REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-13329/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.M., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika M.M., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 17. studenog 2021., poslovni broj: 25. Pp P-8517/2020-3, na sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M.M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik M.M. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 (trideset eura[1] ) / 226,04 (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, okrivljenik M.M. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 2.100,00 kuna.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

3. Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni.

4. U žalbi okrivljenik navodi da se njegova izjava da se osjeća odgovornim i da priznaje prekršaj pogrešno protumačilo kao priznanje krivnje. Navodi da nije točan podatak da je prekoračio brzinu za 40,7 km/h u naseljenom području te se pri tom poziva na Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cesti („Narodne novine“, broj: 92/2019). Dodaje da nije ugrozio nikog u prometu, da je uzdržavan od strane jednog roditelja, nezaposlen, bez ikakvih vlastitih prihoda i bez ikakve imovine. Smatra da je izrečena kazna velika i samim time nesvrsishodna te da je voljan novčanu kaznu zamijeniti radom za opće dobro.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Suprotno navodima žalbe ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud provedenim dokaznim postupkom pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i na iste pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Okrivljenik je na zapisniku od 16. studenog 2021. izričito priznao prekršaj koji mu se stavlja na teret, koji zapisnik je uredno potpisao bez ikakvih primjedbi.

10. Nadalje, izrečenu kaznu, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona ovaj sud smatra primjerenom, pri čemu je sud prilikom izricanja kazne maksimalno vrednovao i uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani žalitelja, te s obzirom na nedokumentirane navode žalitelja nije bilo osnove za daljnje ublažavanje kazne.

11. S obzirom na ovako izrečenu kaznu ovaj sud smatra da će se i tako ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja propisana člankom 32. Prekršajnog zakona.

12. U odnosu na žalbeni prijedlog da se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro na slobodi, treba navesti da je rad za opće dobro na slobodi institut, koji je, uz zakonom propisane uvjete, moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka.

13. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura / 224,04 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka.

14. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. ožujka 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.