REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 44 Pž-1990/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 95093210687, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika REGALIS d.o.o., OIB 61731505521, Split, Ruđera Boškovića 10, kojeg zastupa punomoćnik Vjekoslav Boban, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-404/2021-7 od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljičina žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-404/2021-7 od 31. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 63.599,58 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 29. siječnja 2020. do isplate te je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn. Sud ocjenjuje neosnovanim tužbeni zahtjev kojeg tužiteljica postavlja s činjeničnom tvrdnjom da je suvlasnik u dijelu od 3/15 poslovnog prostora i prizemnice nekretnine ukupne površine 151,48 m2 označene kao kč.br. 3481 i 3482 k.o. Split, a koji prostor na temelju ugovora o zakupu s društvom Ganga d.o.o. koristi tuženik, pa da stoga tuženik koristi tuđu stvar i ima tužiteljici platiti koristi od uporabe tuđe stvari kao nepošteni posjednik i to za razdoblje od kolovoza do prosinca 2018. u visini zakupnine koju je platio društvu Ganga d.o.o. Naime, sud obrazlaže da se imaju primijeniti odredbe članaka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 81/15-pročišćeni tekst i 94/17; u daljnjem tekstu: ZV) te da prema odredbi članka 164. stavka 1. pošteni posjednik tuđe stvari koji je nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi ali nije dužan dati naknadu za to što je stvar upotrebljavao i od nje imao koristi. Kada je moguće vraćanje naknada koristi se prosuđuje prema odredbi članaka 164. i 165. ali samo u slučaju kada se tužiteljica uz platež koristi i tužbenim zahtjevom kojim traži predaju u posjed nekretnine. Kako je utvrđeno tijekom postupka da je tužiteljica zahtijevala isplatu zakupnine od tuženika tek od siječnja 2020., što je tuženik prihvatio, a tužiteljica nesporno nije zatražila predaju nekretnine u posjed niti od društva Ganga d.o.o., proizlazi da za utuženo razdoblje tužiteljica nije zatražila predaju posjeda predmetnog poslovnog prostora niti od zakupoprimca niti od zakupodavca, dok se poštenje posjeda presumira, slijedom čega sud zaključuje da je tuženik bio pošteni posjednik i nije u obvezi platiti naknadu za korištenje tuđe stvari. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP).
2. Tužiteljica je protiv presude podnijela žalbu zbog bitne povrede postupka i pogrešne primjene materijalnog prava ističući da je presuda nejasna i nerazumljiva jer izostaje zaključak radi čega sud smatra da tužiteljica nije stavila zahtjev za predaju stvari, s obzirom na to da je u zahtjevu za mirno rješenje spora u predloženoj nagodbi tužiteljica unijela klauzulu neposredne ovrhe radi ispražnjenja i predaje predmetne nekretnine. Sud pogrešno primjenjuje materijalno pravo kada smatra da se naknada koristi za korištenje tuđe stvari može zahtijevati samo uz predaju u posjed odnosno suposjed, a također i kada utvrđuje da je tuženik pošteni posjednik jer je nesporno da je tužiteljica upisana kao suvlasnik predmetnog poslovnog prostora koja okolnost tuženiku nije mogla ostati nepoznata, jer se radi o upisu u javnoj knjizi. Predlaže žalbu uvažiti i presudu preinačiti, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Tuženik je odgovorio na žalbu s prijedlogom žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a. Presudu je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo potvrditi.
6. Presuda nije zahvaćena bitnom povredom postupka na koju ukazuje žalitelj, a niti onima na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice koje se odnose na tužiteljevo suvlasništvo predmetnog prostora kojeg nesporno tuženik posjeduje na temelju ugovora o zakupu s trećom osobom te je pravilno utvrdio da je tuženik zakupninu na temelju sklopljenog ugovora o zakupu plaćao do siječnja 2020. godine za cijeli prostor zakupodavcu, trećoj osobi, društvu Ganga d.o.o., a nije platio tužitelju kao suvlasniku razmjerni dio zakupnine.
