Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Broj: 16 P-678/2020-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. L. (ranije K.) iz K., M.Š., OIB…, zastupane po punomoćniku N. M.odvjetniku u K., protiv tuženika Ž. K. iz K., D., OIB …, zastupanog po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u K., radi isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 15. veljače 2023. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, tuženika i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 8. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Ž. K. iz K., D., OIB: …, da tužiteljici A. L. iz K., M. Š. , OIB: …, isplati novčani iznos od 501,69 eura / 3.780,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 8. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za novčani iznos od 501,69 eura / 3.780,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.02.2015. godine po stopi od 12 % godišnje do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, te od 01.01.2016. godine do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05%, a od 01.07.2016. godine pa do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88%, a od 01.01.2017. godine pa do 30. lipanj 2017. godine po stopi od 7,68%, te od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41%, a od 01. siječnja 2018. godine pa do isplate po stopi od 7,09%, a u slučaju promjene po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućom polugodištu za pet postotna poena i za zateznu kamatu na iznos od 501,69 eura / 3.780,00 kuna[2] za tijek kamata iznad dosuđenih tj. za razdoblje od 18.2.2015. do 7.3.2023., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Ž. K. iz K., D., OIB … naknaditi tužiteljici A.L. iz K., M. Š., OIB …, na ime parničnih troškova iznos od 978,04 eura / 7.369,04 kuna[2] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 8. ožujka 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 17. veljače 2015. oko 21,00 sat, u B., B.P. pokraj rijeke K., tuženik uporabom čekića oštetio cijelo osobno vozilo marke F. P., vlasništvo A. K., a čime je za imenovanu nastala ukupna šteta u iznosu 15.058,41 kunu. Pozvan na platež dugovanja tuženik isto odbija platiti pa tužiteljica predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev u iznosu 15.058,41 kunu sa zateznim kamatama.

1.1. Tužiteljica je nakon provedenog prometnog vještačenja specificirali konačni tužbeni zahtjev u podnesku od 23. siječnja 2023. u iznosu od 7.560,00 kuna sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da tužiteljica niti jednom relevantnom ispravom nije dokazala da bi kritičnog dana 17. veljače 2015. ona bila vlasnica predmetnog vozila. Tuženik ističe da se visina štete na vozilu mogla valjano utvrditi jedino pregledom konkretnog vozila, a potom procjene štete, sve po ovlaštenom osiguravajućem društvu ili po ovlaštenom sudskom vještaku za procjenu motornih vozila. Tuženik navodi da je protiv tuženika kao okrivljenika u tijeku kazneni postupak pri Općinskom sudu u K. pod posl.br. K-…, radi kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, a u vezi iste štete, pa tuženik smatra da je pitanje njegove kaznene odgovornosti u tome kaznenom predmetu prethodno pitanje za odlučivanje u ovom parničnom postupku, radi čega se tuženik poziva na propis iz članka 213. stavak 1. u vezi članka 12. Zakona o parničnom postupku, te predlaže da sud odredi prekid ovog parničnog postupka sve do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka poslovni broj K-…

3. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi uvidom i čitanjem ponude A. (list 4-5 spisa), Presude Županijskog suda u Zagrebu Kž-… (list 26-28 spisa), podataka PP Duga Resa (list 36-37, 40 spisa), Nalaza i mišljenja prometnog vještaka Z. T., dipl.ing.strojarstva (list 61-70 spisa) te je izvršen uvid u priloženi kazneni spis K-….

Saslušan je prometni vještak Z. To., dipl.ing. strojarstva te tužiteljica i tuženik, kao stranke (list 97-101 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Provedene dokaze sud je cijenio u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje u tekstu: Zakona o parničnom postupku) .

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete na vozilu F. P. nastale iz štetnog događaja koji se dogodio 17. veljače 2015., a u vezi kojeg je protiv tuženika i vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Karlovcu pod poslovnim brojem K-…i tuženik je pravomoćnom presudom proglašen krivim za kazneno djelo protiv imovine – oštećenja tuđe stvari.

7. Tijekom postupka sporna je aktivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Na sporne okolnosti sud je saslušao stranke.

