REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-225/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagatelja SN, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ranko Alač, odvjetnik u Crikvenici, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-437/17 od 13. rujna 2017., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Z-6019/17 od 8. ožujka 2017., u sjednici održanoj 8. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-437/17 od 13. rujna 2017. i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Z-6019/17 od 8. ožujka 2017. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog predlagatelja te je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici poslovni broj Z-1196/2015-3 od 10. travnja 2015. (kojim je u točki I. izreke odbijen prijedlog predlagatelja radi uknjižbe prava vlasništva na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je pod točkom II. izreke određeno da se zabilježuje odbijanje).

2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba predlagatelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Opatiji od 8. ožujka 2017. pod poslovnim brojem Z-6019/17.

3. Protiv drugostupanjskog rješenja predlagatelj je podnio tzv. izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ , broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju određenih materijalnopravnih i postupovnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju predlagatelja te da pobijana rješenja preinači na način da se u cijelosti usvoji prijedlog predlagatelja za njegovu uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija predlagatelja je dopuštena i osnovana.

6. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. prosinca 2013. zauzeto je pravno shvaćanje da je u zemljišnoknjižnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točki 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

7.1. Pri tome prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.2. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

8. Predmet postupka je zahtjev predlagatelja (kao potonjeg nasljednika - fideikomisara) za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. TN poslovni broj O-331/52 od 25. prosinca 1952. (kojim je određena povjerbena zamjena u korist predlagatelja), te rješenja pod poslovnim brojem Z-291/55 od 10. rujna 1955. (kojim je proveden upis određen rješenjem o nasljeđivanju broj O-331/52) i smrtovnice od 23. travnja 2002. (iza pok. FN).

9. Polazeći od utvrđenja da je predlagatelj, prema rješenju o nasljeđivanju (iza pok. SN poslovni broj O-331/52 od 25. prosinca 1952.) na temelju kojeg traži prijedlog za upis, naknadni potonji nasljednik, odnosno fideikomisar, koji je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju određen za nasljednika prethodnom nasljedniku fiducijaru (roditeljima predlagatelja FN i JN), a sve sukladno tada važećoj povjerbenoj zamjeni, odnosno fideikomisarnoj supstituciji, drugostupanjski sud je polazeći od odredbi čl. 239. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 52/71., 47/78. i 56/00. - dalje: ZN/71), čl. 253. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03., 163/03. i 35/05. - dalje: ZN/03), kao i odredbi čl. 85. st. 3. ZN/71 i čl. 44. st. 2. ZN/03, ocijenio, s obzirom da je rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-331/52 od 25. prosinca 1952. (iza pok. SN) doneseno prije stupanja na snagu ZN/71, da je tada moglo doći do fideikomisarne supstitucije, odnosno tzv. povjerbene zamjene, pa je i određena povjerbena zamjena nakon smrti FN i JN u korist njihova sina, predlagatelja SN.

9.1. Drugostupanjski sud je međutim, zaključio da je, da bi fideikomisarni nasljednik (predlagatelj) mogao tražiti od suda upis svog vlasništva bilo potrebno da isti dostavi isprave po kojima bi FN i JN kao prethodni nasljednici umrli do stupanja na snagu ZN/71, jer bi samo u tom slučaju njegovo fideikomisarno nasljedstvo ostvarilo punopravni učinak, pa kako predlagatelj nije dostavio takvu ispravu, da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio predlagateljev prijedlog za upis.

10. Predlagatelj je u reviziji postavio pitanje u kojem problematizira pitanje povjerbene zamjena određene u smislu paragrafa 608 OGZ, te u svezi s tim primjene čl. 239. ZN/71, čl. 253. st. 1. ZN/03, te čl. 243. st. 4. Zakona o nasljeđivanju (Službeni list FNRJ br. 20/55 - dalje: ZN/55), tj. može li se sada priznati - provesti povjerbena zamjena (paragraf 613 i 707 OGZ-a) koja je već utvrđena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju donesenim prije stupanja na snagu ZN/55, te da li se sada nekretnine prema takvom pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju donesenim prije stupanja na snagu ZN/55 mogu prepisati na fideikomisara-naknadnog, potonjeg nasljednika, imajući u vidu da je ostavitelj (koji je odredio povjerbenu zamjenu) preminuo prije stupanja na snagu ZN/55, te da li takvo pravomoćno rješenje o nasljeđivanje (povjerbena zamjena) sada vezuje sve nasljednike, uključujući i nasljednike iza samog fiducijara, dakle nasljednike iza osobe koja je bila nasljednik uz stegu povjerbene zamjene?

