REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 53 Pž-361/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LUCKY BEAR d.o.o., OIB 33278604619, Trogir, Špire Puovića 1, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Stigleitner Gotovac, odvjetnica u Zagrebu, Trg kralja Tomislava 21, protiv tuženika INA- INDUSTRIJA NAFTE d.d., OIB 27759560625, Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, kojeg zastupaju punomoćni, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ilić, Orehovec & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Smičiklasova 18, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2229/2015 od 15. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2229/2015 od 15. prosinca 2022. u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika i ukida presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2229/2015 od 15. prosinca 2022. u točkama III. i IV. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2229/2015 od 15. prosinca 2022. naloženo je tuženiku da na ime naknade materijalne štete – troškova popravka broda isplati tužitelju iznos od 812.327,01 kn / 107.814,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 4. studenog 2014. do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da na ime naknade materijalne štete – povrata troška za gorivo isplati tužitelju iznos od 32.335,24 kn / 4.955,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 31. srpnja 2014. do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da na ime naknade štete zbog izmakle dobiti isplati tužitelju iznose od 181.280,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, te iznos od 25.833,26 kn, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 41.500,00 EUR od 31. srpnja 2014.,

- 38.833,24 kn / 4.755,89 EUR od 8. rujna 2014.,

- 1.530,00 EUR od 8. rujna 2014.,

- 70.000,00 EUR od 16. lipnja 2014.,

- 68.250,00 EUR od 10. rujna 2014.,

do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (točka III. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 543.061,53 kn / 72.076,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv te presude pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 254. i 71. Zakona o parničnom postupku budući da prvostupanjski sud uopće nije razmatrao niti odlučio o tuženikovom zahtjevu za izuzeće vještaka od 19. listopada 2022. Ističe kako je tek nakon izvedenog nadvještačenja podnio zahtjev za izuzeće vještaka Zavoda za ispitivanje kvalitete d.o.o. budući da je tada saznao da je isti vještak sudjelovao i u postupku osiguranja dokaza jer je za određenog vještaka Croatiainspekt d.o.o. upravo Zavoda za ispitivanje kvalitete d.o.o. izvršio uzorkovanje goriva i da stoga postoje sumnje u njegovu pristranost. Zatim ponavlja razloge iznesene tijekom prvostupanjskog postupka zbog kojih smatra da postoji opravdani razlog za izuzeće tog vještaka. Nadalje, navodi da je počinjena i bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati u odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva posebno ističući da je u obrazloženju pobijane presude navedeno da tuženik nije osporio visinu štete iako iz odgovora na tužbu proizlazi kako je tuženik osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da u obrazloženju nema niti jedne riječi o tome kako je prvostupanjski sud utvrdio visinu štete i zašto dokumente koje je tužitelj priložio uz tužbu smatra dostatnim za odlučivanje o visini štete. Zatim navodi da tužitelj svoje potraživanje izgubljene dobiti temelji na tipskim ugovorima koji su na engleskom jeziku, a iz kojih nije razvidno da li je tužitelj iskoristio sva svoja prava koja je imao po predmetnom ugovoru te je li poduzeo sve potrebne pravne radnje kako bi smanjio štetu koju je pretrpio. Smatra nepravilnim zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije imao primjedbe na dijelove nalaza i mišljenja vještaka Krunoslava Ormuža, dipl. ing. budući da je tuženik prigovarao nalazu i mišljenju jer su na brodu tužitelja vršeni popravci koji nemaju veze s kvarom motora, te ističe da vještak nije otklonio sve prigovore tuženika, kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud. U odnosu na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ističe da prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari propustio primijeniti odredbu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima, budući da zaposlenici tužitelja u svojstvu profesionalne posade nisu poduzele sve zakonom propisane radnje i nisu postupili u skladu s uputom proizvođača motora predmetnog plovila, čime su pridonijeli da šteta nastane, odnosno da bude veća nego što bi inače bila. Odluku o trošku pobija zbog odluke o glavnoj stvari te smatra da su određeni suprotno odredbama važeće tarife, odnosno da je trošak određen u previsokom iznosu. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku uvećanog za žalbeni trošak ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 53.554,69 kn uvećan za trošak sudske pristojbe na žalbu po odluci suda.