9. Tužiteljica A. L.u svom iskazu navodi da je tužbu podnijela iz razloga što joj je auto bio razbijen od strane Ž. K.. Htjela je nadoknadu štete od auta. Ona je odjavila auto i u vrijeme kada je auto odjavljen tada je bila u postupku rastave s bivšim suprugom i nije htjela da vozi taj auto, nije ga htjela registrirati jer je on još uvijek imao pravo voziti taj auto. To je jedan jedini razlog bio zašto je vozilo odjavljeno. Tužiteljica navodi da je taj auto bio bračna stečevina nje i njenog supruga. Taj dan kada je vidjela da je auto razbijen zvala je obrt K. u D. R. i htjela ga je prodati, gospodin je došao po njega i odvezao je auto. Prodala ga je njemu. Prije nego što je auto oštećen, vozio ga je njezin bivši suprug M. G., sakrio je auto, nije se nalazio u dvorištu gdje je živio kod roditelja nego na kupalištu. Točno je da je M. G. zadnji vozio vozilo prije štete.

Na upit punomoćnika tuženika tada, u to doba kada je nastala ta šteta, kakvi su bili odnosi između tužiteljice i njenog supruga, tužiteljica odgovara da se ne sjeća jesu li bili već tada u postupku rastave. Prije štetnog događaja ona je otišla od supruga i živjela je kod svoje majke na adresi T., R.

Navodi da ne zna kada je zadnje vidjela vozilo prije štetnog događaja, auto je stajao ispred njene zgrade i jedno jutro kada se probudila nije ga bilo i ona je znala da ga je uzeo M. G. jer je imao ključ od vozila i nije joj se dalo više s njim "nadmudrivati" tko će prvi od njih dvoje uzeti auto. Tehnički je izišao vozilu i zato je i odjavljen.

10. Tuženik Ž. K. u svom iskazu navodi da on nije imao veze s oštećenjem tog vozila i da to tvrdi već 9 godina i nada se da će to i dokazati, da tužiteljica sama navodi da je njen suprug to vozilo uzeo i sakrio i on nije s oštećenjem tog vozila imao ništa. Nada se da će se u ovom postupku dokazati gdje je to vozilo bilo, tko ga je sakrio i tko ga je mogao oštetiti, tko je znao za njega i kome je cilj od toga jer on od toga nema nikakve koristi.

Tuženik navodi da je suprug tužiteljice dolazio sa svojim djetetom tri godine starim kod tuženika i njegove supruge u kuću dok je njegova supruga radila. On je jednom prilikom trebao jedan dio za auto i to mu je obećao M. G. da će mu nabaviti, međutim, to nije ispunio i tuženik je vidio da od toga ništa i odmaknuo se od njega. Kasnije je čuo od drugih ljudi da ih je prevario, da ima preko 50 kaznenih prijava na sebi ali tuženika se to ne tiče. On nije na nijedan način oštetio predmetno vozilo, a to što su oni materijalisti i trebaju novaca neka se snalaze na drugi način, a ne preko njega. On to neće platiti posebno ne po toj cijeni. Tuženik iskazuje da je predmetno vozilo vidio dva puta i to kada je M. G. s djetetom s vozilom dolazio kod njega, a u kakvom stanju je to vozilo bilo, tuženik to ne može reći.

Tuženik odgovara da se on i A. nikad nisu svađali, nikada ona nije dolazila kod njega kući, a dolazio je samo M. sa djetetom, čak ju je zamolio da porazgovara sa M. da riješe oko nabave onih dijelova o kojima je iskazivao, a ona mu je na to odgovorila da njenom suprugu ništa nije sveto pa čak ni vlastito dijete.

11. Vezano uz prigovor aktivne legitimacije tužiteljica je u svom iskazu navela da je predmetno vozilo F. P. bračna stečevina nje i njenog supruga M. G., da je suprug zadnji vozio vozilo prije štete i da je imao ključ od vozila iz čega sud zaključuje da je predmetno vozilo bračna stečevina tužiteljice i M. G. tim više što tužiteljica nije niti predlagala niti dokazivala da bi vozilo bilo njena vlastita imovina, stoga sud smatra da tužiteljica može potraživati samo ½, kao svoj dio iz bračne stečevine, štete koju potražuje u ovom predmetu.

