REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2754/2017-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Kovačić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika SK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milenko Ilić, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4349/16-3 od 31. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama - Buie, poslovni broj P-2666/2015-15 od 28. siječnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 4349/16-3 od 31. siječnja 2017. i presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama - Buie, poslovni broj P-2666/2015-15 od 28. siječnja 2016. i sudi:
''1. Utvrđuje se da je nedopuštena pljenidba i prijenos zatraženi od Financijske agencije, temeljem tuženikovog zahtjeva za izravnu naplatu od 26. veljače 2015., a na temelju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 507/14-2 od 18. lipnja 2014.
2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.
3. Nalaže se tuženiku SK naknaditi tužiteljici parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.576,91 eur (19.404,58 kn) u roku od 15 dana''.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak sastava revizije, u iznosu od 622,50 eura (4.687,50 kn) u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e:
I Odbacuje se revizija tužiteljice u odnosu na postavljeno pitanje, koje glasi:
''Da li je zastarjela tražbina iz ovršne isprave (javnobilježnički akt) glede koje je protekao desetogodišnji rok iz čl. 233. Zakona o obveznim odnosima za pokretanje ovrhe, ali je vjerovnik nakon isteka tog desetogodišnjeg roka ishodovao rješenje o ovrsi radi naplate te tražbine, koje je postalo pravomoćno te ovrhe i danas u tijeku?
Da li u tom slučaju predlaganje ovrhe (radi naplate tražbine koju u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu bilo u zastari) i povodom toga donošenje rješenja o ovrsi koje je postalo pravomoćno i ovrha je i danas u tijeku ima značaj prekida zastare odnosno drugi značaj u odnosu na do tada zastarjelu tražbinu ovrhovoditelja?''.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Bujama - Buie, poslovni broj P-2666/2015-15 od 28. siječnja 2016. odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa, zatraženih od Financijske agencije, temeljem tuženikova zahtjeva za izravnu naplatu od 26. veljače 2015. na temelju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revx 507/14-2 od 18. lipnja 2014. (toč. 1.) naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kn (toč. 2.) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška (toč. 3.).
2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4349/16-3 od 31. siječnja 2017. odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda (toč. 1.) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troška postupka u povodu pravnog lijeka (toč. 2.).
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih odnosno postupovnopravnih pitanja, važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužiteljica predlaže preinačiti nižestupanjske presude, podredno ih ukinuti. Tužiteljica potražuje trošak sastava revizije.
4. Revizija je djelomično dopuštena i osnovana, a djelomično nedopuštena.
5. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, stranke mogu podnijeti (izvanrednu) reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, 2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u takvoj (izvanrednoj) reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
9. U reviziji tužiteljica postavlja sljedeća pitanja:
''Do kada traju učinci privremene mjere zabrane opterećenja i otuđenja nekretnine radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika?
Da li je došlo do prekida zastare tražbine iz ovršne isprave za koju je vjerovnik ishodovao rješenje o privremenoj mjeri radi osiguranje naplate te tražbine, s tim da je određeno da ta mjera traje do okončanja parnice radi naplate te tražbine, koja parnica je okončana tako da je odbačena tužba predlagatelja, ali to rješenje o privremenoj mjeri nije nikada ukinuto niti je postupak osiguranja obustavljen?
2. Da li zastarjela tražbina iz ovršne isprave (javnobilježnički akt) glede koje je protekao desetogodišnji rok iz čl. 223. Zakona o obveznim odnosima za pokretanje ovrhe, ali je vjerovnik nakon isteka tog desetogodišnjeg roka ishodovao rješenje o ovrsi radi naplate te tražbine, koje je postalo pravomoćno te je ovrha i danas u tijeku?
Da li u tom slučaju predlaganja ovrhe (radi naplate tražbine koja je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu bila u zastari) i povodom toga donošenjem rješenja o ovrsi koje je postalo pravomoćno i ovrha je i danas u tijeku, ima značaj prekida zastare odnosno drugi značaj u odnosu na do tada zastarjelu tražbinu ovrhovoditelja?''.
10. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, ovaj sud je ocijenio da je prvo postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući je pravno shvaćanje navedeno u prvostupanjskog odluci, a koje je prihvaćeno od strane drugostupanjskoga suda, u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem koje je izrazio Županijski sud u Koprivnici u svojoj odluci poslovni broj Gž-216/02-2 od 16. travnja 2002. na koju se u reviziji tužiteljica poziva.
11. Naime, u navedenoj odluci Županijskog suda u Koprivnici u primjeni odredbe čl. 305. Ovršnog Zakona (''Narodne novine'' broj 57/96 i 29/99) koja odgovara odredbi čl. 353. Ovršnoga Zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17
- dalje u tekstu: OZ) sud je naveo da privremena mjera ne prestaje okončanjem postupka u kojem je određena, već pod uvjetima koji su propisani u odredbi čl. 305. Ovršnog Zakona (''Narodne novine'' broj 57/96 i 29/99) odnosno, da određena privremena mjera ostaje na snazi i nakon okončanja parnice u kojoj je određena, sve dok sud na prijedlog protivnika osiguranje ne obustavi postupak i ne ukine provedene radnje. Suprotno tome shvaćanju, u nižestupanjskim odlukama je navedeno, da je već protek vremena za koje određeno trajanje privremene mjere razlog za obustavljanje postupka osiguranja i ukidanja provedenih radnji, prema odredbi čl. 353. OZ.
