Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-71/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić Margan sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. J., OIB: …, iz S. B., zastupana po punomoćnici R. K.-K., odvjetnici u S. B., protiv tuženika M. J., OIB: …, iz Z., zastupan po punomoćniku I. Ž., odvjetniku u S. B., radi razvoda braka i uzdržavanja, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj 15 P Ob-313/2022-6 od 2. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 15 P Ob-313/2022-6 od 2. studenog 2022. u točkama I, II i IV izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 15 P Ob-313/2022-6 od 2. studenog 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, je razveden brak stranaka sklopljen 28. listopada 1977. u T., koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Z. pod rednim brojem …. za …. U točki II izreke je naloženo tuženiku M. J. plaćati za uzdržavanje tužiteljice K. J. iznos od 1.500,00 kn /199,08 eura mjesečno, najkasnije do svakog 15.-og u mjesecu za tekući mjesec počev od 28. rujna 2022. pa dok za to budu postojali zakonski razlozi, u točki III izreke je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu, za iznos od 500,00 kn mjesečno, a u točki IV izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Rješenjem suda prvog stupnja je odbijen prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere kojom bi se tuženiku naložilo plaćati na ime uzdržavanja tužiteljice iznos od 2.000,00 kn mjesečno do 15.-og u mjesecu za tekući mjesec.

3. Protiv presude je žalbu podnio tuženik, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 , 80/22 i 114/22; dalje ZPP), a koji propis se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe članka 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19 i 47/20; dalje ObZ), dok tužiteljica pobija rješenje o privremenoj mjeri iz istih žalbenih razloga kao i tuženik.

4. Tužiteljica u žalbi navodi da je teško bolesna, da nema nikakvih primanja te nema od čega živjeti, što je i bio razlog za podnošenje prijedloga za određivanje privremene mjere i smatra da su ispunjeni uvjeti za prihvaćanje prijedloga.

5. Predlaže stoga ukinuti pobijano rješenje i odrediti privremenu mjeru.

6. Tuženik u žalbi protiv presude prije svega ističe da je glede određivanja doprinosa za uzdržavanje tužiteljice pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pri čemu ukazuje da sud prvog stupnja nije utvrdio koliko djece imaju stranke, koji iznos i u kolikom omjeru su dužna snositi djeca stranaka kako bi se osigurale ukupne potrebe za uzdržavanje tužiteljice, te s tim u svezi da je propustio utvrditi njihove materijalne prilike i druge okolnosti za donošenje odluke. Nadalje tvrdi da je pogrešno stajalište suda da sebe ne bi izložio oskudici s primanjima od 3.900,00 kn mjesečno, s obzirom na mogućnost dodatnog ostvarivanja prihoda. Naglašava da je u svom iskazu naveo da od voćnjaka već više od pet godina nema prihoda, da je točno da se bavi poljoprivredom te da ima mehanizaciju, ali da treba imati u vidu činjenicu da je ta mehanizacija zastarjela te ne može biti predmetom najma, kako to zaključuje sud prvog stupnja. Osim toga, da nisu cijenjene okolnosti da je i nakon podnošenja tužbe za razvod braka plaćao i plaća sve troškove, da ulaže u poljoprivrednu proizvodnju te da ima rashode koji se ne mogu podmiriti iz iznosa od 3.900,00 kn. Glede odluke o razvodu braka stranaka, smatra da nisu postojali razlozi propisani člankom 51. točka 2. ObZ-a, za donošenje takve odluke, jer da nije utvrđeno da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni.

7. Predlaže stoga pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, ili presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

5. Žalba nisu osnovane.

6. U donošenju pobijane presude i rješenja nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pravilno je primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je odlučeno o razvodu braka stranaka i obvezi plaćanja uzdržavanja tužiteljice od strane tuženika u dosuđenom iznosu.

7. Naime, sud prvog stupnja je na temelju provedenih dokaza izveo pravilan zaključak da su u nazočnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke propisane odredbom članka 51. stavak 1. točka 2. ObZ-a za razvod braka, budući da je utvrđeno da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni. Takav zaključak ne proizlazi samo iz iskaza tužiteljice, već u konačnici i iz iskaza tuženika koji je naveo da stranke ne razgovaraju te da su njihovi odnosi narušeni unatrag godinu ili godinu i pol dana. Kao razlog protivljenja razvodu braka, tuženik je naveo da želi riješiti svoje imovno stanje, jer da je dobio materijal za izgradnju kuće od države pa da nekretninu još nije ovlašten prodati. Dakle, razlozi protivljenju tuženika u osnovi nisu oni koji bi bili relevantni za odluku suda pa u situaciji kada ni tuženik ne spori da su odnosi stranaka do te mjere poremećeni da je morala intervenirati policija te da je protiv tuženika vođen prekršajni postupak, treba zaključiti da su evidentno odnosi stranaka do te mjere poremećeni da nema mogućnosti uspostave skladnih bračnih odnosa.

8. Glede odluke o plaćanju doprinosa za uzdržavanje, u osnovi su relevantne činjenice između stranaka nesporne, pa tako činjenica da tužiteljica ne ostvaruje prihod ni po kojoj osnovi, da tuženik prima mirovinu u mjesečno iznosu od 5.400,00 kn, da su stranke živjele u obiteljskoj kući u Z. iz koje je tužiteljica iselila krajem 2022. i preselila kod kćeri, kao i okolnost da tužiteljica nije sposobna za rad, da je u dobi od 65 godina te da boluje od brojnih bolesti, između ostalog je 2011. doživjela srčani infarkt te su joj ugrađena dva stenta, a pored toga ima kronični artritis zbog čega se otežano kreće, zatim ima tegobe zbog nepravilnog rada štitnjače, zbog kojih bolesti uzima veliki broj lijekova. Također je utvrđeno da stranke imaju troje zajedničke odrasle djece, da je tuženik nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva te se između ostalog bavi uzgojem voćaka, da su stranke u braku bile 45 godina te da je za vrijeme trajanja braka tuženik osam godina radio u N., dok je tužiteljica brinula o djeci i pomagala u vođenju obiteljskog gospodarstva.

9. Prema stajalištu suda prvog stupnja, ukupne potrebe za uzdržavanje tužiteljice iznose oko 2.000,00 kn mjesečno pa s obzirom na sve iznesene okolnosti, ocjenjuje da bi tuženik trebao sudjelovati u uzdržavanju tužiteljice iznosom od 1.500,00 kn mjesečno, dok će ostatak do ukupno utvrđenih potreba za uzdržavanje osigurati djeca stranaka prema svojim mogućnostima. Pritom ocjenjuje da tuženik plaćanjem uzdržavanja tužiteljice neće biti doveden u oskudicu, s obzirom na preostala sredstva od mirovine i činjenicu mogućnosti ostvarivanja dodatnih prihoda kroz obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.

10. Glede prijedloga tužiteljice za određivanje privremene mjere, sud prvog stupnja ocjenjuje da prijedlog u cijelosti konzumira postavljeni tužbeni zahtjev o kojemu je odlučeno presudom pa smatra da nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanje prijedloga. Odluka o troškovima postupka je donesena primjenom odredbe članka 366. stavak 1. ObZ-a, s obzirom na činjenicu da je tužiteljici odobreno korištenje besplatne pravne pomoći u osobi odvjetnika, pa stoga ni tuženika ne tereti obveza plaćanja odvjetnika tužiteljice.

11. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ukupne potrebe za uzdržavanje tužiteljice te s tim u svezi visinu doprinosa tuženika za uzdržavanje tužiteljice. Tuženik ne spori zaključak suda o ukupnim potrebama za uzdržavanjem tužiteljice, već smatra da bi u tim troškovima trebala sudjelovati i djeca stranaka. Međutim, Obiteljskim zakonom je propisan redoslijed osoba sa pravom na uzdržavanje pa je tako u članku 283. stavak 2. tog Zakona propisano da bračni i izvanbračni drugovi najprije ostvaruju uzdržavanje međusobno, a potom od srodnika. To znači da je tuženik prije svih ostalih, pa tako i prije djece stranaka u obvezi uzdržavati tužiteljicu, a tek ako on ne bi bio u mogućnosti u potpunosti ispuniti svoju obvezu, tada bi tužiteljica razliku mogla ostvarivati od osoba koje su je prema tom Zakonu dužne uzdržavati, dakle od djece stranaka, kako je to propisano odredbom članka 284. ObZ-a.

12. Stoga nije u pravu tuženik kada smatra da bi iznos uzdržavanja trebalo odrediti imajući u vidu sve osobe koje su dužne uzdržavati tužiteljicu, pa je sud prvog stupnja i u tom dijelu pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio da je tuženik u mogućnosti, bez opasnosti po vlastito uzdržavanje, sudjelovati u pokriću troškova za uzdržavanje tužiteljice u pretežitom dijelu, dok će djeca stranaka očigledno morati podmiriti dio troškova koji ne terete tuženika.

13. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u točkama I, II i IV izreke potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je presuda u točki III izreke kao nepobijana ostala neizmijenjena.

14. Glede odluke o privremenoj mjeri, treba reći da se prema odredbi članka 538. ObZ-a privremena mjera radi uzdržavanja može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje obaveze uzdržavanja te da bez donošenja te mjere postoji opasnost za njegove osobne ili druge važne interese, ili opasnost da će bez te mjere osiguranja protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja (stavak 1.).

15. To znači da je sud u nazočnom slučaju bio dužan ocijeniti postoje li uvjeti za određivanje privremene mjere radi uzdržavanja tužiteljice, što je očigledno propustio učiniti, pogrešno smatrajući da prijedlog u cijelosti konzumira postavljeni tužbeni zahtjev. Međutim, donošenjem odluke ovog suda, presuda kojom je tuženik obvezan plaćati doprinos za uzdržavanje je postala pravomoćna pa će tužiteljica imati ovršnu ispravu na temelju koje će moći zatražiti ovrhu, ukoliko to bude potrebno, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za izmjenu odluke suda o privremenoj mjeri.

16. Utoliko je valjalo žalbu tužiteljice odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Rijeci 8. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Helena Vlahov Kozomara, v.r.