Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž-1704/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K. iz P., OIB:… zastupanog po punomoćniku B. D., odvjetniku u P., protiv tuženika T. B. iz P., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u P., radi isplate i u pravnoj stvari tuženika T. B. iz P., OIB:… zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u P., protiv tužitelja Ž. K. iz P., OIB:…, zastupanog po punomoćniku B. D., odvjetniku u P., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P-449/2019-19 od 10. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj: P-449/2019-19 od 10. studenog 2022. u pobijanom dijelu, toč.

I. i II. izreke.

II. U nepobijanom dijelu, toč. III. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom stadiju postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I Nalaže se tuženiku T. B. iz P., OIB:… da tužitelju Ž. K. iz P., OIB:…, isplati iznos od 14.100,00 kuna/1.871,39 eura[1] , sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos počev od 18. 11. 2019. godine pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku T. B. iz P., OIB:… da tužitelju Ž. K. iz P., OIB: … isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 7.622,00 kuna/1011,61 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos počev od 10. studenoga 2022. godine pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se protutužitelj T. B. iz P., OIB:…, s protutužbenim zahtjevom koji glasi : Nalaže se tužitelju-protutuženiku Ž. K. iz P., OIB:… 62356613107, isplatiti tuženiku- protutužitelju T. B. iz P., OIB: … iznos od 6.100,00 kuna/796,34 eura[1] , zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju od 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u roku od 15 dana.

Nalaže se tužitelju-protutuženiku Ž. K. iz P., OIB:…, isplatiti tuženiku-protutužitelju T. B. iz P., OIB:… iznos naknade troška ovog parničnog postupka, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju od 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u roku od 15 dana."

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu i izričito navodi da ju pobija pod toč. I. i II. izreke kod čega se poziva na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak nadležnom sudu.

2.1. Prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom. Kako tuženik presudu ne pobija u toč. III. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora tužbeni je zahtjev kojim tužitelj traži od tuženika da mu s osnove povrata zajma isplati iznos od 14.100,00 kn/1.871,39 EUR[1] kao i protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži od tužitelja isplatu iznosa od 6.100,00 kn/796,34 EUR[1] . Obzirom da u odnosu na protutužbeni zahtjev nema žalbe, taj dio nije bio predmet ispitivanja u žalbenom stadiju postupka.

6. Prvostupanjski sud konstatira da je bila sporna ugovorena visina zajma, dok nije bilo sporno da je tuženik po osnovi zajma vratio tužitelju iznos od 900,00 kn.

7. Nakon ocjene provedenih dokaza prvostupanjski sud navodi:

- da u cijelosti poklanja vjeru iskazima svjedoka S. R., M. M. i N. D. te tužitelja iz kojih proizlazi da je tužitelj tuženiku pozajmio iznos u protuvrijednosti 2.000,00 EUR-a jer su iskazi u tom dijelu međusobno suglasni i neposredno uvjerljivi, a da i supruga tuženika (A. B.) navodi da im je tužitelj trebao pozajmiti navedeni iznos, ali tvrdi da je pozajmio samo 5.000,00 kn,

- da je tužitelj dizao kredit, a tuženiku s kojim je bio u dobrim odnosima je trebao iznos od oko 15.000,00 kn za potrebe rješenja stambenog pitanja,

slijedom čega zaključuje da su stranke sklopile usmeni ugovor o zajmu temeljem kojeg je tužitelj tuženiku predao 15.000,00 kn, dok mu je tuženik vratio samo 900,00 kn pa mu je dužan vratiti preostali iznos od 14.100,00 kn zajedno sa zateznim kamatama počevši od podnošenja tužbe do isplate.

7.1. U materijalnopravnom dijelu obrazloženja prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18 i 126/21; dalje: ZOO).

