REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1068/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-67/2019-3 od 26. listopada 2020., kojom je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4039/2012 od 21. rujna 2018., u sjednici održanoj 8. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-67/2019-3 od 26. listopada 2020. u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos 43.237,08 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate (točka I. izreke), tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik plati iznos 2.470,06 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2010. do isplate (točka II. izreke), te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 3.350,01 kn sa zateznim kamatama (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke prvostupanjska presuda preinačena u dijelu pod točkama I. i III. izreke, te je suđeno na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate iznosa 43.237,08 kuna sa zateznim kamatama, pod točkom II. izreke je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 20.215,00 kuna, pod točkom III. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 4.690,00 kuna, te je pod točkom IV. izreke odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu pod točkom II. izreke. Rješenjem je odbačena kao nedopuštena žalba tuženika protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom II. izreke.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 315/2021-2 od 28. travnja 2021. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Jesu li potvrde o plaćanju koje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje izdaje u propisanom obliku u obavljanju javnog ovlaštenja koje mu je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu javne isprave sukladno čl. 230. Zakona o parničnom postupku (NN 117/03, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19)?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud drugostupanjsku presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 45.707,14 kuna po osnovi isplate troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja koje je tužitelj isplatio za svog osiguranika FA zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koju je 5. studenog 2009. prouzročio BA upravljajući motornim vozilom osiguranim kod tuženika, a koje ozljede su tužiteljevom osiguraniku priznate kao ozljede na radu.
8. Drugostupanjski sud je odluku utemeljio na pravnom shvaćanju da računi s potvrdama o plaćanju nisu javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP, jer se značaj javne isprave ne može dati dijelu izdanog računa tužitelja o troškovima liječenja u kojem je sam tužitelj naznačio (potvrdio) da je plaćen. S obzirom da tužitelj radi utvrđivanja činjenice plaćanja troškova, a time i visine tužbenog zahtjeva, nije predložio financijsko-knjigovodstveno vještačenje ili drugi dokaz, drugostupanjski sud je primjenom odredbi čl. 219. ZPP i 221.a. ZPP zaključio da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva.
9. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP). U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 2. ZPP).
10. Ovaj sud je u rješenju poslovni broj Rev 977/2016 od 19. studenog 2019. glede postavljenog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:
„račun o kojemu je ovdje riječ, kao jednostrani akt poslovnog subjekta, odnosno kao knjigovodstvena isprava koju poslovni subjekt izdaje isključivo zbog svog odnosa sa drugim subjektom i (time) isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava drugom subjektu isporučena dobra i obavljene usluge ("bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu") - na kojoj je sam izdavatelj naznačio (potvrdio) da mu je po njoj izvršeno plaćanje, nema u odnosu na sadržaj te takve potvrde plaćenog značaj javne isprave iz smisla odredaba čl. 230. ZPP-a određena isprava ima značaj javne isprave samo u dijelu u kojemu je donesena u odnosu na specifičnosti poslova iz nadležnosti tijela koje ju je izdalo (dakle tijela: koje je upravo zbog te nadležnosti osnovano ili postoji) i o kojima ono vodi službenu (a ne internu: za svoje knjigovodstvene potrebe) evidenciju (konkretno: "u dijelu u kojemu je u propisanom obliku izdana po državnom tijelu u granicama njegove nadležnosti te u dijelu u kojemu ju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu") ili u dijelu u kojemu joj određeni posebni propis daje takav značaj (konkretno: u dijelu koji je "posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačen s javnim ispravama") - a takav se značaj ne može dati dijelu izdanog računa tužitelja o troškovima liječenja njegovog osiguranika u samo njegovoj naznaci (potvrdi) da je plaćen.“
11. Drugim riječima, račun tužitelja s potvrdom o plaćanju računa nema dokaznu snagu javne isprave u smislu čl. 230. ZPP, te se time i odgovara na procesnopravno pitanje koje je postavljeno u reviziji i zbog kojeg je revizija dopuštena, ali je dokaz kao i svaki drugi.
12. No, prema ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud ipak zauzima suviše krut i formalistički stav glede ocjene vjerodostojnosti isprva kojima tužitelj dokazuje svoje potraživanje. Naime, iz odredbe čl. 97. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19) slijedi da poslove provedbe prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja utvrđena ovim Zakonom obavlja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Nadalje tom odredbom propisano je da je Zavod javna ustanova na koju se primjenjuju propisi o ustanovama, ako ovim Zakonom nije drukčije utvrđeno te Zavod ima svojstvo pravne osobe s pravima, obvezama te odgovornošću utvrđenom ovim Zakonom i Statutom. Stavkom 4. istog članka propisano je da rješavanju o pravima i obvezama osiguranih osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja Zavod ima javne ovlasti.
13. Prema odredbi čl. 98. Zakona u provedbi prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja Zavod obavlja osobito sljedeće poslove:
1. provodi politiku razvoja i unapređivanja zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,
2. obavlja poslove u vezi s ostvarivanjem prava osiguranih osoba, brine se o zakonitom ostvarivanju tih prava te im pruža stručnu pomoć u ostvarivanju prava i zaštiti njihovih interesa,
3. planira novčana sredstva obveznoga zdravstvenog osiguranja te plaća usluge ugovornim subjektima Zavoda na temelju ispostavljenih računa i povijesti bolesti, otpusnih pisama, odnosno druge odgovarajuće dokumentacije,
4. predlaže ministru nadležnom za zdravlje opseg prava na zdravstvenu zaštitu iz članaka 19., 20., 22. i 23. ovoga Zakona,
5. daje prijedlog ministru nadležnom za zdravlje za izradu plana i programa mjera zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja te plana i programa mjera specifične zdravstvene zaštite,
6. daje mišljenje osnivaču zdravstvene ustanove o opravdanosti osnivanja zdravstvene ustanove u mreži javne zdravstvene službe te daje mišljenje zdravstvenom radniku o opravdanosti osnivanja privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe,
7. obavlja poslove ugovaranja s provoditeljima zdravstvene zaštite,
8. utvrđuje cijenu zdravstvene zaštite u ukupnom iznosu za punu vrijednost pojedine zdravstvene usluge iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uz suglasnost ministra nadležnog za zdravlje,
9. osigurava provedbu propisa Europske unije i međunarodnih ugovora u dijelu koji se odnosi na obvezno zdravstveno osiguranje,
10. obavlja nadzor nad ispunjavanjem ugovornih obveza ugovornih subjekata Zavoda sukladno ovome Zakonu, propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, općim aktima Zavoda i sklopljenom ugovoru,
11. provodi istraživanja, statističke obrade i izrađuje izvješća u vezi ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,
12. uređuje ostala pitanja vezana uz ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.
14. Imajući u vidu položaj, ovlasti i odgovornosti tužitelja u provedbi prava osiguranika u poslovima obveznog zdravstvenog osiguranja svih osoba koje u Republici Hrvatskoj imaju pravo na obvezno zdravstveno osiguranje, drugostupanjski sud je u ovom postupku propustio ocijeniti i dati razloge zbog čega kraj takvog položaja tužitelja u sustavu javnog zdravstva njegove isprave koje izdaje tužitelj nemaju onaj stupanj vjerodostojnosti koji može izvan svake razumne sumnje dovesti do zaključka da su utuženi izdaci za liječenje zaista i plaćeni zdravstvenim ustanovama također iz sustava javnog zdravstva, pri čemu se tuženiku ne može oduzeti pravo dokazivati suprotno (tako i Rev 111/2022 od 19. travnja 2022. te Rev 644/2022 od 20. rujna 2022.).
15. Osim toga ovdje valja naglasiti da je sukladno čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) račun vjerodostojna isprava s istom snagom kao i javna isprava pa i zbog tog razloga pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da ispravu (račun) koji je izdao tužitelj nemaju dokaznu snagu nije pravilan uzimajući u obzir i razloge iznesene u točki 12. ovog obrazloženja.
16. Slijedom navedenog, zbog pogrešnog pravnog pristupa valjalo je drugostupanjsku presudu ukinuti u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, sukladno odredbi čl. 394. ZPP.
Zagreb, 8. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić
