Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: 10 P-643/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužiteljice B. B. iz D. R., L., OIB: …, koju zastupa odvjetnik D. G. iz K., S., protiv tuženika K. D. R. d.o.o., K., D. R., OIB: …, kojeg zastupa odvjetnik D. B. iz K., T., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne javne rasprave zaključene 16. siječnja 2023. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 8. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika B. Ž. u K., posl. broj OVRV-… od 12.7.2018.godine, po prijedlogu tuženika K. D. R. d.o.o., K., OIB: …, kao ovrhovoditelja, protiv tužiteljice B. B. iz D. R., L., OIB: …, kao ovršenice.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 932,81 eura / 7.028,26 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 8. 3. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi Zaključkom Općinskog suda u K., posl. broj Ovr-… od 9. rujna 2021.godine u upućuje se ovršenica B. B., ovdje tužitelj, da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. t. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona. Citirani zaključak tužiteljica je po svom punomoćniku zaprimila dana 20.9.2021. godine.

2. Zahtjev za izravnu naplatu tuženika protiv tužiteljice se temelji na rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. Ž. u Karlovcu, posl. broj OVRV-… od 12.7.2018. godine koje je doneseno temeljem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja, ovdje tuženika K. d.o.o., protiv ovršenika I. B., a radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od ukupno 77.273,06 kuna s osnova duga za vodne usluge, te iznosa od 1.480,96 kuna s osnova nastalih troškova ovrhe, te iznosa od 145,50 kuna s osnova predvidivih troškova ovrhe.

3. Tužiteljica smatra kako je ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7., 9. i 11. OZ-a sukladno kojem ovrhovoditelj, ovdje tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika-tužiteljice, odnosno zato što je ispunjenje tražbine prestalo na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

4. Tuženik je protiv tužiteljice pokrenuo ovrhu obzirom je ona pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Z. B., posl. broj O-…, UPP-OS-… od 9.12.2020.godine proglašena nasljednicom iza pokojnog I. B., a protiv kojeg je i doneseno rješenje o ovrsi. Tužiteljica smatra kako je vrijednost naslijeđene imovine manje od tražbine tužitelja iz ovršnog predmeta, pa da ona stoga, u skladu s odredbama 139. st.2. Zakona o nasljeđivanju kao nasljednik može odgovarati za dugove ostavitelja samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Tužiteljica je naslijedila nekretnine i pokretnine čija vrijednost ne prelazi iznos od 50.000,00 kuna. Osim toga, pravni prednik tužiteljice, pokojni I. B. je imao stalna novčana primanja, pa je tuženik dio svoje tražbine namirio i od njega, tako da je njegova tražbina namirena barem u dijelu, a možda i u cijelosti. Tužiteljica nije dobila uz prijedlog i rješenje o ovrsi, odnosno zahtjev za izravnu naplatu i vjerodostojnu ispravu – izvadak iz poslovnih knjiga tuženika temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi.

5. Tužiteljica ističe i prigovor zastare na tražbinu tuženika, obzirom da pretpostavlja kako se radi o dugu za vodne usluge za koje je tuženik teretio još pokojnog M. B., koji je otac I. B. i svekar tužiteljice B. B.. Dakle, radi se o dugu otprije više od 10 godina, koji je prema mišljenju tužiteljice zastario u cijelosti. Naime, odredbama članka 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) određeno je kako sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon predviđa kraći rok zastare.

6. Slijedom svega naprijed iznesenog, tužiteljica predlaže da Naslovni sud donese sljedeću presudu:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika B. Ž. u K., posl. broj OVRV-…od 12.7.2018.godine, po prijedlogu tuženika K. D. R. d.o.o., K. 1, OIB: …, kao ovrhovoditelja, protiv tužiteljice B. B. iz D. R., L., OIB: …, kao ovršenice.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, u roku od 15 dana."

7. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi dana 08.10.2021. godine tuženik je preuzeo dopis Suda od 01.10.2021. godine u prilogu kojeg je dostavljena tužba tužiteljice radi proglašenje ovrhe nedopuštenom. Nastavno tome, tuženik se u ostavljenom roku očituje o zaprimljenoj tužbi te se ovime protivi istoj i svim navodima tužiteljice te ističe kako su isti netočni i isključivo usmjereni ka izbjegavanju obaveze tužiteljice, kao nasljednice pok. I. B.