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se tuženik poziva u toč. I. i II. žalbe. Pobijana presuda nije opterećena nedostacima zbog kojih se u žalbenom stadiju ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost, a odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je obrazložio jasnim, relevantnim i valjanim razlozima. Iako je točno da se sud u toč. 20. obrazloženja (pravilno) pozvao na odredbu čl. 499. st. 1. ZOO-a prema kojoj se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, dok se u toč. 20.2. obrazloženja pozvao na odredbu čl. 449. st. 1. ZOO-a (koju ne citira, a u kojoj je normiran obveznopravni institut kupoprodaje s pravom prvokupa) to ne čini presudu nerazumljivom zbog čega se ona ne bi mogla ispitati, već se navođenje pogrešne odredbe čl. 449. st. 1. ZOO-a može pripisati omašci u pisanju, obzirom da prvostupanjski sud ne citira sadržaj te odredbe, dok u cijelosti citira sadržaj relevantne odredbe čl. 499. st. 1. ZOO-a. Navedena bitna povreda nije počinjena niti time da je sud utvrdio odlučne činjenice na temelju iskaza svjedoka za koje tuženik u žalbi tvrdi da nemaju neposrednih saznanja o okolnostima pravnog posla između stranaka već ta saznanja crpe isključivo od tužitelja, jer je sud i u tom dijelu iznio jasne i valjane razloge zbog kojih je poklonio vjeru iskazima svjedoka S. R., M. M. i N. D. te tužitelja.

8.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju odlučna činjenična utvrđenja kao i primjenu materijalnog prava.

9.1. Tuženik u toč. III. žalbe pokušava dovesti u sumnju rezultat ocjene provedenih dokaza (prije svega iskaza saslušanih svjedoka), kojeg prvostupanjski sud obrazlaže u toč. 16. - 20.1. obrazloženja pobijane presude. Naime, prema shvaćanju ovoga suda utvrđeno činjenično stanje rezultat je pravilne primjene odredbe čl. 8. ZPP-a, prema kojoj koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svojem uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Naime, prvostupanjski sud je najprije reproducirao i ocijenio iskaze tužitelja kao i svjedoka S. R., M. M. i N. D. te je pravilno zaključio da su iskazi u odnosu na odlučnu činjenicu da je tužitelj tuženiku pozajmio upravo iznos u protuvrijednosti 2.000,00 EUR-a međusobno suglasni i neposredno uvjerljivi, kod čega se naglašava da iako svjedoci nisu bili prisutni zaključenju pravnog posla (ugovora o zajmu) i predaji novca, suglasje i uvjerljivost tih iskaza daju dostatnu podlogu za zaključak da je tužitelj tuženiku pozajmio iznos u protuvrijednosti 2.000,00 EUR-a. Žalba tuženika temelji se na preocjenjivanju provedenih dokaza i isticanju iskaza svjedokinje A. B. (supruge tuženika) kojeg je prvostupanjski sud ocijenio pristranim i danim u svrhu otklanjanja odgovornosti tuženika za preuzetu obvezu. U tom kontekstu nisu od odlučnog značaja žalbene tvrdnje da je njezin iskaz trebao biti jedini relevantan dokaz za donošenje pravilne i na zakonu osnovane odluke jer da je ta svjedokinja svojim očima vidjela iznos koji je tužitelj predao tuženiku odnosno vidjela je iznos od 5.000,00 kn. Međutim, sam tuženik u žalbi navodi da niti njegova supruga nije bila prisutna primopredaji novca već ga je čekala u autu i kada se on vratio u auto pokazao joj je 5.000,00 kn, jer se takvim tvrdnjama može samo s izvjesnošću zaključiti da je tuženik pokazao svojoj supruzi iznos od 5.000,00 kn, ali ne i da je upravo taj iznos tužitelj pozajmio tuženiku i da mu je (samo) taj iznos tom prigodom i predao.

9.2. Stoga je prvostupanjski sud nakon što je utvrdio da su stranke sklopile usmeni ugovor o zajmu temeljem kojeg je tužitelj tuženiku predao 15.000,00 kn od čega mu je tuženik vratio samo 900,00 kn, primjenom odredbe čl. 499. st. 1. ZOO-a, naložio tuženiku da tužitelju plati preostali iznos od 14.100,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe, kako je to tužitelj i tražio tužbenim zahtjevom.

9.3. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tuženik posebno ne pobija već samo navodi da obzirom na to da pobija odluku o glavnoj stvari, pobija i odluku o troškovima postupka.

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, toč. I. i II. izreke te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

10.1. Tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova iz tog stadija postupka te je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

11. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iskaza vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22 i 88/22 - ispravak), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

U Varaždinu 9. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.