12. Ovaj sud je pobijanu odluku ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u okviru pitanja (prvo postavljeno pitanje) u odnosu na koje je revizija dopuštena, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP.
13. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa zatražene od Financijske agencije, na temelju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x- 507/14 od 18. lipnja 2014.
14. Nižestupanjski su sudovi u tijeku postupka, u bitnome utvrdili:
- da je između parničnih stranaka 7. veljače 2002. zaključen Ugovor o zajmu, u obliku javnobilježničkog akta, temeljem kojega je tužiteljica pozajmila tuženiku iznos od 50.000, eur u protuvrijednosti kuna s rokom vraćanja do 15. veljače 2023.,
- da je tužiteljica radi povrata zajma pokrenula parnični postupak protiv tuženika, pred Općinskim sudom u Pazinu pod poslovnim brojem P-52/07,
- da je u tijeku tog parničnog postupka Općinski sud u Poreču rješenjem poslovni broj Ovr 1066/05 od 14. srpnja 2005., odredio privremenu mjeru, kojom je radi osiguranja tražbine tužiteljice prema tuženiku s osnova povrata zajma, odredio osiguranje tražbine u iznosu kunske protuvrijednosti 50.000,00 eur, zabilježbom na nekretnini tuženika te da je određeno trajanje privremene mjere do okončanja parnice poslovni broj P-360/03 koja se vodi kod Općinskog suda u Poreču,
- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 507/14-2 od 18. lipnja 2014. ukinuta presuda Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-542/12-2 od 4. prosinca 2013. i presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-52/07-90 od 24. lipnja 2011. i odbačena tužba (toč. 1. izreke) te je naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 106.575,00 kn,
- da je tužiteljica dopisom od 16. siječnja 2015. potvrdila postojanje svog duga prema tuženiku, na ime parničnog troška iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. lipnja 2014., utvrdila iznos koji tuženik duguje njoj temeljem ugovora o zajmu od 7. veljače 2002., te izjavila da ispunjava tražbinu tuženika s osnove parničnog troška prijebojem sa svojom tražbinom,
- da je odgovarajući na navedeni dopis, tuženik 22. siječnja 2015. osporio postojanje protutražbine tužiteljice, navodeći da je tu tražbinu podmirio i da je u svakom slučaju tražbina tužiteljice spram tuženika prestala zastarom, 16. veljače 2013.,
- da je 30. siječnja 2015. tuženik pred Općinskim sudom u Poreču – Parenzo, protiv tužiteljice podnio prijedlog za ovrhu radi naplate parničnoga troška povodom kojega je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2790/15 od 28. travnja 2015.,
- da je rješenjem od 6. listopada 2015. tužiteljica upućena na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,
- da je temeljem rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x- 507/14-2 od 18. lipnja 2014., tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu 26. veljače 2015. koji je zaprimljen u Financijskoj agenciji 4. ožujka 2015.,
- da je tužiteljica 10. ožujka 2015. podnijela Općinskom sudu u Poreču - Parenzo prijedlog za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim,
- da je povodom navedenoga prijedloga Općinski sud u Poreču -Parenzo donio rješenje poslovni broj Ovr-3002/15 od 3. travnja 2015. kojim je uputio ovršenicu da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pljenidbom i prijenosom zatraženim od Financijske agencije temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 26. veljače 2015.
15. Temeljem tako utvrđenih činjenica, sud zaključuje da je za tražbinu tužiteljice nastupila zastara, pa da tražbina tuženika prema tužiteljici s osnova parničnih troškova utvrđenih rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revx 507/14-2 od 18. lipnja 2014. nije prestala prijebojem sa protutražbinom tužiteljice s osnova Ugovora o zajmu od 7. veljače 2002.
16. Prvostupanjski sud je pravnog shvaćanja da, kako je parnica koja se vodila pred Općinskim sudom u Pazinu pod poslovnim brojem P-52/07 okončana odbacivanjem tužbe tužiteljice, da je toga dana i privremena mjera osiguranja izgubila svoj pravni učinak. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda neodlučno je što takva privremena mjera nije ukinuta, iako za to postoji prijedlog tuženika u spisu Općinskog suda u Poreču - Parenzo pod poslovnim brojem Ovr-1066/05 koji je podnesen 20. srpnja 2015., a to iz razloga što je prema shvaćanju prvostupanjskog suda, već sam protek vremena za koje je određeno trajanje privremene mjere razlog za obustavljanje postupka osiguranja i ukidanje provedenih radnji, sukladno odredbi čl. 353. OZ. Navedeno pravno shvaćanje prihvaća i drugostupanjski sud, a uz to je i shvaćanja da se nedonošenje rješenja o obustavi postupka od strane suda, ne može tumačiti na štetu tuženika u situaciji kada je podnesen prijedlog za ukidanje privremene mjere na temelju činjenice o kojoj ovisi daljnja opstojnost privremene mjere (a to je da je proteklo vrijeme za koje je određena).
