Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-852/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Michala Danečeka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. Š., odvjetniku u Z., protiv I. tuženice M. Ć. iz S., OIB: … i II. tuženika D. Ć. iz S., OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici T. L., odvjetnici u S., radi utvrđenja, povodom žalbe tužitelja i žalbe I. i II. tuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-282/2021-36 od 18. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 8. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-282/2021-36 od 18. srpnja 2022. u odbijajućim dijelovima pod točkama II. i III. izreke.

II. Prihvaćanjem žalbe I. i II. tuženika preinačuje se prvostupanjska presuda pod točkama I. i V. izreke, i u tim dijelovima se sudi:

- Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom, koji glasi:

" Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju od 22. veljače 2016. zaključen između II. tuženog D. Ć. kao darovatelja i I. tužene M. Ć. kao daroprimateljice čiji je predmet darovanja nekretnina zk.č.br. 955/5 k.o. B., površine 292 m2.

- Nalaže se tužitelju da I. i II. tuženicima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.129,18 eura/8.507,81 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđen je ništetnim Ugovor o darovanju od 22. veljače 2016. zaključen između II. tuženog D. Ć. kao darovatelja i I. tužene M. Ć. kao daroprimateljice čiji je predmet darovanja nekretnina zk.č.br. 955/5 k.o. B., površine 292 m2.

Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev, koji glasi: „Nalaže se brisanje upisa prava vlasništva provedenog u korist I. tužene M. Ć. temeljem Ugovora o darovanju od 22. veljače 2016. zaključenog između II. tuženog D. Ć. kao darovatelja i I. tužene M. Ć. kao daroprimateljice čiji je predmet darovanja nekretnina zk.č.br. 955/5 k.o. B., površine 292 m2 i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe ovog upisa“

Pod točkom III. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev, koji glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj D. D. stekao pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini koja se sastoji od zk.č.br. 955/5 k.o. B., površine 292 m2, a što su tuženici Ć. M. i Ć. D. dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na istoj nekretnini u korist ovdje tužitelja“ Pod točkom IV. izreke, naloženo je tužitelju da I. i II. tuženiku isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.835,94 kn, u roku od 15 dana.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točkama II., III., i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o trošku.Prigovara da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354.stavak 2. točka 11. ZPP, jer su razlozi presude proturječni sa iskazom II. tuženika kojeg sud nije pravilno ocijenio.Citira dijelove iskaza II. tuženika u kojem je naveo da je tužitelj uložio u gradnju 100.000,00 do 150.000,00 eura.Zaključuje da II. tuženik priznaje novčano ulaganje tužitelja u izgradnju, pa stoga smatra da je prvostupanjski sud trebao usvojiti tužbeni zahtjev za uknjižbu prava vlasništva makar u dijelu u kojem je II. tuženik priznao ulaganje.Prigovara da ovaj dio iskaza II. tuženika sud nije ocjenjivao, već je ocjenjivao dio tog iskaza u kojem je II. tuženik opisivao radove koje je izvodio.Nadalje, u odnosu na odbijeni dio zahtjeva za uspostavu zemljišnoknjižno stanja iz točke II. izreke, navodi da utvrđena ništavost ugovora o darovanju ima za posljedicu promjene zemljišnoknjižnog upisa do kojeg je došlo temeljem ništavnog ugovora.Predlaže da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.Traži trošak žalbe.

3. Prvostupanjsku presudu pod točkama I. i IV. izreke pobijaju i tuženici pravovremeno podnesenom žalbom zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.U žalbi ističu da je prvostupanjski sud utvrdio da je II. tuženik u neprekidnom posjedu stambenih jedinica, da su tuženici bračni drugovi.Ne može prihvatiti stajalište suda da nije neposredan posjed korištenje nekretnine za ljetovanje bračnih drugova i njihovih roditelja za ljetovanje.Tvrde da su ključevi predani II. tuženoj nekoliko godina prije zaključenog ugovora, a okolnost što je II. tuženik imao pristup nekretninama ne isključuje neposredni posjed I. tužene.Navode da se posjed može vršiti i posredno ili po suposjedniku ili preko punomoćnika.Tvrde da je faktičan posjed II. tuženoj predan daleko prije potpisa ugovora.Ukazuju da činjenica bolesti II. tuženika nije bila sporna, da su apartmani obiteljska imovina stečena zajedničkim radom bračnih drugova.Prigovaraju odluci o trošku u odnosu na utvrđeni uspjeh stranaka i tvrde da je tužitelj obvezan na plaćanje 1/3 troška, a oslobođen sa 2/3 troška, iako su tuženici uspjeli sa 2/3 zahtjeva.Tvrde da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer proturječi sadržaju isprava.Predlaže da drugostupanjski sud prihvaćanjem žalbe pobijanu presudu preinači u pobijanim dijelovima pod točkama I. i V. izreke ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.Traži trošak žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2 tog Zakona.

6. Presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju se određeno pozivaju žalbe tvrdnjama da presuda proturječi zapisnicima o iskazima i sadržaju isprava.Upravo suprotno ovakvim tvrdnjama, ne postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju zapisnika i isprava i samih tih zapisnika i isprava.Ujedno je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi, a niti obrazloženju u kojem je prvostupanjski sud izložio zahtjeve stranaka, njihove navode o činjenicama na kojima se ti zahtjevi temelje, sažeo bitne dokaze kojima su utvrđene činjenice koje formiraju činjenično stanje, te tako utvrđeno činjenično stanje doveo u vezu sa konkretnim normama materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju zbog nedostataka propisanog oblika, te zahtjev za utvrđenje da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva kčbr. 955/5, s osnove ortačkog uloga.

8. Iz isprava koje se nalaze u spisu, proizlazi:

- da je 22. kolovoza 2006. između I. Č., kao vlasnika zemljišta i tužitelja, kao ulagača sklopljen Ugovor o zajedničkoj izgradnji, kojim je ugovorena izgradnja dvije stambene građevine u M. na dijelu parcele 955 (list 7 spisa),

- da je ugovoreno da će I. Č. u izgradnju uložiti zemljište, a tužitelj vlastitim sredstvima izgraditi apartmane i snositi sve troškove gradnje, te da će vlasnik zemljišta biti obeštećen s tri apartmana i pripadajućim zemljištem što predstavlja tri povezana istočna apartmana u objektu na čestici 955/6,

- da je istog dana potpisan aneks ugovora kojim je ugovoreno da će tužitelj u ime razlike u cijeni izvesti dodatnu kupaonicu u apartmanu vlasnika zemljišta i ugraditi klima uređaje u sva tri apartmana (list 7 spisa),

- da je 24. veljače 2011. između I. Č., kao vlasnika zemljišta, tužitelja, kao ulagača i II. tuženika, kao novog ulagača sklopljen Sporazum-Ugovor o preuzimanju prava i obveza iz ugovora zajedničkoj izgradnji, kojim su ugovorne strane odredile da je predmet ugovora izvršenje ugovornih obveza koje su tužitelj i I. Č. preuzeli potpisivanjem ugovora od 22. kolovoza 2006. i aneksa tog ugovora (list 39 do 40 spisa),

- da su člankom 2. ugovorne strane suglasno utvrdile da je obveza tužitelja po ugovoru od 22. kolovoza 2006. bila izgraditi apartmane vlastitim sredstvima na zemljištu I. Č. i snositi sve troškove gradnje, te da po tom ugovoru vlasniku zemljišta pripadaju tri povezana istočna apartmana u objektu na čestici 955/6, što predstavlja suvlasnički dio od 3/4 udjela na čestici 955/6, dok tužitelju pripada suvlasnički udio od 1/4 čestici 955/6 (u naravi 1 apartman i pripadajuće zemljište) i udio 1/1 čestice 955/5 – u naravi zemljište i kompletan objekt izgrađen na čestici 955/5,

- da je odredbama članka 4. i 6. suglasno utvrđeno da tužitelj nije u mogućnosti financirati radove do završetka objekta, pa obvezu financiranja i izvođenja radova prepušta II. tuženiku kao novom ulagaču koji preuzima objekte u zatečenom stanju na dan 1. svibnja 2010.,

- da je člankom 9. ugovoren način diobe tako da I. Č. kao naknada za vrijednost zemljišta pripada suvlasnički udio od 3/4 udjela na čestici 955/6, tužitelju suvlasnički udio od 1/4 čestici 955/6, a II. tuženiku udio 1/1 čestice 955/5

- da su u zk.ul. 2023 k.o. B. upisane stambene zgrade sagrađene na kčbr. 955/5 i na kčbr. 955/6 u vlasništvu I. Č., uz zabilježbe rješenja o izvedenom stanju od 29. svibnja 2013. za obje izgrađene građevine (listovi 6 i 73 spisa),

- da je u zk.ul. 2023 k.o. B. pod Z-1226/16, 22.veljače 2016., upisana zabilježba odbijanja prijedloga II. tuženika za uknjižbu prava vlasništva na kčbr.955/5 temeljem Sporazuma-Ugovor o preuzimanju prava i obveza iz ugovora zajedničkoj izgradnji od 24. veljače 2011., uz napomenu da se sporazum nalazi u ovosudnoj zbirci isprava pod Z-2207/11,

- da je 22. veljače 2016. između II. tuženika, kao darovatelja i I. tužene kao daroprimateljice sklopljen Ugovor o darovanju od 22. veljače 2016. kojim je II. tuženik darovao svojoj supruzi kčbr. 955/5 od 292, m2, stambena zgrada I. od 95 m2 i dvorište 97m2, u naravi stambena zgrada sa četiri apartmana, time da je utvrđeno da se daroprimateljica nalazi u posjedu darovane nekretnine (list 10 spisa),

- da je na kčbr. 955/5 pod Z-2212/16, 25. ožujka 2016., upisana zabilježba na spora po tužbi II. tuženika protiv I. Č. koji se vodi kod Općinskog suda u Rijeci u predmetu broj P-788/2016,

- da je rješenjem broj Z-34716/2016 od 29. studenog 2017., određena provedba uknjižbe prava vlasništva II. tuženika na kčbr. 955/5 temeljem pravomoćne presude broj P-788/2016 od 7. studenog 2016. (list 74 spisa),

- da je na kčbr. 955/5 stambena zgrada I. od 95 m2 i dvorište 197m2, upisano etažno vlasništvo,

- da je I. tužena upisana vlasnicom etaže E-3, dok su ostali posebni dijelovi upisani na treće osobe (list 163 do 165 spisa).

9. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i zaključio da je su Ugovor o zajedničkoj izgradnji od 22. kolovoza 2006. i Sporazum-Ugovor o preuzimanju prava i obveza iz ugovora zajedničkoj izgradnji od 24. veljače 2011., ortački ugovori.Prema odredbi članka 647.a Zakona o obveznim odnosima (NN broj 53/91, 79/91, 3/94, 7/96, 112/99 - dalje ZOO/91), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora od 22. kolovoza 2006., jednako kao i odredbi članka 637 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO), koji je bio u primjeni u vrijeme sklapanja Sporazuma od 24. veljače 2011., ugovorom o ortakluku uzajamno se obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja.

10. Osnovnim ugovorom o ortaštvu od 22. kolovoza 2006., u cilju izgradnje dva stambena apartmanska objekta tužitelj se obvezao uložiti svoj rad i novac, a I. Č. uložiti nekretninu u njegovom vlasništvu.Iako je drugo tuženik je stupio u ortački odnos naknadno, sklapanjem Sporazuma od 24. veljače 2011., obvezao se uložiti novac i rad kao ortački ulog u cilju dovršetka izgradnje koju su kao ortaci započeli tužitelj i I. Č..Ugovorni odnos između tužitelja, II. tuženika i I. Č. nastao je u cilju izgradnje dva stambena apartmanska objekta, i kao takav predstavlja ugovorni odnos tzv. prigodnog ortakluka.U smislu odredbe članka 655. stavak 1. ZOO, ortakluk koji je ugovoren za određeni posao, prestaje dovršetkom posla za koji je ugovoren.

11. Iz zemljišnoknjižnog stanja i činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljenih na iskazima saslušanih svjedoka (D. P., G. M.) proizlazi da su stambeni objekti bili izgrađeni najkasnije 2016. godine.Izgradnjom stambenih objekata ostvaren je cilj zbog kojeg je ortakluk ugovoren čime je ortakluk prestao.Nakon prestanka ortakluka slijedi dioba zajedničke imovine (članak 657. stavak 1. ZOO ), koju ortaci mogu urediti ugovorom, a tek za slučaj izostanka ugovornih odredbi o diobi, primjenjuju se dispozitivne odredbe o diobi iz članka 658. ZOO.Naime, kada je dioba zajedničke imovine određena ugovorom o ortaštvu, dioba se provodi na način kako je ugovoreno (u tom smislu odluke Vrhovnog suda republike Hrvatske broj Rev- x 1049/2016-2 od 29.siječnja 2019., broj Rev 1873/2014-2 od 26. ožujka 2019.)

12. U konkretnom slučaju, člankom 9. Sporazuma od 24. veljače 2011., ortaci su odredili način diobe tako da I. Č. kao naknada za vrijednost zemljišta pripada suvlasnički udio od 3/4 udjela na čestici 955/6, tužitelju suvlasnički udio od 1/4 čestici 955/6, a II. tuženiku udio 1/1 čestice 955/5.Iz odredbe članka 2. Sporazuma proizlazi da suvlasnički dio od 3/4 kčbr. 955/6 u naravi predstavljaju tri povezana istočna apartmana u objektu sagrađenog na kčbr. 955/6, da suvlasnički dio od 1/4 kčbr. 955/6 u naravi predstavlja 1 apartman i pripadajuće zemljište, te da udio 1/1 kčbr. 955/5 u naravi predstavlja zemljište i kompletan objekt izgrađen na

13. Kako su dioba i način diobe zajedničke imovine precizno ugovoreni Sporazumom od 24. veljače 2011., po prestanku ortaštva, svakom ortaku pripada ugovorom određeni dio zajedničke imovine, neovisno o vrsti i veličini ortačkog uloga pojedinog ortaka. Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom (a niti u žalbi), tužitelj nije tvrdio da dioba nije provedena na način kako je to ugovoreno, već je tvrdio da je njegov ulog za trajanja ortaštva bio veći od uloga II. tuženika i da je stoga stekao pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na spornoj kčbr. 955/5.Veći ili manji doprinos pojedinog ortaka, nema utjecaja na veličinu dogovorenog suvlasničkog omjera, ali se time ne isključuje pravo pojedinog ortaka na postavljanje obvezno pravnog zahtjeva (odluka broj Rev-x 1238/11-2 od 11. lipnja 2014.).

14. Tužitelj nije dokazao da je nakon izgradnje objekata diobom zajedničke imovine ortaštva stekao vlasništvo kčbr. 955/5.Naprotiv, ugovoreno je da diobom zajedničke imovine ortaštva, II. tuženik stječe vlasništvo kčbr. 955/5, u naravi zemljište i kompletan objekt izgrađen na čestici 955/5.Tužitelj nije dokazao da je vlasništvo kčbr. 955/2 stekao temeljem drugog pravnog posla ili kakve druge zakonske osnove stjecanja vlasništva, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen sa tužbenim zahtjevom upravljenim na utvrđenje postojanja pravne osnove stjecanja vlasništva kčbr. 955/5 i uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini.

15. U odnosu na darovni ugovor nije sporno da taj ugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Prvostupanjski sud smatra da činjenica da je I. tuženica zajedno sa obitelji nakon sklapanja darovnog ugovora nastavila koristiti apartmane za ljetovanje, ne znači da je stupila u neposredni posjed, pa kako nije izvršena prava predaja darovane nekretnine, zbog nedostatka propisane forme ugovor je ništetan.

16. Prvostupanjski sud je zanemario sadržaj odredbe članka 4. ugovora o darovanju kojom utvrđeno da se daroprimateljica već nalazi u posjedu darovane nekretnine. Prema odredbi članka 15 stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09. 143/12, 152/14 i 81/15, 94/17 – dalje: ZV), samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari.Kod nesporne činjenice da su tuženici bračni drugovi, činjenice da je I. tuženik, prethodno sklapanju darovnog ugovora, diobom zajedničke imovine ortaštva stekao vlasništvo i posjed kčbr. 955/5, te utvrđene činjenice da je I. tužena sa obitelji koristila apartmane za ljetovanje, očito je da je I. tuženica u vrijeme darovanja bila u neposrednom suposjedu darovane nekretnine.Korištenjem apartmana za ljetovanje I. tužena je stekla neposredni faktični suposjed predmetnih apartmana prije sklapanja ugovora o darovanju.Za neposredni posjed kao faktično stanje ne traži se da posjednik permanentno stalno izvršava faktičnu vlast na stvari, već je dovoljno da faktičnu vlast na stvari izvršava prema namjeni stvari.Kada je I. tuženica vršenjem faktične vlasti bila neposredni posjednik predmetne nekretnine prije sklapanja ugovora o darovanju i nakon darovanja ostala neposredni posjednik, nema mjesta zaključku da je ugovor o darovanju ništetan zbog nedostaka propisane forme u smislu prisilne odredbe članka 482. stavak 2. ZOO.Budući je ugovor o darovanju pravno valjan, pravilna je odluka iz točke II. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen zahtjev za brisanje upisa prava vlasništva I. tužene i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja, postavljen s osnove ništetnosti ugovora o darovanju.

17. Iz ovih razloga je temeljem članka 368. ZPP, odbijanjem žalbe tužitelja potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućim dijelovima pod točkama II. i III. izreke, dok je prihvaćanjem žalbe I. i II. tuženika, preinačena presuda pod točkom I. izreke na način da je tužitelj odbijen sa zahtjevom na utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju.

18. Budući je presuda djelomično preinačena, temeljem članka 166. stavak 2. ZPP, valja odlučiti o ukupnim troškovima postupka.Temeljem članka 154. stavak 1. ZPP, tužitelj je dužan tuženicima koji su u cijelosti uspjeli u sporu naknaditi parnične troškove.Visinu troškova tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio iznosom od 8.507,81 kuna/1.129,18 eura, pa je tužitelj tuženicima dužan naknaditi ove troškove.

U Karlovcu, 8. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp, v.r.