Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-233/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda, Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB …, Ministarstva, kojeg zastupa ODO Sisak, protiv tuženika D. P., OIB: …, P., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-229/2022-7 od 10. siječnja 2023., 9. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-229/2022-7 od 10. siječnja 2023.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske OIB …, Ministarstvo, koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku D. P., (OIB: …), S.1 da tužitelju Republici Hrvatskoj, (OIB: …) - Ministarstvo isplatiti iznos od 9.000,00 kuna (devettisućakuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku D. P., (OIB: …), S.1 da tužitelju Republici Hrvatskoj, (OIB: …) - Ministarstvo tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn/663,36 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentnom razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno žali se iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. – 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, sve to uz naknadu parničnog troška tužitelju. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 248,86 eura/1.875,00 kuna.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a.

6. Temeljem članka 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj, a ovo iz razloga jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni, te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

9. Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba članka 354. stavak 1., u svezi s člankom 8. ZPP-a na koju sadržajem žalbe također ukazuje tužitelj, a ovo iz razloga jer je sud sukladno odredbi članka 8. ZPP-a pravilno analizirao i ocijenio sve dokaze provedene u postupku, kako svaki dokaz zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 1.194,51 euro/9.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na ime dodjele bespovratne potpore odobrene u okviru projekta "Stipendiranje učenika u obrtničkim zanimanjima".

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj Republika Hrvatska, Ministarstvo (sada Ministarstvo) sklopio s tuženikom Ugovor o dodjeli bespovratne potpore broj Klasa: …, Ur. broj: … od 12. siječnja 2018. (dalje: Ugovor), a kojim su ugovorom uređena međusobna prava i obveze ugovornih strana u vezi dodjele bespovratne potpore odobrene u okviru Projekta „Stipendiranje učenika u obrtničkim zanimanjima, a što je i utvrđeno uvidom u Ugovor (članak 1. Ugovora), a članak 3. istog Ugovora ugovoreno je da se tuženik, učenik III razreda Strukovne škole S.2 školuje za zanimanje zidar, te da se obvezuje redovito savladavati propisano školsko gradivo bez ponavljanja razreda, a nadležno ministarstvo se obvezuje isplaćivati stipendiju u razdoblju od 1. rujna 2017. do 31. kolovoza 2018..

12. Među strankama je sporno da li je bilo razloga za jednostranim raskidom ugovora zbog neispunjenja obveze iz Ugovora ili je do jednostranog raskida Ugovora, a time i zahtjeva za povratom iznosa stečenog Ugovorom došlo neosnovano.

13. Člankom 5. stavak 4. Ugovora, između ostalog, ugovoreno je da je korisnik dužan u roku od 30 dana od dana završetka školske godine, odnosno najkasnije do 30. rujna 2018. nadležnom ministarstvu dostaviti dokaz o opravdanosti korištenja sredstava (svjedodžbu) i ispunjeni Obrazac 2. "Podaci nakon završetka aktivnosti" koji je dostupan na mrežnim stranicama Ministarstva:.... Nadalje je navedeno da ispunjenje obveze u navedenom roku je bitan sastojak Ugovora. Stavkom 7. istog članka ugovoreno je da u slučaju da korisnik ne postupi sukladno stavcima 2, 3, 4., i 5. Ugovora, će se smatrati Ugovor raskinutim te će se u tom slučaju primijeniti članak 7. Ugovora.

14. Člankom 7. Ugovora ugovoreno je da u slučaju da nadležno ministarstvo utvrdi nenamjensko korištenje sredstava, kao i u slučaju da Ministarstvo naknadnom provjerom utvrdi drugačije stanje u odnosu na ono koje je bilo osnova za odobrenje sredstava iz čl. 2. Ugovora tj. ako ministarstvo utvrdi da podaci iz Prijavnog obrasca Stipendiranje/2017 koje je unio korisnik te podaci iz izjava koje je korisnik potpisao i priložio uz prijavni obrazac Stipendiranje/2017 ne odgovaraju stanju koje je ministarstvo utvrdilo naknadnom provjerom u dokumentaciji i/ili na terenu, korisnik je obvezan isplaćena sredstva s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama vratiti u Državni proračun RH u roku od 15 dana od dana od zaprimanja Odluke o povratu sredstava. Istim čl. određeno da će se zakonska zatezna kamata računati od dana primitka isplate.

15. Člankom 8. stavak 1. Ugovora ugovoreno je da se potpisom Ugovora korisnik obvezuje na izvršavanje svih obveza predviđenih u projektu i sve obveze iz Ugovora, a st. 2. da će ministarstvo jednostrano raskinuti Ugovor ukoliko korisnik iz bilo kojeg razloga prestane izvršavati obvezu iz točke 1. tog članka Ugovora.

