Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 37 Gž-1127/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dijane Hofer, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E.&S. bank d.d. R., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici D. M. i dr., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M., K. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika D. N. iz Đ., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici L. R. i dr., odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. & R. d.o.o. u Đ., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom

,  odlučujući  povodom  žalbe  tužitelja  izjavljene  protiv  presude Općinskog suda u Rijeci od 14. lipnja 2022. poslovni broj: P-207/2022-8, u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-207/2022-8 od 14. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Proglašava se nedopuštenom ovrha, tj. pljenidba i prijenos novčanih sredstava koji su zaplijenjeni u postupku izravne naplate temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu od 29. prosinca 2021. godine pred Financijskom agencijom s novčanih računa tužitelja E.&S. B. d.d., R., OIB:... i to temeljem presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-880/2020 od 8. lipnja 2021. godine i presude Županijskog suda u Slavonskom brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-906/2021 od 14. listopada 2021. godine, a radi naplate novčane tražbine tuženika D. N. iz Đ., OIB:....

2. Nalaže se tuženiku D. N. iz Đ., OIB... isplatiti tužitelju E.&S. B. d.d., R., OIB:... iznos od kn 13.322,61 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.02.2022. pa do isplate i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. lipnja 2022. pa do isplate i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. "

Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku isplati parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn u roku 15 dana.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i usvojiti njegove tužbene zahtjeve uz naknadu troškova, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet postupka na koji je tužitelj upućen zaključkom Općinskog suda u Rijeci posl.br. Ovr-23/2022 od 26. siječnja 2022., zahtjev je tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha tj. pljenidba i prijenos novčanih sredstava koja su zaplijenjena u postupku izravne naplate temeljem zahtjeva tuženika za izravnu naplatu od 29. prosinca 2021. osnovom presude Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-880/2020 od 8. lipnja 2021. i presude Županijskog suda Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi podl.br. Gž-906/2021 od 14. listopada 2021., a potom, budući da je ovrha provedena po Financijskoj agenciji, i zahtjev za isplatu iznosa od 13.322,16 kn zajedno sa zateznom kamatom od 29. veljače 2022. od čega se iznos od 1.000,00 kn odnosi na troškove izravne naplate.

6. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj na temelju naprijed navedenih presuda kojima je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 143.861,04 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose do isplate pobliže navedenim u točki II. izreke prvostupanjske presude kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 22.771,50 kn zajedno sa zateznom kamatom od 8. lipnja 2021., a po zahtjevu punomoćnika tuženika za isplatu, na račun punomoćnika tuženika isplatio 254.077,84 kn 8. listopada 2021. od čega se iznos od 143.861,04 kn odnosi na glavnicu, iznos od 86.911,38 kn na kamate na glavnicu, iznos od 22.771,50 kn na trošak parničnog postupka te iznos od 533,92 kn na kamate na trošak, dok je tuženik od tužitelja zatražio da mu ukupno sa svih dosuđenih osnova plati 266.400,45 kn, dakle da je tužitelj tuženiku isplatio 12.322,61 kn manje od zatraženog iznosa zbog čega je tuženik naplatu tog iznosa zahtijevao izravnom naplatom putem FINE. Nedopuštenost ovrhe tužitelj temelji na tvrdnji da je tuženik pogrešno računao zatezne kamate i za razdoblje važenja Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine" broj: 53/20 – dalje u tekstu: Zakon o interventnim mjerama) i Odluke o produženju roka trajanja posebnih okolnosti ("Narodne novine" broj: 83/20), dakle u razdoblju od 1. svibnja 2020. pa do 18. listopada 2020., a što smatra da je protivno članku 7. Zakona o interventnim mjerama kao i odredbi članka 25.b Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20 – dalje u tekstu: ZPONS) kojom je propisano da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz članka 25.a tog Zakona ne teče zatezna kamata te da Agencija (FINA) neće obračunati zateznu kamatu koja je određena u osnovi za plaćanje za razdoblje trajanja posebnih okolnosti. Poziva se na mišljenje Ministarstva financija od 21. travnja 2020. te na uputu Financijske agencije. Izneseno materijalnopravno stajalište tužitelja tuženik je u odgovoru na tužbu ocijenio neosnovanim.

