REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: 78. P Ob-128/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Jadranki Oroz, u pravnoj stvari tužiteljice Z. G. V., OIB: ... iz V., ..., zastupanu po opun. A. Š., odvjetnici u V., te mlt. tužitelja A. G., OIB: ... i mlt. T. G., OIB: ..., oboje iz V., ..., zastupanih po posebnoj skrbnici M. M., dipl. iur. pravnici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica O., protiv tuženika S. J., OIB: ..., iz V., ..., zastupanog po opun. Ž. K.-T., odvjetnici u V., radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, nakon održane i zaključene glavne i nejavne rasprave 24. siječnja 2023., u nazočnosti stranaka, njihovih opunomoćnika i posebne skrbnice mlt. djece, koja presuda je objavljena 8. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj ... od 19. travnja 2021. kojim rješenjem je i odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 22. veljače 2021., na način da će:

- mlt. djeca A. G., OIB: ..., rođen ... i mlt. T. G., OIB: ..., rođena ... će stanovati s majkom Z. G. V., OIB: ..., koja će samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb i samostalno zastupati mlt. djecu u vezi s bitnim osobnim pravima djece,

- mlt. djeca A. i T. G. će ostvarivati osobne odnose sa ocem S. J. dva puta tjedno u trajanju do 2 sata u prostorijama Centra za socijalnu skrb V. uz nazočnost stručne osobe, a uz prethodni dogovor roditelja i djelatnika Centra, ovisno o školskim obvezama djece, kao i telefonskim putem na način da istom kontaktu bude nazočna i majka, kako bi prekinula telefonsku komunikaciju ukoliko otac djeci bude govorio neprimjerene stvari,

- nalaže se tuženiku S. J., OIB: ..., doprinositi za uzdržavanje mlt. A. G. mjesečnim iznosom od 94,62 eura (slovima: devedesetčetirieurašezdesetdvacenta)/ 712,90 kn[1] (slovima: sedamstotinadvanaest kunadevedesetlipa), a za uzdržavanje mlt. T. G. mjesečnim iznosom od 80,42 (slovima: osamdeseteuračetrdesetdvacenta) / 605,96 kuna[2] (slovima: šeststotinapetkunadevedesetšestlipa) i to počev od 26. travnja 2022., pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da dospjele obroke isplati odjednom, a buduće najkasnije do zadnjeg dana tekućeg mjeseca, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od prvog u mjesecu za prethodni mjesec, i to do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, na ruke majke i zakonske zastupnice mlt. djece Z. G.

V., sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku S. J., OIB: ..., da tužiteljima nadoknadi prouzročeni parnični trošak

u

iznosu

od

364,99

eura

(slovima:

tristotinešezdesetčetirieuradevedesetdevetcenti)/ 2.750,00 kuna[3] (slovima: dvije tisućesedamstotinapedesetkuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske odluke, odnosno od 8. ožujka 2023. pa do konačne isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

IV. Mlt. tužitelji se oslobađaju plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 26. travnja 2022. po opunomoćeniku podnijela ovome sudu tužbu, u bitnome navodi da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj ... od 19. travnja 2021. odobren Plan o roditeljskoj skrbi zajedno sa sporazumom o ostvarivanju osobnih odnosa između tuženika i njegove mlt. djece i o uzdržavanju, kojim je utvrđeno da će mlt djeca A. i T. G. nastaviti živjeti s majkom, a da će osobne odnose s ocem održavati u prisutnosti voditelja mjere stručne pomoći i potpore svaki vikend u trajanju od 1 do 2 sata prema prethodnom dogovoru roditelja i voditelja mjere, da će stranke roditeljsku skrb ostvarivati zajednički i sporazumno, te da je tuženik obvezan plaćati uzdržavanje za svoju mlt djecu u iznosu od po 300,00 kuna mjesečno za svako dijete na način da će taj iznos predati majci na ruke do kraja mjeseca za tekući mjesec. Navodi da tuženik ne ispunjava obveze iz postignutog sporazuma, ne plaća uzdržavanje niti o djeci skrbi na bilo koji način, ne zove ih, a susreti i druženja se održavaju vrlo rijetko, a kada nazove, mlt. A. nagovara da ne sluša majku i njenog sadašnjeg supruga kao ni voditelja mjere stručne pomoći, potpore i nadzora, da se prema njima vrlo loše odnosi i ometa majku u obavljanju svakodnevnih poslova vezanih uz izvršavanje roditeljske skrbi i slično, pa budući takvo tuženikovo postupanje šteti djeci, tužiteljica je pred nadležnim CZSS pokrenula postupak obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskog postupka. Osim odluke o roditeljskoj skrbi tužitelji smatraju da su se stekli uvjeti za izmjenu visine uzdržavanja obzirom da iznos koji je do sada trebao plaćati, a ne plaća, znatno niži od minimalnog iznosa propisanog odredom članka 314. st. 2. ObZ-a. Smatraju da tuženik može i treba za uzdržavanje mlt. A. svaki mjesec doprinositi najmanje 712,90 kuna, a za uzdržavanje mlt. T. najmanje 605,96 kuna mjesečno, jer su potrebe djece veće nego što su bile u vrijeme donošenja rješenja, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku prosječno isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za 2021. je iznosila 7.129,00 kuna. Stoga predlažu da sud donese presudu kojom će izmijeniti ranije rješenje na način da će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. djecom A. i T. G. uz obvezu oca da doprinosi za uzdržavanje mlt. A. mjesečnim iznosom od 712,90 kn, a za mlt. T. od 605,96 kn sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i da ga se obveže da nadoknadi prouzročeni parnični trošak, dok je podneskom od 22. studenoga 2022., da je suglasna s prijedlogom CZSS V. da se osobni odnosi tuženika s djecom održavaju dva puta u prostorijama Centra, u trajanju od dva sata, u nazočnosti stručne osobe i uz prethodnu najavu, te da tuženik kontaktira s djecom telefonom na način da majka bude nazočna tom kontaktu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je po opunomoćenici u bitnome naveo da je netočno je da on ne skrbi o djeci, da ne kontaktira s njima niti da ne plaća uzdržavanje, ističe da tužiteljica Z. G. V. kao majka djece grubo zanemaruje svoje roditeljske obveze na način da djecu tuče, odnosno kažnjava fizički te ih i psihički zlostavlja, zbog zanemarivanja zdravlja mlt. djece sin A. G. je oslijepio na lijevo oko jer ista nije zatražila liječničku pomoć, iako je dijete od rođenja imalo problema s vidom, tako da mu je tek kasnije dijagnosticiran astigmatizam, oboje mlt. djece i T. i A. G. su vrlo niske tjelesne težine, odnosno mlt. djeca su pothranjena jer majka ne kuha, tako da djeca uglavnom jedu čokoladne pahuljice i sl. Navodi da majka djece živi u izvanbračnoj zajednici sa suprugom E. V., koji prema saznanju tuženika boluje od PTSP-a, te konzumira istovremeno i lijekove i alkohol, tako je jedne prilike sjekirom razbio vrata na tuženikovoj kući. Tuženik se protivi povišenju uzdržavanja iz razloga jer isti nije u mogućnosti zbog svojeg zdravstvenog stanja privređivati, a time niti plaćati povećani iznos uzdržavanja za djecu, da je kod njega nastupila opća nesposobnost za rad zbog sljepoće, smatra da majka nema odgovarajuće roditeljske kapacitete i da su djeca kod nje izložena psihičkom i fizičkom zlostavljanju, te da je za djecu najbolje da se ista izdvoje iz obitelji i smjeste u udomiteljsku obitelj, posebno dodaje da nije biološki otac djeteta A. G., a opravdano sumnja da je otac i mldb. T. G. zbog čega namjerava pokrenuti sudski postupak radi osporavanja očinstva. Slijedom svega navedenog, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Radi zaštite prava i interesa mlt. A. i mlt. T., imenovan im je poseban skrbnik u osobi M. M., dipl. pravnice, djelatnice Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Dislocirana jedinica O., rješenjima Centra za socijalnu skrb V. od 7. lipnja 2022.

4. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom i čitanjem izvješća o provedenom obveznom savjetovanju CZSS V. od 27. listopada 2021. (str. 8 spisa), rješenje Upravnog odjela za opću upravu od 14. travnja 2022. (str. 5 do 7 spisa), rješenja CZSS V. od 7. lipnja 2022. (str. 14 - 17 spisa), mišljenje stručnog tima CZSS V., socijalna anamneza i mišljenje psihologa (str. 19 do 33 spisa), izvješće socijalnog radnika od 5. rujna 2022. (str. 35 i 36 spisa), medicinska dokumentacija na ime A. G. (str. 44 do 48 spisa), te saslušao tužiteljicu i z. z. maloljetne djece, kao i tuženika. Nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Iz rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj ... od 19. travnja 2021. kojim rješenjem je i odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 22. veljače 2021., utvrđeno je da će mlt. djeca stranaka A. i T. nastaviti živjeti s majkom na njenoj adresi gdje ima prijavljeno prebivalište, uz ostvarivanje osobnih odnosa s ocem, te je otac obvezan doprinositi za uzdržavanje mlt. Alexa i mlt. T. mjesečnim iznosom od po 300,00 kn za svako dijete.

6. Iz izvješća o obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskih postupaka od 27. listopada 2021. koji je sačinjen od Centra za socijalnu skrb V. proizlazi da su kod obveznog savjetovanja sudjelovali Z. G. V. i S. J., da je Z. G. V. podnijela zahtjev Centru za provođenje obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskog postupka u vezi s djetetom, te navodi da je izvanbračna zajednica sa S. prestala prije dvije godine, te da su mlt. djeca nastavila živjeti s njom i da želi samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, te je u Centru u postupku obveznog savjetovanja održan jedan susret dana 20. listopada 2021. na kojem su sudjelovale obje stranke zajedno, pri čemu stranke nisu postigle sporazum oko uređenja spornih pitanja u vezi s ostvarivanjem roditeljske skrbi i osobnih odnosa u vezi s djecom, te su upoznate o pravnim i psihosocijalnim postupcima postupka, kao i o dužnosti vođenja računa o djetetovoj dobrobiti prigodom uređenja spornih obiteljskih odnosa, te s negativnim učincima sukoba u obitelji u odnosu na dijete i prednostima sporazumnog uređenja obiteljskih odnosa.

