REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-251/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Zorana Šarića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. iz Ž., OIB: …, zastupane po punomoćniku V. C., odvjetniku iz V., protiv tuženika G. o. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku iz O., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj: Pn-129/2021-13 od 25. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj: Pn-129/2021-13 od 25. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženiku G. o. d.d., Z., OIB … da isplati tužiteljici N. K. dj. D. iz Ž. I. M. 30, OB …, na ime naknade neimovinske štete iznos od 72.000,00 kuna (slovima: sedamdeset i dvije tisuće kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2021. godine kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva za mirnim rješavanjem spora pa do isplate. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici N. K. iz Ž. da tuženiku G. o. d.d. Zagreb na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 746,57 eura / 5.625,00 kn (sedamstočetrdesetšesteuraipedesetsedameura / pettisućašesto dvadesetpetkuna) u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 1.078,37 eura/8125,00 kn.“

2. Protiv te presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je prvostupanjski sud prigodom odlučivanja i donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) pa presuda ima nedostataka zbog kojih ju nije moguće ispitati osobito iz razloga što je izreka presude proturječna razlozima presude te presuda ne sadrži razloge odnosno u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika; da se postojanje trajnije životne zajednice ne može se poistovjetiti sa pojmom življenja u istom zajedničkom prostoru niti nužno vođenjem zajedničkog domaćinstva, već se mora cijeniti od slučaja do slučaja, uzimljući u obzir sveukupnost odnosa i interakcija koje su postojale između pokojnoga i osoba iz članka 1101. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), uzimljući u obzir eventualno postojanje snažnih emocionalnih, egzistencijalnih i ekonomskih poveznica između tih osoba, upućenost jedno na drugo, snažan osjećaj potrebe viđanja, praćenja u svakodnevnici u svim životnim situacijama koje zahtijevaju pomoć; da, osim toga, kod pitanja ocjene je li se određeno vrijeme trajanja zajednice života srodnika ima smatrati trajnijom zajednicom života ili ne, cijeneći ukupne okolnosti istog, posebno je potrebno imati na umu da je pojam duljine trajanja nekog odnosa relativan, ovisan o tome sa čijeg se stajališta sagledava; da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: Rev-1733/2013 zauzeo pravno shvaćanje da se trajnijom zajednicom života između brata i sestre ne smatra življenje u istom stambenom prostoru niti vođenje zajedničkog domaćinstva, a isto tako niti novčano pomaganje, već se podrazumijeva postojanje snažne emocionalne povezanosti braće i sestara koja proizlazi iz njihovog zajedničkog obrazovanja, odgoja i razmjene njihove ljubavi te brige i poštivanja; da činjenično stanje u ovomu predmetu ukazuje na to da je između tužiteljice i njezinog pokojnog brata postojala trajnija zajednica života i bez obzira na činjenicu preseljenja prije štetnog događaja, jer su tužiteljica i njezin pokojni brat bili u to vrijeme upućeni jedno na drugo, tužiteljica mu je pomagala, te su svakako bili i emocionalno povezani pa su, posljedično tomu, ispunjene pretpostavke za dosuđivanje pravične novčane naknade u slučaju smrti bliske osobe; da prvostupanjski sud nije, prigodom ocjene je li postojala trajnija zajednica života između tužiteljice i pokojnog brata uzeo u obzir sveukupnost odnosa i interakcija koje su postojale između njih, odnosno nije cijenio činjenicu da su tužiteljica i njen pokojni brat održavali emocionalnu povezanost unatoč teškim životnim prilikama koje se ne mogu svrstati u uobičajene životne prilike, što dodatno pokazuje njihovu snažnu emocionalnu, egzistencijalnu i ekonomsku poveznicu između njih, upućenost jedno na drugo, snažan osjećaj potrebe viđanja, te posebno praćenja u svakodnevnici u svim životnim situacijama koje zahtijevaju pomoć; da kako je međusobni odnos, koji predstavlja trajniju zajednicu života, postojao u ovomu konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno-pravnu odredbu i članak 1101. stavak 2. ZOO, kada je zaključio da između tužiteljice i njezinog pokojnog brata nije postojala trajnija zajednica života, odnosno vođen je pogrešnim materijalno-pravnim shvaćanjem pojma „trajnije zajednice života“.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. ZPP.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tomu dodatno - po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

7. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tužiteljice u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7.1. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP pa je žalba žaliteljice u ovomu dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

8. U ovomu postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice N. K., sestre pokojnog B. D. da se tuženiku naloži naknaditi joj neimovinsku štetu koju trpi zbog smrti svoga brata, smatrajući osiguranika tuženika suodgovornim u visini od 60% za štetu nastalu u štetnom događaju od 21. svibnja 2021., kada je smrtno stradao B. D., utemeljen na odredbama članka 19. i članka 1101. stavka 2. ZOO.

