Poslovni broj: Usž-4008/21-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat - Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. N. iz Ž., kojeg zastupa opunomoćenik H. M., odvjetnik u Ž., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Z., radi odobrenja stalnog boravka, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI- 320/2021-10 od 14. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI- 320/2021-10 od 14. rujna 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 6 UsI- 320/2021-10 od 14. rujna 2021. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA:UP/I-217-02/19-04/428, URBROJ:511-01-204-20-9 od 28. siječnja 2021. (točka I izreke) i rješenja tuženika KLASA:UP/I-217-02/19-04/428, URBROJ:511-01-204-20-10 od 28. siječnja 2021. (točka I. i II izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka III izreke).
2. Rješenjem tuženika, KLASA:UP/I-217-02/19-04/428, URBROJ:511-01-204- 20-9 od 28. siječnja 2021. odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje stalnog boravka, dok je rješenjem tuženika, KLASA:UP/I-217-02/19-04/428, URBROJ:511-01-204-20- 10 od 28. siječnja 2021. oglašeno ništavim rješenje, KLASA:UP/I-217-02/19-04/428, URBROJ:511-01-204-20-2 od 21. siječnja 2020., kojim je tužitelju odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj.
3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS). U žalbi, u bitnome, navodi da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te da je, s obzirom na to da je sud odbio provesti dokaze koje je predložio, kao i prijedlog za dopunskom obradom tužitelja pri Sigurnosno- obavještajnoj agenciji, lišen mogućnosti da u upravnom sporu dokaže da ne predstavlja opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost, te da se pobijanom odlukom vrijeđa njegovo pravo na obitelj, dom i rad. Navodi da ni u jednom trenutku nije tajio svoj ratni put i da je bio pripadnik JNA, no nije sudjelovao u progonu civilnog stanovništva u Banovini koju je napustio odmah po rođenju sina. Ističe da je zatražio hrvatsko državljanstvo, da njegova majka, supruga i djeca imaju hrvatsko državljanstvo, te da je od 2006. godine zaposlen u Republici Hrvatskoj. Upire da rješenje od 21. siječnja 2020. kojim mu je odobren stalni boravak nije protivno prisilnom propisu. Predlaže da Sud usvoji žalbu i poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev ili da poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navodi da je sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo te nije povrijedio pravila sudskog postupka kada je utvrdio da tužitelj ne ispunjava sve uvjete iz članka 96. Zakona o strancima („Narodne novine“ 130/11., 74/13., 69/17., 46/18. i 53/20.), a, po tužitelju sporna činjenica, predstavlja li tužitelj opasnost po javni poredak i nacionalnu sigurnost ne može se dokazivati saslušanjem svjedoka kako je to predložio tužitelj. Nadalje, navodi da tužitelj navodima iz tužbe i žalbe ne dokazuje da je sud povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje već izražava nezadovoljstvo ishodom spora.
Predlaže da Sud obije žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Pobijana presuda temelji se na utvrđenju da, sukladno negativnom mišljenju Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje SOA) KLASA: 806-08/20-01/29 URBROJ: 539-011151/1918-20-4 od 15. srpnja 2020., tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 96. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima odnosno da njegov boravak na području Republike Hrvatske može predstavljati opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost, slijedom čega je utvrđeno da je rješenje tuženika, KLASA:UP/I-217-02/19- 04/428, URBROJ:511-01-204-20-9 od 28. siječnja 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za odobrenje stalnog boravka, doneseno na temelju potpuno i pravilo utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava.
8. Također, taj sud smatra da je i rješenje tuženika, KLASA:UP/I-217-02/19- 04/428, URBROJ:511-01-204-20-10 od 28. siječnja 2021., kojim je oglašeno ništavim rješenje tuženika, KLASA:UP/I-217-02/19-04/428, URBROJ:511-01-204-20-2 od 21. siječnja 2020., pravilno i na zakonu osnovano, ali uz druge razloge. Naime, prvostupanjski sud smatra da činjenica što je rješenje od 21. siječnja 2020., kojim je tužitelju odobren stalni boravak, doneseno bez prethodnog mišljenja SOA-a, u povodu sigurnosne provjere za stranca, predstavlja razlog za poništavanje nezakonitog rješenja kojim je stranka stekla neko pravo (članak 129. stavak 2. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21. dalje: ZUP), pravni učinci kojeg izvanrednog pravnog lijeka su izjednačeni sa pravnim učincima oglašivanja rješenja ništavim.
9. Prvostupanjski je sud dao mogućnost strankama izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom upravnom sporu ( članka 6. ZUS-a) te je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke tuženika kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu (izvršen uvid u klasificirane podatke Sigurnosno-obavještajne agencije), dok je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužitelja i svjedoka predloženih po tužitelju. Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (članak 33. stavak 3. ZUS-a). Međutim, sud je dužan u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranka o kojima nije iznio razloge tijekom spora (članak 60. stavak 4. ZUS-a), a što je prvostupanjski sud učinio te je valjano i argumentirano obrazložio zašto nije izveo predložene dokaze. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
10. Upravni sud u Osijeku je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju na kojoj se temeljilo mišljenje SOA-e. Na temelju uvida u klasificiranu dokumentaciju SOA-e, utvrdio je da ta dokumentacija sadržava u dovoljnoj mjeri jasne i argumentirane navode iz kojih proizlazi da postoje sigurnosne zapreke radi kojih je odbijen zahtjev za produženje privremenog boravka odnosno za prestanak zakonitog boravka u Republici Hrvatskog. Dana 8. ožujka 2023. i ovaj je Sud izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e. Iz tih podataka, a koji se ne temelje isključivo na subjektivnom dojmu ovlaštenog službenika već je riječ o konkretnim, sigurnosno relevantnim saznanjima, proizlazi da u tužiteljevu slučaju postoje okolnosti koje upućuju na zaključak da postoje sigurnosne zapreke odnosno razlozi zaštite javnog poretka i nacionalne sigurnosti. Ocjenjujući navedene podatke sadržane u spisu SOA-e samostalno i zajedno s ostalim dokazima provedenima u postupku, ovaj Sud smatra da činjenično stanje pruža valjanu osnovu za donošenje rješenja javnopravnih tijela.
11. Ostali navodi tužitelja, o tome da je zaposlen u Republici Hrvatskoj te da su članovi njegove obitelji hrvatski državljani, nisu odlučni kod utvrđene odlučne činjenice da ne ispunjava jedan od kumulativno traženih uvjeta za odobrenje stalnog boravka – da ne postoje razlozi za opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost. S obzirom na to da je rješenje od 21. siječnja 2020. doneseno bez prethodno pribavljenog pozitivnog mišljenja SOA-e, koje se pribavlja sukladno odredbi članka 41. Zakona o sigurnosnim provjerama (Narodne novine" br. 85/08., 86/12.) ako je nezakonito te je bilo mjesta primjeni članka 129. stavka 2. točke 1. ZUP-a, pravni učinci kojeg izvanrednog pravnog lijeka su izjednačeni sa pravnim učincima oglašivanja rješenja ništavim.
12. Ovaj Sud ocjenjuje da su rješenja javnopravnih tijela težila legitimnom cilju (zaštiti segmenata javnog interesa što se odnose na javni poredak i nacionalnu sigurnost) te, budući da se radi o odobrenju za stalni boravak tužitelja u Republici Hrvatskoj i ne radi se o onemogućavanju tužitelja da po nekoj drugoj, zakonom propisanoj osnovi, kao stranac boravi u Republici Hrvatskoj, negativno rješenje nije nerazmjerno te rješenjima tuženika odnosno pobijanom prvostupanjskom presudom ne bi došlo do neravnoteže između zaštite javnog interesa i postupovnih prava tužitelja niti do povrede tužiteljeva prava na dom, obitelj i rad.
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 8. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić – Babić, v.r.
