REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 181/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz V., OIB..., kojeg zastupa punomoćnik V. L., odvjetnik u O. d. L.–V. & P. u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB..., Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-736/2017-2 od 20. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-934/2016 od 14. lipnja 2017., u sjednici održanoj 8. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-736/2017-2 od 20. rujna 2018. i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr- 934/2016 od 14. lipnja 2017., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 484.608,59 kuna sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 47.630,00 kuna (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je prihvati reviziju i preinačiti nižestupanjske presude u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Osporavajući pravilnost pobijane presude tužitelj u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka kako u onoj iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP tako i onoj iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom članka 8. ZPP, smatrajući da se ista ne može ispitati jer nema razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da je izostala savjesna i brižljiva ocjena svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. 8. Pravilnost pobijane presude se može ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju revident neosnovano ukazuje. Naime, pogrešan pravni pristup u rješenju spora sam po sebi ne znači ujedno i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka, ako je unatoč pogrešnom pravnom pristupu moguće ispitati pobijanu presudu.
8.1. Neosnovano tužitelj tvrdi da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP. Prihvaćanjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud, drugostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na rezultatima cjelokupnog postupka.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati naknadu plaće za razdoblje od 4. rujna 2009. (kada je tužitelju prestala državna služba u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske) do 25. studenoga 2013. (kada je tužitelj ponovno primljen u istu državnu službu) u iznosu od 484.608,59 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:
- da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave S... od 29. lipnja 2009., tužitelj privremeno udaljen iz službe s danom 29. lipnja 2009. do okončanja kaznenog postupka, a najduže 12 mjeseci, tj. do 29. lipnja 2010.,
- da je rješenjem Odjela disciplinskog sudovanja od 4. rujna 2009., tužitelju izrečena disciplinska sankcija prestanka državne službe,
- da je Odsjek drugostupanjskog disciplinskog sudovanja odlučujući po žalbi tužitelja donijelo rješenje od 6. studenoga 2009., kojim je potvrdilo prvostupanjsko rješenje od 4. rujna 2009.,
- da je tužitelj protiv drugostupanjskog rješenja od 6. studenoga 2009. pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, koji je presudom broj Us-14167/2009-6 od 24. veljače 2010. odbio tužbu tužitelja,
- da je tužitelj protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us- 14167/2009-6 od 24. veljače 2010. podnio ustavnu tužbu,
- da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku broj U-III-2620/2010 od 12. rujna 2013., kojom je ukinuta presuda Upravnog suda Republike Hrvatske u dijelu u kojem je odbijena tužba podnositelja (ovdje tužitelja), točka 3. izreke rješenja od 6. studenog 2009 i točke I1., I2. i I3. izreke rješenja od 4. rujna 2009., zbog povrede odredbe članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske,
- da je tuženica rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 25. studenog 2013. tužitelja vratila u državnu službu s danom 25. studenog 2013., u Policijsku upravu S... i rasporedila na radno mjesto policijski službenik za graničnu kontrolu postaje Pomorske policije S.,
- da je tužitelj od strane tuženice na temelju rješenja o suspenziji od 29. lipnja 2009., primao umanjenu plaću, odnosno 80% plaće isplaćene u svibnju 2009. pa do 7. prosinca 2009., kada mu je prestala državna služba.
11. Neosnovanost tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi temelje na shvaćanju da tužitelju ne pripada pravo na naknadu plaće za vrijeme dok nije bio u radnom odnosu, jer da sukladno odredbi članka 87. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 – dalje: ZR), koja se prema odredbi članka 4. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08) primjenjuje i na državne službenike, radniku pripada plaća samo za vrijeme trajanja ugovora o radu između radnika i poslodavca, pa budući da u spornom razdoblju tužitelj nije bio u radnom odnosu, niti su odluke o prestanku radnog odnosa bile poništene, nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelju ne pripada naknada plaće.
12. Po ocjeni revizijskog suda ne može se za sada prihvatiti shvaćanje nižestupanjskih sudova.
13. Ustavnom odlukom Republike Hrvatske broj U-III-2620/2010 od 12. rujna 2013. su ukinute presuda Upravnog suda Republike Hrvatske u dijelu u kojem je odbijena tužba podnositelja, točka 3. izreke rješenja od 6. studenog 2009 i točke I1., I2. i I3. izreke rješenja od 4. rujna 2009. kojim točkama je između ostaloga i utvrđeno da je tužitelju prestala državna služba, jer je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio da postupak koji je prethodio ustavnosudskom postupku nije bio u okviru standarda prava na pravično suđenje te da je osporenim odlukama podnositelju povrijeđeno zajamčeno pravo na pravično suđenje (članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske).
14. Dakle, tužitelj je pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske zatražio zaštitu svojih ustavnih prava protiv odluka o prestanku državne službe.
15. Prema pravnom shvaćanju ovog suda u situaciji kada je Ustavni sud Republike Hrvatske, odlučujući o ustavnoj tužbi tužitelja protiv odluke o prestanku državne službe, utvrdio povrede Ustava Republike Hrvatske u skladu s odredbom članka 76. stavak 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99, 29/02), u takvoj situaciji tužitelj ima pravni osnov za potraživanje naknade plaće za razdoblje nezaposlenosti - temeljem rješenja o prestanku službe (u tom smislu i ovaj sud u odluci broj Revr-1933/2010-2 od 8. prosinca 2015. i Revr- 1256/12-3 od 07. lipnja 2016.).
16. Naime, odredbom članka 87. stavak 1. ZR propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom. Osim toga, odredbom članka 87. stavak 3. ZR propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.
17. U konkretnom slučaju tužitelj je u razdoblju od 4. rujna 2009. do 25. studenoga 2013. bio izvan radnog odnosa, krivnjom poslodavca jer je u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2620/2010 od 12. rujna 2013. utvrđeno da je podnositelju ustavne tužbe bilo povrijeđeno ustavno pravo u spornom razdoblju u kojem tužitelj nije radio.
18. Stoga zbog pogrešnog pravnog pristupa da tužitelju ne pripada pravo na naknadu zbog izgubljene plaće u razdoblju nezaposlenosti, jer odluke o prestanku radnog odnosa nisu poništene, ostale su nepotpuno utvrđene činjenice u smislu navedenog, to nema uvjeta za preinaku, pa je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.
19. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP).
20. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.
Zagreb, 8. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