7. Žaliteljica pogrešno u žalbi ističe da je iz zahtjeva za mirno rješenje spora vidljivo da je zatražila predaju u posjed predmetne nekretnine, jer to ne proizlazi iz zahtjeva na listu 21. spisa, međutim isto nije niti odlučno.
8. Prvostupanjski sud pravilno polazi od odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada tužbeni zahtjev ocjenjuje po tome je li tuženik bio pošteni ili nepošteni posjednik koji koristi tuđu stvar. Pri tome valja reći da sud pogrešno smatra da je zahtjev za naknadu koristi od uporabe tuđe stvari nepoštenom posjedniku moguće postaviti samo uz izričit zahtjev za predaju u posjed nekretnine, jer suprotno proizlazi i iz pravnog shvaćanja zauzetog na drugoj Sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021. prema kojem pravnom shvaćanju je u ovakvoj vrsti parnice potrebno prije svega utvrditi pravni položaj posjednika, a pri tome nije nužno da se tužbenim vlasničkim zahtjevom istodobno traži i predaja stvari u posjed ili suposjed ako je suvlasnik ili vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari, te da pošteni posjednik u svakom slučaju postane nepošten kada je primio tužbu za predaju u posjed ili suposjed ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe, ako ga je tužiteljica na odgovarajući način pozvala na predaju stvari.
9. Iz sadržaja rezultata izvedenog dokaznog postupka proizlazi pravilnim utvrđenjem prvostupanjskog suda da se tužiteljica prije siječnja 2020. nije obratila tuženiku za predaju u posjed niti je na drugi način manifestirala svoja vlasnička ovlaštenja. Međutim, osnovano tužiteljica navodi da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zakupu, što je prema sadržaju toga Ugovora koji prileži spisu 12. svibnja 2018., tužiteljica već upisana u zemljišnim knjigama kao suvlasnik u 3/15 predmetne nekretnine, odnosno da je tužiteljica upisana u zemljišnim knjigama od 14. srpnja 2017. Kako se radi o javnoj knjizi, dakle podaci iz te knjige su tuženiku mogli biti poznati u trenutku sklapanja ugovora o zakupu s trećom osobom, ne može se govoriti o tuženikovu poštenom posjedu suvlasničkog dijela nekretnine koja je već u vrijeme sklapanja ugovora o zakupu upisana kao suvlasništvo tužiteljice.
10. Međutim, za primjenu odredbe članka 165. stavka 1. ZV-a kojim je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora uz predaju stvari vlasniku ili osobi koju taj odredi vlasniku naknaditi između ostalog i koristi koje je imao za vrijeme svoga posjedovanja, potrebno je utvrditi da je tuženik od upotrebe tuđe stvari imao koristi. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tuženik zakupninu za poslovni prostor plaćao zakupodavcu s kojim je sklopio ugovor dakle, tuženik je plaćajući zakupninu za cijeli prostor svom ugovornom partneru, zakupodavcu, društvu Ganga d.o.o. za korištenje zakupljenog prostora platio zakupninu, i u tom smislu nije stekao korist koju bi trebao vratiti tužitelju, već je tu korist, prema podacima u spisu u dijelu koju mu ne pripada s obzirom na omjer suvlasništva, steklo društvu Ganga d.o.o. zakupodavac. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi i pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da je i tužiteljica putem društva Državne nekretnine d.o.o. evidentirala otvorene stavke na ime naknade za zakupljeni poslovni prostor za razdoblje od 3. svibnja 2018. do 31. prosinca 2019. upravo u utuženom iznosu prema društvu Ganga d.o.o., pa iz toga valja zaključiti da je eventualnu korist od uporabe tuđe stvari steklo to društvo a ne tuženik slijedom čega je pravilnom primjenom odredbe članka 165. stavka 1. ZV-a također tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
11. Stoga je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 8. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Dubravka Matas
