Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-29/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice i protutužene M. K. iz K., OIB:…, zastupana po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda S. K. M. i Ž. R. odvjetnicima iz K., 2. tužiteljice i protutužene mldb. P. K. iz K., OIB:…, 3. tužiteljice i protutužene mldb. I. K. iz K., OIB:…, obje zastupane skrbnicama S. K. i Ž. G., protiv 1. tuženika i protutužitelja I. K. iz O. V., OIB:…, 2. tuženika i protutužitelja Z. K. iz O. V., OIB:…, oboje zastupani po punomoćnici M. P. S. odvjetnici iz K., radi predaje u posjed nekretnina, rješavajući žalbe tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-669/2020-46 od 19. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužiteljica kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-669/2020-46 od 19. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Tuženici I. K., O. V., OIB:… i Z. K., O. V., OIB:…, dužni su tužiteljicama M. K., K., OIB:…, mldb. P. K., K., OIB:…, i mldb. I. K., K., OIB:…, predati u posjed nekretnine upisane k.o. O. V. zkul. 876 čkbr. 2200 sa 189 čhv. dio kuće sa 11 čhv. kuća sa 21 čhv. dvije zgrade sa 34 čhv. dvor sa 123 čhv. i k.o. O. V. zkul. 302 čkbr. 2210 dio kuće B. sa 5 čhv. dvor B. sa 115 čhv. oranica B. sa 190 čhv. ukupno 310 čhv. osim slijedećih prostorija u kući: blagovaona i dio predprostora u prizemlju, kuhinja u prizemlju s lijeve strane, ulaz na kat kao i stepenište za kat i hodnik, te dvije spavaće sobe na katu na skici mjerničkog vještaka Š. T. od 6. rujna 2022. godine označeno brojevima 3, 2, 6, 4, 5.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka."

2. Tužiteljice pobijaju presude zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) te predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koje upućuju tužiteljice u žalbu jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu nejasne ni nerazumljive, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljica – protutuženica (dalje tužiteljice) da im tuženici – protutužitelji (dalje tuženici) predaju u posjed nekretnine pobliže opisane u izreci pobijane presude.

8. Tužiteljice svoj zahtjev temelje na odredbi članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), kojom odredbom je propisano da je pravo vlasnika zahtijevati od posjednika da mu preda u posjed stvar na koju ima pravo vlasništva, a što može ostvariti tužbom čije pretpostavke uređuje odredba članka 162. istog Zakona.

9. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su tužiteljice za po 1/3 dijela naslijedile pok. supruga, odnosno oca D. K. na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika N. J. – V. iz K. poslovni broj O- 507/13 od 17.9.2014. glede nekretnina položenih u Z.U. 876 i 879. k.o. O. V., te da je izvršen upis tog prava u zemljišne knjige,

- da je tuženik pod 1. darovao svom pok. sinu D. K. kč. br. 2205 dana 7.6.2000. te kč. br. 2200 dana 4.7.2006.,

- da su tuženici izgradili prizemlje kuće u kojoj žive, dok je pok. D. izgradio dio kata kuće, krovište, gospodarske zgrade, da su tuženici istakli prigovor prava na dom, pa je sud proveo test razmjernosti,

- da je sudski vještak mjernik Š. T. iskazala da se dio kuće nalazi na kč. br. 2210, ali da nije moguća bilo kakva parcelacija, dok je građevinski vještak M. K. naveo da sa stajališta Zakona o gradnji kuća gleda kao jedna cjelina s obzirom na sadržaj prostorija prizemlja i kata kuće, te da kuću nije moguće podijeliti na dvije neovisne samostalne uporabne cjeline kao ni izvesti dodatni ulaz,

- da se pravo na dom veže uz faktične prostorije koje ne moraju predstavljati etažu već je relevantno stvarno faktično korištenje određenog prostora kao doma, pri čemu je irelevantno da li osoba koristi određeni stambeni prostor na temelju valjane pravne osnove ili bez nje.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženicima da predaju u posjed nekretnine upisane u točci I. izreke pobijane presude osim sljedećih prostorija u kući i to blagavaone i dio predprostora u prizemlju, kuhinje u prizemlju s lijeve strane, ulaz na kat kao i stepenište za kat i hodnik, te dvije spavaće sobe na kat na skici mjerničnog vještaka Š. T. od 6.9.2022., označeno brojevima 3, 2, 6, 4 i 5.

11. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tužiteljice ih svojim žalbenim navodima nisu dovele u sumnju.

12. U konkretnom slučaju riječ je o sporu u kojem su suprotstavljena dva pojedinačna prava. S jedne strane prvo vlasništva tužitelja, a s druge strane pravo na dom tuženika. Za pravilnu i zakonitu odluku u ovoj pravnoj stvari potrebno je staviti u međusobni odnos ova dva prava te pravilno ocijeniti koja od ta dva prava u konkretnom slučaju preteže.