12. Uvidom u pravomoćnu Presudu Općinskog suda u Karlovcu broj K-…od 18. rujna 2020. utvrđeno je da je tuženik kao okrivljenik proglašen krivim što je 17. veljače 2015. oko 21,00 sati u B., B., pokraj rijeke K., uporabom čekića na osobnom vozilu F. P. bez registarskih oznaka, vlasništvo A. K., razbio prednje i zadnje desno svjetlo, zadnje lijevo svjetlo, stakla na prednjim i zadnjim lijevim vratima, ogrebao lak na poklopcu motora u površini 90x35 cm, udarcima nanio 11 oštećenja na prednjem vjetrobranskom staklu, izgrebao prednja i zadnja desna vrata, krov vozila, potrgao bravu prednjih desnih vrata, iščupao auto radio, potrgao lijevi retrovizor i probio zadnji desni pneumatik, na koji način je oštetio navedeno vozilo, dakle, oštetio tuđu stvar, čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235.stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), pa se na temelju članka 235. stavka 1. KZ/11 optuženi Ž. K. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci te mu se na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Presuda je postala pravomoćna 14. prosinca 2020.

13. Članak 12. stavak 3. Zakona o parničnom postupku propisuje da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

14. Naime, odredbom članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima) je propisano tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

15. Prema članku 1046. Zakona o obveznim odnosima, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

16. Imovinska šteta se prema članku 1085. Zakona o obveznim odnosima, popravlja:

1) Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

2) Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

3) Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

4) Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

17. Sukladno prethodno utvrđenom činjeničnom stanju, tuženik Ž. K. odgovoran je za nastalu štetu temeljem odredbe članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, a kako se radi o imovinskoj šteti koja se ne može popraviti uspostavom prijašnjeg stanja, isti je u obvezi isplatiti novčani iznos i to onaj koji je u konačnici utvrđen nalazom prometnog vještaka.

18. Iz Nalaza prometnog vještaka Z. T., dipl.ing.strojarstva (list 61-70 spisa) proizlazi da je vještak nakon analize opisanih oštećenja vozila i priloženih fotografija, a uvažavajući starost i tržišnu vrijednost vozila, utvrdio da popravak poziva nije ekonomski isplativ, odnosno trošak popravka zasigurno prelazi 75% tržišne vrijednosti vozila. Dakle, popravak oštećenog vozila nije ekonomski opravdan i nastalu štetu treba obračunati kao totalnu štetu. Vozilo F. P., je proizvedeno 2001. godine, prvi puta registrirano 27.4.2001., a u trenutku oštećenja dana 17. veljače 2015. vozilo je išlo u 14. godinu starosti. Prema podacima policije u kaznenom spisu proizlazi da je vozilo 4.12.2014. zbog dotrajalosti odjavljeno i na dan oštećenja nije bilo registrirano. Uvidom u katalog novonabavnih cijena Centra za vozila Hrvatske u sustavu JOMOLOGIJA vještak je utvrdio da novonabavna vrijednost odgovarajućeg vozila je dana 17.2.2015. iznosila s PDV-om 73.248,66 kuna. Nakon uvida u stanje tržišnih cijena na domaćem tržištu rabljenih vozila (ponuda rabljenih vozila uz procjenu amortizacije) prema kriteriju općeg lošeg stanja vozila (dotrajalost) i neregistriranosti, po mišljenju vještaka tržišna amortiziranost konkretnog vozila je iznosila za: starosnu amortizaciju za malo osobno vozilo 13 godina i 10 mjeseci – 78,60 %, korekciju za opće stanje – dotrajalost – 5 % i korekciju za neregistriranost 3,5% odnosno ukupno 87,10 %. Uvažavajući navedeno vještak procjenjuje da je tržišna vrijednost neoštećenog vozila konkretnog stanja, a starog na dan oštećenja, iznosila s uključenim PDV-om oko 73.248,66 kuna x (1-0,871) = 9.450,00 kuna. Nakon oštećenja na vozilu su nastala utvrđena znatna oštećenja. Prema priloženim fotografijama vidljiva su velika oštećenja karoserije, prednjih i stražnjih desnih vrata, poklopca motora, svih stakla, prednjih i stražnjih svjetla, krova, stražnje desne gume i drugo. Prema konkretnim oštećenjima, a uzimajući u obzir neoštećene dijelove, te starost vozila, vještak procjenjuje da bi vrijednost ostatka oštećenog vozila iznosila 20%, a što u odnosu na tržišnu vrijednost vozila iznosi oko 9.450,00 kuna x 0,20 = 1.890,00 kuna. Stvarnu štetu na vozilu predstavljala je razlika između tržišne vrijednosti vozila i vrijednosti ostatka oštećenog vozila, što s uključenim PDV-om iznosi oko 9.450,00 kuna – 1.890,00 kuna = 7.560,00 kuna.

