REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Kž-440/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Sene Midžić Putigna kao predsjednice vijeća, te Iztoka Krbeca i Edvine Draguzet Suevich kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Sterpin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 24. kolovoza 2022. poslovni broj: K-240/2021-33, u sjednici održanoj 8. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Osijeku presudom poslovni broj: K-240/2021-33 od 24. kolovoza 2022. na temelju čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/-19, 130/20 i 80/22- u daljnjem tekstu: ZKP/08) oslobodio je optužbe optuženika M. K. da bi kaznenopravnim radnjama opisanim u činjeničnom opisu izreke navedene presude počinio kazneno djelo protiv imovine – krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. Nadalje, na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenica T. Š. je s imovinsko-pravnim zahtjevom upućena u parnicu; a na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 presuđeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – t. 5.ZKP/08 te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv gore navedene presude pravodobnu žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Podnijetom žalbom predlaže se ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i novu odluku.

3. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku podnio je osobno optuženik M. K., a iz obrazloženja istog proizlazi kako smatra da je podnijeta žalba neosnovana.

4. Prije održavanja sjednice vijeća cjelokupni spis je na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola.

5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku nije osnovana.

6. U podnijetoj žalbi Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku ističe kako je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o tome da nije dokazano da je upravo optuženik M. K. uzeo novac iz prostorije T. Š.. Pri tome se posebice ukazuje na sadržaj iskaza svjedokinje V. K. koja navodi da je neposredno prije izlaska mladića iz ugostiteljskog objekta, a za vrijeme dok se ona nalazila na terasi ugostiteljskog objekta M. začula zveckanje kovanica. Naglašava se da tragovi papilarnih linija upućuju na to da je upravo optuženik M. K. bio osoba koja se nalazila u unutrašnjosti ugostiteljskog objekta M. pa shodno tome proizlazi i zaključak da je novac otuđen upravo u vrijeme njegovog boravka. To tim više kada se sagleda da je optuženik M. K. sjedio pored vrata koja odvajaju prostor objekta od privatnog prostora T. Š. i lako je mogao uočiti da se pored njega nalaze zatvorena vrata.

6.1. Razmatrajući navode i argumente Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, ovaj drugostupanjski sud nalazi da istima nije uspješno dovedeno u sumnju suprotno utvrđenje prvostupanjskog suda tj. da nije dokazano da bi upravo optuženik M. K. bio počinitelj kaznenog djela za koje je optužen. Naime, suprotno zaključivanju Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude naveo iscrpne te u svemu logične i prihvatljive razloge zašto smatra kako se obrana optuženika M. K. (u onom dijelu u kojem tvrdi da on nije oduzeo novac iz hodnika ugostiteljskoj objekta M.) ne može olako odbaciti.

7. Okolnosti na koje ukazuje Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku opravdavaju osnovanost sumnje da je optuženik M. K. počinio kazneno djelo iz optužnice ali to još uvijek nije dostatno za osuđujuću presudu imajući u vidu načelo in dubio pro reo, a na primjenu kojeg načela se argumentirano i potkrijepljeno poziva prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude.

7.1. Točno je da su na staklenoj boci osječkog piva te na čaši, a koji predmeti su se nalazili na stolu unutarnjeg dijela ugostiteljskog objekta M. pronađeni otisci prstiju optuženika M. K. –što je pravilno utvrdio već i prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude. Također je točno i to da iz iskaza svjedokinje V. K. proizlazi kako je čula "zveckanje kovanica" za vrijeme dok se nalazila na terasi ugostiteljskog objekta te da je nedugo zatim vidjela osobu (za koju osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da se radilo o optuženiku) da napušta ugostiteljski objekt; kao i da je po povratku u unutrašnjost ugostiteljskog objekta uočila da su vrata hodnika otvorena. Međutim, u konkretnom slučaju međusobna logična veza takvih posrednih dokaza i činjenica i njihov značaj nisu takve kvalitete da predstavljaju zatvoreni krug indicija koji bi s potpunom sigurnošću i izvjesnošću, ne ostavljajući mjesta nikakvoj dvojbi, isključio svaku drugu osobu kao mogućeg počinitelja inkriminiranog kaznenog djela odnosno koji bi pouzdano i s potpunom izvjesnošću upućivala na zaključak da je isključivo i jedino optuženik M. K. počinitelj tog kaznenog djela.

7.2. Kada se sagledaju i cijene, i one okolnosti na koje opravdano ukazuje prvostupanjski sud, a koje se neosnovano zanemaruju u podnijetoj žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, onda se činjenični zaključak iz pobijane presude o nedokazanosti inkriminiranog kaznenog djela ukazuje osnovanim. Prije svega, stoga što na mjestu inkriminiranog događaja otisci prstiju optuženika M. K. nisu pronađeni niti na jednom drugom predmetu osim na već spomenutoj čaši i boci piva, pa tako niti na staklenim vratima (koje razdvajaju stambeni prostor od ugostiteljskog objekta), a niti na kutiji u kojoj je bio položen otuđeni novac. Potom i stoga što optuženik M. K. nije bio stalni gost tog ugostiteljskog objekta, a iz iskaza svjedokinje T. Š. opravdano je prvostupanjski sud utvrdio da ta predmetna klizna vrata nisu bila lako uočljiva gostima.

7.3. Konačno, i posebice stoga što iz iskaza svjedokinje V. K. proizlazi da je u unutrašnjost ugostiteljskog objekta kritičnog dana ulazila još jedna osoba i to jedan od gostiju sa terase koji je ulazio u unutrašnjost "na wc" i nakon toga brzo izašao van. U datim okolnostima, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, niti okolnost da svjedokinja V. K. iskazuje o tome da je čula "zveckanje" kovanica prije nego što je optuženik napustio ugostiteljski objekt nema onaj značaj koji mu se neopravdano pridaje u podnijetoj žalbi. To posebice kada se sagleda i cijeni da sama svjedokinja V. K. istodobno navodi i to kako je pomislila da se radi o ispadanju kovanica "…tom mladiću iz džepa kada je vraćao kusur koji sam mu vratila".

7.4. Uz takvo stanje stvari prvostupanjski sud nije mogao utvrditi drugačije činjenično stanje od onoga kako ga je utvrdio s obzirom da se dvojba o činjenicama u kaznenom postupku uvijek razrješava na način i u skladu s principom in dubio pro reo tj. da se uzima utvrđenim ono što je za optuženika povoljnije te obzirom da u konkretnom slučaju ne opstoji "zatvoreni krug" indicija koji bi ukazivao s potpunom izvjesnošću isključivo i jedino na optuženika Maria Kovačića kao počinitelja inkriminiranog kaznenog djela. Slijedom svega izloženog, pobijana presuda temelji se na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza i obrane optuženika, a kako je svoj činjenični zaključak o tome da nije s potpunom izvjesnošću dokazano i utvrđeno da je upravo optuženik M. K. počinio kazneno djelo zbog kojeg je optužen prvostupanjski sud doista logički i iscrpno te valjano i argumentirano obrazložio to žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Budući da navodima podnijete žalbe nije s uspjehom osporena pravilnost i zakonitost te utemeljenost pobijane presude te budući da ispitivanjem presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene one povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 476. st. 1. t. 1. i t. 2. ZKP/08 to je podnijetu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu.

9. Slijedom svega izloženog, a na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Puli – Pola, 8. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Sena Midžić Putigna