Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 P-215/2020-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB:14828046348, po sutkinji toga suda Jadranki Orlović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB:…, iz Z., zastupanog po punomoćnici Š. M., zaposlenici tužitelja, protiv tuženika N. S., iz N. M., OIB:, zastupanog po punomoćniku B. R., odvjetniku u N. M., nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu održanom 6. veljače 2023., u prisutnosti punomoćnice tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 8. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB:…, iz Z., koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.134,21 euro/61.287,18 kn sa zateznim kamatama koje na iznos od 6.611,75 eura/49.816,20 kn teku od 24.11.2019., a na iznos od 1.522,46 eura/11.470,98 kn teku od dana podnošenja ove tužbe do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB:… iz Z., naknaditi tuženiku N. S., iz N. M., OIB: … troškove parničnog postupka u iznosu od 1.725,37 EUR/13.000,00 kn[1] (slovima: tisuću sedamsto dvadeset pet EUR i trideset sedam centi /trinaest tisuća kuna), u roku od 15 dana, dok se preostali dio njegovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 298,62 EUR/2.250,00 kn[2] odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je Rješenjem tužitelja Područnog ureda u G. broj 56060 od 16. travnja 2018. priznato je pravo na obiteljsku mirovinu iza pokojnog osiguranika Š. M. Zapisnikom o provedenom ispitivanju nadzora predmetnog štetnog događaja utvrđeno je da je tvrtka V. d.d. Z. izvodila građevinske radove asfaltiranja, kojom prigodom su djelatnici pok. Š. M. i tuženik upućeni da strojeve: asfaltni finišer i vibracijski valjak odvezu na planirano mjesto asfaltiranja. Tuženik je pri tome upravljao asfaltnim finišerom, a za njime pok. Š. M. vibracijskim valjkom, kada je na dionici sa nagibom od 15,8 % uslijed nekontroliranog kretanja asfaltnog finišera unatrag, finišer udario u valjak guravši ga niz kosinu uslijed čega je pok. Š. M. pao sa valjka i smrtno stradao. Inspektor rada nije našao propust u provedbi pravila zaštite na radu koje bi išle na teret poslodavca i bile bi u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja, budući da su oba radnika bila osposobljena za rad na siguran način i za upravljanje građevinskim strojevima kojima su upravljali, da su isti strojevi imali uredne ateste o ispravnosti, te da su obojica pri tome obavljali poslove na koje su bili raspoređeni sukladno ugovoru o radu i imali uredna uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti. Provedenim nadzorom inspektorat utvrđuje uzrok ozljeđivanja: neispravnost izvođenja radne operacije. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Z., posl.br. K- 286/2017 od 20.2.2019. tuženik je oglašen krivim za izazivanje predmetnog štetnog događaja, a to stoga jer je propustio poslove obavljati na siguran način i dužnom pažnjom te stavio polugu mjenjača u neutralan položaj, uslijed čega je došlo do isključivanja prijenosa pogona asfaltnog finišera, pri čemu je propustio poduzeti radnju kočenja i transportnu brzinu kretanja finišera prilagoditi kosini terena po kojoj se radni stroj finišer kretao, iako je zbog svojeg višegodišnjeg radnog iskustva na tom stroju te budući da je bio osposobljen za rukovanje istim, morao biti svjestan da bi zbog navedenog moglo doći do nekontroliranog kretanja asfalta finišera unatrag, što se zbog opisanog postupanja i dogodilo, te se finišer kojim je upravljao, počeo kretati unazad udarivši u prednji dio valjka, zbog čega je došlo do guranja valjka nizbrdo i prevrtanja istog, uslijed čega je vozač valjka M. Š. pao pod valjak, zadobivši pritom višestruke ozljede od kojih je na mjestu preminuo. Iz obrazloženja Presude razvidno je da kazneni sud nije našao da bi za štetni događaj postojala suodgovornost poslodavca, kao olakotna okolnost, budući da je osnovom provedenih dokaza utvrđeno kako se predmetni posao odvijao sukladno pravilima struke i da nije bilo nikakvih povreda vezanih uz obavljanje predmetnog posla od strana ovlaštenika zaštite na radu, izvođača i naručitelja radova. Tužitelj ima pravo na naknadu štete u punim iznosima isplaćene obiteljske mirovine od osobe koja je prouzročila smrt osigurane osobe, te je istu potraživao od tuženika Odštetnim zahtjevom od 5.11.2019. za razdoblje isplate od 1.7.2017. do 31.10.2019. u iznosu od 49.816,20 kn. Tuženik je taj Odštetni zahtjev zaprimio dana 8. studenog 2019. te se je na isti očitovao otklonivši svoju odštetnu odgovornost. Tužitelj je nastavio s isplatama obiteljske mirovine iza pok. osiguranika Š. M. te je tako za razdoblje od 1.11.2019. do 30.4.2020. s tog osnova ukupno isplaćeno 11.470,98 kn. Slijedom navedenog tužitelj primjenom odredaba čl. 161. i 162. st. 1. a u pogledu tijeka zatezne kamate čl. 165. st. 3. ZOMO (NN.157/13, 33/15, 93/15, 151/14, 120/16, 115/18 i 102/19), podnosi ovu tužbu te predlaže da sud usvoji postavljeni tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ali ne osporava navode pod toč. I. tužbe. Što se tiče navoda pod toč. II. tužbe, nije sporno da je M. Š. stradao od posljedica ozljede na radu 26.9.2016., ali postoje okolnosti koje isključuju građansku odgovornost tuženika prema tužitelju, a za regres s osnova isplaćene naknade korisniku obiteljske mirovine iza pok. M. Š.. Čl. 162. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smrt osigurane osobe, a st. 2. propisano je i da za štetu koju je uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom odgovaraju poslodavac i radnik solidarno. Odredbom st. 3. istog članka propisano je da za štetu odgovara poslodavac, ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu. Tuženik ne želi osporavati sadržaj pravomoćne sudske odluke koja je donesena u kaznenom predmetu Općinskog suda u Z. br. K-286/2017. Ipak, valja obrazložiti da je do takve odluke došlo, prije svega, zbog dispozicije tuženika kao okrivljenika, a kojoj je primarni cilj bio izbjegavanje dugotrajnog suđenja i s njime skopčanih visokih troškova, kao i neizvjesnosti, a ponajviše izbjegavanje zapriječene zatvorske kazne. Obzirom na narav tog postupka i sve gore navedeno, nije se raspravljalo o tome u kojoj mjeri je predmetni događaj u kojem je smrtno stradao M. Š. zapravo posljedica kršenja odredbi Zakona o zaštiti na radu od strane poslodavca, a niti bi takvo kršenje moglo imati presudan utjecaj na rezultat kaznenog postupka. Međutim, kada je riječ o građansko-pravnoj odgovornosti, kršenje odredbi Zakona o zaštiti na radu od strane poslodavca tuženika itekako ima utjecaj na (ne)odgovornost tuženika, odnosno na ovlaštenje tužitelja da se svojom tražbinom regresira od njega. Naime, poslodavac tuženika i smrtno stradalog M. Š. „V. d.d.“ rad je organizirao na udaljenim gradilištima, kao što je bilo i ono na kojem se dogodio nesretni događaj te je kontinuirano kršio odredbe o najvišoj dopuštenoj granici trajanja prekovremenog rada. Konkretno, na gradilište se putovalo sat vremena, potom je rad započinjao u 7:00 sati, a nije završavao prije 18:30 sati, kada je uslijedio povratak. Ne računajući putovanje na gradilište, efektivno se radilo 11,5 sati dnevno i to neprekinuto, tokom cijele godine. Pritom valja napomenuti da su i tuženik i pokojni M. Š. bili radnici koji su rukovodili teškim strojevima (asfaltnim finišerom i valjkom), dakle, na radnom mjestu sa povećanim psihofizičkim opterećenjem, a nije im omogućeno korištenje odgovarajućih stanki niti odmora. Mjesto na kojem su obavljali tu kritičnu radnju bilo im je nepoznato, jer su tamo stigli neposredno prije nesreće. Iako je tuženik bio formalno osposobljen za rad na siguran način, konkretni asfaltni finišer bio mu je nepoznat, jer s takvom vrstom stroja nije uobičajeno radio, već je mijenjao drugog odsutnog radnika koji je koristio godišnji odmor. Nadalje, konkretne zgode na gradilištu su se nalazili samo tuženik i pokojni M. Š., a gradilište je napustio čak i poslovođa, koji je bio zadužen za davanje uputa za izvođenje radova te nije bilo niti osobe zadužene za zaštitu na radu. Sve te okolnosti (kontinuirani nedopušteni prekovremeni rad, izvođenje radova bez poslovođe i nadzora te osobe zadužene za zaštitu na radu, kao i rad na nepoznatom terenu i s nepoznatim strojem) zapravo su dovele do posljedica tog nesretnog slučaja. Suprotno tvrdnjama tužitelja, one predstavljaju propust isključivo poslodavca, a dovele do toga da N. S. nije mogao izbjeći nezgodu svojom adekvatnom reakcijom. Tuženik se najoštrije protivi tvrdnji tužitelja nije bilo propusta u provedbi pravila zaštite na radu koje bi išle na teret poslodavca i bile u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja, jer da to proizlazi iz utvrđenja inspektorata rada. Primjerice, u zapisniku o provedenom inspekcijskom nadzoru od 10. listopada 2016. vidljivo je da su radnici odrađivali prvu smjenu od 7-16 sati, a nezgoda se dogodila izvođenjem radova u 18,30 sati, a vidljivo je da na gradilištu nije bilo niti poslovođe niti osobe zadužene za zaštitu na radu. Izjave koje su ti svjedoci dali u okviru kaznenog postupka još i više potvrđuju da se radilo o značajnom propustu poslodavca glede osiguranja rada na siguran način. Što se tiče navoda pod toč. III. tužbe, nije sporna visina iznosa koje je tužitelj isplatio korisniku obiteljske mirovine iza pokojnog Š. M. Također nije sporno da je tužitelj odaslao tuženiku odštetni zahtjev te da ga je on zaprimio i otklonio svoju odgovornost. Ovdje tužitelj napominje da je to učinio dopisom od 16.12.2019. Iz njega je vidljivo da je tužitelj pozvan da se u mirnom postupku provede vještačenje po vještaku zaštite na radu (na okolnost da li je poslodavac tuženika „V. d.d.“ kritične zgode primijenio sve mjere zaštite na radu, odnosno da bi se utvrdilo da li je počinio kakve propuste i ako jest –da li su ti propusti utjecali na štetni događaj (posebice utjecaj prekoračenja najviše dopuštene granice prekovremenog rada na psihofizičke sposobnosti tuženika kao radnika te izostanak osiguranja gradilišta osobom zaduženom za rukovođenje radovima i zaštitu na radu). Tužitelj takvo vještačenje nije htio provesti, već se oslanja isključivo na utvrđenje inspektora rada, a koji je očito manjkav, jer iz same dokumentacije koju je tužitelj sam priložio uz tužbu proizlazi da je nedopuštenog prekovremenog rada očito bilo. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan te obvezati tužitelja na to da mu naknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitane su isprve u spisu predmeta: rješenje HZMO od 16. travnja 2018. (stranice 4-6 spisa), prijava o ozljedi na radu (stranice 7-9 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 10.listopada 2016. (stranice 11-21 spisa), obavijest HZMO, Područni ured u G. od 11.lipnja 2018. (stranica 22 spisa), presuda OS u Z. br. 7 K-286/2017-55 (stranice 23-30 spisa), odštetni zahtjev s priloženim povratnicama od 5. studenoga 2019. (stranice 31-33 spisa), obračun isplaćene mirovine za M. Š. od 29. listopada 2019. (stranica 34 spisa), obračun isplata na teret HZMO od 5. svibnja 2020. (stranica 35 spisa), Dopis Policijske postaje K. od 15. prosinca 2021. (stranica 65 spisa), Dopis Državnog inspektorata Područni ured V., Ispostava u Č., (stranica 66 spisa), sudska praksa (stranice 76-83 spisa)., provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještku za zaštitu na radu, zaštitu od požara i zaštitu okoliša D. T., pročitani su nalaz vještaka D. T. (stranice 95-106 spisa), očitovanje vještaka D. T. (stranice 121-122 spisa), dostavljena dokumentacija Policijske postaje K. prema dopisu od 15. prosinca 2021., spis Inspekcijskog nadzora br. UP/I-11602/16-41/44 i spis Općinskog suda u Z. br. K- 286/17. , saslušani svjedoci Z. T., Z. K. i B. B., vještak D. T. te je saslušan i tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja.

4. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/23 – dalje - ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete, odnosno zahtjev za povrat iznosa obiteljskih mirovina isplaćenih obitelji pokojnog M. Š. koji je smrtno stradao u štetnom događaju od 26. rujna 2016. za koji tužitelj tvrdi da je odgovoran tuženi N. S., pa da je slijedom toga na temelju čl. 162. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju dužan vratiti tužitelju iznose isplaćenih obiteljskih mirovina.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tvrtka V. d.d. Z. 26. rujna 2016. izvodila građevinske radove asfaltiranja, da je tuženik kao zaposlenik te tvrtke upravljao asfaltnim finišerom, a za njime pokojni Š. M. vibracijskim valjkom te da je tijekom obavljanja tog posla nastao predmetni štetni događaj u kojem je Š. M. smrtno stradao,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Z., posl.br. K- 286/2017 od 20.2.2019. tuženik oglašen krivim za izazivanje predmetnog štetnog događaja,

- da je obitelji pokojnog M. Š. priznato pravo na pravo na obiteljsku mirovinu koja je isplaćena u utuženom razdoblju kako se to navodi u tužbi,

- iznos isplaćenih mirovina u utuženom razdoblju,

7. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da za predmetnu štetu tužitelju nije odgovoran tuženik, već njegov poslodavac zbog toga što nije proveo mjere zaštite na radu. U daljnjem tijeku postupka je nakon provedenog vještačenja po vještaku zaštite na radu u podnesku od 10. studenoga 2022. istaknuo i prigovor da bi smrtna posljedica, pa i tjelesno ozljeđivanje pokojnog M. Š. bili spriječeni da je obavljajući poslove svog radnog mjesta primijenio mjere zaštite na radu, odnosno da je bio vezan sigurnosnim pojasom, u kom slučaju ne bi nastala niti obveza tužitelja na isplatu obiteljske mirovine članu njegove obitelji, da dakle tužitelju po tom osnovu ne bi nastala šteta koju potražuje od tuženika. Smatra da tuženik ne može snositi odgovornost, pogotovo ne u punom opsegu, ako je šteta (smrtna posljedica i posljedično tome isplata obiteljske mirovine) nastala zbog toga što oštećenik, pokojni radnik M. Š. nije primijenio mjere zaštite na radu (vezivanje sigurnosnim pojasom), a koje bi spriječile nastanak štetnog događaja.

