REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 35 Pž-910/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja te Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DOMINIKE NAJEV rođ. Rinčić iz Splita, Jurja Plančića 2, OIB 07072230097 i GORANA RINČIĆA iz Zagreba, Palinovečka ulica 19M, OIB 71072796892 (nasljednici iza pok. IVANA RINČIĆA iz Splita, G. Matoša 61, OIB 78373896788), koje zastupa punomoćnica Vesna Vučetić, odvjetnica u Splitu, Domovinskog rata 27a, protiv tuženika AD PLASTIK d.d. Solin, Matoševa 8, OIB 48351740621, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Staničić, odvjetnik u Splitu, I. Gundulića 26A, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-716/2012 od 6. lipnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-716/2012 od 6. lipnja 2013. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.308,91 EUR / 40.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-716/2012 od 6. lipnja 2013. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 80.960,91 EUR / 610.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i isplatu parničnih troškova te u točki II. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana plati svakom od tužitelja ponaosob iznos od po 40.480,46 EUR / 305.000,00 kn, što ukupno iznosi 80.960,91 EUR / 610.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. ožujka 2008. do isplate sve po kamatnoj stopi koja se za razdoblje od 1. ožujka 2008. do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu s uvećanjem za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanjem za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana naknadi svakom od tužitelja ponaosob troškove parničnog postupka u iznosu od po 4.984,37 EUR / 37.554,68 kn, što ukupno iznosi 9.968,73 EUR / 75.109,37 kn, dok se odbija kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.562,35 EUR/ 34.375,00 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tadašnji tužitelj Ivan Rinčić tražio od tuženika isplatu iznosa od 650.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama te isplatu parničnog troška (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 98.593,75 kn (točka II. presude).

2. Protiv te presude, tadašnji tužitelj Ivan Rinčić je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da je ovaj sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Ovaj sud je presudom poslovni broj Pž-7016/2013 od 9. studenoga 2016. odbio kao neosnovanu tužiteljevu žalbu i potvrdio presudu prvostupanjskog suda poslovni broj P-716/2012 od 6. lipnja 2013.

4. Međutim, odlučujući o tužiteljevoj reviziji, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-147/2017-2 od 13. travnja 2022. ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Pž-7016/2013 od 9. studenoga 2016. u točki I. njene izreke i predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

5. Budući da je tadašnji tužitelj Ivan Rinčić preminuo 19. rujna 2017., postupak je nastavljen u odnosu na njegove nasljednike Dominiku Najev i Gorana Rinčića (ovdje tužitelji).

6. Žalba tužitelja je pretežno osnovana.

7. Nakon što je pobijana presuda u ponovnom suđenju ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ona u pretežitom dijelu nije pravilna i zakonita.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu otpremnine radi odlaska (sada pokojnog) Ivana Rinčića u mirovinu.

9. Osnovu za svoj zahtjev tužitelji nalaze u odredbi čl. 9. Dodatka broj 1 uz Menadžerski ugovor broj 37533/06 od 11. rujna 2006. (list 8. -11. spisa) kojeg su sklopili Ivan Rinčić kao direktor i tuženik. Tom odredbom je, između ostalog, propisano da direktoru pripada maksimalna otpremnina zbog umirovljenja ili smrti te zbog neopravdanog opoziva od strane Nadzornog odbora ili glavne skupštine, bez obzira je li mu ponuđen novi ugovor.

10. Tuženik smatra da (sada pokojnom) Ivanu Rinčiću ne pripada pravo na otpremninu, jer mu je radni odnos prestao i opozvan je s dužnosti na vlastiti zahtjev. S tim u vezi, tuženik se pozvao na odredbu čl. 15. st. 2. Menadžerskog ugovora broj 37533/06 od 11. rujna 2006. (list 12. -16. spisa). Tom odredbom je određeno da Ivanu Rinčiću kao direktoru ne pripada pravo na otpremninu u slučaju da mu mandat člana uprave i radni odnos prestanu, oboje, na njegov zahtjev.

11. Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 15. st. 2. Menadžerskog ugovora broj 37533/06 od 11. rujna 2006. odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev. To iz razloga jer je zaključio da je (sada pokojnom) Ivanu Rinčiću radni odnos prestao na njegov vlastiti zahtjev i da je na njegov vlastiti zahtjev opozvan s dužnosti tuženikovog člana uprave. Takav zaključak prvostupanjskog suda, ovaj sud ipak smatra pogrešnim.

12. Prvenstveno, rezultati dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom ne upućuju na to da je (pokojni) Ivan Rinčić osobno zahtijevao prestanak svog radnog odnosa i opoziv s mandata člana uprave. Naime, iz spisa proizlazi slijedeće:

- (pokojni) Ivan Rinčić je tuženiku 15. kolovoza 2007. poslao dopis kojim ga obavještava da se iz zdravstvenih razloga odlučio za mirovinu s danom 31. prosinca 2007. (list 33. spisa);

- dopisom od 14. studenoga 2007. (pokojni) Ivan Rinčić je tuženikovom Nadzornom odboru ukazao na to da ga je još 23. kolovoza 2007. obavijestio da iz zdravstvenih razloga odlazi u mirovinu; (pokojni) Ivan Rinčić je naveo i da mu zakonski propisi i mirovinske procedure omogućuju da to pravo ostvari u siječnju 2008.; s tim rokom on se zahvaljuje na obavljanju funkcije tuženikovog člana uprave (list 4. spisa);

- (pokojni) Ivan Rinčić je u dopisu od 14. siječnja 2008. (list 5. spisa) pozvao tuženika da izvrši svoju obvezu; napomenuo je da su ga zdravstveni razlozi natjerali na umirovljenje;

- u dopisu od 15. veljače 2008. kojeg je (pokojni) Ivan Rinčić uputio tuženiku, on je naveo da iz zdravstvenih razloga, a po osnovi ili odredaba zakona o starosnoj mirovini ili rješenja liječničke komisije, odlazi u mirovinu s 19. veljače 2008.; zamolio je zaključenje radne knjižice s 18. veljače 2008. (list. 6. spisa);

- rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Split, Klasa: UP/I-141-02-07-01, Ur.broj: 341- 18-05-3-07-99839 od 10. ožujka 2008. (sada pokojnom) Ivanu Rinčiću je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od 23. siječnja 2008. (list 7. spisa); tuženik je to rješenje primio 19. ožujka 2008. (list 29. spisa);

- tuženik je (pokojnom) Ivanu Rinčiću zaključio radnu knjižicu s danom 18. veljače 2008. (list 23.-28. spisa);

- tuženikov Nadzorni odbor 20. veljače 2008. donio je odluku o opozivu (pokojnog) Ivana Rinčića kao člana uprave, navodeći da je osnova opoziva vlastiti zahtjev (list 43. spisa),

- (pokojnom) Ivanu Rinčiću je isplaćena otpremnina u iznosu od 9.000,00 kn po osnovi prava iz njegovog radnog odnosa (jer je stekao uvjete za mirovinu) na temelju Kolektivnog ugovora i o tome mu je izdan obračun plaće (platna lista) za veljaču 2008.

13. Na temelju ovih utvrđenja, ovaj sud zaključuje da (pokojni) Ivan Rinčić nije izrazio volju da njegov radni odnos kod tuženika, kao i mandat člana uprave, prestanu na njegov vlastiti zahtjev.

14. Postupanje (pokojnog) Ivana Rinčića i naprijed spomenuta pisana očitovanja ne mogu se smatrati njegovim osobnim zahtjevom da mu prestane radni odnos kod tuženika, kao i mandat člana uprave. Po svom sadržaja spomenuta pisana očitovanja (pokojnog) Ivana Rinčića nisu izraz njegove osobne volje za prestankom radnog odnosa kod tuženika i prestankom mandata tuženikovog člana uprave. (Pokojni) Ivan Rinčić tim očitovanjima nije dao ostavku, već je u biti obavijestio tuženika o odlasku u mirovinu iz zdravstvenih razloga.

15. U dopisu od 14. studenoga 2007. (pokojni) Ivan Rinčić je izrazio tuženiku zahvalnost na obavljanju funkcije tuženikovog člana uprave, dok je u dopisu od 15. veljače 2008. zamolio zaključenje radne knjižice s određenim datumom (18. veljače 2008.). No ti navodi (pokojnog) Ivana Rinčića sami po sebi nemaju za posljedicu da se samo zbog toga ima smatrati da je on zahtijevao prestanak radnog odnosa i mandata. Jednako je zaključio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Revt-147/2017-2 od 13. travnja 2022.