16. Uvidom u zadnju stranicu Ugovora utvrđeno je da je ugovor potpisan dana 6. ožujka 2018., a da je potpisan od strane ovlaštene osobe nadležnog ministarstva (državni tajnik) te da je za korisnika isti ugovor potpisala majka tuženika S. P. kao zakonska zastupnica istog.

17. Uvidom u Odluku nadležnog ministarstva o povratu bespovratnih sredstava dodijeljenih po aktivnosti stipendiranje učenika u obrtničkim zanimanjima broj Klasa: …, Urbroj: … od 29. siječnja 2019. (dalje: Odluka) utvrđeno je da je istom odlukom određeno da je tuženik dužan vratiti dodijeljena sredstva u iznosu od 9.000,00 kuna, koja je dobio u svrhu stipendiranja učenika koji se obrazuju za deficitarna obrtnička zanimanja, a zbog neispunjenja obveze dostave dokaza o opravdanosti korištenja sredstava (svjedodžba) i ispunjeni Obrazac 2 "Podaci nakon završetka aktivnosti" u roku od 30 dana od dana završetka školske godine, odnosno najkasnije do 30. rujna 2018.. Člankom III iste Odluke određeno je da je korisnik potpore dužan sredstava uplatiti u Državni proračun RH u roku od 15 dana od dana zaprimanje iste odluke. U članku IV Odluke se navodi da Odluka stupa na snagu danom donošenja, dok upute o bilo kakvom pravnom lijeku nema. Uvidom u dostavnicu za istu Odluku utvrđeno je da je Odluka uručena majci tuženika dana 12. veljače 2019..

18. Uvidom u Obavijest RH, Ministarstva od 26 ožujka 2021. klasa: …, Ur br: …, a upućeno adresatu D. P., utvrđeno je da je tužitelj istom obaviješću obavijestio tuženika da je Ugovor raskinut zbog neispunjenja istog, te da je utvrđena obveza povrata primljenih sredstava u roku određenoj Odlukom. Uvidom u dostavnicu za istu Odluku utvrđeno je da je ista uručena majci tuženika, S. P. 19. travnja 2021. (dakle u trenutku kada je tuženik već bio punoljetan ista Obavijest uručena je majci tuženika).

19. Uvidom u Potvrdu Strukovne škole S.2 od 30. rujna 2021. Klasa: …, Urbr: … utvrđeno je da istom Strukovna škola S.2 potvrđuje da je tuženik, rođen 29. ožujka 2001. upisao 1. rujna 2015. Strukovnu školu S.2 , zanimanje zidar, te da je istom 12. lipnja 2018. izdana svjedodžba o završenom radu kojom je stekao zanimanje kvalificirani zidar. U potvrdi se navodi da se potvrda izdaje u svrhu dokazivanja završetka školovanja u Strukovnoj školi S.2 .

20. Uvidom u ispis Urudžbenog zapisnika Ministarstva, utvrđeno da je pod urudžbenim br. … i … su evidentirani akti D. P. i to od 16. listopada 2017. prijava, te od 30. listopada 2017. dostava dokumentacije, dok drugih evidencija dostave dokumenata u istom ispisu nema.

21. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da pravo tužitelja za povrat stečenog temeljem Ugovora, propisano člankom 7. Ugovora nije propisano pravo tužitelja na povrat isplaćenih sredstava iz razloga nedostavljanja svjedodžbe i ispunjavanja obrasca tužitelja, već isključivo ako ministarstvo utvrdi nenamjensko korištenje sredstava, odnosno da utvrdi drugačije stanje u odnosu na ono koje je bilo osnova za odobrenje sredstava, tj. ako utvrdi da podaci iz prijavnog obrasca Stipendiranje/2017. koje je unio korisnik, te podaci iz izjava koje je korisnik potpisao i priložio uz prijavni obrazac Stipendiranje/2017. ne odgovaraju stanju koje je ministarstvo utvrdilo naknadnom provjerom u dokumentaciji i/ili na terenu, korisnik je obvezan isplaćena sredstva vratiti s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

22. Slijedom naprijed navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi na bilo koji način provjeravao da je stvarno stanje drugačije od ugovorenog, odnosno da podaci iz prijavnog obrasca koji su dostavljeni tužitelju ne odgovaraju stvarnim podacima niti da bi tužitelj na bilo koji način utvrđivao bilo koje podatke, a koji bi bili suprotni osnovnoj obvezi tuženika, a to je bez ponavljanja razreda završiti školovanje za zanimanje zidara za koju obvezu se sam tužitelj obvezao isplatiti stipendiju.

23. Naime, iz potvrde Strukovne škole S.2 sasvim jasno proizlazi ovdje odlučna činjenica da je tuženik svoju obvezu iz članka 3. Ugovora u cijelosti ispunio, tj. završio školovanje za zanimanje zidar i to u trogodišnjem roku bez ponavljanja, a upravo za koju obvezu se sam tužitelj obvezao isplatiti stipendiju, a koja je sad predmet ovog spora.