8. Za rješavanje ovog spora treba primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Prema čl. 161. st. 2. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13, 151/14, 33/15, 68/15, 93/15, 120/16, 18/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 48/18, 62/18, 115/18 i 102/2019 – dalje ZOMO) Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, ako je štetu uzrokovao radnik na radu ili u vezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno, a za štetu odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana. Treba primijeniti i mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima budući da je čl. 170. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano da se na naknadu štete i nepripadne isplate, odnosno stjecanja bez osnove primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022), ako nisu u suprotnosti s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Prema čl. 1045. st.1. i 2 tog zakona tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a predmnijeva se obična nepažnja. Prema čl. 1063. tog zakona šteta nastala u vezi s opasnom stvari, kao što je ovdje slučaj smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a prema čl. 1064. za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Prema čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima vlasnik stvari, s čijom odgovornosti je izjednačena i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi u skladu s čl. 1066. tog zakona, oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Nadalje prema st. 3. tog članka vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

9. Čitanjem dokumentacije u spisu predmeta Sud je utvrdio:

- čitanjem po Policijskoj upravi K.-z. dostavljene kaznene prijave broj 511-17-07/3-K-5/2017 te spisa predmeta Općinskog suda u Z. poslovni broj: K- 286/2017 od 20.2.2019. da je zbog štetnog događaja koji je predmet ovog postupka protiv tuženika vođen kazneni postupak koji je pravomoćno okončan tako što je tuženik Presudom poslovni broj: K-286/2017 od 20.2.2019. oglašen krivim što je 26. rujna 2016. oko 18,30 sati u Pristavi bb, Općina Tuhelj, zaposlen u trgovačkom društvu „V.“ d.d. na radnom mjestu rukovatelja građevinskim strojevima, strojara na finišeru, upravljao radnim strojem finišer, marke „Vogele“, tip „6-73“, broja šasije 673046 za upravljanje kojim je osposobljen, nerazvrstanom cestom makadamskom cestom koju je idućeg dana trebao asfaltirati, te se u svrhu premještanja finišera na to radilište kretao uzbrdo ispred stroja valjak marke „Bomag“, tip bw138ac, broja šasije 101650181091, kojim je upravljao djelatnik istog trgovačkog društva M. Š. u istom smjeru kako bi valjak također premjestio na novo radilište, olako držeći da do štetnih posljedica neće doći, protivno čl. 68. Zakona o zaštiti na radu, propustio poslove obavljati na siguran način i s dužnom pažnjom, te stavio polugu mjenjača u neutralan položaj, uslijed čega je došlo isključivanja prijenosa pogona asfaltnog finišera, pri čemu je propustio poduzeti radnju kočenja i transportnu brzinu kretanja finišera prilagoditi kosini terena po kojoj se radni stroj finišer kretao, iako je zbog svog višegodišnjeg radnog iskustva na tom stroju te budući da je osposobljen za rukovanje istim, morao biti svjestan da bi zbog navedenog moglo doći do nekontroliranog kretanja asfaltnog stroja finišera unatrag, što se zbog opisanog postupanja i dogodilo te se finišer kojim je upravljao, počeo kretati unazad udarivši u prednji dio valjka, zbog čega je došlo do guranja valjka nizbrdo i prevrtanja istog, uslijed čega je vozač valjka M. Š. pao pod valjak, zadobivši pritom višestruke ozljede od kojih je na mjestu preminuo, da je dakle iz nehaja, pri izvođenju pojedinih radova, postupajući protivno propisima i opće priznatim pravilima struke, izazvao opasnost za život ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena smrt jedne osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti - teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti - opisano u članku 222. stavak 4. u vezi stavka 3. Kaznenog zakona u vezi članka 221. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 222. stavku 4. Kaznenog zakona., pa je zbog toga osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja je zamijenjena radom za opće dobro na slobodi tako što je jedan dan zatvora zamijenjen sa dva sata rada.

- čitanjem Rješenja tužitelja broj P/I-140/03/18-01/03431823902, Ur. broj: 34106-05/3-17-008680 od 16. travnja 2018. da je Š. P., sinu umrlog osiguranika M.

Š. priznato pravo na obiteljsku mirovinu.

- čitanjem Prijave o ozljedi na radu a su povrede od kojih je osiguranik tuženika M. Š. preminuo okvalificirane kao povrede na radu,

- čitanjem spisa Državnog inspektorata, P. ured V. broj Klasa: UP/I-116- 02/16-41/44 u kojem je i Zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 10. listopada 2016. da je u povodu smrtne ozljede radnika M. Š. obavljen inspekcijski nadzor, da su tužnik i M. Š. bilo osposobljeni za rad na siguran način za poslove strojara i vozača asfaltnog finišera, da su bili zdravstveno i stručno sposobni za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada za rad sa strojevima i uređajima s povećanim opasnostima kojima su u vrijeme štetnog događaja rukovali, da je radnik M. Š. koristio osobna zaštitna sredstva, da je radovima rukovodio Z. K. za kojeg je predočena relevantna dokumentacija, da je B. B. bio ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu za kojeg je također predočena relevantna dokumentacija, da se u trenutku nastanka u blizini nalazio S. Č. osposobljen za pružanje prve pomoći osobama na radu, da su za strojeve s povećanim opasnostima s kojima se tom zgodom radilo predočena važeća uvjerenja o o ispitivanju od strane ovlaštenog društva, da je tuženik tada radio kao zaposlenik trgovačkog društva V. B. d.o.o., da je naručitelj radova bila O. T., da za planirane radove ugovorene i naručene narudžbenicom na asfaltiranju navedenih putova nije predočena projektna dokumentacija kao ni sastavni plan izvođenja radova, a investitor nije uspostavio privremeno gradilište u skladu s Pravilnikom o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima te da je Rješenjem inspektora zabranjena poslodavcu V. d.d Z. uporaba strojevima kojima se rukovalo u vrijeme nastanka štetnog događaja zbog nastalih promjena radi kojih postoje rizici za sigurnost i zdravlje radnika,

-čitanjem dopisa trgovačkog društva V. d.d. u stečaju da to trgovačkoo društvo ne raspolaže dokumentacijom o evidenciji radnih sati za tuženika i radnika M. Š.,

- čitanjem Obračuna izvršenih isplata članu obitelji pokojnog M. Š. da mu je u utuženom razdoblju po tom osnovu isplaćeno 61.287,18 kuna, a iz Odštetnog zahtjeva od 5. studenoga 2019. da je tužitelj tuženiku postavio odštetni zahtjev kojim potražuje isplatu dijela tog iznosa koji se odnosi na razdoblje od 1.7.2017. do 31.10.2019, dok za preostali iznos nije postavljen odštetni zahtjev navedenog iznosa , već se isti potražuje podnošenjem ove tužbe, a čitanjem dostavnice na str. 33 spisa. da je tuženik predmetni odštetni zahtjev uredno primio 8. studenoga 2019.,

10. Saslušanjem svjedoka Z. T. sud je utvrdio da se štetni događaj dogodio kad su radnici tvrtke za koju je radio pokojni M. Š. prema nalogu poslovođe predmetni stroj asfaltni finišer, premještali na drugo mjesto rada na kojem se sljedećeg dana trebalo raditi, a kako bi isti bio na tom drugom mjestu prije početka rada, da je o tome sastavio Zapisnik o inspekcijskom nadzoru u koji je unio podatke na temelju izjava prisutnih očevidaca događaja, pa tako između ostalog upisao je i da se nesreća u kojoj je smrtno stradao M. Š. dogodila zbog toga što je došlo do nekontroliranog kretanja asfaltnog finišera kojim je upravljao tuženi N. S. i to zbog toga što je mjenjač bilo u neutralnom položaju, da nije utvrđivao raspored radnog vremena radnika, da mu nisu bili predočeni projektna dokumentacija i plan izvođenja radova, što za radove koji su se u ovom slučaju kad se popravljala cesta pa se strojevi po potrebi premještaju s jednog mjesta rada na drugo radi pripreme za idući dan nije bilo niti potrebno jer ta dokumentacija nije potrebna za svaki pojedini segment rada, da se u vrijeme nastanka štetnog događaja nisu niti izvodili radovi, već se nakon radnog vremena, oko 19 sati premještao stroj kako bi bio na drugom mjestu rada sljedećeg dana, a za takav slučaj navedena dokumentacija nije niti potrebna, da nije niti tražio da mu se predoči Plan zaštite na radu jer se štetni događaj se nije dogodio u vrijeme obavljanja radova, popravka ceste, a tijekom nadzora je utvrdio da poslodavac ima osobu ovlaštenu za zaštitu na radu, stručnjaka za zaštitu na radu, K. R., koji je bio prisutan nadzoru i potpisao zapisnik te da su očevici štetnog događaja bili samo stradali M. Š. i tuženi N. S..

11. Saslušanjem svjedoka B. B. sud je utvrdio da je isti toga dana kad je smrtno stradao M. Š. bio poslovođa na radilištu na kojem su se obavljali radovi, da su N. S. i pokojni M. Š. na mjesto gdje se dogodio štetni događaj došli s druge lokacije na kojoj su prethodno radili, labudicom su oni i strojevi za asfalt, finišer i valjak prevezeni na drugu lokaciju, da je nakon što je organiziran premještaj otišao u bazu u R., da mu je potom javljeno da je poginuo M. Š. prilikom seljenja strojeva, da je kad je došao sam na lice mjesta vidio kako M. Š. leži ispod finišera pa su u povodu njegovog poziva došli Hitna pomoć, policija i vatrogasci, da je radno vrijeme bilo od 7 ujutro do 17 popodne, a pauza se koristila u vrijeme kad se čekao dovoz asfalta, da je radno vrijeme bilo od 7 do 17 sati, ali su radnici morali prije toga doći u bazu, najkasnije do 6:30 sati, a dolazili su organiziranim prijevozom, u tu svrhu se koristilo kombi vozilo, koje je i odvozilo radnike u bazu po završetku rada.

12. Iskaz svjedoka Z. K. nije od značaja za rješavanje ovog spora, osim u dijelu u kojem navodi da radno vrijeme na tom gradilištu u to vrijeme bilo od 7 ujutro do 17 ili 18 sati poslijepodne, u kom dijelu se njegov iskaz slaže sa iskazom svjedoka B. B., za rješavanje ovog spora jer isti nema neposredna saznanja o događaju jer je toga dana kad je smrtno stradao M. Š. imao slobodan dan.