7. Iz nalaza i mišljenja stručnog tima Centra za socijalnu skrb V. (E. Š., mag. soc. rada i A. B. P., prof. psihologije) od 2. rujna 2022. utvrđeno je da je Centar roditeljima Z. G. V. i S. J. izricao mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi s danom 10.10.2020. koja se provodila godinu dana, te mjeru intenzivne stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi prema roditeljima s danom 20. prosinca 2021. u trajanju od 6 mjeseci. U tom periodu otac nijednom nije samoinicijativno pitao za kontakte s djecom, nego bi kontaktirao voditelje mjere kako bi iznosio niz optužbi na račun bivše izvanbračne supruge smatrajući da ista neadekvatno brine o mlt. djece te da je on bolji roditelj, da roditelji nisu uspjeli ostvariti minimalnu razinu komunikacije što dovodi do neostvarivanja susreta i druženja s djecom, a što oca pretjerano ni ne zanima, da je njegovo zdravstveno i psihičko stanje vremenom se pogoršavalo te je hospitaliziran sredinom ožujka 2022. na odjelu psihijatrije. S obzirom da je uvidio da ne može sam živjeti, odselio se kod svoje majke u O. krajem travnja 2022. i od tada je mlt. S., A. i T. vidio samo jednom u kućanstvu majke i sa njima ostvaruje telefonske kontakte, kojom prilikom je sa A. razgovarao ružno se izražavajući o majci i E. (sadašnjim suprugom) nakon čega niti A. nije želio s njim razgovarati preko telefona. Nadalje se navodi da nema problema u A. ponašanju otkada je otac odselio iz V., te se dječak više niti ne sukobljava s majkom i E., a u kojoj obitelji je situacija stabilna. Otac ni na koji način ne sudjeluje u odgoju djece niti brige o njihovom školovanju, a također niti u materijalnom smislu ne doprinosi za uzdržavanje mlt. djece. Stručni tim smatra kako iskazana namjera i zahtjev majke da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na mlt. djecu A. i T. nije u suprotnosti s interesima mlt. djece i smatraju da je i prijedlog majke opravdan s obzirom da unazad nekoliko mjeseci sama ispunjava sve sadržaje roditeljske skrbi, te kako bi pravovremeno mogla na najbolji načni zaštititi mlt. djecu i poduzimati sve potrebne radnje koje će biti za dobrobit i najbolji interes mlt. djece. Nadalje, stručni tim je mišljenja da se osobni odnosi mlt. djece sa ocem trebaju odvijati u prostorijama CZSS V. do dva puta tjedno u trajanju do dva sata uz prethodni dogovor majke i oca i djelatnika CZSS V. ovisno o školskim obvezama djece i mogućnosti oca uz nazočnost stručnog radnika CZSS V. Tijekom ostvarivanja telefonskim kontakata oca i mlt. djece smatraju potrebnim da se isti odvijaju u prisutnosti majke kako bi ista mogla prekinuti telefonsku komunikaciju ukoliko otac djeci bude govorio neprimjerene stvari.

8. Iz razgovora psihologa CZSS V. A. B. P. prof. utvrđeno je da je mlt A. završio 2. razred OŠ u V., teško usvaja nastavne sadržaje, ne izvršava svoje domaće obveze i aktivnosti vezano za školu, često nema pribor za rad, a po navodima učiteljice suradnja s majkom je dobra uz poticaje i rad učiteljice predmetnih nastavnika postigao je dobar uspjeh. Sam A. u razgovoru navodi kako se popravio u školi i više se trudio oko domaćih zadaća i učenja i lektire, da su mu u tome pomagali mama i "čika E."(kako zove E.) i "teta I." (volonterka koja je jednom tjedno pomagala A. oko škole preko projekta udruge Z.). Mlt. A. navodi da se u slobodno vrijeme igra s sestrom, oboje idu u vatrogasce kao slobodnu aktivnost, da su nedavno išli i na natjecanje i osvojili medalje, da su ih na natjecanju pratili i bodrili mama i čika E., opisuje da s mamom odlazi u šetnju, vožnju biciklom, a kada mama radi čuva ih čika E. ili mamin prijatelj Josip koji mu nekada pomogne oko zadaće i igra se s njima i uvijek im bude zabavno. Navodi da mu nedostaje brat S. koji je u udomiteljskoj obitelji, a u zadnje vrijeme ih rijetko dolazi posjetiti. Nadalje navodi da ako je zločest ili napravi nešto loše, mama ga kazni na način da ne smije koristiti mobitel ili gledati tv, a osim toga razgovara s njim i objašnjava mu zašto je loše to što je loše napravio dok negira tjelesno kažnjavanje. U odnosu na oca S., navodi da ne želi niti pričati s njim nakon što mu je isti nedavno preko telefona da kaže E. da kada ga on bude vidio bolje da ga nema (u smislu da će ga istući), navodi da te tatine riječi nije želio prenijeti E., ali da se naljutio na tatu zbog toga, da ga je nakon toga tata nazvao i on je odgovorio da ne želi razgovarati s njim, da je tatu zadnji puta vidio u 5. mjesecu kada je bio kod njih u kući, da je tata tada plakao, donio im čokoladu i slatkiše, da je tom prilikom pričao s njim i pio pivo i pušio. Navodi se da je problem koji je A. imao s alopecijom sada puno bolje, kosa mu je narasla na cijeloj površini glave. Mlt. T. je manje komunikativna od brata, ali uspostavlja adekvatan kontakt, zdrava je i nema evidentiranih razvojnih teškoća, da je završila malu školu i da ju je mama upisala u prvi razred. Raduje se polasku u školu, odnose u obitelji opisuje skladnima i bez većih problema, najviše se druži s bratom kada mama ne radi idu s njom u šetnju na dječje igralište, da je vezana za brata A. i svo vrijeme provode zajedno. U razgovoru o prehrambenim navikama oboje djece navode kako su ponekad izbirljivi što se tiče jela, a pogotovo mlt. T. koja odbija jesti hranu koju majka skuha ručak (varivo, povrće i slično) pa joj onda majka najčešće da nešto drugo da jede. T. je vrlo vezana za majku dok je s ocem od ranije manje povezana nego A., uvijek ponavlja kako je tata dok su odlazili kod njega znao vikati na njih i prisiljavati da pere kosu što joj je ostalo u vrlo negativnom sjećanju jer se uplašila te navodi kako nema potrebu razgovarat s tatom na mobitel i da to ne želi. Navodi se kako majka Z. trenutno na adekvatan način brine o potrebama djece, prihvaća savjete i sugestije djelatnika Centra kao i voditelja mjera obiteljsko pravne zaštite, te u tom smislu korigira svoje roditeljske vještine i odnos prema djeci. Uočeni su pozitivni pomaci u skrbi za djecu te unazad nekoliko mjeseci žive u stabilnom i mirnom obiteljskom okruženju, da oboje djece pokazuje emocionalnu vezanost i naklonost prema majci, te ju percipiraju kao primarnog skrbnika, da je majka predstavlja dominantnu roditeljsku figuru na koju se oslanjaju u zadovoljavanju svojih potreba i uz koju se osjećaju sigurno, da majka unazad nekoliko mjeseci sama ispunjava sve sadržaje roditeljske skrbi vezano za skrb, brigu i odgoj mlt. djece, dok otac nije upoznat sa svakodnevnim obvezama djece, eventualnim poteškoćama niti je uključen u zdravstvenu skrb i školovanje djece, te njihov rast i razvoj, da otac u odgojnom smislu nema nikakav utjecaj na djecu.

9. Iz izvješća CZSS O. od 5. rujna 2022. utvrđeno je da tuženik unazad 3 mjeseca živi u kućanstvu sa svojom majkom i njezinim suprugom u prostoru površine oko 80 m/2 koji se sastoji od dvije spavaće sobe, dnevnog boravka, kuhinje, toaleta i kupaonice, zagrijava se na drva i postoje potrebni priključci na vodu i struju, da je prostor predsoblja dok ostale prostorije slobodno koristi po potrebi. S obzirom na sljepoću procijenjen je kao radno nesposoban te temeljem istoga ostvaruje pravo na osobnu invalidninu i iznos od 1.500,00 kuna, te je korisnik zajamčene minimalne naknade kao samac pri CZSS V. u iznosu od 920,00 kn. Po njegovim navodima posjeduje kuću u Valpovu u kojoj sada nitko ne živi i da nema druge imovine, negira posjedovanje nekretnina ili zemljišta, a je sa Z. zasnovao izvanbračnu zajednicu 2006. u kojoj je rođeno 3 djece mlt. S. (...), A. (...) i mlt. T. (...). Kada je upitan o susretima i kontaktima s mlt. djecom, nejasan je u navođenju termina kada viđa djecu pa prvotno navodi da mu Z. brani kontakte s djecom, a potom navodi da ih je vidio prije dva mjeseca u V. kada je bio zajedno sa svojom majkom. Nadalje, smatra da bi svo troje djece trebalo smjestiti u udomiteljsku obitelj, odnosno da bi mlt. S. trebao ostati u udomiteljskoj obitelji, dok drugo dvoje djece ne bi trebalo živjeti s majkom. Navodi da bi želio djecu viđati dva puta mjesečno na način da ga dođu posjetiti zajedno s udomiteljima u O., a ukoliko ne mogu, da će on naći način da ih posjeti na koji sat. Međutim ukoliko djeca nastave živjeti kod majke, isti se ne želi izjasniti na koji način bi ostvarivao osobne odnose s djecom jer smatra da je to odluka koja nikako neće biti donesena s obzirom na dokaze i iskaz koji će on dati na sudu.

10. Na mišljenje stručnog tima CZSS V. posebna skrbnica nije imala primjedbi tim više što je stručni tim obavio i razgovor s mlt. djecom koja su izrazila svoje mišljenje.

11. Tužiteljica nije imala primjedbi na mišljenje stručnog tima, odnosno suglasna je da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na mlt. djecu, da se osobni odnosi mlt. djece i oca odvijaju u prostorijama CZSS V. do dva puta tjedno po dva sata uz prethodni međusobni dogovor majke i oca i CZSS ovisno o školskim obvezama djece a sve u nazočnosti stručnog radnika Centra, te ostaje kod prijedloga da otac doprinosi povišenim iznosom za uzdržavanje mlt. djece i to A. mjesečnim iznosom od 712,90 kn, a T. 605,96 kn s obzirom na njihovu dob i mjesečne potrebe djece.

12. Opun. tuženika je predložio da posebna skrbnica obavi razgovor s mlt. djecom, na što je posebna skrbnica navela da nije obavila razgovor sa mlt. djecom do sada jer su djeca sukladno članku 360. ObZ-a upoznata s postupkom od strane stručne osobe CZSS i izrazila svoje mišljenje, da su djeca niže kronološke dobi da bi mogli shvatiti značenje samostalne roditeljske skrbi.

13. Saslušana tužiteljica i majka mlt. tužitelja je u svome iskazu u bitnome navela da je s tuženikom živjela u izvanbračnoj zajednici oko 12 godina, imaju 3 zajedničke djece S. rođen ..., A., rođen ... i T., rođenu ... Postigli su sporazum, odnosno odobren je Plan o roditeljskoj skrb od 19. travnja 2021. zajedno sa sporazumom o osobnim odnosima tuženika i mlt. djece o uzdržavanju. Mlt. djeca su nastavila živjeti sa njom uz ostvarivanje osobnih odnosa s ocem u prisutnosti voditelja stručne pomoći i potpore svaki vikend u trajanju od 1-2 sata prema prethodnom dogovoru, roditeljsku skrb ostvaruju zajednički i sporazumno, a tuženik je obvezan doprinositi za uzdržavanje mlt. djece iznosom od po 300,00 kuna mjesečno za svako dijete. U ožujku 2020. je sklopila brak sa E. V., najstariji sin S. nije to nikako mogao prihvatiti, izdvojen je iz obitelji i smješten u udomiteljsku obitelj. Sa njom i suprugom su nastavili živjeti mlt. A. i T., da je svaki vikend A. i T. odvodila na viđanje i susrete kod oca budući je isti slijep i otežano mu je kretanje. Djeca su pružala otpor za odlazak kod oca, vraćali su se uplakani, jer tata viče na njih, prisiljava ih na kupanje i slično. Unatoč tome ona je djecu redovito vodila kod oca. Prije 2 i pol godine tuženik joj nije htio vratiti dijete A. nego samo T., iako je A. trebao ići u školu, on ga je zadržao kod sebe, kada je došla sa stručnim djelatnikom Centra po dijete, tuženik je izašao sa nunčakama i sa psima i prijetio im, pozvali su policiju, međutim on nije htio predati dijete, nego je dijete preuzela iz škole. Nakon toga otac viđa djecu samo pod nadzorom stručne osobe u CZSS V., ona ih odvodi jedan do dva puta tjedno ovisno o školskim obvezama djece i provedu s ocem u Centru 1 do 2 sata. Smatra da bi trebala s djecom ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb, otac ju neopravdano optužuje da zlostavlja djecu, da se ne brine o njima, da ih ne hrani, učestalo šalje policiju, javnu pravobraniteljicu, a sve kako bi nju prikazao kao lošu majku. Tuženik ne želi sa njom surađivati u vezi bitnih pitanja za djecu, pa joj tako onemogućuje da djeci izvadi osobne iskaznice. A. je zbog stresa imao zdravstvenih problema, trebao je biti hospitaliziran, ali tuženik je rekao da će on odvesti dijete u bolnicu i uzeo uputnicu i putni nalog, međutim dijete nije odveo, pa je morala tražiti od liječnika novu uputnicu za dijete. Tuženik za djecu ne uplaćuje uzdržavanje po sudskoj odluci, a ona je nezaposlena, suprug prima mirovinu u iznosu od 2.500,00 kuna, ona je bez primanja, a djeca primaju dječji doplatak u iznosu od 600,00 kuna po djetetu i 300,00 kuna državne alimentacije. Poznato joj je da tuženik prima socijalnu pomoć i posebnu invalidninu, nema drugih obveza uzdržavanja osim mlt. A. i T., a ne zna da li plaća što za S. koji je smješten u udomiteljsku obitelj. T. je sada 1. razred OŠ, a A. 3. razred OŠ, za njihove mjesečne potrebe je potrebno minimalno 700,00 kuna po djetetu, kao što su školski pribor, odjeća, obuća, hrana. Osim toga T. trenira gimnastiku i mjesečno plaća članarinu u iznosu od 20 eura, a A. trenira stolni tenis i članarina je oko 10 eura što ona redovito plaća za djecu. Živi u kući za koju plaća najam u iznosu od 100 eura, plus režije oko 99 eura. Navodi da je sa sadašnjim suprugom jedno vrijeme bilo problema obzirom da je isti konzumirao alkohol, međutim liječi se po psihijatru i redovito odlazi na kontrole i pije terapiju i sada više ne konzumira alkohol, međutim unatoč tome odlučili su se razvesti, još nisu pokrenuli postupak za razvod braka. Otac do sada osim što nije doprinosio za uzdržavanje djece, nije niti kupovao ništa od odjeće, obuće i slično, međutim od prošle godine kako je pokrenut ovaj postupak počeo je djeci kupovati trenerke, lopte, igračke. Otac je ranije zvao djecu na telefon, međutim, nakon što je zadnji puta razgovarao s A., isti se rastužio jer ga je tata optuživao da ga više ne voli, nego da voli E. i nakon toga više ne želi razgovarati s ocem na telefon. Tuženik sa njom nema nikakvu komunikaciju, sva komunikacija se odvija preko djelatnika Centra, a koja se odnosi na djecu. Otac utječe na A. na način da nju predstavlja kao lošu majku, govori mu da bi mu bilo bolje da živi kod udomiteljice nego sa majkom, a kada mu rekla da će mu to i omogućiti ukoliko je sa njom nesretan, A. je to odbio. Sa djetetom sada nema nikakvih problema, sretan je i zadovoljan sa njom i sestrom.

13.1. Na upit opun. tuženika navodi da između tuženika i njezinog sadašnjeg supruga pred djecom nije bilo nikada nikakvog konflikta. A. sada nema nikakvih zdravstvenih problema, zbog stresa mu je opadala kosa, međutim sada je sve u redu, dijete ima problema od rođenja s vidom na jedno oko zbog čega ga redovito odvodi kod liječnika specijalista.

14. Saslušan tuženik kao parnična stranka je u svome iskazu u bitnome naveo da se protivi da tužiteljica, odnosno majka njihove zajedničke djece ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb nad mlt. A. i T., jer smatra da ista nije ni u čemu majka, što znači da ne kuha djeci, ne skrbi o djeci, ne odvodi ih kod liječnika, A. ima problema s vidom, rođen je sa manom, međutim izgubio je vid zbog nebrige majke, on ga je vodio kod liječnika, međutim tada je već oslijepio. T. je zaostala u razvoju, ima smanjenu tjelesnu težinu, jer majka djeci ne kuha, jedu samo suhomesnatu hranu, kad su dolazili kod njega kuhao im je, ali oni nisu htjeli jesti, govorili su da nisu gladni. A. je imao problema s otpadanjem kose, na što je ukazivao majci, ali ona dijete nije vodila kod doktora i djetetu je sada stanje stabilno. Majka im nije održavala higijenu, nije ih kupala, pa ih je on kupao kada su dolazila kod njega. Sve je to prijavio CZSS, ali nitko ništa nije u tom smislu poduzeo. Smatra da su djeca trebala biti oduzeta od majke i to još u vrijeme kada se njezin sadašnji suprug pred djecom polio benzinom i htio se zapaliti, tukao je majku, tužiteljicu pred djecom. Uglavnom smatra da bi djeca trebala biti oduzeta od majke i trebalo bi ih smjestiti u udomiteljsku obitelj kao što je smješten u udomiteljsku obitelj njihov sin S.. Tužiteljica od njega nikada nije tražila suglasnost za vađenje dokumenata djeci, osobne iskaznice, ako su im iste potrebne, on će za to dati suglasnost da se djeci izvade dokumenti. Dao je suglasnost potrebnu za liječenje S., da ga djeca obožavaju. Navodi da ne plaća uzdržavanje za djecu po sudskoj odluci iznosom od po 300,00 kuna za svako dijete, jer nema za to mogućnosti, prima osobnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kuna i socijalnu pomoć u iznosu od 1.000,00 kuna. Nema drugih obveza uzdržavanja osim mlt. A. i T. Vlasnik je kuće u kojoj sam živi, režije mu plaća mjesečno Grad, jedino plaća vodu mjesečno 60,00 kuna. Nije u mogućnosti plaćati niti iznos koji se potražuje u tužbi za mlt. djecu, ne zna kolike su mjesečne potrebe djece, A. ide u 3. razred OŠ, a T. u 1. razred OŠ. Kada je imao novaca djeci je kupovao slatkiše, izvodio ih van na pizzu, hamburger i što su djeca željela.

15. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 21/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP), sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u cijelosti,

16. U odnosu na zahtjev tužiteljice za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, ističe se da odredba članka 105. („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19 i 47/20 - dalje: ObZ-a) propisuje mogućnost samostalnog ostvarivanja roditeljske skrbi.

17. Mlt. djeca imaju pravo i potrebu za ostvarivanjem određenih prava, a za što je potrebno ili suglasnost roditelja ili sudska odluka radi ostvarenja tih prava. Provedenim dokazima utvrđeno je da stranke međusobno ne kontaktiraju, da je njihov odnos konfliktan, da, za sada, ne postoji mogućnost uspostavljanja odnosa kojim bi mogli zajednički odlučivati o pravima i potrebama djece. Provedenim dokazima sud je nesporno utvrdio da, trenutno između tužiteljice i tuženika ne postoji mogućnost zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi.

18. Tijekom postupka, u ukupnosti svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da je tužiteljica dokazala da zajednička roditeljska skrb, za sada, nije za dobrobit djece, tj. da je osnovan njezin prijedlog da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb nad djecom u donošenju svih odluka važnih za djecu i zastupanje djece u vezi sa pravima djece, pa tako i pravima iz članka 100. stavak 1. ObZ-a.

19. Naime, iako tuženik smatra da majka nema odgovarajuće roditeljske kapacitete i da su djeca kod nje izložena psihičkom i fizičkom zlostavljanju, te da je za djecu najbolje da se izdvoje iz obitelji i smjeste u udomiteljsku obitelj, sud uvažavajući mišljenje stručnog tima Centra za socijalnu skrb V., na koje posebna skrbnica mlt. djece nije imala primjedbi, kao i navode mlt. djece sa kojima je psiholog Centra obavio razgovor, smatra da je u interesu i za dobrobit mlt. djece A. i T., da djeca i nadalje stanuju sa majkom, da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb i samostalno zastupa mlt. djecu u vezi s bitnim osobnim pravima, jer se majka sada na adekvatan način brine o potrebama djece, prihvaća savjete i sugestije djelatnika Centra kao i voditelja mjera obiteljsko pravne zaštite, te u tom smislu korigira svoje roditeljske vještine i odnos prema djeci, koja pokazuju emocionalnu vezanost i naklonost prema majci, te ju percipiraju kao primarnog skrbnika, da majka predstavlja dominantnu roditeljsku figuru na koju se oslanjaju u zadovoljavanju svojih potreba i uz koju se osjećaju sigurno, da majka unazad nekoliko mjeseci sama ispunjava sve sadržaje roditeljske skrbi vezano za skrb, brigu i odgoj mlt. djece, dok otac nije upoznat sa svakodnevnim obvezama djece, eventualnim poteškoćama niti je uključen u zdravstvenu skrb i školovanje djece, te njihov rast i razvoj, da otac u odgojnom smislu nema nikakav utjecaj na djecu, niti doprinosi za njihovo uzdržavanje. Stoga sud smatra da je u interesu mlt. djece da i dalje stanuju sa majkom, kao i samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi od strane majke, te je odlučeno kao pod točkom I. alineja 1. izreke presude, a temeljem odredbi članka 105. ObZ-a u svezi s člankom 3. Konvencije o pravima djeteta.

20. Nadalje, pravo je djeteta na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne živi. Prema članku 9. stavak 3. Konvencije o pravima djeteta to pravo može biti uskraćeno jedino ako je u suprotnosti s dobrobiti djeteta. I u odredbi članka 24. stavak 3. Povelje o temeljnim pravima Europske unije 2010/C 83/02 koja predstavlja sastavni dio pravnog poretka EU svako dijete ima pravo na održavanje redovitog osobnog odnosa i izravni dodir s oba roditelja. Međutim, Konvencija o pravima djeteta koja je dio našeg pravnog poretka postavila je poseban kriterij za postupanje s djetetom i donošenjem odluke u vezi s njim. Odlučujući je dobrobit i interes djeteta. Dobrobit i interes djeteta je neodređen, ali ipak odrediv pravni pojam koji u svakom pojedinom slučaju zahtijeva da se prepozna neka određena potreba djeteta i da se na najbolji mogući način zadovolji.

21. Sud je vodio računa o najboljem interesu djece kako to propisuje odredba članka 2. Konvencije o pravima djeteta, u kojoj se navodi da je u svim akcijama koje se odnose na dijete, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove, socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavno tijelo, najbolji interes djeteta mora imati prednost. Interes i dobrobit djeteta održava sveukupni, optimalni status djeteta u odnosu na njega samoga i druge subjekte.

22. Ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja čini temeljni sadržaj roditeljske skrbi, kako je to propisano člankom 92. ObZ-a, dok prema odredbi članka 95. ObZ-a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, a roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

23. Odredbom članka 119. stavak 1. ObZ-a propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je stavkom 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje, te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

24. Prema odredbi članka 111. ObZ-a roditelji su dužni međusobno razmjenjivati informaciju o djetetu, koja informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete, te ne smiju tu suradnju koristiti radi kontrole drugog roditelja.

25. Prilikom procjenjivanja najboljeg interesa mlt. djeteta sud je, između ostalog, uzeo u obzir pravo djece na očuvanje veze s oba roditelja, budući je to ključno za ostvarivanje pravilne emocionalne skrbi koja je osnovna potreba djeteta.

26. Stoga je sud, a uvažavajući mišljenje stručnog tima CZSS O., utvrdio da je u interesu maloljetne djece da ostvaruju osobne odnose s ocem dva puta tjedno u trajanju do 2 sata u prostorijama Centra za socijalnu skrb V. uz nazočnost stručne osobe, a uz prethodni dogovor roditelja i djelatnika Centra, ovisno o školskim obvezama djece, kao i telefonskim putem na način da istom kontaktu bude nazočna i majka, kako bi prekinula telefonsku komunikaciju ukoliko otac djeci bude govorio neprimjerene stvari.

27. Slijedom svega navedenoga, a uvažavajući prvenstveno najbolji interes maloljetne djece A. i T. G., sud je utvrdio da je za dobrobit maloljetne djece da stanuju s majkom, koja će samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad maloljetnom djecom, uz ostvarivanje osobnih odnosa s ocem, te je odlučeno kao pod točkom I. alineja 1. i 2. izreke presude.

28. Radi ostvarenja što boljih i kvalitetnijih kontakata djece s ocem očekuje se da se otac pridržava sudske odluke, a očekuje se i da tužiteljica, kao majka, doprinese da se osobni odnosi i druženje oca s djecom što kvalitetnije realiziraju. Sud je mišljenja da će se aktualni konflikt između stranaka, tijekom vremena i učinkom vremena smanjiti, jer je prvenstveno u interesu pravilnog odgoja i razvoja djece da oba roditelja iznađu načina da njihova međusobna komunikacija bude što bolja i korektnija. U interesu je pravilnog odgoja djece da roditelji spoznaju negativan učinak konfliktnih odnosa na razvoj djece, te da djecu ne treba opterećivati sa konfliktima kojima oni nisu krivi, jer će u suprotnom negativni i nekvalitetni međusobni odnosi roditelja reflektirati na razvoj djece. Roditelji moraju biti svjesni da svojim međusobnim konfliktnim ponašanjem samo škode razvoju djece, a djeca trebaju mir i spoznaju da imaju oba roditelja.

29. Kako se u ovom postupku odlučuje i o ostvarivanju osobnih odnosa maloljetne djece s ocem valja ukazati i na odredbu članka 417. ObZ-a, u kojoj je između ostalog propisano upozorenje roditeljima o pravnim posljedicama nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i to mogućnost izricanja novčane kazne u iznosu do 30.000,00 kn, mogućnost izricanja zatvorske kazne od 1 dana do 6 mjeseci, te mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati.

30. Nadalje, u vrijeme odobravanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi vezano za mlt. A. i T. G. od 22. veljače 2021. mlt. A. je imao nepunih ... godina, a mlt. T. ... godina. U to vrijeme stranke su postigle dogovor, da će otac, ovdje tuženik, na ime uzdržavanje mlt. djece A. i T. doprinositi sa mjesečnim iznosom od po 300,00 kn za svako dijete, te je sud takav plan i odobrio rješenjem broj ... od 19. travnja 2021., da otac nakon toga nije doprinosio za uzdržavanje mlt. djece, kako proizlazi iz navoda majke djece, kao i oca. U vrijeme podnošenja tužbe (26. travnja 2022.) mlt. A. je imao ... godina, a mlt. T. ... godina, te su se njihove potrebe, a vezano za uzdržavanje u odnosu na prethodno razdoblje nedvojbeno povećale. Prema odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 37/22) od 1. travnja 2022. roditelj s kojim dijete ne stanuje dužan je plaćati mjesečno za dijete uzrasta od 7 do 12 godine iznos od minimalno 1.425,80 kn, a za dijete uzrasta do 6 godina iznos od minimalno 1.211,93 kn.

31. Odredbom članka 288. stavak 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015, 98/2019 - dalje ObZ-a) propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

32. Odredbom članka 285. ObZ-a propisano je da osoba koja prima uzdržavanje i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom, ako su se okolnosti promijenile.

33. Odredbom članka 307. stavak 1. ObZ-a propisano je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, a u stavku 2. da će pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje, te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, a stavku 3. da će sud pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

34. Odredbom članka 310. stavak 1. ObZ-a je propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a u stavku 2. da svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

35. Odredbom članka 311. stavak 1. ObZ-a je propisano da ukupne materijale potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove, a u stavku 2. da ukupne materijale potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

36. Odredbom članka 313. stavak 1. ObZ-a je propisano da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, u stavku 2. da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanja dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja, a u stavku 5. da novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

37. Nadalje, ovaj sud imao je u vidu odredbu članka 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori 12/93 i 20/97) koja propisuje da interesi djeteta trebaju imati prednost, te odredbu članka 27. Konvencije o pravima djeteta prema kojoj odredbi svakom djetetu treba priznati pravo na standard življenja primjeren djetetovu tjelesnom, duševnom, duhovnom, ćudorednom i društvenom razvoju, a roditelji su u prvom redu odgovorni osigurati, unutar svoje sposobnosti i novčanih mogućnosti, životne uvjete nužne za djetetov razvoj.

38. Tijekom postupka je utvrđeno kako su se od donošenja ranijeg rješenja kojim je i odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 22. veljače 2021., promijenile okolnosti odlučne za utvrđivanje mjesečnih potreba mlt. djece za uzdržavanje i mogućnosti tuženika da plaća uzdržavanje za mlt. djecu.

39. U smislu odredbe članka 307. stavak 1. i članka 311. ObZ-a sud je utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje mlt. A. i mlt. T. od najmanje po 1.500,00 kn mjesečno, a odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, troškova za potrebe škole, izvanškolskih aktivnosti, za potrebe liječenja mlt. A. i druge potrebe primjerene njihovoj dobi.

40. Naime, tužitelj mlt. A. je imao nepunih ... godina, a mlt. T. ... godina u vrijeme donošenja ranije sudske odluke, od kada žive s majkom, koja skrbi o njima, a sada je mlt. A. u dobi od 10 godina, ide u 3. razred osnovne škole, a mlt. T. je dobi od ... godina i ide u 1. razred OŠ, po navodima majke trenira gimnastiku za što majka plaća mjesečnu članarinu u iznosu od 20 eura, a A. trenira stolni tenis i majka plaća mjesečnu članarinu oko 10 eura, djeca i nadalje žive sa majkom u kući, za koju, a po navodima tuženice, plaća najam u iznosu od 100 eura, te za režije oko 99 eura, da je nezaposlena, bez primanja, da sadašnji suprug prima mirovinu u iznosu od 2.500,00 kuna, a djeca primaju dječji doplatak u iznosu od 600,00 kuna po djetetu i 300,00 kuna državne alimentacije.

41. Na temelju prikupljenih i dostupnih podataka u spisu, te provedenih dokaza proizlazi da tuženik prima osobnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kuna i socijalnu pomoć u iznosu od 1.000,00 kuna, vlasnik je kuće u kojoj sam živi, režije mu plaća Grad, on samo plaća vodu mjesečno 60,00 kuna, da nema drugih obveza uzdržavanja osim mlt. A. i mlt. T., da za djecu ne doprinosi za uzdržavanje dogovorenim iznosom od po 300,00 kn, sa njima ne održava redovite kontakte.

42. Prilikom utvrđivanja mjesečnih potreba djeteta i mogućnosti oca koji je dužan uzdržavati mlt. djece A. i mlt. T. sud je imao u vidu i odredbu članka 314. stavak 3. ObZ-a kojom je propisano da se potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma, između ostalog, ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece, pa je stoga sud, a vodeći računa o imovinskom stanju tuženika i njegovim ukupnim prihodima, da su od donošenja ranije odluke porasli troškovi života, odjeće, obuće, prehrane i povećane potrebe mlt. tužitelja obzirom na njihovu dob, te mogućnostima tuženika za plaćanjem uzdržavanja, obvezao tuženika da sukladno članku 314. stavak 2. ObZ-a za uzdržavanje mlt. djece doprinosi polovicu zakonskog minimuma, odnosno za mlt. A. iznos od 94,62 eura / 712,90 kn mjesečno, a za mlt. T. iznos od 80,42 / 605,96 kn mjesečno, budući je prema odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 37/22) od 1. travnja 2022. roditelj s kojim dijete ne stanuje dužan plaćati mjesečno za dijete uzrasta od 7 do 12 godine iznos od minimalno 1.425,80 kn, a za dijete uzrasta do 6 godina iznos od minimalno 1.211,93 kn.

43. Preostali iznos potreban za uzdržavanje maloljetnih tužitelja snosit će njihova majka, pri čemu je sud imao u vidu naprijed citiranu odredbu članka 310. stavak 2. ObZ-a, da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

44. Sud je obvezao tuženika na plaćanje doprinosa za uzdržavanje maloljetnih tužitelja počev od 26. travnja 2022., kao dana podnošenja tužbe, budući se uzdržavanje može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, sukladno odredbi članku 306. ObZ-a.

45. Slijedom izloženog, a temeljem odredbi članka 307., 310., 311., 313., članka 314. stavak 3., članka 285. i 432. ObZ-a, te članka 3. Konvencije o pravima djeteta, odlučeno je kao u izreci presude.

46. Odluka o kamatnom potraživanju temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91,73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22- dalje ZOO-a).

47. Naime, dužnik koji zakasni s ispunjavanjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu opisanu kao u izreci presude.

48. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 366. ObZ-a, u svezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja mlt. tužitelja po opunomoćeniku sukladno Tbr. 7. točka 2. alineja 6., Tbr. 36. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, Tarifa), pa je tužiteljima kao opravdan priznat trošak za cjelokupan postupak u iznosu od 2.000,00 kn, uvećan za 10% za zastupanje drugo tužitelja, tako da ukupni troškovi iznose 2.200,00 kn, kojem iznosu je dodan zatraženi PDV u visini od 25%, koji iznosi 550,00 kn, odnosno sveukupno trošak u iznosu od 2.750,00 kn/ 364,99 eura. Naime, tužiteljica je na ime troškova postupka zatražila iznos od 3.000,00 kuna i pripadajući PDV odnosno ukupno trošak od 491,71 eura/ 3.750,00 kuna. Međutim, budući da bod vrijedi 10,00 kuna, tada tužiteljici pripada 2.200,00 kuna što sa PDV-om čini iznos iz izreke od 364,99 eura / 2.750,00 kuna. Iako je tužiteljica obračun radila po vrijednosti od 15,00 kuna po bodu (nova Tarifa stupila na snagu 1. studenoga 2022.), ističe se kako je bod u konkretnom slučaju potrebno obračunati po vrijednosti od 10,00 kuna, budući Tbr. 48. st. 4. Tarife propisuje da se za postupke iz Tbr. 7. točka 2. između ostalih i postupak za zakonsko uzdržavanje, primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka (26. travnja 2022.), bez obzira kada je postupak okončan, a u vrijeme pokretanja ovog postupka radi ostvarivanja roditeljske skrbi i uzdržavanja mlt. tužitelja, vrijednost boda je iznosila 10,00 kuna („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15). Stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljima trošak ovog postupka u navedenom iznosu od 364,99 eura / 2.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom temeljem članka 29. stavak 2. ZOO-a, tekućom od donošenje presude, odnosno od 8. ožujka 2023. do isplate. Stoga je u odnosu na trošak postupka odlučeno kao pod točkom II. i III. izreke presude.

49. Temeljem članka 11. stavak 1. točka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/2018), maloljetni tužitelji su oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi u ovom parničnom postupku.

50. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Uredbi Vijeća (EU) 2022/1208 od dana 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe EZ broj 2866/98 u pogledu stope konverzije za Republiku Hrvatsku, novčani iznosi su iskazani dvojno s fiksnim tečajem konverzije kuna za jedan euro.

od 7,53450

51. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 8. ožujka 2023.

SUTKINJA

JADRANKA OROZ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste.

Žalba se podnosi pisanim putem u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu.

DOSTAVITI:

1. opun. tužiteljice

2. opun. tuženika

3. posebnoj skrbnici mlt. djece

- nakon pravomoćnosti -

4. HZZSR, PU V.