24. Sama činjenica da je u članku 5. stavak 4. Ugovora ugovorena i obveza dostave određenih podataka i to samo na način kako to jednostrano određuje tužitelj (a koja obveza je utanačena isključivo u korist tužitelja i radi olakšanja prikupljanja podataka tužitelju) i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne može i ne smije utjecati na valjanost i opstojnost cijelog Ugovora, posebno kada se ima u vidu činjenica da je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu, a ispunjenje koje obveze je i bila svrha sklapanja Ugovora i smisao cijelog pravnog posla u konkretnom slučaju.

25. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO) propisano je da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je člankom 4. istog Zakona propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

26. Nadalje člankom 6. ZOO-a propisana je zabrana ostvarivanja prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. 27. Ovdje je također potrebno istaknuti da je člankom 7. stavkom 4. ZOO-a propisano da sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, dok je člankom 8. ZOO-a propisano da se svatko dužan suzdržati od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

28. Imajući u vidu citirane odredba ZOO-a pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da odredba o raskidu Ugovora (članak 8. stavak 2.) zbog neispunjavanja obaveza, tumačeći time da je obveza dostave podataka i to na način koji odredi sam tužitelj vezano za članak 5. stavak 4. Ugovora (putem obrasca na mrežnim stranicama tužitelja) suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer tužitelj svoju obvezu – isplatu stipendije uvjetuje ne samo protuobvezom tuženika (završetkom školovanja za točno određeno zanimanje i to u roku kako je određeno člankom 3. Ugovora), već i dodatnim pretjeranim formalizmom, kao što je dostava dokaza o takvom završetku školovanja i to u točno određenom obliku (uz obrazac 2), a čime je predmetna odredba protivna, kako načelu savjesti i poštenja, tako i svrsi sklapanja samog Ugovora budući dovodi u pitanje jednakost uzajamnih činidaba pri čemu je potrebno voditi računa i o tome da predmetna isplata ne samo da ima ekonomski učinak, već je i samo pravo temeljeno na određenim socijalnim i materijalnim preduvjetima, a kako je to pravilno utvrdio i zaključio prvostupanjski sud.

29. Slijedom navedenog proizlazi da je pravilan i konačan zaključak prvostupanjskog suda da je odredba članka 8. stavak 2. Ugovora vezana za članak 5. stavak 4. Ugovora, pretjerani formalizam i kao takva protivna odredbi članka 3., 4., 6. i 7. ZOO-a, pa je samim time i ništetna temeljem članka 322., a u svezi članka 324. ZOO-a.

30. Pri tom stajalištu prvostupanjski sud se pozvao na odluku Ustavnog suda RH broj UIII-5989/2013 od 9. veljače 2016. u kojoj je usvojena ustavna tužba i ukinute presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-1405/12-6 od 28. listopada 2013. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 3. rujna 2011. i 11. lipnja 2012. (pri čemu je riječ o osobi kojoj je poslodavac obrtnik odjavio radni odnos pa je izgubila pravo na naknadu kao majka djeteta s teškim smetnjama u razvoju), a u kojoj odluci je navedeno: …..Ustavni sud već godinama uporno ponavlja da su nadležna tijela, uključujući i sudove, dužni tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo, uvijek i bez izuzetaka, u svjetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja, ako je u nekom konkretnom slučaju mjerodavan jedan zakon, ali združeni učinci tog i nekog drugog ili više drugih zakona izravno utječu na zakonska prava ili obveze stranaka, onda su nadležna tijela, uključujući sudove, bez iznimke dužni tumačiti sve te mjerodavne propise u njihovoj ukupnosti, polazeći iz združenih učinaka koje oni proizvode za stranku u svjetlu osobitih okolnosti samog slučaja, stalno imajući na umu da njihove odluke ne smiju dovoditi do nerazumnog i objektivno neopravdanog ishoda za samu stranku, a ponajmanje kršiti njihova ustavna prava ili objektivne vrijednosti hrvatskog ustavnog poretka.

31. Žalbeni navodi tužitelja sasvim su suprotni citiranom stajalištu Ustavnog suda RH, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju upravo riječ o pretjeranom formalizmu protivnom Ustavu.

32. Nije sporno da je tuženik ispunio svoju obvezu iz Ugovora (članak 3. Ugovora), a iz čega nedvojbeno proizlazi da tužitelj u ovoj tužbi neosnovano postavlja zahtjev za povrat isplaćenih sredstava po tom istom Ugovoru, a koji zahtjev je pravilno ocijenjen neosnovanim i kao takav pravilno i zakonito odbijen od strane prvostupanjskog suda.

33. Ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava u odnosu na neosnovanost zahtjeva tužitelja, budući tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude niti u jednom segmentu.

34. Prema tome, kako u donošenju pobijane presude nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje se poziva tužitelj, kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak. 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi.

35. Kako tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku, isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 9. ožujka 2023.

Sutkinja:

Tatjana Radaković Bašić, v.r.