7. Iznoseći razloge o neosnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud citira članak 1. Zakona o interventnim mjerama iz kojeg sadržaja zaključuje da se taj Zakon ne primjenjuje na parnične postupke. Citira i članak 7. prema kojem za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu tog Zakona ne teku kamate te utvrđuje da se taj Zakon sukladno članku 9. istog Zakona ne primjenjuje na ovrhe koje se provode sukladno odredbama ZPONS. Također citira članak 1. ZPONS nakon čega utvrđuje da je osnova za plaćanje u konkretnom slučaju ovršna odluka prvostupanjskog suda tj. presuda posl.br. P-880/2020 od 8. lipnja 2021. koja je postala ovršna 15. studenog 2021. S obzirom da su stranke učinile nespornom visinu, a uzimajući u obzir odredbu članka 1. Zakona o interventnim mjerama, zaključuje da tražbina tuženika nije prestala jer se citirani Zakon ne primjenjuje na parnične postupke i zbog čega tužitelj neosnovano smatra da je plaćeni iznos od 254.077,84 kn koji ne sadrži zateznu kamatu za razdoblje od 1.5.2020. do 18.10.2020. dovoljan za podmirenje tražbine tuženika. Posljedično takvom zaključku prvostupanjski sud zaključuje da u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnom naplatom, tražbina tuženika u spornom iznosu nije prestala zbog čega nisu ispunjene pretpostavke predviđene odredbom članka 50. i 56. Ovršnog zakona pa da je tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom i povratom naplaćenih sredstava trebalo odbiti.

8. Osporavajući materijalnopravno stajalište prvostupanjskog suda tužitelj nespornim čini sadržaj odredbe članka 1. i 7. Zakona o interventnim mjerama kao i sadržaj članka 25.b ZPONS kako ih citira prvostupanjski sud, no smatra da sud prvog stupnja pogrešno izvodi zaključak da se odredbe Zakona o interventnim mjerama kao i odredbe ZPONS imaju tumačiti na način da se ti Zakoni ne primjenjuju na potraživanja utvrđena u parničnom postupku. Tvrdi da je pobijanom presudom prvostupanjski sud povrijedio i brojna načela parničnog postupka, pa tako između ostalog povredu načela ocjene dokaza, načelo materijalne istine i apsolutne povrede Zakona o parničnom postupku jer je obrazloženje pobijane presude nepotpuno. Smatra da je prvostupanjski sud osobito povrijedio odredbe članka 338. i 8. istog Zakona budući se uopće ne osvrće na dostavljeno tumačenje FINE i tumačenje Ministarstva financija te iznosi dio tumačenja FINE u vezi kojeg prvostupanjski sud propušta dati bilo kakvo obrazloženje. Zaključno smatra da prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da je iznos do 12.322,61 kn naplaćen u skladu sa pozitivnim propisima i da se gore navedeni propisi ne odnose na parnične stranke ujedno tvrdeći da je taj iznos naplaćen suprotno odredbama zakona slijedom čega su predmetna pljenidba i prijenos nedopušteni te je tuženik dužan vratiti prenesena novčana sredstva. Ujedno ističe i bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP jer su u obrazloženju presude dokazi i relevantne činjenice interpretirani i ocjenjivani nepotpuno i proturječno cjelovitom stanju spisa te je ujedno prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Osnovano tužitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP) jer po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije iznio relevantne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih činjenične navode tužbe nije ocijenio osnovanim, a oni izneseni na temelju kojih je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim nemaju uporišta u sadržaju interpretiranih odredbi Zakona o interventnim mjerama i ZPONS. Imajući u vidu da su odlučne činjenice za predmet spora nesporne i to da je tužitelj osnovom pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-880/2020 od 8. lipnja 2021. tuženiku isplatio 254.077,84 kn umanjivši svoju obvezu za iznos zatezne kamate za obračunatu za razdoblje od 1. svibnja 2020. do 18. listopada 2020. u iznosu od 12.322,61 kn koji iznos je tuženik potom naplatio u postupku izravne naplate zajedno sa troškovima tog postupka, to je o žalbi tužitelja ovaj sud odlučio primjenom članka 373.a stavka 1. i 3. ZPP.

10. Zakonom o interventnim mjerama, kako se to i navodi u članku 1. tog Zakona, propisane su interventne mjere u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2, pa je tako između ostalog propisano zastajanje u ovršnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, provedba ovrhe na plaći i drugom stalnom novčanom primanju za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, izuzimanje od ovrhe za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, stečajni razlozi za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, zastoj tijeka zateznih kamata i dr. U konkretnom slučaju tuženik nije ni pokretao ovršni postupak već je tužitelj obvezu iz pravomoćne presude ispunio dobrovoljno, a kako se nije vodio nikakav ovršni postupak, a niti se taj Zakon ne odnosi na tužitelja, ne dolazi ni do primjene navedenog Zakona o interventnim mjerama, pa tako niti njegove odredbe članka 7. kojim je propisano da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti u smislu tog Zakona ne teku zatezne kamate. U tom smislu mišljenje je dano i od strane Ministarstva pravosuđa i uprave od 27. travnja 2021. (list 98 spisa) priloženog po tužitelju, a koje Ministarstvo je i pripremilo prijedlog tog Zakona. U prijedlogu Zakona o interventnim mjerama kojeg je Vlada uputila Hrvatskom saboru navodi se da se tim Zakonom predlažu mjere kojima se nastoji olakšati položaj fizičkih osoba kojima se dio primanja usteže radi provedbe ovrhe na plaći, mirovini ili drugom stalnom novčanom primanju, zatim položaj gospodarskih subjekata kojima prijeti stečaj, položaj korisnika bespovratnih sredstava za provedbu projekata koji se financiraju iz nacionalnih sredstava i/ili proračuna Europske unije te korisnika mjera pomoći isplaćenih uslijed posebnih okolnosti.

11. Zakon o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br.47/20) člankom 1. dopunjen je Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/17, 2/20 i 46/20) sa novim člancima 25.a i 25.b. U članku 25.a u stavku 1. definirane su posebne okolnosti, a u stavku 2. istog članka propisano je da će za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz stavka 1. tog članka Agencija zastati s provedbom ovrhe na novčanim sredstvima u odnosu na ovršenike fizičke osobe, dok je člankom 25.b propisano da za vrijeme trajanja posebnih okolnosti iz članka 25.a ovog Zakona ne teče zatezna kamata (stavak 1.) te da Agencija neće obračunati zateznu kamatu koja je određena u osnovi za plaćanje za razdoblje trajanja posebnih okolnosti (stavak 2.). Dakle iz naprijed citiranih zakonskih odredbi jasno i nedvosmisleno proizlazi da je istima propisano postupanje Agencije u posebnim okolnostima u odnosu na fizičke osobe protiv kojih je ovršni postupak u tijeku, odnosno postupanje Agencije po novim osnovama za plaćanje, a što se odnosi i na neobračunavanje zatezne kamate za vrijeme trajanja posebnih okolnosti. Navedeno proizlazi i iz prijedloga Vlade Republike Hrvatske za donošenje Dopune Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima upućenog Saboru RH, u kojem se navodi da se predloženim mjerama nastoji olakšati položaj fizičkih osoba kojima dio primanja odlazi za ovrhe kako bi lakše podnijeli negativne ekonomske posljedice nastale zbog posebnih okolnosti uslijed pojave epidemije bolesti COVID- 19 omogućavanjem privremenog zastoja svih ovrha na novčanim sredstvima po računu fizičkih osoba čime će se fizičkim osobama omogućiti raspolaganje svim primanjima koja primaju na račune u bankama kako bi lakše prebrodila razdoblje posebnih okolnosti koje znatno utječu na njihovu financijsku situaciju.

12. Obzirom na izneseni sadržaj prijepornih odredbi Zakona o interventnim mjerama i Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a uvažavajući razloge i svrhu zbog kojih je Vlada Republike Hrvatske predložila Saboru Republike Hrvatske donošenje tih Zakona, ovaj sud zaključuje da se odredba članka 7. Zakona o interventnim mjerama kojim je propisano da za vrijeme trajanje posebnih okolnosti u smislu tog Zakona ne teku zatezne kamate ne primjenjuju na sve ostale dužnike kako to smatra tužitelj, a isto tako da se ni odredba članka 25.b ZPONS ne primjenjuje „erga omnes“ kako se to navodi u e-mailu FINE s lista 99 spisa ili se eventualno može zaključiti iz mišljenja Ministarstva financija od 21. travnja 2020., a na koja mišljenja se poziva tužitelj cijeneći ih relevantnim, jer je to u protivnosti sa sadržajem Zakona o interventnim mjerama i Zakona o dopuni Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kao i cilju zbog kojih su ti Zakoni doneseni. Uz to valja navesti da sukladno članku 5. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/13) sudovi sude na temelju Ustava, pravne stečevine Europske unije, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava, a što svakako nisu mišljenje Fine ili pojedinog ministarstva.

12.1. Posljedično iznesenom materijalno-pravnom shvaćanju nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 1. točka 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH 73/17 i 131/20 – dalje u tekstu: OZ) radi kojih je tužitelj Zaključkom Općinskog suda u Rijeci posl.br. Ovr-23/2022 od 26. siječnja 2022. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim zbog čega je neosnovan i tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se proglasi nedopuštenom ovrha, tj. pljenidba i prijenos novčanih sredstava koji su zaplijenjeni u postupku izravne naplate temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tuženika od 29. prosinca 2021., te da mu tuženik vrati iznos od 13.322,61 kn koji je po tom Zahtjevu s žiro računa tužitelja isplaćen na račun punomoćnika tuženika.

13. Iz naprijed navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti i na temelju članka 373.a stavka 1. i 3. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima koju prvostupanjski sud pravilno temelji na članku 154. stavku 1. ZPP, a koju tužitelj pobija tek posljedično pobijanja odluke o glavnoj stvari.

U Varaždinu 8. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Bosilj v.r.