17. Osnovano tužiteljica ukazuje na to da je predmetna privremena mjera bila na snazi u vrijeme davanja njezine izjave o prijeboju (siječanj 2015.) a s time da njezino potraživanje prema tuženiku u vrijeme davanja te izjave nije bilo zastarjelo.
18. Naime, sukladno odredbi čl. 353. st. 1. OZ ako predlagatelj osiguranja u određenom roku nije podnio tužbu odnosno nije pokrenuo drugi postupak radi opravdanja privremene mjere ili je vrijeme za koje je određena privremena mjera proteklo, sud će na prijedlog protivnika osiguranja obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje. Stoga, prema pravnom shvaćanju ovoga suda određena privremena mjera ostaje na snazi i nakon okončanja parnice u kojoj je određena, sve dok sud na prijedlog protivnika osiguranja ne obustavi postupak i ne ukine provedene radnje. To je ujedno i odgovor na prvo postavljeno pitanje.
18.1. Pri tome se navodi, da je neprihvatljivo obrazloženje drugostupanjskoga suda o tome da bi pokretanje postupka za ukidanje privremene mjere od strane tuženika iz ovoga postupka, bilo odlučno za odluku u ovom predmetu. Ovo stoga, što je taj prijedlog podnesen u srpnju 2015., dakle, šest mjeseci nakon što je tužiteljica izjavila tuženiku prijeboj njihovih međusobnih potraživanja.
19. Proizlazi dakle, da je suprotno pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova tražbina tužitelja naspram tužiteljice prestala prijebojem s protutražbinom tužiteljice s osnove potraživanja po ugovoru o zajmu od 7. veljače 2002., jer u trenutku toga prijeboja nije nastupila zastara prava tužiteljice zahtijevati isplatu te tražbine od tuženika.
20. Stoga je zahtjev tužiteljice osnovan, sukladno odredbi čl. 210. st. 1. 2. i 3. OZ te je na temelju odredbe čl. 393. i 395. st. 1. ZPP, trebalo dopustiti reviziju tužiteljice u odnosu na prvo postavljeno pitanje, prihvatiti ju i preinačiti nižestupanjske odluke te odlučiti kao u izreci pod toč.1. ove presude.
21. Kako je tužiteljica u konačnici uspjela u parnici ona ima pravo na naknadu cjelokupnog potrebnog parničnog troška (čl. 154. st. 1. ZPP).
22. Kao potreban parnični trošak tužiteljice (čl. 155. st. 1. ZPP) ukazuje se trošak zastupanja po odvjetniku u prvostupanjskom postupku i to za sastav tužbe po Tbr. 7. toč. 1 .Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 108/15 - dalje u tekstu; Tarifa) i trošak pristupa na dva ročišta po Tbr. 9. toč. 1., sve po 250 bodova što je ukupno 750 bodova odnosno 1.492,50 eura (vrijednost boda 1,99 eur) pa uz priznati PDV trošak zastupanja po odvjetniku iznosi ukupno 1.865,63 eur. Navedenome bi valjalo dodati trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 398,19 eur (3.000,00 kn) tako da bi ukupni trošak tužiteljice iznosio 2.263,82 eura. Sukladno odredbi čl. 164. st. 1. ZPP o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, a prema odredbi st. 2. čl. 164. ZPP stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Tužiteljica je prema troškovniku predanom na ročištu 16. prosinca 2015. zatražila ukupni parnični trošak u iznosu od 15.500,00 kn (2.058,43 eur) to tužiteljici pripada upravno taj iznos parničnoga troška na ime zastupanja u prvostupanjskom postupku. Tom je iznosu valjalo dodati trošak sastava žalbe od 11. veljače 2016. u iznosu od 518,48 eur, tako da ukupno dosuđeni trošak tužiteljice iznosi 2.576,91 eur (19.404,58 kn).
23. Prema Tbr. 10./6. Tarife tužiteljici je priznat troška sastav revizije u iznosu od 622,50 eur (4.687,50 kuna).
24. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, tužiteljica nije navela razloge zbog kojih je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer nije navela različitu sudsku praksu drugostupanjskih sudova o postavljenom pitanju iako je u reviziji navela '' o pitanju o kojem zasigurno postoji različita praksa drugostupanjskih sudova''.
25. S obzirom na navedeno revizija tužiteljice u odnosu na drugopostavljeno pitanje ne udovoljava pretpostavkama propisanima odredbom čl. 382. st. 2. ZPP za dopuštenost (izvanredne) revizije pa ju je u tom dijelu u odnosu na drugo postavljeno pitanje temeljem odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 8. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
