REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1277/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G., OIB ..., iz O., kojeg zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u R., protiv tužene Z. b. d.d. Z., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1212/2021-2 od 6. travnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-2442/2019-32 od 1. listopada 2021., u sjednici održanoj 8. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tuženice te se slijedom toga ukida presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1212/2021-2 od 6. travnja 2022. u dijelu (točka I.a, al. 4. izreke) u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-2442/2019-32 od 1. listopada 2021. glede točke IV. izreke presude suda prvog stupnja i u tom dijelu se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. U ovom postupku tuženici je dopušteno podnijeti reviziju rješenjem broj Revd- 3522/2022-2 od 13. rujna 2022. zbog pitanja koje glasi:
„Može li sud u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. preplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalnopravnih prigovora koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRJ/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“.
2. Slijedom odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog je dopuštena.
3. Stoga je predmet ispitivanja u ovoj revizijskoj fazi postupka dio presude suda drugog stupnja glede potraživanja tužitelja na ime razlike u tečaju između kune i CHF kojom je potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu točke IV izreke kojom je naloženo tuženoj platiti tužitelju 208.968,07 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako je to navedeno u toj točki.
4. Na reviziju tuženice tužitelj je odgovorio.
5. Revizija je osnovana.
6. U postupku koji je prethodio ovom postupku sudovi nižeg stupnja presuđuju:
- utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su, odredbe u Ugovoru o kreditu broj ugovora ..., kreditna partija: ... od 15. studenog 2006. koje se odnose na promjenjivost kamatne stope odlukom tuženice,
- naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime promjenjive kamatne stope 42.344,16 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kao u izreci presude suda prvog stupnja,
- utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su, odredbe u Ugovoru o kreditu broj ugovora ..., kreditna partija: ... od 15. studenog 2006. godine koje se odnose na valutnu klauzulu CHF i to:
„Članak 1.
u dijelu
„… u kunskoj protuvrijednosti od 143.300,00 CHF (stočetrdesettritisućetristo CHF) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredite.“
Članak 7.
u dijelu
„… u kunskoj protuvrijednosti 743,33 CHF (slovima: sedamstočetrdesettri i 33/100 CHF) obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“
- naložena je isplata na ime razlike tečaja u iznosu 208.968,07 kuna od što je i predmet ispitivanja u ovom postupku, a na temelju utvrđenja i pretpostavke da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF u kunama bio nepromjenjiv, odnosno jednak tečaju na dan isplate kredita.
7. U presudi suda drugog stupnja iznosi se u točki 21. obrazloženja slijedeće pravno shvaćanje:
„21. Žalba također smatra da je prilikom donošenja odluke trebalo uzeti u obzir negativnu tečajnu razliku odnosno kada je tužitelj uplatio manji iznos od onog tečaja koji je bio ugovoren prilikom sklapanja ugovora, međutim to ne stoji jer tužena tijekom postupka nije istaknula prigovor prijeboja niti podnijela protutužbeni zahtjev.“.
8. Drugim riječima sud drugog stupnja smatra da tuženica može ostvariti svoj zahtjev na ime razlike tečaja tek ako postavi prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, dakle da u drugom slučaju nema pravo na razliku koji izvire iz činjenice da je tužitelj u određenom periodu zbog nižeg tečaja CHF u odnosu na kunu, tuženici plaćao niže anuitete kredita nego one koji su određeni tečajem CHF na dan sklapanja ugovora o kreditu.
9. Pravno shvaćanje suda drugog stupnja nije pravilno prije svega što sud polazi od činjenice da tuženica potražuje isplatu tih iznosa, no ona to u ovom postupku ne čini niti se o takvom zahtjevu raspravljalo niti se moglo raspravljati jer takvog zahtjeva tuženice nema.
10. Prigovor tuženice upravljen je na visinu iznosa kojeg tužitelj ima pravo na ime stjecanje bez osnove jer je u utvrđena djelomična ništetnost ugovora o kreditu glede valutne klauzule slijedom koje je kako to utvrđuju sudovi nižeg stupnja tužitelj bio dužan vratiti kredit prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, odnosno da dan plaćanja pojedinog anuiteta.
11. Odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) određeno je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
12. U ovom postupku tužitelj upravo postavlja zahtjev za vraćanjem onog što je na ime anuiteta kredita isplatio tuženici na temelju ništetne ugovorne odredbe o iznosu kredita kojeg je dužan vratiti i koji se obračunava primjenom valutne klauzule (čl. 22. ZOO) vezana za tečaj CHF u vrijeme plaćanja, a koji predstavlja razliku između stvarno vraćenog iznosa kredita i iznosa koji bi trebao biti vraćen da se je obveza tužitelja kao primatelja kredita izračunala na bazi tečaja CHF u kunama u vrijeme sklapanja ugovora.
13. Nije u ovoj parnici sporno da je u određenom periodu tečaj CHF u kunama bio za primatelja kredita, tužitelja, povoljniji i da je na ime anuiteta plaćao nešto niže iznose od onih utvrđenih na temelju tečaja CHF u kune u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.
14. Dakle, kada je tome tako, tuženica kada ističe prigovor da je prilikom obračuna više primljenog zbog kasnije utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o načinu primjene valutne klauzule potrebno uzeti u obzir stvarni iznos više uplaćenog, tuženica ne postavlja zahtjev za isplatu već prigovora visini tražbine ističući prigovor da tužitelj nema pravo na isplatu dijela anuiteta kada je tečaj CHF prema kuni bio niži (povoljniji za tužitelja) od onog koji je egzistirao u vrijeme zaključena ugovora, a prema kojem je utvrđena u postupku visina obveze tuženice.
15. Stoga niti nije pravilno pravno shvaćanje suda drugog stupnja da tuženica svoje pravo može ostvariti samo ako istakne prigovor prijeboja ili protutužbu jer ona na potražuje te iznose, već smatra da te iznose na ime razlike u tečaju CHF u odnosu na kune kada je tečaj bio niži od početnog nije niti primila pa nije niti u obvezi vratiti ti ih kao posljedicu ništetnosti.
Time je i izneseno pravno shvaćanje kojim se odgovora na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.
16. Zbog, pogrešnog pravnog pristupa sudovi nisu utvrđivali, kada je tečaj CHF bio niži od početno utvrđenog, u kojem iznosu su anuiteta kredita u tom vremenu bili niži od početnog, i slijedom toga koji iznos predstavlja razliku između anuiteta kredita obračunatog u kunama prema tečaju CHF u vrijeme sklapanja ugovora i stvarno isplaćenih anuiteta u periodu kada je tečaj CHF bio povoljniji za tužitelja jer je zbog nižeg tečaja CHF plaćao manje iznose na ime anuiteta kredita.
17. U nastavku postupka sud će utvrditi, je li prigovor tuženice u odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva osnovan, u tom slučaju o kojem se iznosu radi, te će zavisno o utvrđenom odlučiti o iznosu kojeg tuženica ima isplatiti tužitelju kao posljedicu ništetnosti ugovorne odredbe koja sadrži valutnu klauzulu na bazi tečaja CHF o obračunu visine obveze tužitelja.
18. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 395. ZPP-a.
Zagreb, 8. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
