Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-969/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz V., M., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u R., protiv tuženika E. osiguranja d.d. iz Z., (OIB:…), kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici u O. d. G. & P. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pn-306/2018-39 od 26. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Žalba tužitelja djelomično je osnovana a djelomično neosnovana te se presuda (točka I i pobijani dio točke II izreke):

a) potvrđuje

- u dijelu točke I izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade štete po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 21. listopada 2014. do 15. veljače 2015. isplati iznos od 511,01 EUR (petstotinajedanaesteuraijedancent)[1] /3.850,17

kuna

(tritisućeosamstotinapedesetkunaisedamnaestlipa), sa zateznim kamatama i to na iznose

- na iznos od 86,81 EUR (osamdesetšesteuraiosamdesetjedancent)[1] /654,06 Kn (šestotinapedesetčetirikuneišestlipa) počev od 15. studenog 2014. godine do isplate,

Error! No text of specified style in document. - na iznos od 120,07 EUR (stotinudvadeseteuraisedamcenti)[1] /904,63 Kn (devetstotinačetirikuneišezdesettrilipe) počev od 15. prosinca 2014. godine do isplate,

- na iznos od 134,07 EUR (stotinutridesetčetirieuraisedamcenti)[1] /1.010,18 Kn (tisućudesetkunaiosamnaestlipa)/ počev od 15. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 170,06 EUR (stotinusedamdeseteuraišestcenti)[1] /1.281,30 Kn (jednatisućadvijestotineosamdesetjednakunaitridesetlipa)/ počev od 15. veljače 2015. godine do isplate,

b) ukida

- u preostalom dijelu točke I izreke

- u pobijanom dijelu točke II izreke

te u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbe odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom –presudom odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja B. B. koji glasi:

'Nalaže se tuženiku, E. o. d.d. Z., OIB …, da na ime naknade štete po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 21. listopada 2014. godine do 30. lipnja 2018. godine isplati tužitelju, B. B. iz V., M., OIB …, iznos od 51.896,21 Kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni gubitak te zarade počem od 15-og dana u tekućem mjesecu a za prethodni mjesec pa do isplate po kamatnoj stopi od 12% godišnje za razdoblje od 21. listopada 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:

- na iznos od 654,06 Kn počem od 15. studenog 2014. godine do isplate,

- na iznos od 904,63 Kn počem od 15. prosinca 2014. godine do isplate,

- na iznos od 1.010,18 Kn počem od 15. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 1.281,30 Kn počem od 15. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 100,73 Kn počem od 15. kolovoza 2015. godine do isplate,

- na iznos od 408,79 Kn počem od 15. listopada 2017. godine do isplate,

- na iznos od 4.412,75 Kn počem od 15. studenog 2017. godine do isplate,

Error! No text of specified style in document. - na iznos od 5.962,70 Kn počem od 15. prosinca 2017. godine do isplate,

- na iznos od 5.986,80 Kn počem od 15. siječnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 5.960,29 Kn počem od 15. veljače 2018. godine do isplate,

- na iznos od 5.960,29 Kn počem od 15. ožujka 2018. godine do isplate,

- na iznos od 5.960,29 Kn počem od 15. travnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 4.723,66 Kn počem od 15. svibnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 4.284,86 Kn počem od 15. lipnja 2018. godine do isplate,

- na iznos od 4.284,88 Kn počem od 15. srpnja 2018. godine do isplate,

kao i da mu naknadi parnični trošak sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj trošak počem od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.'

II. Nalaže se tužitelju B. B. iz V., M., (čiji je OIB: …) da tuženiku E. o. d.d. iz Z., (čiji je OIB:…) naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.187,50 kn (slovima: sedam tisuća sto osamdeset i i sedam kuna te pedeset lipa) i to u roku od 15 dana dok se tuženik E. o. d.d. odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška."

2. Protiv te odluke tužitelj je izjavio pravodobnu i dopuštenu žalbu s tim da iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija točku I izreke te točku II izreke kojom su tuženiku dosuđeni troškovi parničnog postupka a žalba se izjavljuje zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP). Žalbom se traži da se ista prihvati te preinači pobijana odluka na način da se prihvati tužbeni zahtjev uz dosudu tužitelju troškova parničnog postupka ili podredno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatraženi su i troškovi žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana a djelomično neosnovana.

5. Predmet ove parnice je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade štete po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od 21. listopada 2014. do 30. lipnja 2018. isplati iznos od 51.896,21 kunu sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

6. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka prihvaća kao osnovan prigovor zastare tuženika te iz tog razloga i odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Pri tome prvostupanjski sud navodi da je privremenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, područna služba u Zagrebu od 27. kolovoza 2009. tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi priznato počev od 14. svibnja 2009. pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, tako da je već tada saznao za

Error! No text of specified style in document. štetu kada je primio to rješenje jer mu je tada bilo razvidno razlika plaće koju je primao kao djelatna vojna osoba i invalidske mirovine, odnosno plaće na drugim poslovima (budući je neko vrijeme radio u trgovačkom društvu K. s. d.o.o. i P. d.o.o.) pa je sukladno tome i podnio tužbu pred prvostupanjskim sudom 21. prosinca 2012. (P-3613/2012), koji predmet je pravomoćno i okončan a kojom presudom je među inim tužitelj i ostvario naknadu materijalne štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od 9. srpnja 2008. (dan štetnog događaja) do 21. listopada 2014. Kako je člankom 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila to zaključuje da je i prije podnošenja tužbe u ovoj parnici tj. prije 26. srpnja 2018. nastupila zastara navedenih potraživanja s osnove izgubljene zarade jer je protekao rok od 3 godine iz članka 230. stavak 1. ZOO računajući od saznanja za štetu i počinitelja tako da tužitelj više ne može sudskim putem zahtijevati isplatu naknade štete kao i štetu za koju je po redovitom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti bez obzira na to zahtjeva li se naknada buduće štete u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu. Također prvostupanjski sud smatra da je i po članku 231. ZOO nastupila zastara ističući pri tome da je u vezi štetnog događaja (9. srpnja 2008.) osiguranik tuženika oglašen krivim 27. ožujka 2013., da bi za to kazneno djelo za koje je oglašen krivim apsolutna zastara kaznenog gonjena nastupila 9. srpnja 2018. a kako je tužba podnesena 26. srpnja 2018., to je i po tom članku nastupila zastara utuženih tražbina. Nadalje prvostupanjski sud u točki 15.2. obrazloženja pobijane odluke navodi kakav je bio raniji stav o zastari naknade štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (da za svako slijedeće utuženo potraživanje teče novi rok zastare od dana kada je prethodni spor okončan, od koje prakse se odustalo jer bi se radilo o zahtjevima koje uopće ne zastarijevaju).

7. Međutim iako je postojala ranija različita sudska praksa glede zastare za ovu vrstu tražbine – štete za izgubljenu zaradu po osnovi razlike u plaći i mirovine, koja u svakom slučaju nije povremena tražbina treba istaknuti da je na šestoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (6/21) održane 20. rujna 2021. zauzeto pravno shvaćanje da naknada štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (među inim i izgubljena zarada) se može ostvarivati ne samo u vidu rente već i sukcesivnim (povremenim) utuživanjem za proteklo razdoblje, ali se u tom slučaju prekid zastare iz članka 245. stavak 3. ZOO-a odnosi na tražbinu iz tužbenog zahtjeva, tako da rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje počinje teći prema članku 230. i 231. ZOO-a dok za slijedeće (novo) utuženu tražbinu zastara teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade štete i do prekida zastare dolazi tek podnošenjem nove tužbe ili preinakom postojeće.

7.1. Dakle, u konkretnom slučaju nesporno je da je tužba u ovoj parnici podnesena 26. srpnja 2018. i to glede izgubljene zarade za razdoblje od 21. listopada 2014. do 30. lipnja 2018. pa kako za pojedine tražbine od njihova dospijeća 15. studenog 2014. (654,06 kn) 15. prosinca 2014. (904,63 kn), 15. siječnja 2015. (1.110,18 kn) i 15. veljače 2015. (1.281,30 kn) do podizanja tužbe proteklo više od tri godine to je za ove tražbine nastupila zastara po stavu ovog suda koji prihvaća u cijelosti prije

Error! No text of specified style in document. navedeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-16/2021-17 od 20. rujna 2021. S obzirom na to u tom dijelu je i trebalo potvrditi dio točke I izreke pobijane odluke.

8. Prema tome za ostale tražbine koje su dospjele unatrag tri godine od podizanja tužbe nije nastupila zastara (dakle počev od 15. kolovoza 2015. do zaključno 15. svibnja 2018.) tako da je u tom dijelu i trebalo ukinuti pobijani dio odluke i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje jer zbog pogrešnog pravog pristupa nije ni utvrđeno relevantno činjenično stanje. Treba istaknuti da nije bilo moguće preinačiti odluku u tom dijelu (kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud pod točkom 15.2. obrazloženja pobijane odluke) jer prvostupanjski sud i nije izvršio analizu provedenih dokaza a niti je obrazložio prigovore tuženika o podijeljenoj odgovornosti i ostalim prigovorima.

9. Kako je dijelom ukinuta točka I izreke pobijane odluke a o tom ovisi oduka o troškovima to je trebalo ukinuti i pobijani dio odluke o troškovima parničnog postupka.

10. Žalbom je zatražen trošak žalbe, o tom će se trošku odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP) te je odlučeno kao u točki II izreke.

11. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I a) temeljem članka 368. ZPP-a, a pod točkom I b) temeljem članka 370. ZPP.

Dubrovnik, 8. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić, v.r.