do isplate
na iznos od 51,25 eura /386,13 kuna od 01.siječnja 2013.godine do isplate
na iznos od 47,70 eura /359,38 kuna od 01.veljače 2013.godine do isplate
na iznos od 50,16 eura /377,92 kuna od 01.ožujak 2013.godine do isplate
na iznos od 50,72 eura /382,17 kuna od 01.travnja 2013.godine do isplate
na iznos od 49,62 eura /373,84 kuna od 01.svibanj 2013.godine do isplate na iznos od 46,34 eura /349,18 kuna od 01.lipnja 2013.godine do isplate računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.
IV./ Nalaže se tuženiku N….. h…….. b….. d.d. Z….., V……. 9
OIB: ………, da plati tužitelju Đ…. M…… iz V…….., J…….a K……. 44 OIB: ………. prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.798,34 eur/13.549,59 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude tj. 9.ožujka 2023. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to roku od 15 dana.
V./ Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na parnični trošak kao neosnovanim.
Obrazloženje
1.Tužitelj je po punomoćniku podnio ovome sudu protiv tuženika tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu i isplate.
1.1.U tužbi navodi da je dana 29. svibnja 2006. godine sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj : 771934, potvrđen po javnom bilježniku M…… K…… iz V……..,
pod brojem: OU-765/2006 dana 30.svibnja 2006. godine. Predmetnim Ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor je tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 17.111,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, isplaćeno po srednjem tečaju HNB-a za devize . Ugovoren je rok otplate kredita na 84 mjeseca. Predmetnim Ugovorom ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva a utvrđuje se odlukom tuženika (čl. 2.4) bez ikakvih navođenja daljnjih odredaba ili pobližeg pojašnjenja o načinima promjene kamatne stope ili Odluke o načinu obračuna ili izračuna kamatne stope, niti mu je pojašnjen način promjene kamatne stope, odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita.
1.2. Tužitelj dalje navodi da je tijekom razdoblja otplate kredita tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu na štetu tužitelja, bez da je omogućio tužitelju da pregovara o visini iste. Također, tužitelju nisu pojašnjeni parametri zbog kojih bi eventualno došlo do opravdanog povećanja kamatne stope. Nije mu dostavljano izlistanje uplata iz kojeg bi bilo razvidno koliki dio uplaćenog iznosa svakog anuiteta se odnosi na glavnicu, a koliki na kamatu, niti koliko je točno iznosila uplata u HRK i CHF, koji je tečaj na dan uplate banka primjenjivala, niti kolika je u trenutku uplate bila kamatna stopa. Tužitelj drži da je takav način postupanja i promjene kamatne stope ništetan, s obzirom da se ista mijenjala bez, tužitelju jasnih parametara, odnosno bez posebnog pregovaranja o istome. Isto tako, tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF. Zbog naprijed navedenog tužitelj smatra da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i način primjene iste, iz Ugovora o kreditu, neodređena, odnosno neodrediva, te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obveznopravni odnos stranaka.
1.3.Tužitelj se poziva na pravomoćnu odluku Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. kojom presudom je utvrđeno da su između ostalih I tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH, broj Revt-249/14-02 od 09.04.2015. god.,a i Vrhovni sud RH je dana 20.03.2018. svojom revizijskom odlukom br. Rev-2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 god. u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014. godine (presuda VTS-a donešena 13.06.2014.), kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe.
1.4. Tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka temeljem odredbi članka 502C ZPP-a, članka 138a Zakona o zaštiti potrošača donese presudu kojom će utvrdiit ništetnost odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu I valutnu klauzulu te obvezati tuženika da vrati tužitelju sve što je isti platio temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu potražujući tako isplatu iznosa od 4.022,77 kn po osnovu ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplatu iznosa od 12.202,01 kn po osnovu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, sve uz pripadajuće zak.zatezne
kamate i naknadu troškova postupka.
2. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenoga vještačenja tužitelj je svojim podneskom od 14.12.2022. specificirao tužbeni zahtjev na način da po konačno uređenom tužbenom zahtjevu od tuženika potražuje isplatu iznosa na ime više plaćenih anuiteta nastalih uslijed povećanja kamatnih stopa u visini od 534,72 eur/4.028,87 kn, te uslijed povećanja tečaja tijekom trajanja otplate kredita iznos od 1.619,48 eur/12.201,97 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos i uz naknadu troškova postupka.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer su stranke sporazumno ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu i to temeljem odredbe čl. 11.3. Ugovora o kreditu. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev ističući između ostalog da je potraživanje tužitelja u zastari. Smatra da ukoliko bi se zahtjev tužitelja kvalificirao kao postupak radi stjecanja bez osnove, da bi tada zastarni rok iznosio pet godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla, a s obzirom da je Ugovor o kreditu zaključen 29.svibnja 2006., to je po tuženiku potraživanje tužitelja u cijelosti zastarjelo. Ukoliko bi se postupak i zahtjev tužitelja kvalificirao kao postupak radi naknade štete, tuženik smatra da bi se tada trebao primijeniti zastarni rok iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima koju propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a svakom slučaju za pet godina. Po tuženiku je protekao kako trogodišnji tako i petogodišnji rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih iznosa koje tužitelj zahtijeva.
4. Nadalje, ukoliko bi se postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta tada bi se po tuženiku trebao primijeniti zastarni rok iz čl. 372. Zakona o obveznim odnosima, a koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Osim naprijed navedenog prigovora zastare tuženik ističe da utvrđenja iz parnice "potrošač" nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a sve i kada bi se ista presuda koja je donesena u kolektivnom sporu primjenjivala da niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda. Smatra da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Također tuženik smatra da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i nepoštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Posebno se tuženik protivio metodi temeljem koje tužitelj postavlja svoj zahtjev za isplatu.
5. Razlog zašto tuženik smatra da ne postoji mogućnost automatske primjene utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača je u tome jer je istom presudom utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, već u svakom pojedinačnom postupku po tuženiku treba dokazati da li su utvrđenja iz parnice "potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Smatra da tužitelj u svojoj tužbi nije niti pokušao dokazati da se u pogledu načina promjene kamatne stope i valutne klauzule radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovode do neravnoteže među strankama. Po tuženiku da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom potrebno je da kumulativno budu ispunjene određene pretpostavke i to da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista odredba nejasna, teško razumljiva i teško uočljiva, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik smatra da tužitelj nije ponudio niti jedan dokaz kako bi se moglo utvrditi da su ispunjene gore naprijed potrebne pretpostavke, pa stoga osnova za stjecanje utuženih anuiteta nije otpala i nema mjesta primjeni odredbi
Zakona o obveznim odnosima a koje reguliraju stjecanje bez osnove. U okviru odgovora na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom, no ne osporava visinu tužbenog zahtjeva te iz razloga ekonomičnosti i efikasnosti postupka smatra da nije potrebno provoditi financijsko knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva.
6. Tužitelj u očitovanju na navode iz odgovora na tužbu protivi se svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika i to prije svega istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti, smatrajući da tako ugovorena klauzula o mjesnoj nadležnosti predstavlja ništetnu odredbu o kojoj se nije posebno pregovaralo, već je ista sastavni dio tipskog ugovora tuženika na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja, te bi stoga primjena te odredbe uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, zbog čega bi tužitelj radi ostvarenja svojih prava bio u obvezi putovati u Zagreb. Tužitelj se u pogledu ovog prigovora poziva na direktivu Vijeća br. 93/13 EEZ od 05.04.1993. koja je obvezujuća za RH kao članicu EU, a koja je među ostalim implementirana i u Zakonu o zaštiti potrošača i to članku 49 i 50 Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje u odnosu na daljnje navode o istaknutom prigovoru zastare , navodi da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske svojim zaključkom na sjednici održanoj dana 30.siječnja 2020.g. naveo da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedan drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st 1 ZOO/05 (članak 104 st 1 ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa slijedom navedenog tužitelj i nadalje ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.
7.O prigovoru mjesne nenadležnosti ovaj sud je odlučio pravomoćnim rješenjem poslovni broj 2P-42/22-5 od 25.ožujka 2022.
8. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj:771934 od 29.05.2006. sklopljen između tužitelja i prednika tuženika (list 12-17), otplatna tablica po predmetnom kreditu (list 18-20), uvid u prometnu karticu po kreditu (list 21-27), uvid u rješenje Trgovačkog suda Zagreb broj Tt-22/18434-2 od 14.4.2022. (list 81), provedeno je vještačenje po vještaku T….. B……. dana 25.11.2022.
(list 91-99), saslušanjem vještaka na raspravi od 09.02.2023. kao i tužitelja kao stranke na istom zapisniku (list 113-115).
9. Obzirom da je u međuvremenu došlo do promjene naziva tuženika, a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz registra Trgovačkoga suda u Zagrebu (list 81), to je tužitelj izvršio promjenu naziva tuženika na način da je sadašnji naziv tuženika Nova hrvatska banka d.d., čemu se tuženik nije protivio.