13. O predmetu spora je iskazivao i tužitelj. Tužitelj u svom iskazu navodi da je 10 godina radio u trgovačkom društvu V. na finišeru gusjeničaru, da je u vrijeme štetnog događaja mijenjao kolegu koji je bio na godišnjem odmoru koji je radio s asfaltnim finišerom kojim građevinskim strojem je prije toga rijetko radio, da je u 6,00 sati došao u bazu, a u 7,00 na gradilište, da su radili prvo na jednom gradilištu, a onda na drugom, da ih je radnik S. Č. labudicom zajedno sa strojevima dovezao na treće gradilište na kojem su strojeve, asfaltni finišer i vibracijski valjak trebali dovesti na vrh brijega, da je bilo već kasno, oko 18,30 sati i već se mračilo, da je on prvi krenuo asfaltnim finišerom prema vrhu brijega, a iza njega je s vibracijskim valjkom išao pokojni Š. M., da je na dvije trećine uspona stroj kojim je upravljao iskočio iz brzine i počeo se kretati unazad te gurati vibracijski valjak kojim je upravljao pokojni Š. i onda se valjak prevrnuo, strojevi su se zaustavili na početku uspona, a iza toga je bila provalija, da je u toj nesreći Š. M. smrtno stradao, da je radno vrijeme trajalo po 12 sati u većini slučajeva, a ponekad i duže, da su kod njegovog poslodavca za zaštitu na radu bili zaduženi poslovođa B. B. i šef Z. K., da nisu predočili Plan uređenja radilišta, a niti Plan zaštite na radu, da su imali dnevni odmor, ali nije točno bilo određeno vrijeme kad će ga koristiti pa se ponekad događalo i da pauzu koristi na samom stroju na kojem je i jeo, da su evidenciju prisutnosti na radu vodili poslovođa i šef, da je po njegovom mišljenju prilikom premještanja navedenih građevinskih strojeva s njima trebao biti i poslovođa B. B. koji im je trebao dati konkretne upute za obavljanje posla, da je bio je osposobljen za rad na stroju kojim je upravljao u vrijeme štetnog događaj te da ga obitelj preminulog M. Š. nije teretila za naknadu štete.

14. Na temelju Nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu D. T. sud je utvrdio da su tom zgodom kad se dogodio predmetni štetni događaj bile primijenjene mjere i sredstva zaštite na radu od strane poslodavca, da su strojevi kojima su rukovali bili ispitani od strane ovlaštene ustanove i ispravni, da su radnici M. Š. i N. S. na dan predmetnog štetnog događaja radili 2 sata i 30 minuta izvan redovnog radnog vremena, ali da taj prekovremeni rad nije utjecao na nepravilan rad tuženog N. S. zbog kojeg je došlo do nekontroliranog kretanja asfaltnog finišera unatrag, da na to nije utjecao niti izostanak osobe zadužene za rukovođenje radovima i zaštitu na radu, jer su strojevima rukovali radnici koji su bili osposobljeni za samostalno rukovanje istima, da radnici N. S. i M. Š. nisu radili sa dužnom pažnjom u skladu s čl. 68. zakona o zaštiti na radu, N. S. je isključio prijenos pogona stavljanjem poluge mjenjača u neutralan poožaj na nagibu na kojem to nije dopušteno činiti i nije poduzeo radnju kočenja, a M. Š. nije koristio sigurnosni pojas koji služi da u slučaju potrebe rukovatelja zadrži na sjedištu i time spriječi njegovo ispadanje iz stroja je do nekontroliranog kretanja asfaltnog finišera unatrag došlo zbog krive procjene radnika S. N. koji je podcijenio rizike i opasnosti na način da je pokušao izvršiti operaciju promjene brzine na pošljunčanom putu nagiba cca 20%, dužine 140 m i širine 3,60 metara, da se na ovakvim strojevima promjena brzine obavlja isključivo na ravnim podlogama tj. terenima, da je prilikom kretanja asfaltnog finišera unatrag isti udario u prednji dio valjka i gurao ga niz pošljunčani put zbog čega je valjak udario u žičanu ogradu te se prevrnuo pri čemu je radnik Š. M. ispao sa sjedišta stroja, valjka i pao na pošljunčani put, da je nakon što je radnik Š. M. pao na pošljunčani put preko njega dijelom prešao asfaltni finišer, da je radnik Š. M. ostao je ispod navedenog radnog stroja te je zbog zadobivenih ozljeda na mjestu preminuo, da radnik Š. M. nije koristio sigurnosti pojas dok je upravljao vibracijskim valjkom koji služi upravo za to da ako dođe do prekretanja stroja rukovatelja zadrži na sjedištu i samim time spriječi nastojanje ovakvih povreda te da je pokojni Š. M. u slučaju da je koristio sigurnosti pojas imao šanse preživjeti, a bez toga šanse za preživljavanje uopće nije bilo.

15. Tužitelj je u podnesku od 9. studenoga 2022. istaknuo primjedbe na Nalaz vještaka. Smadra da je s obzirom na relevantnu dokumentaciju iz spisa očekivan zaključak vještaka da je uzrok nesreće nekontrolirano kretanje asfaltnog finišera kojim je upravljao N. S. na kosini unatrag, te da je do nekontroliranog kretanja asfaltnog finišera došlo zbog isključivanja prijenosa pogona stavljanjem poluge mjenjača u neutralan položaj i nepoduzimanja kočenja stroja iako je upravljački i kočioni sustav te sustav za prijenos pogona asfaltnog finišera funkcionirao na tehnički ispravan način kao i kočnica asfaltnog finišera kako na ravnoj podlozi, tako i na podlozi s padom od 20 % kakav je bio na mjestu događaja što je utvrđeno vještačenjem Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ Međutim, vještak zaključuje da radnik M. Š. nije radio sa dužnom pažnjom odnosno da nije koristio sigurnosni pojas iako nije razvidno iz čega vještak izvodi takav zaključak jer vibracioni valjak kojim je upravljao M. Š. nije bilo moguće ispitati zbog mehaničkih oštećenja koja su na istom nastala prilikom predmetne nesreće te je upitna i ispravnost sigurnosnog pojasa prilikom nesreće, a također prema Zapisniku o pregledu i ispitivanju radne opreme sačinjen od Zavoda za istraživanje i razvoj sigurnosti d.o.o. Zagreb od 25.05.2016. godine (naveden u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru), izdana je ocjena rezultata ispitivanja da stroj (vibracijski valjak) zadovoljava sve potrebne uvjete koji se pregledom i ispitivanjem trebaju utvrditi, no iz istog nije razvidno da li je u te sve potrebne uvjete utvrđivana i ispravnost sigurnosnog pojasa. Na ostala utvrđenja iz vještačkog Nalaza i mišljenja tužitelj nema primjedbi i suglasan je sa istim.

