Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Kž-157/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Antonije Bagarić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Sandre Galjar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika J. J. B., zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbi privatne tužiteljice M. F. protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-434/2019-16 od 10. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba privatne tužiteljice M. F. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje ZKP), oslobodio je optužbe okr. J. J. B. zbog kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 2. i 1. Kaznenog zakona (KZ/11).
Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP-a privatna tužiteljica dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 kn na ime paušalne svote i nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja, o čijoj visini će se donijeti posebno rješenje.
2. Protiv te presude žalbu je podnijela privatna tužiteljica po opunomoćeniku B. K., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima kaznenog postupka, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, žaliteljica ističe da se pobijana presuda ne može ispitati, jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju elektroničke pošte od 20. prosinca 2018. i same te isprave. Istaknutim žalbenim navodima ulazi se, u stvari, u sferu činjeničnih pitanja, na koja će biti odgovoreno u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovdje treba reći da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, temeljem kojih se njegovi zaključci mogu uspješno ispitati, neovisno o tome što se žaliteljica sa tim zaključcima ne slaže, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se ukazuje u žalbi, niti koja druga postupovna povreda na koju drugostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti.
6. Sadržajno se podnesena žalba svodi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i tzv. posrednu povredu kaznenog zakona, koja proizlazi iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ukazujući na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazano da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo, s obrazloženjem da inkriminirana rečenica „Kako je onda moguće da gđa F. (koja je zamjenik predstavnika ne i predstavnik stanara) i g. R. bez ičijeg potpisa urede fasadu na samo jednom katu jednog ulaza sebi i svojim prijateljima u stanu pokraj sa novcima od jednog ulaza?“ predstavlja upravo činjeničnu tvrdnju u formi retoričkog pitanja, kojom okrivljenik tvrdi da su privatna tužiteljica i njen izvanbračni suprug zloupotrijebili svoje pozicije kako bi nezakonitim korištenjem novčanih sredstava iz zajedničke pričuve sebi i prijateljima obnovili fasadu na stambenoj zgradi.
7. Drugostupanjski sud je pažljivo analizirao ocjenu rezultata provedenog dokaznog postupka i smatra da je prvostupanjski sud, na temelju savjesne analize i ocjene obrane okrivljenika, dovodeći je u vezu sa provedenim dokazima, ispravno i zakonito donio oslobađujuću presudu, ne nalazeći dokazanim da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo iz čl. 149. st. 2. i 1. KZ/11.
8. Tako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da je okrivljenik, kao stanar u stambenoj zgradi čija fasada je samo dijelom bila obnovljena, nakon prethodnog urušavanja, inkriminiranim podneskom, upućenim elektroničkom poštom uredu za mjesnu samoupravu G. Z., postavio pitanje kako je moguće da priv. tužiteljica, kao zamjenik predstavnika stanara, sa suprugom bez potpisa i znanja ostalih stanara uredi fasadu na samo jednom dijelu kod njihovog ulaza, smatrajući da je time narušen i kulturni identitet zgrade. Budući iz rezultata provedenog dokaznog postupka nesporno proizlazi da stanari predmetne zgrade nisu bili obaviješteni niti su dali svoj pristanak za obnovu urušenog dijela fasade, koju je organizirao suprug tadašnje predstavnice stanara D. S., ispravan je i prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da okrivljenik, suprotno žalbenim navodima, u predmetnom podnesku nije iznio nikakve neistinite činjenične tvrdnje, koje bi mogle štetiti časti i ugledu privatne tužiteljice i za koje bi u tom trenutku znao da su neistinite, jer u protivnom ne bi ni postavio takav upit nadležnom uredu.
9. Osim toga, iz predmetnog spisa vidljivo je da je inkriminiranom podnesku od 20. prosinca 2018. prethodila digitalna komunikacija okrivljenika sa G. uredom, u kojoj on izražava nezadovoljstvo ne samo načinom na koji je, bez znanja ostalih stanara, obnovljen samo dio fasade njihove stambene zgrade, već i radom komunalnih službi i održavanjem dvorišta i okoliša zgrade, tražeći od nadležnog ureda određena objašnjenja. Stoga su potpuno neprihvatljivi i paušalni žalbeni navodi da se u inkriminiranom podnesku tvrdi kako su privatna tužiteljica i njezin suprug zlouporabili svoje pozicije da bi nezakonitim korištenjem novčanih sredstava iz zajedničke pričuve sebi i prijateljima obnovili dio fasade kod svog ulaza, jer takve insinuacije nisu sadržane u inkriminiranom podnesku, dok je sama privatna tužiteljica u svom iskazu navela da je, u odsutnosti predstavnice stanara D. S., upravo ona organizirala čišćenje i održavanje zgrade i sastanke stanara pa je sasvim logično i opravdano što ju je okrivljenik apostrofirao u pitanju postavljenom nadležnom uredu vezano za uređenje fasade njihove zgrade.
10. S tim u vezi žaliteljica se nepotrebno iscrpljuje citirajući sadržaj elektronskog dopisa okrivljenika upućenog G. uredu od 11. prosinca 2018., jer sadržaj tog podneska nije predmet privatne tužbe niti je prvostupanjski sud dužan u obrazloženju presude analizirati sadržaj svih izvedenih dokaza, već samo onih kojima se dokazuju odlučne činjenice, a to su one koje su sadržane u biću terećenog kaznenog djela, a ne sve one za koje obrana smatra da su odlučne.
11. Kod takvog stanja stvari, ispravno je i prihvatljivo utvrđenje prvostupanjskog suda da okrivljenik u inkriminiranom dopisu koji sadrži upit nadležnom tijelu vezano za uređenje dijela fasade njegove stambene zgrade, nije iznio nikakve neistinite činjenične tvrdnje, s ciljem da naškodi časti i ugledu privatne tužiteljice, jer u predmetnom podnesku nema nikakvog nasrtaja na njezin osobni ili obiteljski život. Upravno suprotno, predmetni podnesak sadrži upit ovlaštenom tijelu vezano za način obnavljanja fasade pa njegov sadržaj, neovisno o tome što ga privatna tužiteljica smatra neistinitim i klevetničkim, ne može predstavljati obilježje kaznenog djela klevete, jer za to djelo nije relevantno mišljenje privatnog tužitelja o istinitosti ili neistinitosti inkriminiranog teksta, već svijest i znanje okrivljenika da je sadržaj podneska neistinit i njegova volja da pred drugima iznesene neistinite činjenične tvrdnje, koje mogu škoditi časti i ugledu privatne tužiteljice.
12. Kako, dakle, tijekom postupka nije dokazano da je okrivljenik iznosio neistinite činjenične tvrdnje, koje mogu štetiti časti i ugledu privatne tužiteljice, znajući da su neistinite, prvostupanjski sud ga je opravdano i zakonito, na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-a, oslobodio optužbe za terećeno kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. i 1. KZ/11.
13. Iz navedenih razloga žalba privatne tužiteljice odbijena je kao neosnovana, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je, na temelju čl. 482. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
Bjelovar, 8. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Milenka Slivar v. r.