10.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja predlagatelj se poziva na rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1766/2016-2 od 27. lipnja 2017.

11. Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije ovaj sud je ocijenio da je revizija dopuštena jer je postavljeno materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena važno u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

12. Prije svega treba reći da da ovo vijeće zna za pravno shvaćanje ovog suda izraženo u predmetu ovog suda poslovni broj Rev-x-411/13-2 od 15. rujna 2015. u kojem je između ostalog navedeno:

„... U tom smislu valja posebno istaknuti da je, u odnosu na sporni dio nasljedstva, u dosudnici iz 1948. (list 61. spisa) izrijekom navedeno da se, uz ostalo, ostavina dosuđuje u korist:

„4/KN sada u [adresa] za 17/54 povjerbenom zamjenom za slučaj da ne dođe kući ne bude živjeti na imanju u korist muške djece i to muškoj djeci VN pok. S, koju bude ima sa ZN kćer T i muškoj djeci DN pok. S.“

Prema odredbi članka 240. stavak 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 52/71., 47/78. i 56/00. - u daljnjem tekstu: ZN/71), odredba u oporuci napravljena prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju objavljenog u „Službenom listu FNRJ“ broj 20/55, kojom je oporučitelj odredio nasljednika svome nasljedniku ili zapisovniku smatra se da ne postoji.

U pitanju je institut fideikomisarne supstitucije (određivanje nasljednika nasljedniku) jer je u ovom slučaju oporučitelj svom nasljedniku (sinu M. B.), ako se ne ostvari uvjet njegovim povratkom u domovinu, već tada, odredio nasljednike i to u osobama svojih muških unuka, tj. djece njegovih sinova koji oni imaju ili ih budu imali. Međutim, nasljedstvo potonjeg nasljednika može se smatrati konačno uređenim samo u slučaju kada je prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju iz 1955. već nastupio slučaj supstitucije i potonjem nasljedniku kao takvom već predana ostavina, što ovdje nije slučaj jer je M.B., sin ostavitelja koji se nije vratio u domovinu, umro tek 1981. Prema tome, u ovom se slučaju ne može primijeniti naredba ostavitelja o fideikomisarnoj supstituciji jer bi se trebala ostvariti i ostavina predati potonjem nasljedniku u trenutku smrti strica stranaka (1981.) dakle, u vrijeme kada se takva naredba po zakonu smatra nepostojećom.

Zbog toga su nasljednici pok. CN, kako je to pravilno zaključio drugostupanjski sud, isključivo njegova braća (sinovi ostavitelja), odnosno prednici stranaka iz ove parnice. Stoga tužitelj ne može na osnovi nepostojeće oporučne odredbe (o određivanju nasljednika svome nasljedniku) osnovano polagati pravo na sporni suvlasnički dio nakon smrti strica CN, a slijedom toga niti uspješno osporavati prodaju tog suvlasničkog dijela po svom predniku LN pok. S.“...

13. S takvim pravnim shvaćanjem ovo vijeće se ne slaže.

14. Naime, prema odredbi čl. 253. st. 1. ZN/03 prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđivat će se po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva.

14.1. Odredbom čl. 243. st. 4. ZN/55 propisano je da odredba u oporuci učinjena prije stupanja na snagu ovog zakona kojom je oporučitelj odredio nasljednika svom nasljedniku ili zapisovniku smatra se da ne postoji, a odredbom čl. 240. st. 4. ZN/71 propisano je da odredba u oporuci napravljena prije stupanja na snagu Zakona o nasljeđivanju objavljenog u „Službenom listu“, br. 20/55, kojom je oporučitelj odredio nasljednika svom nasljedniku ili zapisovniku smatra se da ne postoji.

