Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-196/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja A. O. d.d., Z., (ulica...) OIB: ..., koga zastupaju predsjednik uprave G. J. i član uprave D. Š., a njih punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u R., (ulica...) protiv tuženika D. H. iz D. D., (ulica...) OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj P- 1566/2021.-12 od 19. prosinca 2022., 8. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj P-1566/2021.-12 od 19. prosinca 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, s time da će se o troškovima postupka u povodu žalbe tužitelja odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku D. H., OIB: ..., (ulica...) D. D. da isplati tužitelju A. O. d.d. Z., OIB: ..., (ulica...) Z. iznos od 6.823,31 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 25. 09.2018. pa sve do isplate, a obračunavaju se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj, pobijajući ju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji i tuženiku naloži da tužitelju naknadi parnične troškove i troškove žalbenog postupka, ili, podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak,. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako nije sporno koja su vozila sudjelovala u nesreći, niti dinamika nastanka nesreće i visina štete na vozilu oštećenika, ali da je sporno tko je vozač drugog vozila koje je prouzročilo štetu. U pogledu sporne činjenice tko je bio vozač vozila (marka...) reg. oz. ... u trenutku nastanka štetnog događaja, sud utvrđuje kako iz presude Prekršajnog suda u Rijeci posl. br. Pp P-1781/19 kojom je okrivljenik D. H., ovdje tuženik, oslobođen optužbe za učin prekršaja iz čl. 51. st. 5. u vezi sa čl. 293. st. 1., čl. 176. st. 5., čl. 196. st. 5. i čl. 181. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama proizlazi da nije sa sigurnošću utvrđeno da bi upravo on bio vozač vozila u sporno vrijeme, slijedom čega sud utvrđuje kako tužitelj nije dokazao da je upravo tuženik bio vozač vozila koji bi bio kriv za nastanak štetnog događaja, te da nije dokazao da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku. Sud prvog stupnja je počinio apsolutno bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, te je ista manjkava s obzirom da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. U okviru dokaznog postupka sud je analizirao presudu donesenu u prekršajnom postupku i na temelju činjenica utvrđenih u tom postupku donio odluku o promašenoj pasivnoj legitimaciji, iz čega slijedi da je odluku donio na temelju subjektivnog i fragmentarnog tumačenja dokazne građe te uopće ne dovodi u svezu predmetnu presudu i potvrdu MUP RH, Policijske postaje Delnice od 29. lipnja 2018. u kojoj je utvrđeno da je upravo tuženik bio vozač vozila kojim je prouzročena nesreća u trenutku nastanka nesreće. Stoga je u pobijanoj odluci izostala analiza dokaza i činjenica utvrđenih izvedenim dokazima, pa je u tom smislu sud postupio protivno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a naposljetku niti pojasnio koji je to konkretan životan, logičan i jasan razlog zbog kojeg vjerodostojnijom prihvaća predmetnu presudu u odnosu na druge dokaze, a posebno u odnosu na spomenutu potvrdu, pa je nesporno da presuda ima nedostatak zbog kojeg se ne može preispitati, što istu čini nezakonitom. U sudski spis dostavljena je potvrda MUP RH od 29. lipnja 2018. sačinjena od strane policijskih službenika a koja je u pogledu dokazne snage izjednačena s javnom ispravom, u kojoj je između ostalog, utvrđeno tko su sudionici prometne nesreće, te navedeni podaci o vozačima i vozilima koja su nesreći sudjelovala. Iz potvrde je razvidno kako je postupanjem službenih osoba u povodu predmetnog događaja utvrđeno da je vozač vozila koje je prouzročilo prometnu nesreću upravo tuženik. Na predmetnu potvrdu MUP-a primjenjuje se odredba čl. 230. ZPP kojom je propisano da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Tuženik je mogao dokazivati suprotno od onog što je utvrđeno u predmetnoj potvrdi, međutim, nije osporio valjanost takve isprave, niti istinitost činjenica utvrđenih u istoj. Poziva se i na revizijsku odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 3311/2016-2. Iako navodi kako nije vezan presudom iz prekršajnog postupka, pobijanu presudu sud prvog stupnja temelji upravo na sudskoj odluci donijetoj u prekršajnom postupku za koju sud u parničnom postupku ni u kojem dijelu nije vezan, a istodobno ne priznaje istinitost činjenica navedenih u ispravi koja ima snagu javne isprave, u odnosu na koju vrijedi presumpcija istinitosti, iako činjenice iz takve isprave tuženik nije osporio niti dokazao neistinitost istih, a ukoliko je sud presudio na temelju obrane tuženika iz prekršajnog postupka i poklonio vjeru takvoj obrani, tada je u svakom slučaju bio dužan neposredno saslušati tuženika, jer u protivnom čini povredu načela kontradiktornosti i neposrednosti određenog u čl. 4. Zakona o parničnom postupku.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, a prema odredbi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22.) presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

6. Predmet spora predstavlja regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 6.823,31 kn sa zateznom kamatom, kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku na ime naknade štete zbog oštećenja na vozilu reg. oznake ..., koja je nastala u prometnoj nesreći 25. lipnja 2018. koju je skrivio tuženik upravljajući osobnim vozilom reg. oznake ... bez vozačke dozvole.

7. Dakle, tražbina tužitelja prema tuženiku je regresna tražbina koja se temelji izravno na odredbi čl. 24. st. 1. toč. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) kojom je propisano da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu, te na institutu subrogacije iz čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) prema kojem isplatom ("

naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

8. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi iznos od 6.823,31 kn sa zateznom kamatom i odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud navodi kako nije sporno da se 25. lipnja 2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj je na vozilu marke ... reg. oz. ... kojim je upravljao osiguranik tužitelja H. B. nastala šteta, koju je namirio tužitelj, ali da je sporno je tko je upravljao motornim vozilom marke ... reg. oznake ... kojim je skrivljena prometna nezgoda. Iako sud prvog stupnja navodi kako nije vezan pravomoćnom oslobađajućom presudom donesenom u prekršajnom postupku, predmetnu spornu činjenicu utvrđuje upravo na temelju oslobađajuće presude Prekršajnog suda u Rijeci poslovni broj Pp P- 1781/2019 od 7. srpnja 2020. kojom je okrivljenik D. H., ovdje tuženik, oslobođen od optužbe za prekršaj iz čl. 51. st. 5. u vezi s čl. 293. st. 1. čl. 176. st. 5., čl. 196. st. 5. i čl. 181. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13. i 158/13.) zbog nedostataka dokaza po načelu "in dubio pro reo", odnosno iz razloga što nije nedvojbeno utvrđeno da je on upravljao motornim vozilom. Pored navedenog, sud nalazi da tužitelj nije dokazao da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku i da je upravo on upravljao motornim vozilom koje je prouzrokovalo štetu, a koja činjenica je nepoznata i saslušanom svjedoku s time da se provođenjem odbijenih dokaza (prometnog vještačenja na okolnost dinamike prometne nezgode kao i visine štete) ta činjenica ne može utvrditi. Stoga zaključuje da tuženik nije odgovoran za štetu i da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj žalbeni sud utvrdio je da je ista opterećena apsolutno bitnom povredom parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj osnovano ukazuje u svojoj žalbi. Tom je odredbom predviđeno da bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10. Po ocjeni ovog suda, zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije pasivno legitimiran odnosno odgovoran za štetu jer u postupku nije dokazano da je upravo on upravljao motornim vozilom reg. oznake ... kojim je skrivljena prometna nezgoda, koji zaključak sud temelji na pravomoćnoj presudi donesenoj u prekršajnom postupku kojom je tuženik oslobođen od optužbe za prekršaj iz razloga što u tom postupku nije nedvojbeno utvrđeno da je on upravljao motornim vozilom, ne može se, barem za sada, prihvatiti.

11. Naime, činjenica što je tuženik u prekršajnom postupku oslobođen optužbe da je uzrokovao prometnu nesreću nije bez značaja, međutim, zbog te činjenice sud prvog stupnja nije oslobođen provođenja dokaznog postupka i ocjene dokaza predloženih u parnici, pri čemu posebno treba naglasiti kako je građansko-pravna odgovornost šira od kaznene ili prekršajne odgovornosti, te iako je tuženik u prekršajnom postupku oslobođen od optužbe za prekršaj, sud u parničnom postupku nije vezan odlukom donesenom u prekršajnom postupku.

12. Osnovano po ocjeni ovog suda žalitelj ukazuje kako je u pobijanoj odluci izostala analiza ostalih dokaza predloženih tijekom prvostupanjskog postupka, posebice priložene potvrde MUP-a, PU Primorsko-goranske, PP Delnice od 29. lipnja 2018., iz koje slijedi da je D. H., ovdje tuženik, u prometnoj nesreći koja se dogodila 25. lipnja 2018. sudjelovao kao vozač osobnog vozila reg. oznake ... u vlasništvu D. J..

13. Predmetna potvrda MUP-a, PU Primorsko-goranske, PP Delnice predstavlja javnu ispravu te se na nju odnose zakonske presumpcije o dokaznoj snazi javnih isprava, u smislu odredbe 230. st. 1. i 2. ZPP, što znači da ta potvrda sadrži presumpciju istinitosti o činjenicama koje su u njoj navedene. Radi se o oborivoj presumpciji te je dopušteno dokazivati da su u predmetnoj potvrdi neistinito utvrđene činjenice ili da je nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 3. ZPP), pri čemu je teret dokazivanja na onome koji poriče autentičnost isprave odnosno koji poriče njenu istinitost. Međutim, u konkretnom slučaju tuženik ne samo da nije osporio valjanost isprave niti istinitost činjenica koje su u njoj navedene, već niti nije dao odgovor na tužbu te nije pristupio na zakazana ročišta.

14. Stoga, u situaciji kada je tužitelj priložio potvrdu MUP-a, PU Primorsko- goranske, PP Delnice iz koje slijedi da je tuženik u prometnoj nesreći upravljao osobnim vozilom kojim je nanesena šteta na vozilu osiguranika tužitelja, prvostupanjski je sud, bez obzira na postojanje pravomoćne presude suda u prekršajnom postupku, taj dokaz trebao povezati s drugim dokazima, polazeći pritom od iznimne dokazne snage javne isprave, a što je nedvojbeno propustio učiniti.

15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

16. U nastavku postupka prvostupanjski će sud voditi računa o gore navedenom i otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će, nakon što utvrdi sve odlučne okolnosti, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i u odluci dati jasne razloge o odlučnim činjenicama.

17. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka koja ovisi o konačnom ishodu spora, pa će novom odlukom o glavnoj stvari, prvostupanjski sud ponovno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zadar, 8. ožujka 2023.

Sudac

Igor Delin, v.r.