REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1814/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o iz Zagreba, protiv tuženice NĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-10/2021-2 od 25. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Povrv-21/2020-30 od 26. listopada 2020. koja je ispravljena rješenjem poslovni broj Povrv-21/2020-33 od 2. studenoga 2020., u sjednici održanoj 8. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice NĆ.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-10/2021 od 25. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Povrv- 21/2020-13 od 26. listopada 2020., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Povrv-21/2020-16 od 2. studenoga 2020.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica postavlja pitanja koja glase:
"1. Da li osnovno načelo parničnog postupka, načelo stranačke istine, odnosno da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile, slijedom čega su stranke u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji, pa ako koja od stranaka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti?
2. Obvezuju li sud pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. i čl. 221a. ZPP) da uzme kao nedokazanu onu tvrdnju, za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava?
3. Predstavlja li izvod iz poslovnih knjiga (otvorene stavaka na temelju kojih je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi) po podnesenom prigovoru u kojemu je tuženik kao ovršenik osporio osnovu i visinu dovoljan dokaz u parnici (adekvatan odnosno podesan dokaz) za dokazivanje obveze plaćanja zakupa odnosno naknade za korištenje poslovnog prostora kada tužitelj nije ni vlasnik niti drugi zakoniti posjednik nekretnine u smislu čl. 4. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ili je posrijedi samo tek riječ o jednostrano izdanoj ispravi tužitelja u smislu odredbe čl. 8. Zakona o računovodstvu?"
3. Ovaj sud, postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ocjenjuje da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Ovo stoga što su postavljena pitanja preopćenita pa odgovor na njih nije i ne može biti jednoznačan, već ovisi od sadržaja predloženih i izvedenih dokaza, njihove ocjene, kao i utvrđenih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Stoga, u odnosu na tako postavljena pitanja nije moguće zauzeti pravno shvaćanje primjenjivo u većem broju istovrsnih i u bitnim elementima podudarnih slučajeva.
3.2. Da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano i postavljeno tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe. Pitanja postavljena u predmetnom prijedlogu nemaju navedeni značaj jer se, u suštini, odnose na to jesu li nižestupanjski sudovi eventualno propustili izvesti i pravilno ocijeniti dokaze koje tuženik smatra odlučnima, odnosno ocijeniti i obrazložiti u odluci neke činjenice odnosno neki žalbeni prigovor, koje tuženik (za razliku od sudova) smatra odlučnima za predmetni spor.
3.3. Takvo prigovaranje predlagatelja postupanju nižestupanjskih sudova može se svesti na pitanje jesu li počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju. Stoga se smatra korisnim ovdje još naglasiti kako eventualno počinjena bitna povreda koja nije posljedica pravnog shvaćanja suda izraženog u pobijanoj odluci (koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda) ne može biti razlog važnosti postavljenog pitanja, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, pa je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 8. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