15. Tijekom postupka i u revizijskom stupnju postupka sporno je ima li odredba čl. 243. st. 4. ZN/55, odnosno odredba čl. 240. st. 4. ZN/71 retroaktivno djelovanje na pravne odnose koji su u skladu s ranijim pravnim pravilima nastali snagom fideikomisarne supstitucije prije 11. svibnja 1955., kao dana objavljivanja Zakona o nasljeđivanju („Službeni list“ br. 20/55), tj. primjenjuje li se retroaktivno odredba čl. 243. st. 4. ZN/55 odnosno odredba čl. 240. st. 4. ZN/71 na odnose koji su u skladu s ranijim pravnim pravilima nastali snagom fideikomisarne supstitucije (tzv. povjerbene zamjene), u kojima je prije objavljenja ZN/55 doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza ostavitelja koji je odredio povjerbenu zamjenu.

16. Nije sporno da je prije objavljivanja ZN/55 prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (paragraf 604-645 OGZ) bila dopuštena povjerbena zamjena - fideikomisarna supstitucija (određivanje u oporuci nasljednika postavljenom nasljedniku).

16.1. Nije sporno također da je stupanjem na snagu ZN/55 odredbom čl. 85. st. 3. ZN/55 propisano da oporučitelj ne može odrediti nasljednika svome nasljedniku ni zapisovniku, kao i da prema odredbi čl. 243. st. 4. ZN/55, odnosno prema odredbi čl. 240. st. 4. ZN/71 odredba u oporuci učinjena prije stupanja na snagu ZN/55 kojom je oporučitelj odredio nasljednika svom nasljedniku ili zapisovniku smatra se da ne postoji.

17. Međutim, prijelaznim i završnim odredbama ZN/55 u odredbi čl. 242. ZN/55 propisano je da se taj zakon primjenjuje na sva nasljedstva o kojima do dana njegovog objavljenja nije donesena pravomoćna odluka o nasljedstvu ili nasljedstvo nije sporazumom, diobom ili na drugi način konačno uređeno, a odredbom čl. 239. ZN/71 propisano je da se taj zakon primjenjuje na sva nasljedstva o kojima do 11. svibnja 1955. kao dana objavljivanja Zakona o nasljeđivanju („Službeni list“, broj 20/55.) nije donesena pravomoćna odluka o nasljedstvu ili nasljedstvo nije sporazumom, diobom ili na drugi način konačno uređeno.

18. Sporno je stoga koji propisi se primjenjuju u situaciji u kojoj je prije objavljivanja ZN/55 (dakle prije 11. svibnja 1955.) u ostavinskom postupku iza ostavitelja (koji je oporučno odredio povjerbenu zamjenu) doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim je priznata povjerbena zamjena (određivanje nasljednika nasljedniku), tj. primjenjuju li se u takvoj situaciji pravna pravila OGZ ili se i na te situacije retroaktivno primjenjuje ZN/55, odnosno ZN/71.

19. Za odluku o tome primjenjuje li se ZN/55 ili raniji propisi je odlučno je li pravomoćna odluka o nasljedstvu donesena prije 11. svibnja 1955. (kao dana objavljenja ZN/55), ili nakon toga.

20. Naime, s obzirom da je u konkretnom slučaju rješenje o nasljeđivanju iza pok. ostavitelja SN broj O-331/52 od 25. prosinca 1952. postalo pravomoćno prije objavljenja ZN/55, a u kojem su određeni nasljednici (te u kojem je ostavitelj odredio povjerbenu zamjenu-određivanje nasljednika nasljedniku), a koje je i provedeno kao takvo u zemljišnim knjigama, te imajući na umu odredbu čl. 242. ZN/55 iz koje proizlazi da se taj zakon primjenjuje na sva nasljedstva u kojima do dana objavljenja ZN/55 nije doneseno pravomoćna odluka o nasljedstvu, to se prema shvaćanju ovog suda, na takvu situaciju ne primjenjuju odredbe ZN/55, već se primjenjuju propisi koji su bili na snazi u času otvaranja nasljedstva iza ostavitelja, tj. u vrijeme donošenja takvog rješenja o nasljeđivanju. Pritom je odlučno da je takvo rješenje postalo pravomoćno prije stupanja na snagu ZN/55.

20.1. Dakle, u situacijama kada je rješenje o nasljeđivanju iza ostavitelja kojim je određena povjerbena zamjena postalo pravomoćno prije objavljenja ZN/55, to se na takve pravne odnose ne može retroaktivno primjenjivati ZN/55, već oni propisi koji su vrijedili u vrijeme donošenja takvog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, tj. pravna pravila OGZ.

21. Naime, kada bi se prihvatilo drugačije pravno shvaćanje, to bi značilo da bi se uvjetno postavljeni nasljednik (potonji nasljednik) koji je u momentu ispunjenja uvjeta postao nasljednikom po samom zakonu, mogao naći u situaciji da ne može izvršiti upis svog prava vlasništva, makar se isti pouzdao u pravne propise koji su vrijedili u času otvaranja nasljedstva iza ostavitelja (tj. u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju iza ostavitelja koji je odredio fideikomisarnu supstituciju), koje rješenje je uostalom postalo pravomoćno prije donošenja ZN/55, te koje je i provedeno u zemljišnim knjigama (a kojom odlukom je određeno pravo stekao ne samo fiducijar, već i fideikomisarni nasljednik-potonji nasljednik).

22. Takva posljedica protivi se načelu pravne sigurnosti i načelu legitimnih očekivanja adresata pravne norme i stoga smatramo da se, na pitanje retroaktivne primjene ZN/55 glede (oporučnog) nasljeđivanja iza ostavitelja, a u kojima je već doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim je određena povjerbena zamjena u korist potonjeg nasljednika prema propisima koji su vrijedili u trenutku otvaranja nasljedstva iza takvog ostavitelja, u smislu odredbe čl. 242 ZN/55, imaju primijeniti oni propisi koji su bili na snazi u vrijeme donošenja takvog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, a ne odredbe ZN/55.

23. Zbog navedenog je pogrešno shvaćanje drugostupanjskog suda u kojem je navedeno da bi fideikomisarni nasljednik, predlagatelj SN mogao tražiti od suda upis svog vlasništva, da je bilo potrebno da isti dostavi isprave po kojima bi njegovi roditelji kao prethodni nasljednici umrli do stupanja na snagu ZN/71, jer da bi samo u tom slučaju njegovo fideikomisarno nasljedstvo ostvarilo punopravni učinak. 24. Na osnovu svega navedenog, a budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa glede retroaktivne primjene odredbi ZN/55 na nasljedstva o kojima je prije objavljenja ZN/55 donesena pravomoćna odluka o nasljeđivanju, i ocjene da s obzirom da predlagatelj nije dostavio ispravu po kojima bi FN i JN kao prethodni nasljednici umrli do stupanja na snagu ZN/71, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za upis prava vlasništva na predlagatelja, gdje prethodno nije utvrđeno jesu li u času podnošenja prijedloga za predmetni upis prava vlasništva ispunjene sve materijalnopravne i postupovnopravne pretpostavke za predloženi upis, to u konkretnom slučaju nisu utvrđene sve činjenice vezane uz osnovanost predmetnog prijedloga za upis prava vlasništva na nekretninama navedenim u prijedlogu predlagatelja u odnosu na koje se traži upis prava vlasništva.

25. Zbog toga je valjalo ukinuti nižestupanjska rješenja na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 91. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13. i 60/13. - dalje: ZZK) i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

26. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ispitati jesu li s obzirom na stanje zemljišne knjige u času podnošenja predmetnog prijedloga za upis prava vlasništva (čl. 107. st. 1. ZZK) ispunjene sve pretpostavke za predloženi upis u smislu odredbe čl. 108. ZZK, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku o prijedlogu predlagatelja za upis prava vlasništva.

Zagreb, 8. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina