REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1856/2022-2

U IME R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P., P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik S. Š., odvjetnik u D., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž- 492/2019-4 od 5. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1934/2015 od 19. ožujka 2019., u sjednici održanoj 8. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e :

I. Tužitelju se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-492/2019-4 od 5. siječnja 2022. zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Može li opstati ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije (banke) kao vjerovnika i fizičke osobe (potrošača) kao dužnika u slučaju kada sud utvrdi da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope nepoštene i ništetne, ili je u tom slučaju riječ o ništetnom ugovoru u cjelini?“.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-492/2019-4 od 5. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P- 1934/2015 od 19. ožujka 2019.

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika, dok je tuženik u odgovoru na prijedlog tužitelja osporio istaknute navode tužitelja, predlažući da se njegov prijedlog za dopuštenje revizije odbaci.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su u odnosu na pravno pitanje koje je postavio tužitelj, a koje je navedeno u izreci ovog rješenja, ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, riječ je o pravnom pitanju koje je važno za rješenje ovoga spora te za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da o navedenom pitanju nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena (tako i u Revd-729/21-2 od 16. studenoga 2021. i u Revd-1669/22-2 od 20. travnja 2022.).

4. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP-a, dopustiti reviziju tužitelja u odnosu na pitanje naznačeno u izreci ovog rješenja i riješiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja.

5. Prvo, treće do šesto pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odlukama broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022. i u odnosu na koja nije potrebno preispitivati sudsku praksu (tako i u Revd 4569/22-2 od 30. studenoga 2022.). Drugo naznačeno pitanje kojim tuženik preispituje je li tužiteljica postupala s dužnom pažnjom je pitanje kojim se osporavaju činjenične okolnosti konkretnog slučaja, kako uostalom sugerira i sam tuženik formulacijom postavljenog pitanja, slijedom čega navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Ovaj sud nadalje ocjenjuje da odluke na koje se tuženik poziva u odnosu na sedmo pitanje nisu donesene u činjenično i pravno podudarnim situacijama, čime za navedeno pitanje prijedlog ne sadrži odgovarajuće razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP-a.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na pravna pitanja tuženika nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao pod toč. II. izreke.

7. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a pa je isti valjalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod toč. III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 8. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.