1

Poslovni broj: 15 Gž R-177/2023-2

                            Poslovni broj: 15 Gž R-177/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice A. P. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik A. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. b. c. S. m., Z., OIB: …, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6018/2018-48 od 17. ožujka 2023., 25. siječnja 2024.

r i j e š i o j e

Uvaženjem žalbe tužiteljice A. P. preinačuje se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6018/2018-48 od 17. ožujka 2023. i rješava:

Nalaže se tuženiku K. b. c. S. m. da tužiteljici A. P. naknadi parnični trošak u iznosu od 92,91 eur (slovima: devedesetdvaeur i devedesetjedancent)/700,00 kn (slovima: sedamstotinakuna)[1], u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 700,00 kn/92,91 eur.

2. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica.

3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) nalazi u tome što rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je nerazumljiva, proturječi razlozima rješenja odnosno rješenje nema razloga, a razlozi u obrazloženju su proturječni navodima tužiteljičinog zahtjeva za dosudu troška. Navodi da je rješenje kojim se tužiteljici u roku od 15 dana nalaže izvršiti uplatu razlike predujma za vještačenje sud donio nakon objave presude u rubriciranom predmetu, pa prema tome, tužiteljica nije mogla ranije postaviti zahtjev za dosudu razlike predujma na ime provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 700,00 kn. Navedeno rješenje kojim se nalaže uplata razlike predujma doneseno je nakon dvije godine od donošenja presude odnosno zaključenja glavne rasprave, pa tužiteljica nije ni mogla ranije postaviti zahtjev za dosudu razlike predujma na ime provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 700,00 kn. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, nije logično da tužiteljica snosi troškove financijskog vještačenja koje je omaškom suda nisu naložene tužiteljici u fazi raspravljanja nego nakon dvije godine od donošenja presude.

4. Predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se naloži tuženiku da tužiteljici naknadi razliku uplaćenog predujma u iznosu od 700,00 kn.

5. Žalba je osnovana.

6. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi s čl. 381. ZPP-a jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu ni nejasni i proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je rješenje moguće ispitati.

7. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4. 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

8. U ovom stadiju postupka sporno pitanje je pravovremenosti podnošenja zahtjeva tužiteljice za naknadu troška – razlike predujma za provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 700,00 kn.

9. Sud prvog stupnja odbacio je zahtjev tužiteljice, temeljeći ocjenu neosnovanosti ovog zahtjeva na utvrđenju da je tužiteljica presudu zaprimila 17. siječnja 2020., pa je prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o trošku od 8. travnja 2022. nepravovremen. Osim toga, sud prvog stupnja otklonio zahtjev tužiteljice i pozivom na odredbu čl. 164. st. 3. ZPP-a kojom je propisano da je stranka dužna zahtjev za naknadu troška staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanja o troškovima, pa kako je glavna rasprava zaključena 9. prosinca 2019., zahtjev za naknadu troška smatra nepravovremenim.

10. Osnovano tužiteljica u žalbi ukazuje na nepravilnost ovakvog pravnog shvaćanja.

11. Naime, sud prvog stupnja je rješenjem poslovni broj Pr-6018/2018-44 od 29. ožujka 2022. pozvao tužiteljicu u roku od 15 dana na uplatu razlike predujma za izvršeno financijsko vještačenje u predmetu Pr-6018/2018 u iznosu od 700,00 kn, budući da račun vještaka iznosi 2.200,00 kn, a koje rješenje je uručeno punomoćniku tužiteljice dana 29. ožujka 2022. Tužiteljica je uz podnesku od 11. travnja 2022. dostavila dokaz o uplati iznosa od 700,00 kn te ujedno zatražila naknadu tog troška. U takvim okolnostima ne može se uzeti da je tužiteljica bila dužna zahtjev za naknadu tog troška postaviti do zaključenja glavne rasprave odnosno u roku od 15 dana od dana donošenja prvostupanjske presude, jer parnični sud o njezinom zahtjevu za naknadu troška u iznosu od 700,00 kn mogao odlučiti tek nakon što je takav trošak nastao tužiteljici.

12. Budući da je tužiteljica rješenje kojim je pozvana na uplatu razlike predujma za provedeno financijsko vještačenje primila dana 29. ožujka 2022. i zahtjev za naknadu troška podnijela 11. travnja 2022., dakle, u roku od 15 dana od dana saznanja, to je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjevu valjalo udovoljiti.

13. Stoga je uvaženjem žalbe tužiteljice rješenje suda prvog stupnja preinačeno, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

U Rijeci 25. siječnja 2024.

                      Sutkinja

                       Helena Vlahov Kozomara, v.r.