9.1. U ovomu dijelu postupka nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, kao ni suodgovornost u visini od 60% njegova osiguranika S. T. za štetu koja je nastala, kao posljedica štetnog događaja (prometne nezgode) od 21. svibnja 2021. u kojemu je smrtno stradao B. D., brat tužiteljice N. K.

9.2. Sporno je, ima li tužiteljica, temeljem odredbe članka 1101. stavka 2. ZOO, pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog smrti svoga brata, odnosno je li između nje i umrlog postojala trajnija zajednica života, koja bi opravdavala takvu dosudu.

10. Prvostupanjski sud je odlučujući o zahtjevu tužiteljice odbio kao neosnovan njezin tužbeni zahtjev zaključujući da iako je tužiteljica teško podnijela smrtno stradavanje svoga brata B. D., oni od druge polovine 2017. nisu bili živjeli u istomu kućanstvu, a njezini povremeni odlasci kod majke, s kojom je živio i brat B., kao i njezino davanje određenog džeparca bratu B. te povremeno kupovanje lijekova za brata B. ne ukazuju da je između nje i pokojnog brata postojala trajnija zajednica života, budući da žive u mjestima koja su udaljena oko 40 km pa, posljedično tomu, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljici ne pripada pravo zahtijevati naknadu ove neimovinske štete temeljem odredbe članka 1101. ZOO.

11. Odredbom članka 1101. stavka 1. ZOO propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), dok je stavkom 2. ovog članka propisano da se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

11.1. Dakle, u smislu ove zakonske odredbe tužiteljici, kao sestri pokojnog B. D. pripadalo bi pravo na naknadu neimovinske štete ako je između nje i umrlog postojala trajnija zajednica života. Pod pojmom „postojanje trajnije zajednica života“ ne smatra se samo formalno življenje u istom prostoru niti nužno vođenje zajedničkog domaćinstva, već se pod tim pojmom podrazumijeva prije svega postojanje snažne emocionalne povezanosti braće i sestara te bake i djedova, koja proizlazi iz njihovog zajedničkog odrastanja i odgoja te razmjene uzajamne ljubavi i brige i pažnje jedno prema drugom (tako, primjerice, i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revx-120/09-2 od 22. travnja 2009., Rev-832/2012 od 13. prosinca 2012., Rev-1296/2014-2 od 18. prosinca 2018. i Rev-276/2014-2 od 18. lipnja 2019.).

12. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje prvostupanjskog suda (članak 8. ZPP), koje jasno proizlazi iz iskaza saslušane svjedokinje P. D. i tužiteljice i koje, kao takvo, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovomu sudu u svemu jasne i uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni žaliteljica svojom žalbom te sadržaj navedene zakonske odredbe te prethodno navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da između tužiteljice i pokojnog B. D. nije postojala trajnija zajednica života i to ne samo u vidu formalnog zajedničkog življenja, već ni snažne emocionalne povezanosti, koja bi opravdavala takvu dosudu pravične novčane naknade, pa je posljedično tomu i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljičin tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan (članak 1101. stavak 2. ZOO), radi čega je i njezinu žalbu valjalo ocijeniti neosnovanom.

12.1. Istina žaliteljica, iz istih provedenih dokaza (iskaza saslušane svjedokinje P. D. i tužiteljice) pokušava za sebe ostvariti povoljnije pravo, međutim kako je ocjena dokaza (članak 8. ZPP) pridržana za sud, to i ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje prvostupanjskog suda i posljedično tomu njegove zaključke jer uvjerljivost takvih zaključaka žaliteljica nije uspjela umanjiti svojom žalbom, pa je njezinu žalbu valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovomu dijelu.

13. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe članka 154. stavka 1. u vezi odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, pravilno odlučio i o troškovima postupka kada je tužiteljicu obvezao da je tuženiku dužna naknaditi nastale troškove postupka pa je njezina žalba neosnovana i u ovomu dijelu.

14. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu žaliteljice i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

U Puli – Pola 8. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan, v.r.