REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 784/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu M. i s. u Z., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. & P., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-856/2022-2 od 30. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1588/19-58 od 12. travnja 2022., u sjednici održanoj 8. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Prijedlog za dopuštenje revizije je podnio tužitelj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-856/2022-2 od 30. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 1588/29-58 od 12. travnja 2022., u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Da li je sud, prilikom odlučivanja o odgovornosti sudionika prometne nesreće, vezan isključivo nalazom i mišljenjem vještaka i u slučaju kada sam vještak ne može u potpunosti utvrditi da li je osiguranik tuženika prošao kroz crveno svjetlo na semaforu ili je u tom slučaju o postojanju crvenog svjetla na semaforu dužan odlučiti na temelju iskaza stranaka i svjedoka?
2. Da li je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je umjesto odredbe čl. 1072. st. 3. ZOO-a kojom se uređuje situacija kada ne postoji krivnja niti jednog sudionika u prometu primijenio odredbu stavka 2. istog članku kojim se uređuje načelo krivnje?
3. Primjenjuje li se pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, ako nisu provedeni svi raspoloživi dokazi, temeljem kojih je moguće utvrditi odlučne činjenice?
4. Da li je sud, neprovođenjem svih predloženih dokaza (očevida na licu mjesta uz sudjelovanje prometnog vještaka) počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan odnosno isti je utvrdio da je tužitelj propustio dokazati kako postoji krivnja tuženika iako tužitelju prethodno nije dopustio izvođenje svih usvojenih dokaza radi dokazivanja odlučnih činjenica na kojima temelji svoje zahtjeve?
5. Ako se ne može utvrditi krivnja sudionika prometne nesreće, da li je sudionici prometne nesreće dogovaraju na jednake dijelove?“
2. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tužitelj se pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2663/1993 od 20. rujna 1994. i broj Rev- 1569/2015 od 17. prosinca 2019., te odluku Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 1133/2016 od 25. srpnja 2016.
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da naznačena pitanja u prijedlogu za dopuštenje, u bitnom polaze od pogrešne pretpostavke da je sud zaključio o krivnji tužitelja za predmetni štetni događaj isključivo na temelju nalaza i mišljenja vještaka, te da nije obrazložio razloge odbijanja izvođenja svih dokaza (očevida na licu mjesta) predloženih od strane tužitelja na okolnost postojanja krivnje na strani tuženika, kraj činjenice da je sud zaključio da se očevidom na licu mjesta ne može utvrditi da li je za štetni događaj kriv osiguranik tuženika (…) kao i da krivnja tužitelja za predmetni štetni događaj proizlazi iz svih provedenih dokaza jer isti nije propustio vozilo osiguranika tuženika koje mu je dolazilo u susret.
5. Stoga se pitanja tužitelja u suštini odnose na to je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju (članak 354. stavak 1. u vezi s člankom 221.a ZPP), pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.
6. Slijedom izloženog, pitanja iz prijedloga nisu važna za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
7. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima (u tim odlukama je utvrđeno da je osiguranik tuženika prošao kroz raskrižje kada je na semaforu bilo upaljeno crveno svijetlo (…), ili je bila sporna ispravnost rada semafora (…)), a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
8. Slijedom navedenoga, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 387. stavak 3. ZPP, pa je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 8. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