13. U smislu odredbe članka 34. Ustava RH („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14,) dom je neprovediv, a pravo na dom zaštićeno je člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10). Sukladno pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava izraženim u brojnim predmetnima vezano za tumačenje sadržaja prava na dom (B. protiv Hrvatske, O. protiv Hrvatske, P. protiv Hrvatske), kao i pravnim stajalištima Ustavnog suda RH (U-III-5917/13 od 23.5.2014, U-III-2073/10 od 4.3.2014., U-III- 1479/18 od 29.1.2020.), svakoj osobi koja istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštovanje doma mjerom prisilnog iseljenja mora se omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takvog zadiranja, odnosno miješanja u pravo na dom.

14. Drugim riječima, sudovi su dužni ispitati razmjernost i nužnost miješanja, polazeći od osobitih okolnosti konkretnog slučaja, utvrđujući može li se miješanje u pravo na dom opravdati razlozima javnog interesa te postoji li za njega prijeka društvena potreba.

15. U smislu konvencijskog prava, dom čine prostorije s kojim je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost, bez obzira na činjenicu je li to stanovanje zakonito ili bez ovlasti. Ako postoje elementi da je na strani tuženika riječ o domu, u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava potrebno je ispitati i provesti test razmjernosti kako bi se odgovorilo na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede članka 8. Konvencije, odnosno Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – "Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06 – dalje: Konvencija), odnosno je li zahtjev za iseljenjem tuženika neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom.

16. U postupku između privatno pravnih osoba, o čemu se i radi u predmetnom slučaju, mehanizmi ocjene – vaganja suprotstavljenih pravnih interesa, u pravilu su već utjelovljeni u domaćem zakonodavstvu koje propisuje odgovarajuće pravne lijekove i postupke koje je privatna osoba dužna poduzeti, odnosno pokrenuti radi zaštite prava na dom, pa u takvom postupku nije uvijek nužno da neovisno sud važe te interese. Potreba ocjene – vaganja interesa ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Ipak i onda kada se u privatno pravnim odnosima važu interesi, miješanje u pravo poštivanje doma rijetko pada na testu opravdanosti, odnosno za miješanje se najčešće utvrdi da je nužno u demokratskom društvu i da je razmjerno legitimnom cilju koji se miješanjem nastoji postići. U pravilu se zaključi da preteže vlasnički i privatni interes nad pravom na dom.

17. Za reći je i to, kada je riječ o privatno pravnim odnosima, kao što je u predmetnom slučaju, država ima pozitivnu obvezu zaštiti ustavno i konvencijsko pravo vlasništva (fizičke i pravne osobe od nezakonitog posezanja trećih privatnih osoba u to pravo), osim ako je riječ o posezanju koje je utemeljeno na zakonu koje je u općem ili javnom interesu i koje je nužno u demokratskom društvu.

18. Kako bi prvostupanjski sud, uvažavajući sve navedeno,mogao pravilno ocijeniti koje je od dva privatna prava u predmetnom slučaju preteže bilo je potrebno da provede test razmjernosti. Ovaj test se provodi pomoću tri eliminacijska pitanja kod čega je samo jedan negativni odgovor dovoljan da se radi o povredi prava nad dom iz članka 8. Konvencije. Dakle, pored utvrđenja je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, potrebno je utvrditi je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu.

19. U konkretnom slučaju, predaja stambenog prostora u posjed tužiteljicama predstavlja miješanje u pravo tuženika na dom, ali to miješanje se temelji na zakonu, jer vlasnik ima pravo zahtijevati od posjednika da mu preda u posjed stvar na koju ima pravo vlasništva, s tim da postoji legitimni cilj miješanja, a to je dobivanje posjeda na koje tužiteljice na temelju zakona imaju pravo.

20. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da takvo miješanje nije potrebno u demokratskom društvu, odnosno da ne bi bilo razmjerno u odnosu na zahtjev za poštovanje doma, jer pravo tuženika na dom preteže nad pravom tužiteljice na posjed prostorija koje za tuženika predstavljaju dom iz razloga što bi iseljenjem tuženika iz njegovog doma, odnosno predajom u posjed tužiteljicama ostali "na ulici", a isti su starije životne dobi i loših materijalnih prilika, tako da je teško vjerojatno da bi uspjeli doći do sredstava da si osiguraju novi dom.

21. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljica da je o predmetnom tužbenom zahtjevu već pravomoćno presuđeno presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-901/16 od 24.10.2019., koja presuda je potvrđena i odlukom Županijskog suda u Split, poslovni broj Gž-61/2020 od 13.5.2020.

22. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a pravilno odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, cijeneći pri tome uspjeh stranaka kako kvalitativno tako i kvantitativno.

23. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbe tužiteljica kao neosnovane, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 8. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v.r.