10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP-a), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
11. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja promjenjive kamatne stope i ugovorene valutne klauzule, kao i zahtjev tužitelja na isplatu preplaćenoga iznosa zbog ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu ugovorene kamatne stope i valutne klauzule u
CHF uz obvezu tuženika na isplatu preplaćenog iznosa, a koji iznosi se odnose na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i tečaja za CHF.
12. U provedenom postupku kao nesporno je utvrđeno da je tužitelj dana 29.svibnja 2006. sklopio sa pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d. Ugovor o kreditu broj: 771934 na iznos od 17.111,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate, uz rok otplate od 84 mjeseca. Nesporno je i to da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Volksbank d.d., koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,10%.
13. Između stranaka je sporno da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne, te da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovorenih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, te pravo na isplatu po osnovu promjene valutne klauzule. Sporan je bio i prigovor zastare potraživanja.
14.S obzirom na istaknuti prigovor tuženika da se u ovom postupku ne mogu primijeniti utvrđenja iz parnice "potrošač" sud je imajući u vidu stav Vrhovnog suda RH iz presude poslovni broj br. Rev 3142/2018-2 od 19.3.2019. u kojemu propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, te da stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, ovaj prigovor ocijenio neosnovanim jer bi u protivnom postupao suprotno sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.
14.1. Tužitelj u svom iskazu na raspravi od 09.02.2023. navodi da je sa prednikom tuženika V…. bankom zaključio ugovor 29.05.2006. radi kupovine automobila te je u auto kući "Idol" kupio automobil Š….. Iz auto kuće su ga uputili da ode u V…banku
radi zaključenja ugovora o kreditu. U banci mu je ponuđen kredit u CHF kao najpovoljniji kredit. Navodi da s bankom nije pregovarao o nekim odredbama ugovora nego je ugovor već unaprijed bio sastavljen. U vrijeme zaključenja ugovora nije imao otvoren nikakav obrt. Kupovinu automobila nije koristio kao poreznu olakšicu. Tijekom otplate kredita mijenjala se rata kredita, te se sjeća da je početna rata bila 1.100,00
kuna a kasnije je narasla i do 1.700,00 kuna. Kredit je otplatio u cijelosti.
15. Prigovor zastare istaknut od strane tuženika sud je ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014.
sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Isto prema stajalištu suda vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. No, u odnosu na utužene banke u navedenom postupku po kolektivnoj tužbi u pogledu računanja roka zastare, izuzetak je jedino Sberbank d.d. ovdje tužena banka, za koju nisu u zastari niti kamate niti tečaj jer je po oba pitanja kolektivna presuda za tu banku p ravomoćna 14. lipnja 2018. što znači da je u odnosu na ovu banku rok zastare za podnošenje tužbe do 14.lipnja 2023.
godine. Obzirom da je ova tužba zaprimljena u sudu 10.02.2022. to je očigledno da je prigovor zastare tuženika neosnovan u cijelosti.
16. U pogledu spora o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1.lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.
17. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA.
18. Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.
19. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača,
tj.vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem
Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije (presuda Europskog suda C194/14
Sanchez Morchillo i Abril Garcia od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
20. Nadalje st. 4. čl. 81. ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati. Iz provedenog postupka proizlazi da tuženik nikakvim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama iz čl. 2. i čl. 8. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.
21. Slijedom navedenog sud je ocijenio da su ništetne odredbe članka 4. predmetnog
Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, uvažavajući pritom činjenične okvire unutar kojih su sudovi u RH zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RHRevt249/15 od 9. 4. 2015. i Ustavnog suda RH U-III-2605/15 od 13. 12. 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope, odluke Visokog Trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14.6.2017. potvrđene odlukom Vrhovnog suda RH Rev 2221/18 od 13. 9. 2019. odluku Vrhovnog suda RH Rev 18/2018 od 26. 5. 2020. kojom odlukom Vrhovni sud samo potvrđuje svoju odluku br. Rev 2868/18 od 12. 2. 2020. kao i obvezujuća stajališta u prethodno navedenim presudama suda Europske unije.
22. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14 i 110/15) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1 tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi članka 502.C Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.
23. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužiteljici, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku T….. B………
dipl.oec. iz V….. U svom nalazu vještak navodi da su tužena tada pod nazivom
V….bank dd Z….. kao Kreditor i tužitelj dana 29.05.2006. godine zaključili Ugovor o kreditu broj 771934, kojim se tužitelju stavlja na raspolaganje iznos od 17.111,00 CHF protuvrijednosti u HRK po srednjem tečaju HNB banke na dan korištenja kredita. Kredit je odobren za kupovinu vozila. Ugovor je zaključen s rokom otplate od 7 godina, odnosno 84 mjeseca. Otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 242,65 CHF kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan dospijeća. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 01. (prvog) u mjesecu počevši od 01.07.2006. godine. Člankom 2. navedenog Ugovora o kreditu ugovorena je redovna kamatna stopa u visini 5,10 % godišnje, promjenjiva, sve kako je navedeno istim člankom i u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Kao početni tečaj u izračunu razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu primijenjen je važeći srednji tečaj HNB na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 31.05.2006. za 1 CHF = 4,659494 kn.
23.1.U svom zaključku vještak navodi da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 771934 utvrđen je u visini od 4.028,88 kn, protuvrijednosti 534,72 eur, pojedinačnih utvrđenih iznosa iskazanih u Tablici 1 ovog nalaza. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 31.05.2006. za 1 CHF = 4,659494 kn utvrđen je u visini od 13.218,93 kn, protuvrijednosti 1.754,45 eur, pojedinačno prikazanih utvrđenih razlika za svaki mjesec utuženog razdoblja u Tablici 2. nalaza. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta (tzv. „negativna tečajna razlika“) uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate po predmetnom ugovoru o kreditu 31.05.2006. za 1 CHF = 4,659494 kn utvrđen je u visini od – 1.016,96 kn, protuvrijednosti – 134,97 eur, pojedinačno prikazanih utvrđenih razlika za svaki mjesec utuženog razdoblja u Tablici 2. nalaza. Razlika anuiteta uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj na dan isplate predmetnog ugovora o kreditu 31.05.2006. za 1 CHF = 4,659494 kn kao i sve naknadne izmjene tečaja CHF na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeća svakog anuiteta iskazanih u Tablici 2. nalaza pojedinačno za svaki mjesec utuženog razdoblja, utvrđena je u ukupnom iznosu od 12.201,97 kn, protuvrijednosti 1.619,48 eur.
23.2. Vještak je sve preplaćene iznose iskazao u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (7,53450) sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj počev od 1. siječnja 2023. (Narodne novine broj: 57/22 i 88/22).
24. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je stoga svoj konačni tužbeni zahtjev u podnesku od 14.12.2022. i uskladio sa istim, dok je tuženik istakao da na računski dio nalaza nema primjedbi a prigovara osnovi po kojoj je izračun napravljen.
25.Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka knjigovodstvene struke, cijeneći njegov nalaz stručnim i objektivnim, osnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i opće prihvaćenoj metodologiji vještačenja u identičnim predmetima.
26. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita pa do dana sačinjenja nalaza vještaka tužitelj zbog povećanja kamatnih stopa platio viši iznos od 534,72 eur/4.028,87 kn dok se preplaćeni iznos 1.619,48 eur/12.201,97 kn odnosi na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli, to je ovaj sud donio odluku kao u izreci ove presude. Tuženik je po osnovi odredbe članka 1111. stavak 1 u svezi sa odredbom članka 1115. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima.
27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 Zakona o parničnom postupku u svezi sa odredbom članka 155. ZPP-a. Tužitelju je odobren trošak i to za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova, sastav 2 obrazložena podneska svaki podnesak po 100 bodova (24.3.2022. i 14.12.2022.), trošak sastava podneska od 07.11.2022. 25 bodova, te trošak zastupanja na ročištima od 15.09.2022 i 09.02.2023. svako ročište po 100 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50 bodova ili ukupno 575 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 1,99 eur/15,00 kuna čini sveukupan iznos od 1.144,73 eur/ 8.625,00 kn što uz 25% PDV-a od 286,18 eur/2.156,25 kn što uz trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur / 2.000,00 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,99 eur /256,13 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 67,99 eur/512,27 kn čini sveukupni parnični trošak u iznosu od 1.798,34 eur/13.549,59 kn. 27.1.Tužitelju nije odobren trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 69,02 eur/520,00 kuna obzirom da sudska pristojba na presudu iznosi 67,99 eur/512,27 kn.
U Vinkovcima, 09.ožujka 2023.
Sudac
Snježana Kozina,v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu a o njoj odlučuje Županijski sud.
DOSTAVITI:
1. Odvj Berislav Knez Vinkovci – pun. tužitelja
2. Odvj društvo Žurić i partneri Zagreb – pun. tuženika
