REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 826/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja - protutuženika OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja - protutuženika SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici mr. sc. Emir Kulenović i Alma Kulenović, odvjetnici u Puli, protiv prvotuženika – protutužitelja RC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika – protutužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Dubravko Zeljko, odvjetnik u Puli, trećetuženice – protutužiteljice JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milanko Vuković, odvjetnik u Puli, četvrtotuženice – protutužiteljice ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dubravko Zeljko, odvjetnik u Puli te petotuženika – protutužitelja GC iz [adresa], Pješčana uvala VII. Ogranak 69, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Milanko Vuković, odvjetnik u Puli, radi predaje posjeda nekretnine, odnosno radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž-1317/2016-2 od 12. srpnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli – Pola broj P-129/2014-119 od 11. travnja 2016., u sjednici održanoj 8. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tužitelja – protutuženika se djelomično prihvaća i ukida se presuda Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž-1317/2016-2 od 12. srpnja 2018. u dijelu kojim je u odnosu na prvotuženika – protutužitelja, drugotuženika – protutužitelja te trećetuženicu - protutužiteljicu potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola broj P-129/2014-119 od 11. travnja 2016. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za predaju posjeda dijela nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] dvorište uz stambenu zgradu površine 462 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nalazeći ispod garaža označenih brojem I. (prvotuženik i drugotuženik), odnosno brojem II. (trećetuženica) na fotografiji kao sastavnom dijelu te presude, tako što će ukloniti postavljene garaže zajedno s pokretnim stvarima nalazećim u njima, a ista se presuda u odnosu na ove tuženike – protutužitelje ukida i u odluci o troškovima postupka, u kojim dijelovima se predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Revizija tužitelja – protutuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž-1317/2016-2 od 12. srpnja 2018., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola broj P-129/2014-119 od 11. travnja 2016. u dijelu kojim tužitelji – protutuženici zahtijevaju da im četvrtotuženica – protutužiteljica te petotuženik – protutužitelj predaju posjed dijela nekretnine i to šupu označenu pod brojem IV. na fotografiji kao sastavnom dijelu te presude na način da istu uklone zajedno sa svim pokretnim stvarima u njoj, odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika (dalje: tužitelja) u dijelu kojim je zahtjevao da mu prvotuženik – protutužitelj (dalje: prvotuženik), drugotuženik – protutužitelj (dalje: drugotuženik) i trećetuženica – protutužiteljica (dalje: trećetuženica) predaju u posjed dio nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] dvorište uz stambenu zgradu površine 462m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi ispod garaža označenih brojevima I. i II. na fotografiji koja je sastavni dio te presude, i to na način da prvotuženik i drugotuženik uklone garažu broj I., a trećetuženica garažu broj II. zajedno sa svim pokretnim stvarima koje se nalaze u tom objektu (stavak I. izreke). Ujedno je naloženo četvrtotuženici – protutužiteljici (dalje: četvrtotuženici) i petotuženiku – protutužitelju (dalje: petotuženiku) da predaju tužiteljima u posjed dio nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] dvorište uz stambenu zgradu površine 462m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi ispod garaža i to šupu označenu brojem IV. na fotografiji kao sastavnom dijelu te presude na način da uklone šupu zajendo sa pokretnim stvarima nalazećim u tom objektu (stavak II. izreke). Djelomično je prihvaćen protutužbeni zahtjev prvotuženika i drugotuženika na način da su oni utvrđeni suvlasnicima, svaki u ½ dijela, garaže površine 18 m2, sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dijelu u kojem ista graniči sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i [adresa] ucrtanoj u katastarskom planu broj 41 k. o. [katastarska općina], a grafički prikazanoj na preglednoj skici u prilogu elaborata br. 86/10 vještaka Adalberta Horvata od 25. svibnja 2011., kao i suvlasnicima, u istom omjeru, okućnice na toj nekretnini koja je potrebna za redovitu uporabu predmetne garaže (stavak III. izreke). U preostalom dijelu je protutužbeni zahtjev prvotuženika i drugotuženika, kojim su zahtijevali utvrđenje prava suvlasništva preostalog dijela nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (preko onog u odnosu na koji su stavkom III. izreke utvrđeni suvlasnicima), odbijen kao neosnovan (stavak IV. izreke). Prihvaćen je protutužbeni zahtjev trećetuženice na način da je ona utvrđena vlasnicom garaže površine 18 m2, sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dijelu u kojem ista graniči sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i [adresa] ucrtanoj u katastarskom planu broj 41 k. o. [katastarska općina], kao i dijela kčbr. [katastarska čestica] na kojemu je ta garaža izgrađena te suvlasnicom okućnice na toj nekretnini potrebnoj za redovitu uporabu te garaže (stavak V. izreke). Odbijen je protutužbeni zahtjev četvrtotuženice i petotuženika za utvrđenje da su vlasnici ostave – šupe površine 6 m2 sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno okućnice potrebne za redovitu uporabu šupe (stavak VI. I VII. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja da mu prvotuženik, drugotuženik i trećetuženica naknade troškove postupka u iznosu od 54.491,25 kn (stavak VIII. izreke). Naloženo je četvrtotuženici i petotuženiku naknaditi tužiteljima parnične troškove, obojici po 6.114,21 kn (stavak IX. izreke). U preostalom je dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u odnosu na četvrtotuženicu i petotuženika (za iznos od 47.262,83 kn) odbijen (stavak X. izreke). Naloženo je tužiteljima naknaditi prvotuženiku i drugotuženiku troškove postupka, svakome po 7.140,63 kn (stavak XI. izreke). U preostalom dijelu zahtjev prvotuženika i drugotuženika (za iznos od 13.025,37 kn) je odbijen (stavak XII. izreke). Naloženo je tužiteljima naknaditi trećetuženici parnične troškove u iznosu od 12.718,75 kn (stavak XIII. izreke), dok je u preostalom dijelu za iznos od 14.093,75 kn zahtjev trećetuženice za naknadu troškova postupka odbijen (stavak XIV. izreke). Odbijen je zahtjev četvrtotuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 20.166,00 kn (stavak XV. izreke). Odbijen je zahtjev petotuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 26.812,50 kn (stavak XVI. izreke). Naloženo je prvotuženiku i drugotuženiku naknaditi trećetuženici i petotuženiku parnične troškove svakome u iznosu od 859,37 kn, a četvrtotuženici u iznosu od 625,00 kn (stavak XVII. Izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom I., VI. I VII. izreke, dok je ista preinačena u dijelu pod stavkama II., III. i V. izreke na način da je odbijen zahtjev tužitelja da mu četvrtotuženica i petotuženik predaju u posjed dio nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] dvorište uz stambenu zgradu površine 462m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to šupu označenu brojem IV. na fotografiji kao sastavnom dijelu te presude na način da uklone šupu zajedno sa pokretnim stvarima nalazećim u njoj, kao što je odbijen zahtjev protutužbe za utvrđenje da su prvotuženik i drugotuženik suvlasnici garaže površine 18 m2, a trećetuženica samovlasnica garaže iste površine, obje garaže sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zajedno s okućnicom potrebnom za redovitu uporabu tih garaža. Ujedno je preinačena i prvostupanjska presuda u odluci o troškovima postupka na način da je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove (stavak I. izreke). Odlučeno je i da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka (stavak II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je prvostupanjska presuda potvrđena i odbijen zahtjev tužitelja da im prvotuženik, drugotuženik i trećetuženica predaju posjed garaže označene brojem I. i II. tako što će iste ukloniti zajedno sa svim pokretnim stvarima, odnosno u dijelu kojim je prvostupanjska preinačena i odbijen zahtjev tužitelja da im četvrotuženica i petotuženik predaju u posjed šupu označenu brojem IV. tako što će istu, zajedno sa svim pokretnim stvarima u njoj, ukloniti, tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog materijalnopravnih pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložili su prihvatiti reviziju, nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je djelomično dopuštena i osnovana, dok ista djelomično nije dopuštena.

6. Predmet spora po tužbi je zahtjev za predaju posjeda dijela nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvije garaže i šupe tako što će ih tuženici ukloniti s nekretnine tužitelja (i to prvotuženik i drugotuženik garažu br. I., trećetuženica garažu broj II., a četvrtotuženica i petotuženik šupu (ostavu) br. IV.), dok je predmet spora po protutužbi zahtjev za utvrđenje da su prvotuženik i drugotuženik suvlasnici dijela predmetnih nekretnina, i to garaže broj I. i okućnice potrebne za njezinu redovitu upotrebu, zahtjev za utvrđenje da je trećetuženica vlasnica garaže broj II. s okućnicom potrebnom za njezinu redovitu upotrebu, odnosno zahtjev za utvrđenje da su četvrtotuženica i petotuženik vlasnici šupe (ostave) broj IV. zajedno s okućnicom potrebnom za redovitu upotrebu te šupe (ostave).

7. U ovom stupnju postupka sporno je imaju li tuženici pravo odbiti predati tužiteljima, kao vlasnicima nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] dvorište uz stambenu zgradu površine 462 m2, posjed dijela tih nekretnina, svaki od njih onaj njezin dio koji drži u posjedu (prvotuženik i drugotuženik garažu broj I., trećetuženica garažu broj II, a četvrtotuženica i petotuženik šupu odnosno ostavu), i to tako što će naznačene objekte ukloniti, zajedno sa svim pokretnim stvarima koje se u njima nalaze.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su tužitelji 2007. upisani kao suvlasnici nekretnine koja je predmet spora (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]),

- da predmet spora graniči sa čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – u naravi stambena zgrada površine 118 m2, koja je u suvlasništvu tužitelja,

- da obje nekretnine (čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) čine jednu građevnu česticu, odnosno zemljište nužno za redovnu uporabu postojeće građevine izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da su na spornoj nekretnini sagrađene tri povezane garaže, od kojih je jedna u posjedu drugotužitelja (jer ju je on kupio od ranijeg vlasnika CC), dok su druge dvije garaže u posjedu prvotuženika i drugotuženika (garaža I) i trećetuženice (garaža II),

- da su garaže još 1964. godine, dok je sporna nekretnina bila u društvenom vlasništvu, izgradili prednici prvotuženika, drugotuženika i trećetuženice, na temelju rješenja o građevinskoj dozvoli (odobrenoj gradnji) koje im je izdao Odjel za komunalne poslove Skupštine Općine Pula,

- da je u rješenjima (odobrenima za gradnju) određeno da su garaže privremenog karaktera te da su ih investitori na zahtjev Općine Pula dužni srušiti o svom trošku,

- da garaže, bez obzira na dugotrajnost njihova postojanja i činjenicu da se radi o relativno čvrstim objektima, ne predstavljaju trajne objekte,

- da su četvrtotuženica i petotuženik u posjedu šupe, za koju nisu dokazali da bi bila pripadnost stana koji su otkupili prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a niti su ispunjenje pretpostavke za stjecanje predmetne nekretnine dosjelošću,

- da nije utvrđeno predstavlja li šupa trajni ili privremeni objekt.

9. Na temelju tih utvrđenja, sud u pobijanoj presudi u odnosu na garaže zaključuje da s obzirom na njihov privremeni karakter nije došlo do pravnog sjedinjenja tih objekata i zemljišta na kojemu su izgrađene, tako da graditelji tih garaža nisu mogli postati vlasnicima zemljišta na kojima su garaže izgrađene odnosno zemljišta potrebnog za redovitu uporabu tih objekata po pravilima Općeg građanskog zakonika. Međutim, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja (da su garaže sagrađene još 1964. na temelju odobrenja nadležne vlasti, da se kontinuirano koriste i održavaju, da nikada nije bilo naređeno njihovo uklanjanje, da su se tužitelji kao vlasnici predmetne nekretnine upisali tek 2007. godine i da im je ova nekretnina potrebna radi smještaja vozila (na što upućuje činjenica da su već kupili jednu garažu), pa da očito imaju interes garaže zadržati u prostoru), drugostupanjski sud smatra da rušenje garaže ne bi bilo u javnom interesu niti su tužitelji dokazali da za to imaju pravni interes. Na takav zaključak upućuje i to što su i tužitelji – sami svjesni da se predmetni spor ima razriješiti na drugačiji način – predlagali tuženicima otkup garaža, što se nije realiziralo zbog nepostignutog sporazuma o njihovoj cijeni. Slijedom navedenoga, sud smatra da prvotuženik, drugotuženik i trećetuženica nisu dužni udovoljiti zahtjevu tužbe i predati tužiteljima posjed ovog dijela nekretnine na način da uklone garaže koje su predmet ovog spora.

10. Zahtjev za predaju posjeda šupe (ostave) njezinim uklanjanjem, drugostupanjski sud odbija uz obrazloženje da četvrtotuženica i petotuženik nisu legitimirani trpjeti rušenje tog objekta jer nisu njegovi vlasnici, pri čemu se u odnosu na odbijanje ovog dijela tužbenog zahtjeva drugostupanjski sud pozvao i na ostale razloge prethodno iznesene u odnosu na odbijanje zahtjeva za uklanjanje garaža.

11. Tužitelji revizijom u cijelosti pobijanju shvaćanje drugostupanjskog suda o neosnovanosti njihovog tužbenog zahtjeva postavljanjem slijedećih materijalnopravnih pitanja:

„1. Da li privremena građevina izgrađena na temelju odobrenja nadležnog upravnog tijela, zemljište ispod te građevine i zemljište nužno za njezinu uporabu mogu predstavljati samostalni objekt prava tj. da li nositelj prava vlasništva na istima može biti različit od nositelja prava vlasništva na cijeloj nekretnini?

2. Da li vlasnik nekretnine na kojem je privremena građevina izgrađena na temelju odobrenja nadležnog upravnog tijela, ima pravo zahtijevati predaju u posjed zemljišta ispod te građevine i zemljišta nužnog za njezinu uporabu?

3. Da li zahtjev vlasnika nekretnine na predaju u posjed dijela nekretnine na kojemu je izgrađena privremena građevina za osobne potrebe graditelja fizičke osobe te zahtjev za rušenje takve građevine može biti odbijen zbog zaštite javnog interesa?“.

11.1. Obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja, tužitelji smatraju da bi revizijski sud trebao zauzeti shvaćanje o navedenim pitanjima, budući da postupanje tadašnje Općine Pula, koja je bez uporišta u zakonskim propisima izdala rješenja o građevinskoj dozvoli za izgradnju privremene građevine na zemljištu u društvenom vlasništvu, nije ograničeno samo na stranke u ovom sporu, već je za očekivati veći broj sporova o istom pravnom pitanju. Jednako tako, imajući na umu da je prema Ustavu Republike Hrvatske vlasništvo moguće oduzeti ili ograničiti samo u interesu Republike Hrvatske, odnosno da je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisana mogućnost oduzimanja ili ograničenja prava vlasništva samo pod pretpostavkama i na način određen zakonom, tužitelji smatraju da im je pobijanom odlukom, pozivanjem na javni interes, nezakonito ograničeno ustavom zajamčeno pravo vlasništva. Pritom ističu i da odluka drugostupanjskog suda odstupa od shvaćanja koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio u svojoj odluci Rev-977/06 od 23. ožujka 2007., a prema kojem objekti izgrađeni radi neke prolazne namjene, a ne s namjenom da na zemljištu trajno ostanu, nisu dio zemljišta na kojem su izgrađeni pa se na njih ne primjenjuju odredbe o uspostavi pravnog jedinstva nekretnine. U takvom slučaju graditelj privremenog objekta nije stekao pravo vlasništva na zemljištu na kojem je taj objekt izgradio, već on ima pravo (kao vlasnik objekta – pokretne stvari) od vlasnika zemljišta zahtijevati predaju objekta.

12. S obzirom na to da pobijana odluka nije utemeljena na shvaćanju da garaže, kao privremene građevine, zemljište ispod njih te zemljište nužno za njihovu upotrebu predstavljaju samostalni objekt prava vlasništva, odnosno da je nositelj prava vlasništva na garažama različit od nositelja prava vlasništva nekretnine na kojoj su te garaže izgrađene, prvo pitanje nije važno za odluku u sporu, pa time isto ne može biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi članka 382. stavak 2. i 3. ZPP.

13. Međutim, ocjena je ovog suda da ostala dva pitanja, u odnosu na zahtjev tužitelja za predaju posjeda dijela nekretnine na kojoj su izgrađene garaže, ispunjavaju pretpostavke za dopuštenje revizije, jer su ta pitanja važna i za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

14. Naime, prema utvrđenjima u postupku koji je prethodio reviziji, tužitelji su, kao nekadašnji nosioci stanarskog prava na kojima postoji stanarsko pravo, a danas vlasnici tih stanova, na temelju odredbe članka 23. stavak 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ broj 43/92, 69/92, 87/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95 , 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 940/1 i 78/02 – dalje: ZPS) stekli i (su)vlasništvo sporne nekretnine (zemljišta) koje služi redovnoj uporabi stambene građevine.

15. S druge strane, prednicima prvotuženika, drugotuženika i trećetuženice, općina [adresa] je još 1964. godine, dok je predmetno zemljište bilo u društvenom vlasništvu, odobrila izgradnju privremene građevine na zemljištu, s time da je njihovo pravo vremenski ograničeno, dok ih općina ne pozove da te (privremene) građevine uklone o svom trošku.

16. Pored toga da su oni, prema rješenju Općine Pula, izgradili garaže, oni su vlasnici tih objekata, kao pokretnih stvari, dok u odnosu na zemljište na kojem su garaže izgrađene nisu mogli steći neko drugo pravo, osim onoga koje im je tim rješenjem dano, a to je izgraditi objekte privremenog karaktera i koristiti ih do potrebe njihova uklanjanja. Dakle, kao što je u postupku, povodom protutužbe ovih tuženika, utvrđeno njihovi prednici nisu dobili odobrenje da na zemljištu izgrade zgradu koja bi na tom zemljištu ostala trajno.

17. Prema odredbi članka 366. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 113/99, 22/00, 73/00, 114/01 i 79/06 – dalje: ZVDSP), od dana stupanja na snagu tog Zakona u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno člankom 9. tog Zakona. U konkretnom slučaju, kako to pravilno zaključuju i nižestupanjski sudovi, objekti izgrađeni radi neke prolazne namjene, a ne s namjenom da na zemljištu trajno ostanu, nisu dio zemljišta na kojem su izgrađeni, pa u ovom slučaju uspostava jedinstva zemljišta i takve (privremene) građevine prema odredbama članka 367. i 368. ZVDSP, na način da vlasnik zgrade postane i vlasnik zemljišta, nije moguća. Stoga su prvotuženik, drugotuženik i trećetuženica vlasnici privremenih objekata (garaža), kao pokretnih stvari, a ne i vlasnici spornog dijela nekretnine na kojoj su te garaže izgrađene, pa ni zemljišta koje služi za njihovu redovitu upotrebu.

18. Ono što vlasnicima objekta ostaje jest zahtjev za odnošenje objekta, ali im pravo vlasništva na tom objektu ne daje, kako to pogrešno zaključuje drugostupanjski sud, osnovu da odbiju tužiteljima, kao vlasnicima tog zemljišta, predati njegov posjed. 19. Prema odredbi članka 30. stavak 1. ZVDSP pravo vlasništvo je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da s tom stvari čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Isto tako, prema odredbi članka 161. stavak 1. ZVDSP vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari, dok je vlasnik, na temelju odredbe članka 167. stavak 1. istog Zakona ovlašten (i) putem suda zahtijevati prestanak uznemiravanja, ukoliko ga treća osoba bespravno uznemirava na drugi način, a ne oduzimanjem stvari.

20. Posebna ograničenja pravu vlasništva propisana su odredbom članka 32. ZVDSP.

21. S obzirom na obrazloženje pobijane odluke, prema kojem je zahtjev za predaju posjeda garaža odbijen, iako je utvrđeno da tuženici nemaju pravo na posjed nekretnine na kojoj su one izgrađene, ostaje nejasno zbog čega je točno tužiteljima, kao vlasnicima nekretnine koja je predmet ovog spora, uskraćeno pravo izvršavanja vlasništva sporne nekretnine te od kakvog je značaja za razrješenje spornog pravnog odnosa između osoba privatnog prava javni interes koji se pobijanom presudom nastojao zaštititi.

22. Kako je sud u pobijanoj odluci zbog pogrešnog pravnog shvaćanja propustio ocijeniti ostale odlučne okolnosti u primjeni mjerodavnih odredbi ZVDSP o zaštiti vlasništva, nema uvjeta za preinaku pobijane presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužbe u odnosu na prvotuženika, drugotuženika i trećetuženicu, zbog čega je na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, u tom dijelu valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

23. S obzirom na to da u povodu revizije iz članka 382. stavak 2. ZPP revizijski sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena (članak 392.s stavak 2. ZPP), pobijana presuda nije ispitana u dijelu kojim je žalba četvrtotuženice i petotuženika prihvaćena na način da je odbijen zahtjev tužitelja da mu ti tuženici predaju dio sporne nekretnine ispod garaža i to šupu označenu brojem IV., tako što će je zajedno sa pokretnim stvarima u njoj ukloniti. To stoga što se postavljena pitanja odnose isključivo na privremene građevine, dok je u odnosu na ovaj objekt (šupu) sud utvrdio da se ne može sa sigurnošću utvrditi o kakvoj se građevini radi (da li trajnoj ili privremenoj), pri čemu nije utvrđeno niti da bi je gradili upravo ovi tuženici. Zbog navedenoga, revizija tužitelja protiv pobijane presude u dijelu kojim je prvostupanjska presuda preinačena i odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na četvrtotuženicu i petotuženika, nije dopuštena, pa je primjenom odredbe članka 392.b stavak 1. ZPP odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

24. Budući da je zbog ove odluke neizvjestan uspjeh tužitelja, prvotuženika, drugotuženika i trećetuženice u sporu, ukinuta je, na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP, pod stavkom I. izreke ovog rješenja drugostupanjska odluka i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka ovih stranaka.

Zagreb, 8. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek