Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž Ovr-61/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja I. K. iz K. G., (ulica...) OIB: ..., koga zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., (ulica...) protiv ovršenice R. H., OIB: ..., M. o., Z., (ulica...) koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2193/22 od 13. siječnja 2023., 8. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenice R. H. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2193/22 od 13. siječnja 2023.

II Odbije se zahtjev ovrhovoditelja G. L. za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 62,21 EUR (468,75 kn).

Obrazloženje

1. Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Nalaže se ovršeniku u roku od 8 dana naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 1.093,75 kuna / 145,17 EUR sa zateznom zakonskom kamatom po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 33/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila ovršenica, pobijajući ga zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, ili, podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi ističe da se u konkretnom slučaju radi o postupku prisilne naplate pred F. a. te je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu na propisanom/tipiziranom obrascu, pa stoga upisivanje u taj obrazac potrebnih 6 Gž Ovr-61/2023-2

podatka, odnosno odabir /„zaokruživanje“ odgovarajućih opcija u tom zahtjevu ne može se smatrati sastavljanjem prijedloga u smislu odredbe Tbr. 11. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, jer za isto nije potrebna stručna pravna pomoć već samo osnovna pismenost. Ovo tim više što niti Tarifom nije propisano pravo na nagradu za sastav zahtjeva za izravnu naplatu. U tom smislu ukazuje se na rješenja županijskih sudova u Splitu i Osijeku, te smatra da bi se ovrhovoditelju za sastav zahtjeva za izravnu naplatu eventualno mogao priznati trošak u smislu Tbr. 11/8 Tarife odnosno 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Protivno stajalištu prvostupanjskog suda, ovrhovoditelju ne bi pripadao trošak pribavljanja potvrde ovršnosti niti trošak sastava podneska jer ti troškovi nisu bili potrebni u smislu odredbe čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona. Naime, podnesak, bez obzira što ga ovrhovoditelj imenuje prijedlogom, sadržajno predstavlja troškovnik, a Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika nije propisano pravo na naknadu troška za sastavljanje troškovnika. U prilog navedenom ukazuje na odluke županijskih sudova u Sisku, Velikoj Gorici i Slavonskom Brodu, te ističe kako je odredbom čl. 67. a. st. 2. Sudskog poslovnika propisano da se potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti sudske odluke izdaju u elektroničkom obliku i ovjeravaju se kvalificiranim elektroničkim pečatom koji je u primjeni u sudu te prilažu sudskoj odluci. Kraj činjenice da se potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti dostavljaju elektroničkim putem, i to neovisno o zahtjevu stranke, to u konkretnom slučaju trošak pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ovrhovoditelju nije niti mogao nastati. Podredno, ne proizlazi da je punomoćnik ovrhovoditelja poduzeo bilo kakve radnje u svrhu pribavljanja klauzula. Cilj izmjena Ovršnog zakona bio je, osim ubrzanja te pojednostavljenja postupka naplate i smanjenja opterećenja sudova ovršnim predmetima, i da se smanje nepotrebni odvjetnički troškovi, a dosuđivanjem ovrhovoditeljima odnosno njihovim punomoćnicima ovakvih troškova upravo se ostvaruje suprotno od svega navedenoga. Osim toga, imajući u vidu parnične predmete u kojima je R. H. na pasivnoj strani, a općepoznato je o kakvom velikom broju predmeta se radi, kao i činjenicu da se na dnevnoj bazi donosi veliki broj odluka kojima se R. H. obvezuje na ispunjenje određenih novčanih tražbina, nemoguće je za očekivati da se u svakom predmetu izvrši dobrovoljna isplata u ostavljenim paricijskim rokovima, a ovrhovoditelji tj. njihovi punomoćnici odmah po proteku istih pokreću postupke izravne naplate.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj predlaže žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje. Ističe da se troškovi izravne naplate priznaju kao troškovi ovršnog postupka, o čemu je donesena i odluka na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 29. ožujka 2018. Ovrhovoditelj je F. a. dostavio presudu Općinskog suda u Karlovcu broj Pr-86/2017 od 20. siječnja 2022. s klauzulama pravomoćnosti i ovršnosti. Prema odredbi čl. 209. Ovršnog zakona, ako ovrhovoditelj izravno zatraži od F. a. da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koji imaju potvrdu ovršnosti provede naplatu tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun, F. će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud, s tim što uz zahtjev ovrhovoditelj treba priložiti izvornik ili ovjereni prijepis ovršne isprave. Stoga, kako iz isprava priloženih uz zahtjev za izravnu naplatu proizlazi da je ovrhovoditelj od F. a.

6 Gž Ovr-61/2023-2

zatražio izravnu naplatu tražbine iz ovršne isprave, pri čemu je uz zahtjev za izravnu naplatu dostavio i sve isprave koje je bio dužan dostaviti, presudu s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, bez kojih ne bi mogao zatražiti provedbu ovrhe, to su zatraženi troškovi potrebni i opravdani. Stoga mu je prvostupanjski sud pravilno priznao trošak izravne naplate, i to trošak pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, na temelju Tbr. 32. st. 2. i 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koji trošak je, sukladno odredbi čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona bio potreban za ovrhu. Sukladno Tbr.11. st. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ovrhovoditelju za sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi banci, sudu ili drugim sudionicima u provođenju ovrhe (u ovom konkretnom slučaju taj drugi sudionik je F.) pripada nagrada u visini 50% nagrade iz Tbr.7. toč 1., 3., i 6., ali ne više od 500 bodova, a sud je ovrhovoditelju pobijanim rješenjem i dosudio iznos od 250,00 kn + PDV. Punomoćnik ovrhovoditelja pribavio je potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave i to 25. veljače 2022. i dostavio zahtjev za izravnu naplatu F.-i. Pribava klauzula pravomoćnosti i ovršnosti uvjet je za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu F.-i, a ovrhovoditelju sukladno Tbr. 32. st.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika za pribavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti pripada nagrada u visini 25 bodova. Žaliteljica trošak sastava prijedloga za naknadu troškova ovršnog postupka smatra nepotrebnim te drži kako isti predstavlja troškovnik. Budući ovrhovoditelju ni na koji način troškovi ovrhe ne bi bili nadoknađeni da nije podnio sudu zahtjev za naknadu istih, smatra kako je navedeni trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe bio od iznimne važnosti za uspjeh ovrhovoditelja u ovom postupku jer je po istome sud ovršenici naložio isplatu tih troškova ovrhovoditelju. Ovrhovoditelj je temeljem odredbe Tbr. 11. st. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika zatražio naknadu troška sastava prijedloga za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 125,00 kn uvećano za PDV. U prilog osnovanosti svojih stavova, upućuje na recentnu sudsku praksu županijskih sudova u predmetima istovrsne činjenične i pravne osnove.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz spisa predmeta je razvidno da je ovrhovoditelj 4. srpnja 2022. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-86/2017- 41 od 20. siječnja 2022. zatražio provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu F. a., te da je 15. rujna 2022. Općinskom sudu u Splitu podnio prijedlog za naknadu troškova ovršnog postupka.

6. Prijedlogom za naknadu troškova ovršnog postupka ovrhovoditelj potražuje naknadu troškova izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 1.093,75 kn (145,17 EUR), a koji se odnose na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe, trošak pribave obračuna poreza, prireza i doprinosa za obvezna osiguranja iz plaća, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju od Porezne uprave i trošak sastava tog prijedloga.

6 Gž Ovr-61/2023-2

7. U konkretnom slučaju radi se o postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave kojim se provodi postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda, pred posebnim tijelom kojemu je na temelju odredbe čl. 209. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.,131/20. i 114/22. – u daljnjem tekstu: OZ) dano ovlaštenje i nadležnost za provođenje takvog postupka, te je ovrhovoditelj temeljem odredbe čl. 14. st. 4. i 6. OZ ovlašten pred sudom tražiti ovrhu radi naknade troškova koji su bili potrebni za provođenje takve ovrhe.

8. Pravno shvaćanje da se troškovi izravne naplate priznaju kao troškovi ovršnog postupka zauzeto je i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je održan 29. ožujka 2018. te potvrđeno zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021.

9. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem pravilno ovrhovoditelju priznao cjelokupni zatraženi trošak, i to trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 250,00 kn prema Tbr. 32/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. – u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava zahtjeva za izravnu naplatu u iznosu od 250,00 kn prema Tbr. 11/5 Tarife, trošak pribave obračuna Porezne uprave u iznosu od 250,00 kn po Tbr 20/3 Tarife, te trošak sastava zahtjeva u ovom postupku u iznosu od 125,00 kn po Tbr. 11/8 Tarife, sve uvećano za pripadajući PDV, što sveukupno iznosi 1.093,75 kn (145,71 EUR).

10. Po ocjeni ovog suda, neosnovano žaliteljica navodi kako ovrhovoditelju nije trebalo priznati trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, neovisno o tome na koji ju je način pribavio. Naime, sukladno odredbi čl. 3. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji ("Narodne novine" broj 139/21.) taj se Pravilnik primjenjuje na podnošenje podnesaka sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava za elektroničku komunikaciju od strane vanjskih korisnika (a to su i odvjetnici) i dostavu pismena vanjskim korisnicima u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava za elektroničku komunikaciju od strane suda. To znači da je punomoćnik, kako bi pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, trebao putem elektroničke komunikacije dostaviti sudu zahtjev za dostavu potvrde pravomoćnosti i ovršnosti te priložiti odluku u odnosu na koju se takva potvrda traži, te sud na temelju odgovarajućeg QR koda punomoćnika vrši provjeru glede njegovog ovlaštenja na traženje takve potvrde, te ukoliko su ispunjeni uvjeti, dostavlja punomoćniku potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti a koja potvrda prileži spisu. Stoga je bilo opravdano priznati ovrhovoditelju taj trošak temeljem Tbr. 32/2 Tarife u ukupnom iznosu od 312,50 kn, a sve imajući u vidu da bez pribavljene klauzule odnosno dokaza da je ovršna isprava pravomoćna i ovršna ovrhovoditelj ne bi mogao tražiti provedbu ovrhe. Nije sporno da se za pribavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ne zaračunava naknada, ali je pravo ovrhovoditelja za poduzimanje radnji u postupku prisilne naplate angažirati odvjetnika, koji sukladno Tbr. 32/2 Tarife ima pravo za navedenu radnju zatražiti odvjetničku nagradu u visini od 25 bodova.

6 Gž Ovr-61/2023-2

11. Što se tiče troška sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe tj. sastava zahtjeva za izravnu naplatu, u konkretnom slučaju se radi o postupku izravne naplate novčane tražbine izvan suda, pred F.-om, te ovrhovoditelj, po ocjeni ovog suda, ima pravo tražiti trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave F. a., kao drugom sudioniku u tom postupku odnosno zahtjeva za izravnu naplatu obzirom da iz spisa proizlazi da je sastavljen po punomoćniku ovrhovoditelja. Stoga je sud pravilno ovrhovoditelju trošak sastava tog zahtjeva odmjerio prema Tbr. 11/5 Tarife, što uvećano za pripadajući PDV iznosi 312,50 kn.

12. Neosnovano žaliteljica navodi da sud ovrhovoditelju nije trebao priznati trošak za sastav prijedloga za naknadom troškova ovog ovršnog postupka jer taj podnesak sadržajno predstavlja troškovnik. Naime, ovaj sud smatra da je pravilnom primjenom materijalnog prava tj. Tbr. 11/8 Tarife ovrhovoditelju priznat trošak sastava prijedloga u ovom postupku u iznosu od 12,5 bodova odnosno 125,00 kn, uvećano za pripadajući PDV, kojim tarifnim brojem je određena nagrada za sastav ostalih podnesaka u ovršnom postupku ili postupku osiguranja, obzirom da se sadržajno radi o takvom podnesku.

13. Slijedom navedenog, valjalo je sukladno čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.) u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje tj. odlučiti kao pod toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

14. Odlučujući o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu, isti je odbijen pod toč. II izreke ovog drugostupanjskog rješenja, s obzirom da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban radi vođenja ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ).

Zadar, 8. ožujka 2023.

Sudac

Igor Delin, v.r.