16. Slijedom naprijed navedenog, čini se jasnim da (pokojni) Ivan Rinčić nije podnio tuženiku takav zahtjev koji bi imao za posljedicu uskratu tj. ne ostvarenje prava na otpremninu prema odredbama Menadžerskog ugovora broj 37533/06 od 11. rujna 2006. uz Dodatak broj 1. (Pokojni) Ivan Rinčić je tuženika samo izvijestio o svom umirovljenju.

17. Pored navedenog, činjenica je da je tuženik i prije no što je primio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim se (pokojnom) Ivanu Rinčiću priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad (počevši od 23. siječnja 2008.), zaključio mu radnu knjižicu. Tuženik je to učinio 18. veljače 2008., jer je naprijed spomenuta pisana očitovanja (pokojnog) Ivana Rinčića (pogrešno) protumačio kao njegov osobni zahtjev za prestankom radnog odnosa i opoziv s dužnosti člana uprave. I tuženikov nadzorni odbor donio je 20. veljače 2008. odluku o opozivu( pokojnog) Ivana Rinčića kao člana uprave, navodeći da je osnova opoziva vlastiti zahtjev. Ipak, po ocjeni ovog suda, takvo tuženikovo postupanje ne može se odraziti na pravo (pokojnog) Ivana Rinčića na otpremninu zbog umirovljenja, propisano odredbom čl. 9. Dodatka broj 1 uz Menadžerski ugovor broj 37533/06 od 11. rujna 2006. Ono ne može ići na uštrb prava (pokojnog) Ivana Rinčića određenih u Menadžerskom ugovoru broj 37533/06 od 11. rujna 2006. uz Dodatak 1. To upravo iz razloga što (pokojni) Ivan Rinčić nije dao otkaz tuženiku niti je zahtijevao opoziv s dužnosti člana uprave. (Pokojni) Ivan Rinčić je tuženika (uključujući njegov nadzorni odbor) samo obavijestio o svom odlasku u mirovinu iz zdravstvenih razloga. Prema podacima iz spisa, (pokojni) Ivan Rinčić je zahtjev za (invalidsku) mirovinu podnio još 20. studenoga 2007. i to mu je pravo, kako je naprijed navedeno, priznato. Uostalom, i sam tuženik je (pokojnom) Ivanu Rinčiću po Kolektivnom ugovoru već isplatio otpremninu u iznosu od 9.000,00 kn, zato što je on bio stekao uvjete za mirovinu. Od tuda pravo (pokojnog) Ivana Rinčića, odnosno sada pravo njegovih nasljednika (ovdje tužitelji) na ugovorenu (maksimalnu) otpremninu zbog umirovljenja.

18. U odnosu na visinu otpremnine, odredbom čl. 1. Dodatka broj 1 uz Menadžerski ugovor broj 37533/06 od 11. rujna 2006. propisano je da Ivanu Rinčiću pripada otpremnina u visini 24 njegove polazne neto mjesečne plaće (maksimalna otpremnina), a najmanje u visini 6 njegovih polaznih mjesečnih neto plaća (minimalna otpremnina).

19. Polazna neto plaća se sastoji od osnovne neto plaće (pokojnog) Ivana Rinčića uvećane za dodatak na staž, koji iznosi 0,5% za svaku godinu staža osiguranja do posljednjeg dana mjeseca koji prethodi obračunskom mjesecu (čl. 2. i čl. 1. t. 3. Dodatka broj 1 uz Menadžerski ugovor broj 37533/06 od 11. rujna 2006.).

20. Prema dostavljenoj platnoj listi (list. 46. spisa), ugovorena plaća (pokojnog) Ivana Rinčića iznosila je 25.581,76 kn. Kada se tome pridoda 0,5% za svaku godinu staža osiguranja, dolazi se do iznosa njegove polazne neto plaće u visini od 25.800,00 kn. Prema tome, maksimalna otpremnina u neto iznosu kojeg čine 24 polazne neto plaće Ivana Rinčića, iznosi 619.200,00 kn (25.800,00 kn x 24 = 619.200,00 kn). Taj iznos valja umanjiti za već isplaćenu otpremninu Ivanu Rinčiću u iznosu od 9.000,00 kn te se dolazi do iznosa od 610.000,00 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 80.960,91 EUR (čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22).

21. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud ocjenjuje da tužiteljima pripada ugovorna otpremnina u ukupnom iznosu od 80.960,91 EUR / 610.000,00 kn, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate (čl. 9. Dodatka broj 1 uz Menadžerski ugovor broj 37533/06 od 11. rujna 2006.; čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

22. Prema podacima iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 12. veljače 2018. tužitelji su naslijedili prava iz ovog postupka tako što je svakom od njih pripala ½ dijela. To znači da svakom od tužitelja pripada iznos od po 40.480,46 EUR / (305.000,00 kn) i taj im se iznos dosuđuje (svakom od njih ponaosob). U odnosu na kamate, za ukazati je da one nisu dosuđene s danom prestanka radnog odnosa (18. veljače 2008.), već od 1. ožujka 2008., kako je to tadašnji tužitelj (pokojni) Ivan Rinčić i zahtijevao. Od tuda osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva i odluka iz izreke (čl. 373. ZPP-a).

23. Prvostupanjski sud je pravilno odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zahtijevana isplata otpremnine u iznosu od 40.000,00 kn / 5.308,91 EUR s kamatama pa je u tom dijelu pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP).

24. Uvažavajući uspjeh u parnici (tužitelji nisu uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva), tužitelji imaju pravo na naknadu parničnih troškova sukladno popisu zahtijevanih troškova i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: OT).

25. Tužiteljima su priznati opravdani parnični troškovi za sastav tužbe u iznosu od 6.100,00 kn po Tbr. 7.1. OT, za sastav podneska od 17. lipnja 2009. i 14. ožujka 2013. u iznosu od po 500,00 kn po Tbr. 8.3. OT, za zastupanje na ročištima od 2. ožujka 2009., 8. lipnja 2009., 9. siječnja 2013. u iznosu od po 3.050,00 kn po Tbr. 9.2. OT, za zastupanje na ročištima od 14. studenoga 2012. i 4. ožujka 2013. u iznosu od po 500,00 kn po Tbr. 9.5. OT, za zastupanje na ročištima od 8. srpnja 2009., 17. srpnja 2009., 3. listopada 2012., 25. travnja 2013. u iznosu od po 6.100,00 kn po Tbr. 9.1. OT, za zastupanje na ročištima za objavu presude od 31. srpnja 2009. i 6. lipnja 2013. u iznosu od 500,00 kn po Tbr. 9.3. OT, što uvećano za PDV od 10.662,50 kn, ukupno iznosi 53.312,50 kn.

26. Navedeni trošak treba uvećati za trošak žalbenog postupka koji se sastoji od troška sastava žalbe u iznosu od 7.812,50 kn po Tbr. 10.1. OT i PDV u iznosu od 1.796,87 kn i troška sastava revizije u iznosu od 9.750,00 kn po Tbr. 10.6. OT i PDV u iznosu od 2.437,50 kn. Sveukupno to iznosi 75.109,37 kn, odnosno prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 9.968,73 EUR.

27. Tužiteljima ne pripada trošak sudskih pristojbi, jer taj zahtjev nije postavljen na način propisan odredbom čl. 164. ZPP-a, odnosno nije određeno navedeno koji se trošak traži i visinu troška kojeg se traži.

28. Prema tome, tužiteljima se na tuženikov teret dosuđuju parnični troškovi u iznosu od 9.968,73 EUR / 75.109,37 kn i to na način da se svakom od njih (iz naprijed navedenih razloga) dosuđuje iznos od po 4.984,37 EUR / 37.554,68 kn, dok se zahtjev za više zatraženog troška u iznosu od 4.562,35 EUR / 34.375,00 kn, odbija kao neosnovan (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

Zagreb, 8. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac

Broj zapisa: 9-30856-0453a

Kontrolni broj: 01495-96672-b3e8a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Srđan Šimac, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.