16. Tuženik nije imao primjedbi na Nalaz vještaka, već je na temelju njega istaknuo dodatni prigovor da tužitelju u ovom slučaju šteta ne bi nastala da nije bilo nepravilnog rada radnika M. Š. koji bi preživio da nije ispao iz stroja i dospio pod asfaltni finišer koji ga je pregazio, a ispao je zbog toga što nije bio vezan sigurnosnim pojasom.

17. Na primjedbe tuženika vještak se očitovao u pisanom podnesku od 24. studenoga 2022. u kojem navodi da ostaje u cijelosti kod danog Nalaza i mišljenja. Nejasno je zašto tužitelj dovodi u pitanje ispravnost sigurnosnog pojasa prilikom tj. u trenutku nesreće s obzirom na to da je stroj vibracijski valjak imao važeći zapisnik o pregledu i ispitivanju radne opreme (broj zapisnika:311-006/16-b-i-24 od dana 20.5.2016., izdano od strane ZIRS, Zavod za istraživanje i razvoj sigurnosti d.o.o. Zagreb, sa ocjenom rezultata ispitivanja da stroj zadovoljava sve potrebne uvjete koji se pregledom i ispitivanjem trebaju utvrditi. Kako je navedeno da stroj ispunjava sve potrebne uvjete koji se pregledom i ispitivanjem trebaju utvrditi neosporno je da je ispitivanjem provjerena i ispravnost sigurnosnog pojasa. Da u trenutku ispitivanja sigurnosti pojas nije bio ispravan ocjena rezultata ispitivanja bila bi da stroj ne zadovoljava sve potrebne uvjete koji se pregledom i ispitivanjem trebaju utvrditi s opisom nedostataka. U vezi navoda tužitelja da stroj vibracijski valjak nije bilo moguće ispitati zbog mehaničkih oštećenja koja su na istom nastala nakon nesreće, navodi da s obzirom na to da je stroj nakon štetnog događaja imao takva mehanička oštećenja koja bi dovela u opasnost vještake Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" i druge osobe uključene u ispitivanje, radi sigurnosti nije bilo moguće simulirati vožnju i ostale potrebne radnje po kosini tj. uvjetima kakvi su bili kod predmetne nesreće. Sve to je vještak dodatno obrazložio i u svom iskazu koji je dao na sudu u kojem navodi da su djelatnici Zavoda za istraživanje i razvoj sigurnosti izvršili i provjeru sustava za zadržavanje osoba na njihovim sjedalima, da je prilikom ispitivanja stroja od ovlaštenog društva pregled sigurnosnog pojasa jedna od osnovnih radnji koje se provode tokom ispitivanja, da je ispravnost sigurnosnog stroja jako bitna kod donošenja odluke da li je stroj ispravan ili nije, a sigurnosni pojas služi u najvećoj mjeri kod ovakvih nesreća da zadrži vozača na samom stroju, da je nemoguće da se pojas otkopča ako se koristi, da prilikom provjere stroja od strane Centra Ivan Vučetić nakon štetnog događaja isti nije mogao biti ispitan iz razloga što su nastala mehanička oštećenja prilikom prevrtanja i guranja istog niz makadamski put, simulacija vožnje vibracijskog valjka ugrozila bi vještake Centra Ivan Vučetić i samog rukovatelja stroja, da su ispitivanje sigurnosnog pojasa kao i kočnica i signalnih elemenata najvažniji dijelovi ispitivanja tako da je nemoguće da su ovlašteni ispitivači preskočili radnju ispitivanja sigurnosnog pojasa, da je teško odgovoriti na pitanje da li bi smrtna posljedica, pa i tjelesno ozljeđivanje bili spriječeni da je pokojni M. Š. koristio zaštitni pojas, ali bi da je koristio sigurnosni pojas imao šanse preživjeti, a bez korištenja pojasa šanse za preživljenjem nije bilo da je evidencija rada dostupna samo za dan nesretnog događaja, a prekovremeni rad može utjecati na psihofizičko stanje radnika.

18. Sud je nakon pomne analize Nalaz vještaka nakon što se vještak o njemu dodatno očitovao pisanim podneskom i tijekom saslušanja na raspravi, a kojim dodatnim očitovanjima je pojasnio zbog čega smatra da je sigurnosni pojas bio ispravan u vrijeme nastanka štetnog događaja te da je pokojni M. Š. imao šanse preživjeti da je koristio sigurnosni pojas prilikom rukovanja strojem, prihvatio kao stručan i objektivan te kao takav podoban za donošenje odluke u ovom sporu.

19. Tužitelj je službenom dokumentacijom HZMIO-a ovjerenom i potpisanom po ovlaštenim osobama, koje je tužitelj izdao u obavljanu javnih ovlasti povjerenih mu zakonom, pa se smatraju javnim ispravama u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a te dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, dokazao koji je novčani iznos po osnovu obiteljske mirovine isplatio članu obitelji svog osiguranika M. Š., što među strankama u ovom postupku i nije sporno

20. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka, a posebno nalaza i mišljenja vještaka za zaštitu na radu proizlazi da se štetni događaj nije dogodio zbog toga što poslodavac tuženika i radnika M. Š. nije primijenio mjere zaštite na radu te da na nastanak štetnog događaja nije utjecao prekovremeni rad radnika na dan štetnog događaja, pa se dakle tuženik ne može osloboditi odgovornosti za predmetnu štetu po osnovu toga što poslodavac nije primijenio mjere zaštite na radu. Iz provedenih dokaza nadalje proizlazi da je tuženik kao radnik poslodavca V. d.d. u vrijeme nastanka štetnog događaja nepravilno rukovao strojem, asfaltnim finišerom kojim se kojim se kretao ispred stroja vibracijskog valjka kojim se iza njega kretao pokojni M. Š. uslijed čega je asfaltni finišer krećući se nekontrolirano unazad udario u vibracijski valjak, da je tom zgodom radnik M. Š. smrtno stradao tako što ga je pregazio asfaltni finišer nakon što je ispao iz vibracijskog valjka, da je tuženi N. S. zbog tog štetnog događaja pravomoćno proglašen krivim u kaznenom postupku vođenom kod Općinskog suda u Z. te da je nakon tog štetnog događaja član obitelji pokojnog M. Š. ostvario pravo na obiteljsku mirovinu koju mu je isplatio tužitelj kao osiguravatelj pokojnog M. Š. i to u iznosu navedenom u tužbi, ali proizlazi i to da pokojni M. Š. ne bi ispao iz stroja kojim je rukovao nakon što je asfaltni finišer kojim je upravljao tuženik udario u njega da je bio vezan sigurnosnim pojasom u kom slučaju ga asfaltni finišer ne bi pregazio, a upravo zbog toga je nastupila smrtna posljedica po osnovu koje tužitelj isplaćuje obiteljsku mirovinu članu obitelji pokojnog M. Š. S obzirom na to da je provedenim dokazima utvrđeno da do smrti osiguranika tužitelja M. Š., a slijedom toga niti do ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu, iako je tuženik nepravilnim rukovanjem strojem asfaltnim finišerom uzrokova udarac tog stroja u stroj iza njega kojim je rukovao pokojni M. Š., ne bi došlo da je radnik M. Š. primijenio mjere zaštite na radu, koristio sigurnosni pojas, koji je namijenjen upravo za to da spriječi ispadanje osobe koja rukuje strojem iz stroja, sud zaključuje da je tuženik u ovom parničnom postupku dokazao da šteta koju tužitelj od njega potražuje ne bi nastala da je pokojni M. Š. bio vezan sigurnosnim pojasom jer u tom slučaju ne bi ispao iz stroja kojim je rukovao i dospio pod stroj koji ga je pregazio što je imalo za posljedicu njegovu smrt, da je dakle šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno da nije odgovoran za predmetnu štetu. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim, odnosno odlučeno je kao u izreci ove presude.

21. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku prema kojem je stranka koja izgubi parnicu u cijelosti dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Prema stavku 2. tog članka omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Nadalje, prema st. 5. tog članaka sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 8.134,21 EUR/61.287,18 kn, pa je taj iznos mjerodavan za određivanje visine nastalih troškova. Sukladno citiranom propisu, kako je parnicu izgubio tužitelj, tužitelj je obvezan nadoknaditi tuženiku nastale mu troškove postupka u cijelosti, a sud mu je u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 199,08 EUR/1.500,00 kn na temelju Tbr. 7/1 . Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14., 118/14. i 107/15. i 137/22, u daljnjem tekstu Tarifa), trošak sastava obrazloženog podnesaka od 10.11.2022. od 199,08 EUR/1.500 kn na temelju Tbr. 8/1 Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanima 7. 12. 2020., 11. 1. 2022., 17. 2. 2022., 15. 4. 2022. i 6. 2. 2023., za svako ročište po 199,08 EUR/1.500 kn na temelju Tbr. 9/1Tarife, trošak vještačenja po vještaku za zaštitu na radu od 331,81 EUR/2.500,00 kn, što sve daje ukupno dosuđeni trošak od 1.725,37 EUR/13.000,00 kn. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sastava odgovora na odštetni zahtjev od 199,08 EUR jer sud taj trošak cijeni nepotrebnim, a nije mu priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu presude od 99,54 EUR jer njegov punomoćnik na to ročište nije pristupio.

U Varaždinu 8. ožujka 2023.

Sutkinja

Jadranka Orlović, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku). Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (Čl. 348.st.4. ZPP-a).

Dostaviti:

1/ Tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Z.

2/ Tuženiku po punomoćniku B. R., odvjetniku u N. M.