Poslovni broj: Usž-4490/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Sanje Štefan, članica vijeća, uz višeg sudskog savjetnika - specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja H. d. o. o., R., kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva P. & p. d. o. o., R., protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa N. B., dipl. iur., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-622/22-6 od 19. rujna 2022., na sjednici održanoj 9. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-622/22-6 od 19. rujna 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje tuženikovog rješenja KLASA: UP/II-471-02/21-1/283, URBROJ: 513-4- 22-2 od 1. travnja 2022. kojim je odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda P., KLASA: UP/I-471-02/21-01/55, URBROJ: 513-07-18-21-07 od 16. travnja 2021. kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS).
3. Tužitelj u žalbi ne osporava da je 2. veljače 2019. naplatio usluge pacijentu G. M. u gotovini u iznosu 1.100 EUR na ime prvog predujma, da je 28. lipnja 2019. naplatio usluge u gotovini u iznosu 400 EUR na ime drugog predujma te da je 10. srpnja 2019. izdao račun broj 300/LOK1/1 na iznos 17.000,00 HRK kojom prigodom je pacijent platio preostali iznos koji predstavlja razliku do ukupnog iznosa računa. Osporava da nije osigurao sve potrebne podatke koji omogućavaju ispravno i pravodobno obračunavanje i plaćanje poreza na dodanu vrijednost i da ostvareni promet nije iskazao potpuno, točno, pravodobno i uredno putem naplatnog uređaja. Tvrdi da nema govora o povredi obveza i nezakonitom postupanju jer se u svom poslovanju pridržava zakona, račune izdaje pravovremeno, potpuno i točno s propisanim sadržajem i uvodi u poslovne knjige.
4. Tužitelj navodi da je korisnik usluge nerezident i da je račun za sve dotadašnje usluge kao i razliku do ukupnog iznosa izdan po obavljenoj usluzi 10. srpnja 2019. pod brojem 300/LOK1/1. Tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za procjenu porezne osnovice jer je osnovica poreza na dodanu vrijednost utvrđena pravilno i da se porezno tijelo upustilo u procjenu podataka koji su egzaktni i koji postoje. Nadalje navodi da obrazloženje presude predstavlja isključivo potvrđivanje stavova i razloga upravnih tijela bez zakonskog uporišta za takvu odluku te da je došlo do povrede načela ravnopravnosti stranaka jer da je postupano u svrhu zaštite državnog proračuna te predlaže usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu.
5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
6. Žalba je neosnovana.
7. Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Naime, Upravni sud nije počinio nijednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
8. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, a što je u skladu s odredbom članka 33. ZUS-a kojim je uređeno utvrđivanje činjeničnog stanja u upravnom sporu. Naime, sud prema navedenoj zakonskoj odredbi uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio.
9. Tako je utvrđeno da je kod tužitelja obavljen nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. o čemu je sastavljen Zapisnik od 12. travnja 2021. te je utvrđeno da je tužitelj od pacijenta G. M. primio dvije gotovinske uplate za koje nije izdao račune. Dakle, tužitelj ostvareni promet nije iskazao potpuno, točno, pravodobno i uredno putem naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način što je protivno odredbi članka 83. stavka 1. Zakona o porezu na Narodne novine“ 71/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., dodanu vrijednost („
115/16., 106/18., dalje: ZPDV). Kako porezno tijelo nije moglo utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, to je istu procijenilo u skladu s člankom 92. stavkom 2. točke 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16., 106/18., dalje: OPZ).
10. Prvostupanjskim rješenjem je tužitelju za nadzirano razdoblje utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost te mu je naloženo plaćanje istog s kamatama. Protiv tog rješenja je tužitelj izjavio žalbu, a potom pokrenuo i upravni spor osporavajući zakonitost tuženikovog rješenja kojim je odbijena njegova žalba.
11. Po ocjeni ovog suda, žalbenim navodima tužitelja nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa zbog toga i ovaj sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje
i OPZ-a.
prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe ZPDV-a
12. Ovdje valja navesti da je tužitelj tijekom postupka pred upravnim tijelima i pred prvostupanjskim sudom isticao iste prigovore na koje su odgovorila upravna tijela, a potom i prvostupanjski sud. Prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, pravilno ocijenio tuženikovo rješenje zakonitim te odbio tužiteljev zahtjev uz razložno obrazloženje s kojim je ovaj sud suglasan, a koje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanje prihvaća u cijelosti.
13. S obzirom na navedeno, pobijana presuda je pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.
14. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 9. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.