8. Prije svega, napominje se kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke propisane člankom 50. i 53. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020) (nadalje u tekstu: OZ) kojima je uređen institut žalbe protiv rješenja o ovrsi, a na koji se tužiteljica poziva. Naime, tužiteljica u točki III. navodi kako smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7., 9. i 11. OZ-a. Tuženik ističe kako predmetni žalbeni razlozi nisu ispunjeni te kako se tužiteljica samo paušalno poziva na iste bez da ičim potkrjepljuje svoje navode, odnosno da za iste nije ponudila niti jedan dokaz.

9. Osim toga, tuženik ističe kako je člankom 53. stavkom. 1. OZ-a propisano da „…Ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja…“ te ističe da je tužiteljica bila upoznata sa svim okolnostima i činjenicama koje navodi i prije nego je tuženik kao ovrhovoditelj zatražio prisilnu naplatu putem Financijske agencije (nadalje u tekstu: FINA) protiv tužiteljice te je prigovore (koji su tako i onako neosnovani) propustila iznijeti ranije.

10. Naime, nesporno je da je tužiteljica bila bračni drug pok. I. B. koji je u evidencijama korisnika bio naznačen kako korisnik vodnih usluga koje tuženik kao javni isporučitelj pruža za nekretninu na adresi D. R., L.. Pokojni I. B. bio je ujedno i vlasnik predmetne nekretnine, a sukladno članku 3. stavku 1. točki 6. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/2019) (nadalje u tekstu: ZVU) „…korisnik vodnih usluga je vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno ovim Zakonom…“. Tužiteljica je živjela i još uvijek živi u predmetnoj nekretnini te je koristila i koristi vodne usluge koje pruža tuženik.

11. Prije pokretanja ovršnog postupka po prijedlogu za ovrhu koji je javnom bilježniku B. Ž. iz Karlovca predan dana 21.06.2018. godine i koji je zaprimljen pod brojem Ovrv-… tuženik je pisanim putem pozvao kako I. B. tako i tužiteljicu na dobrovoljno podmirenje dugovanja i to dopisom od 04.12.2017. godine koji je ovosudna tužiteljica zaprimila dana 06.12.2017. godine. Obzirom da nije postignut dogovor o dobrovoljnom podmirenju dugovanja tuženiku nije preostalo drugo nego podnijeti prijedlog za ovrhu protiv I. B. temeljem kojeg je javni bilježnik B. Ž. dana 12.07.2018. godine izdala rješenje o ovrsi na koje I. B. nije prigovorio te je isto postalo pravomoćno i ovršno dana 30.08.2018. godine. Po pravomoćnosti rješenja o ovrsi isto je dostavljeno na prisilnu naplatu FINA-i protiv I. B., no na taj način nije naplaćeno ništa, a što jasno proizlazi iz e-mail korespondencije s djelatnikom FINA-e od dana 23.06.2021. godine. Nastavno tome, tuženik je od FINA-e dana 01.07.2021. godine zatražio povrat osnove Ovrv-… kako bi na temelju iste s ostalom potrebnom dokumentacijom zatražio naplatu protiv ovosudne tužiteljice. U slučaju da je nešto bilo naplaćeno FINA bi to bila naznačila na osnovi, a kao što se može vidjeti iz iste, ništa nije naznačeno. Prema tome, netočno je da bi tražbina barem djelomično bila namirena i od pokojnog I. B., a to jasno proizlazi iz kartica korisnika koje ovrhovoditelj prilaže.

12. Isto tako, kao potvrda činjenice da je tužiteljica itekako bila upoznata s postojanjem dugovanja koje ovrhovoditelj ima s osnove pruženih vodnih usluga za nekretninu na adresi D. R., L. služi i dopis koji je uputila odvjetnica S. K. P. iz J. te na koji je tuženik odgovorio putem e-maila 15.02.2021. godine, odnosno 02.03.2021. godine.

13. Konačno, a nakon što je tuženik pribavio presliku pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Z. B. od 09.12.2020. godine broj: O-… tuženik je temeljem relevantnih odredbi ZVU-a (članak 3. stavak 1. točka 6; članak 37. i 38.) donio odluku o promjeni korisnika vodnih usluga te je upravo ovosudnu tužiteljicu kao jedinog nasljednika pok. I. B. upisao kao korisnika vodnih usluga za predmetnu nekretninu i nastavno tome dana 09.04.2021. godine tužiteljici uputio pisani poziv koji ista zaprimila 14.04.2021. godine te na koji se oglušila.

14. Prema tome, a obzirom da je iz sve prethodno naznačene dokumentacije više nego razvidno da je ovosudna tužiteljica itekako i ranije bila upoznata s postojanjem potraživanja tuženika s osnove pruženih vodnih usluga kao i činjenicom postojanja ovršnog postupka te da je propustila prigovore koje sada ističe prije, odnosno pravovremeno istaknuti, a za navode iz tužbe i istaknute prigovore ne nudi i ne prilaže bilo kakve dokaze to tuženik napominje kako je više nego jasno kako je ova tužba neosnovana, jednako kao i prijedlog za odgodu ovrhe. Isto tako, napominje se kako tužiteljica pogrešno tumači odredbu članka 233. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018) u kojem slučaju rok od 10 godina počinje teći upravo od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi.

15. Nadalje, a opreza radi, tuženik ističe kako je netočno da je vrijednost naslijeđene imovine manja od iznosa dugovanja te je teret dokaza u ovom slučaju upravo na tužiteljici. Naime, to što opis zk. čestica ne odgovara stvarnom stanju predmetnih nekretnina nije odlučno za procjenu vrijednosti istih. Iz izvoda iz katastarskog plana jasno se može vidjeti da je u stvarnosti riječ o nekoliko zgrada (kuća i gospodarski objekti) te vrijednost istih daleko premašuje potraživanje ovrhovoditelja.

16. U odnosu na navode kako uz zahtjev za izravnu naplatu nije priložen izvadak iz poslovnih knjiga tuženika temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi, tuženik u prilogu dostavlja izvadak – karticu kupca od dana 19.06.2018. godine, a također prilaže i kartice korisnika za 2019., 2020. i 2021. godinu iz kojih je razvidno kako dugovanja nisu podmirena te kako su u predmetnom razdoblju bile plaćane samo redovne rate ne i predmetno dugovanje.

17. Nastavno svemu navedenome, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi troškove ovog postupka.

18. U dokaznom postupku sud je pročitao rješenje i zaključak Općinskog suda u Karlovcu, posl. broj Ovr-…od 9.9.2021.g., zahtjev za naplatu, prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi broj OVRV-…od 12.7.2018.g., rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Z. B. u D. R., broj O-…, UPP-OS-…, dopis od 04.12.2017. godine Ur. broj: … s poštanskom povratnicom, rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-…, e-mail korespondencija od 23.06.2021. godine, zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu od 01.07.2021. godine, dopis odvjetnice S. K. P. od 01.02.2021. godine, e-mail od 15.02.2021. i 02.03.2021. godine, poziv nasljedniku od 09.04.2021. godine Ur. broj: … s poštanskom povratnicom, izvod iz katastarskog plana od 14.07.2021. godine, karticu kupca … od 19.06.2018. godine, kartice korisnika za 2019., 2020. i 2021. godinu, kartice dugovanja. Na pripremnom ročištu 16. 1. 2023., na kojem je ujedno zaključen prethodni postupak, te provedena i zaključena glavna rasprava, utvrđeno je da je iz službene bilješke pisarnice od 13. 1. 2023. razvidno da je spis Općinskog suda u Karlovcu, broj Ovr-… (uvid u koji spis je predložila tužiteljica) arhiviran i nalazi se u Vojniću, stoga nije bilo dovoljno vremena iz arhive dostaviti sudski spis do pripremnog ročišta, a kako je tužiteljica u sudski spis dostavila rješenje i zaključak, to je ocijenjeno da nema potrebe za pribavljanjem cjelokupnog spisa. Što se pak tiče dokaznog prijedloga vještačenja radi utvrđenja vrijednosti ostavinske imovine iza pokojnog I. B., tužiteljica je na pripremnom ročištu 16. 1. 2023. odustala od tog dokaznog prijedloga.

19. Iz navedenoga proizlazi slijedeće:

-da je Zaključkom Općinskog suda u K., posl. broj Ovr-…od 9. rujna 2021. ovršenica B. B., ovdje tužiteljica, upućena da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim zbog razloga iz članka 50. stavka 1. t. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona,

-da je zaključak tužiteljica po svom punomoćniku zaprimila dana 20.9.2021.,

-da se Zahtjev za izravnu naplatu tuženika protiv tužiteljice temelji na rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. Ž. u K., posl. broj OVRV-…od 12.7.2018. koje je doneseno temeljem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja, ovdje tuženika K. D. R. d.o.o., protiv ovršenika I. B., a radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu od ukupno 77.273,06 kuna s osnova duga za vodne usluge, te iznosa od 1.480,96 kuna s osnova nastalih troškova ovrhe, te iznosa od 145,50 kuna s osnova predvidivih troškova ovrhe,

-da je tuženik protiv tužiteljice pokrenuo ovrhu obzirom je ona pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Z. B., posl. broj O-…, UPP-OS-… od 9.12.2020. proglašena kao njegova supruga jedinom nasljednicom iza pokojnog I. B., a protiv kojeg je i doneseno rješenje o ovrsi.

-da je prije pokretanja ovršnog postupka po prijedlogu za ovrhu koji je javnom bilježniku B. Ž. iz K. predan dana 21.06.2018. godine i koji je zaprimljen pod brojem Ovrv-… tuženik pisanim putem pozvao kako I. B. tako i tužiteljicu na dobrovoljno podmirenje dugovanja i to dopisom od 04.12.2017. godine koji je tužiteljica primila dana 06.12.2017. godine

-obzirom da nije postignut dogovor o dobrovoljnom podmirenju dugovanja tuženiku isti je podnio prijedlog za ovrhu protiv I. B. temeljem kojeg je javni bilježnik B. Ž. dana 12.07.2018. godine izdala rješenje o ovrsi na koje I. B. nije prigovorio te je isto postalo pravomoćno i ovršno dana 30.08.2018. godine

-da je po pravomoćnosti rješenja o ovrsi isto dostavljeno na prisilnu naplatu FINA-i protiv I. B., no na taj način nije naplaćeno ništa, a što jasno proizlazi iz e-mail korespondencije s djelatnikom FINA-e od dana 23.06.2021. godine

-da je nastavno tome, tuženik od FINA-e dana 01.07.2021. godine zatražio povrat osnove Ovrv-… kako bi na temelju iste s ostalom potrebnom dokumentacijom zatražio naplatu protiv tužiteljice.

-da je tužiteljica opunomoćila odvjetnicu S. K. P. iz J. radi posredovanja kod tuženika vezano za dugovanje I. B. kao njegova nasljednica – dopis odvjetnice od 15. 2. 2021. te odgovor tuženika putem e-maila 15.02.2021. godine, odnosno 02.03.2021. godine.

- da je tuženik donio odluku o promjeni korisnika vodnih usluga te je tužiteljicu kao jedinog nasljednika pok. I. B. upisao kao korisnika vodnih usluga za za nekretninu na adresi D. R., L. i nastavno tome dana 09.04.2021. godine tužiteljici uputio pisani poziv koji ista zaprimila 14.04.2021. godine na koji se oglušila.

20. Dakle, tužiteljica je dužna dokazati razloge iz članka 50. stavka 1. t. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., u nastavku teksta: OZ) radi kojih je upućena pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika, radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim: da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika; da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave; da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

21. Iz naprijed navedenih utvrđenja nesporno proizlazi da je ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave protiv tužiteljice kao pravne slijednice ranijeg ovršenika njenog supruga sada pokojnog I. B.. Nadalje, tužiteljica ničim nije dokazala da bi tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Najzad, tužiteljica nije dokazala niti da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Rješenje o ovrsi javnog bilježnika B. Ž. broj Ovrv-… od 12. 7. 2018. je ovršna isprava te je postalo pravomoćno i ovršno 30. 8. 2018., stoga nije istekao zastarni rok od deset godina iz članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO). Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.

– u nastavku teksta: ZPP.). Trošak tuženika za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.

– u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova pri čemu vrijednost 1 boda iznosi 1,99 eura ili 15,00 kn, sve to kako slijedi: za sastavljanje odgovora na tužbu iznos od 199,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 18. 12.2017. iznos od 99,50 eura (Tbr.9.t.2.), zastupanje na ročištu 16. 6. 2020. iznos od 199,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 12. 5. 2021. – očitovanje na podnesak tužitelja od 7. 5. 2021., iznos od 49,75 eura (Tbr.8.t.3.), zastupanje na ročištu 25. 6. 2021. iznos od 99,50 eura (Tbr.9.t.2.), zastupanje na ročištu 28. 4. 2022. iznos od 199,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 29. 11. 2022. iznos od 49,75 eura (Tbr.9.t.5.), zastupanje na ročištu 8. 2. 2023. iznos od 199,00 eura (Tbr.9.t.1.) i pristup na ročište za objavu presude iznos od 99,50 eura (Tbr.9.t.3.), zbrojeno 1.194,00 eura, što uvećano za PDV od 25% po Tbr. 42. Tarife iznosi 1.492,50 eura / 11.245,24 kn. Tuženiku nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 13. 5. 2021. jer u spisu takvog podneska nema.

23. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 8. ožujka 2023.

Sutkinja: Sylviane Kraljević,v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.D. G., K., S.

2.D. B., K.,T.