3. Tužitelj je podnio odgovor na tuženikovu žalbu. Osporio je žalbene navode u cijelosti i predložio žalbu kao neosnovanu odbiti. Zahtijeva trošak za sastavljanje odgovora na žalbu u iznosu od 42.843,75 kn / 5.686,34 EUR uvećano za pristojbu prema odluci suda.

4. Tuženikova žalba djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Neosnovan je žalbeni navod da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 254. ZPP-a.

7. U pravu je žalitelj da prvostupanjski sud nije odlučio o njegovom zahtjevu za izuzeće vještaka Zavoda za ispitivanje kvalitete d.o.o. Prema podacima u spisu prvostupanjski sud je nakon podnesenog zahtjeva za izuzeće vještaka nastavio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari pa se smatra da je zahtjev za izuzeće vještaka odbijen. Prema odredbi čl. 254. st. 5. ZPP-a protiv rješenja kojim se zahtjev za izuzeće vještaka odbija nije dopuštena posebna žalba. Stoga se žalbeni navodi koji se odnose na izuzeće vještaka smatraju žalbom protiv odluke kojom je odbijen zahtjev za izuzeće vještaka.

8. Tuženik kao razlog za izuzeće vještaka navodi da je upravo Zavod za ispitivanje kvalitete d.o.o. proveo samo uzorkovanje kvalitete dizel goriva za određenog vještaka Croatiainspect d.o.o. u postupku osiguranja dokaza,koji je proveden prije pokretanja ovog postupka pred prvostupanjskim sudom u predmetu poslovni broj R1-106/2014, pa da stoga postoji pristranost tog vještaka glede određenog mu zadatka da izvrši kontrolu pravilnosti uzorkovanja u postupku osiguranja dokaza.

9. Prema mišljenju ovog suda određivanje vještačenja, odnosno nadvještačenja u ovom parničnom predmetu se nije moglo odrediti na okolnost uzorkovanja i kvalitete goriva, kako je prvostupanjski sud odredio rješenjem od 3. svibnja 2022. (list 817. spisa). Naime, nesporno je da je nakon kvara na motornoj jahti u vlasništvu tužitelja proveden postupak osiguranja dokaza, budući da je tužitelj tvrdio da je uzrok kvara na motoru jahte nekvalitetno gorivo, odnosno prisutnost morske vode u gorivu Eurodizel BS class, koje je ukrcano na benzinskoj postaji tuženika Marina Trogir. U postupku osiguranja dokaza u predmetu poslovni broj R1-160/2014 je za vještaka određen Croatiainspekt d.o.o., a samo uzorkovanje je povjereno Zavodu za ispitivanje kvalitete d.o.o. jer Croatiainspekt d.o.o. nije imao licencu za to. Dakle, provedeno uzorkovanje i ocjenjivana je kvaliteta goriva, i to iz uzoraka uzetih iz spremnika motorne jahte i spremnika benzinske postaje na kojoj je ukrcano gorivo u jahtu. Uzorkovanja i ocjenu kvalitete goriva nije bilo moguće ponovo izvoditi 2020. godine, budući da uzetih uzoraka 2014. godine nakon štetnog događaja više nema. Osiguranje dokaza se provodi da bi se u tom postupku utvrdile činjenice postojeće u to vrijeme i provodi se radi njegove upotrebe u eventualnoj parnici. Osiguranje dokaza je predmet analize i ocjene u postupku u kojem se takav dokaz koristi. Stoga se u parničnom postupku može provesti dokaz saslušanjem osobe (vještaka) koja je provela osiguranje dokaza, a to je u konkretnom slučaju vještak Jadranka Kos dipl. ing. kem, tehnolog Zavoda za ispitivanje kvaliteted.o.o.

10. Prema tome, u postupku osiguranja dokaza je sačinjen nalaz i utvrđene su važne činjenice postojeće u vrijeme štetnog događaja, odnosno iz uzetih uzoraka goriva je utvrđeno je li u gorivu bila prisutna morska voda i kvaliteta goriva, a u ovom parničnom postupku je vještak, koji je proveo osiguranje dokaza, dao očitovanje na sve primjedbe koje su stranke isticale glede utvrđenih činjenica iz osiguranja dokaza i dao je konačno mišljenje o kvaliteti goriva. Dakle, na taj način je u ovom postupku analiziran i ocjenjivan taj dokaz, a na sudu je odluka hoće li prihvatiti taj dokaz i kako će ga ocijeniti. Pritom valja istaknuti da iz podataka u spisu proizlazi da je ograničen broj osoba koje su mogle obaviti uzorkovanje i utvrđivati kvalitetu goriva jer to mogu samo akreditirani laboratoriji.

11. Zbog navedenog se prema shvaćanju ovog suda nije niti moglo zahtijevati izuzeće Zavoda za ispitivanje kvalitete d.o.o. na temelju odredbe čl. 254. ZPP-a.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete za koju tvrdi da je nastala štetnom radnjom tuženika budući da je u gorivu ukrcanom u motornu jahtu tužitelja na benzinskoj postaji tuženika Marina Trogir utvrđeno prisustvo morske vode, te da je zbog nekvalitetnog goriva došlo do kvara na motoru jahte, zbog čega je tužitelj pretrpio običnu štetu u visini troška popravka motora broda, plaćenog nekvalitetnog goriva, te u vidu izgubljene koristi jer je morao vratiti već uplaćene iznose za najam broda zbog nemogućnosti broda do njegovog popravka. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

13. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka, saslušanjem svjedoka, uvidom u dokaz iz postupka osiguranja dokaza i saslušanjem vještaka koji je izvršio uzorkovanje goriva, vještačenjem po vještaku strojarske struke utvrdio da je uzrok kvara motora jahte u vlasništvu tužitelja nekvalitetno gorivo koje je tužitelj ukrcao u čarter brod na benzinskoj postaji tuženika u Marini Trogir.

14. Suprotno navodima tuženika, vještak koji je sudjelovao u postupku osiguranja dokaza dao je u ovom parničnom postupku jasne i argumentirane odgovore na sva pitanja i primjedbe žalitelja da taj dokaz, a koje prihvaća u cijelosti i ovaj sud. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz iz osiguranja dokaza i mišljenje vještaka (koji je izvršio uzorkovanje goriva) te mišljenje dano u ovom postupku da je u svim uzetim uzorcima goriva (iz spremnika broda i spremnika benzinske postaje) utvrđena prisutnost slane vode, a da ne postoji dopuštena razina jer slana voda uopće ne smije biti u gorivu. Iz nalaza i mišljenja vještaka strojarske struke je utvrdio da je prisutnost slane vode u gorivu uzrok kvara na motoru broda, te da su radovi provedeni na motoru i dijelovi koji su zamijenjeni obavljeni na način i u skladu s pravilima struke te da isplaćeni iznos od 107.814,32 EUR za popravak u cijelosti odgovara tržišnim uvjetima u to vrijeme.

15. Pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tuženik svoje navode kojim dovodi u pitanje pravilnost analize (uzorkovanje i utvrđivanje kvalitete goriva) i dokaz iz osiguranja dokaza kao i iskaz i mišljenje vještaka tehnologa u Zavod za ispitivanje kvalitete d.o.o., date u ovom postupku, nije ničim dokazao, a što je bio dužan sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a. Naime, tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da nikada nije bilo nikakve reklamacije na kvalitetu goriva na benzinskoj crpki tuženika Marima Trogir, nego je upravo suprotno utvrđeno iz iskaza svjedoka Ivana Buble i Nikole Šantića odnosno da su i drugi vlasnici čarter brodova imali primjedbe na kvalitetu goriva kupljenog baš na toj benzinskoj crpki. Nadalje, neosnovane su tvrdnje tuženika kako sud nije uzeo u obzir izvješće doc. dr. Radoslava Radonje, koje je privatno naručio, a prema kojem je slana voda mogla dospjeti u spremnik goriva broda krivnjom tuženika. Naime, vještak strojarske struke se očitovao na to izvješće navodeći da je načelno moguća i pojava vode u spremniku goriva jahte koja ne potječe iz goriva, ali da ipak nije za očekivati da je posada broda utočila slanu vodu u spremnik goriva, te da svi drugi razlozi na koje upućuje vještak Radonić nisu u konkretnom slučaju bili uzrok pronalaska slane vode u spremniku goriva predmetne jahte, te je dao jasne i argumentirane razloge za to. Ako tuženik tvrdi da je vodu u spremnik broda ulila posada, ili da za to postoji drugi razlog, onda je to dužan i dokazati, a osobito kad je iz izvedenih vještačenja u postupku osiguranja dokaza utvrđeno da je u svim uzetim uzorcima goriva (i s broda i s benzinske crpke) utvrđena prisutnost morske vode, što uopće nije dopušteno. Osim toga i sama činjenica da je iz iskaza svjedoka Ivice Lončara, servisera tuženika, Gorana Mikelića, voditelja Marine i Gordana Bobana voditelja maloprodaje, sud utvrdio da je u rujnu 2014. tuženik izvršio sanaciju cjevovoda jer je zbog korozije bio propustan i to upravo na pumpi na kojoj je tužitelj točio gorivo jer je s gorivom bilo problema (...), te da su i drugi kupci s te pumpe imali primjedbe na kvalitetu goriva upućuje na neosnovanost tuženikovih prigovora na utvrđenje vještaka da je zbog goriva neodgovarajuće kvalitete došlo do kvara motora na tužiteljevom brodu.

16. Prema tome, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da iz izvedenih dokaza proizlazi da je upravo zbog nekvalitetnog goriva tuženika (prisustva slane vode u gorivu, a što nije dopušteno) došlo do kvara na motoru jahti tužitelja, a zbog čega je tužitelju nastala obična šteta s osnove troška otklanjanja kvara i plaćene cijena za gorivo.

17. Stoga je pravilnom primjenom odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ocijenio osnovanim zahtjev za naknadu obične štete u visini troškova koje je imao tužitelj zbog popravka motora broda, a visinu tog troška je vještak strojarske struke utvrdio pravilnim i u skladu s tadašnjim tržišnim uvjetima. Također je pravilno utvrdio da je tuženiku nastala šteta i u visini iznosa koji je platio po računu za isporučeno gorivo. Tužitelj osnovano zahtijeva kamate od dana nastanka štete, od dana plaćanja računa za popravak motora, te dana plaćanja kupljenog goriva (čl. 1086. ZOO-a) po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a.

18. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi točku I. i II. izreke pobijane presude, a kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

19. U pravu je tuženik da je u odnosu na dosuđenu naknadu štete s osnove izgubljene dobiti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer u obrazloženju pobijane presude nisu navedeni razlozi zbog kojih je sud zaključio da je tužbeni zahtjev u tom dijelu osnovan. Naime, navedeno je da tužitelj zbog kvara jahte nije mogao ispuniti svoje obveze iz ugovora o čarteru pa je morao vratiti uplaćene iznose za najam broda, čime je tužitelju nastala šteta u vidu izmakle koristi.

20. Prvenstveno valja istaknuti da se povrat cjelokupnog iznosa korisnicima chartera zbog nemogućnosti korištenja jahte, u periodu dok je trajao njen popravak, ne može smatrati izgubljenom dobiti za tužitelja. Naime, prema odredbi članka 1089. Zakona o obveznim odnosima oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Prema stavku 3. tog članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir gubitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

21. Dakle, izmakla korist je neizravna i naknadno prouzročena šteta koja se očituje u onemogućavanju stjecanja određene imovinske koristi, koju je oštećenik osnovano očekivao prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima slučaja, da nije bilo štetne radnje ili propuštanja kojom je štetnik prouzročio štetu. Prema tome cjelokupno uplaćeni iznos za najam jahte koji je tužitelj morao vratiti korisnicima čartera se ne može smatrati izgubljenom koristi za tužitelja, nego samo iznos dobiti koji bi bio ostvaren iz uplaćenog najma.

22. Pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio zbog nemogućnosti korištenja jahte, ali o visini štete u vidu izmakle koristi, pobijana presuda ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama potrebne za ocjenu osnovanosti zahtjeva, a to predstavlja takve nedostatke zbog kojih se presuda u tom dijelu ne može ispitati.

23. Zato je presudu u tom dijelu valjalo ukinuti na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud s obzirom na osporavanje visine tužbenog zahtjeva u odnosu na izmaklu dobit pravilno utvrditi je li i u kojem iznosu nastala štete s te osnove tužitelju, a vodit će pritom računa i o prigovorima tuženika glede doprinosa samog tužitelja nastanku štetnog događaja odnosno visini štete.

24. Po provedenom ponovljenom suđenju, sud će o tom dijelu tužbenog zahtjeva donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, a u toj odluci će odlučiti i o ukupnim troškovima parničnog postupka.

Zagreb, 8. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić

Broj zapisa: 9-30855-eb796

Kontrolni broj: 0f053-f6fb0-88908

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.