Iz mišljenja prometnog vještaka razvidno je da nakon analize opsega oštećenja vozila po priloženim fotografijama i opsegu oštećenja proizlazi da popravak vozila nije ekonomski isplativ te da štetu treba obračunati kao totalnu štetu. Vještak procjenjuje da je tržišna vrijednost neoštećenog vozila konkretnog stanja, a starog na dan oštećenja s uključenim PDV-om iznosila oko 9.450,00 kn dok je vrijednost ostatka oštećenog vozila iznosila 1.890,00 kn, a stvarna šteta na vozilu s uključenim PDV-om je iznosila 7.560,00 kn. Stvarna šteta na vozilu predstavljala je razliku između tržišne vrijednosti vozila i vrijednosti ostataka oštećenog vozila, što s uključenim PDV-om iznosi 7.560,00 kn.

19. Nalaz i mišljenje prometnog vještaka dostavljeno je strankama radi očitovanja.

20. Tužiteljica se u pisanom podnesku od 10. lipnja 2022. očitovala da nema primjedbi na nalaz i mišljenje prometnog vještaka.

21. Tuženik se u podnesku od 7. lipnja 2022. očitovao da smatra da vještak ne može utvrditi stvarnu štetu na predmetnom vozilu, jer je vještaku ostalo nepoznato stvarno stanje vozila prije dana 17. veljače 2015., dakle, vještaku je ostalo nepoznato da li je vozilo imalo kakvih oštećenja prije dana 17. veljače 2015.

22. Na ročištu održanom 15. veljače 2012. saslušan je prometni vještak Z. T., dipl.ing. strojarstva koji u usmenom iskazu ističe da za potrebe vještačenja oštećeno vozilo nije bilo moguće pregledati. S obzirom da tuženik prigovara procjeni tržišne vrijednosti s obzirom na dotrajalost vozila vještak navodi da je dotrajalost vozila navedena samo u potvrdi policije. Na temelju takve potvrde, a bez dodatnih podataka nije moguće točno definirati dotrajalost vozila. Vozilo je odjavljeno 4.12.2014. godine, a oštećeno je 17.2.2015., odnosno nakon 2,5 mjeseca iza odjave. Kako za utvrđivanje dotrajalosti u spisu nema podataka vještak navodi da je kod svoje procjene procijenio smanjenje novonabavne vrijednosti vozila od 5% i dodatno zbog neregistriranosti smanjenje od 3,5%. Dakle, s obzirom na konkretno stanje vozila, a samo prema podacima u spisu vještak je kod procjene tržišne vrijednosti vozila umanjio novonabavnu vrijednost za ukupno 8,5%. Navedeno je po mišljenju vještaka korektno izračunato, a s obzirom na stanje spisa i raspoložive podatke. Bez točnih podataka o nedostacima i načinu dotrajalosti nije moguće točno izraziti o nekom postotku za dotrajalost vozila. Naime, dotrajalost može biti na oštećenju vitalnih sklopova vozila odnosno motoru, mjenjaču i dijelovima karoserije, a za što prema podacima u ovom spisu nema podataka. Navedena dotrajalost proizlazi iz potvrde policije, a na što se to moglo odnositi nema podataka, a policija nije ni stručna osoba koja bi mogla pružiti relevantne podatke. U slučaju da su bili raspoloživi podaci na temelju kojih je utvrđena dotrajalost vozila, tada bi se moglo preciznije utvrditi i pad vrijednosti vozila na račun dotrajalosti.

S obzirom da nije bilo drugih podataka vještak navodi da je procijenio, a što je i morao, određeni postotak pada vrijednosti zbog dotrajalosti. S obzirom na korekciju procjene na račun općeg stanja koja se kreće do maksimalno 10% vještak je procijenio srednju vrijednost od 5%.

23. Nalaz i mišljenje te usmenu dopunu stalnog sudskog vještaka prometne struke Z. T., dipl.ing.strojarstva sud ocjenjuje nepristranim, stručnim i objektivnim i da je vještak u potpunosti odgovorio na zadatak suda i sve primjedbe i prigovore tuženika, pa ga zato u cijelosti prihvaća. Vještak je prilikom izrade nalaza imao na raspolaganju sudski spis a i sam tuženik vezano uz prigovor dotrajalosti ne upire na dotrajalost određenih dijelova i u iskazu tvrdi da ne može reći u kakvom stanju je vozilo bilo, pa sud prihvaća obrazloženje i procjenu prometnog vještaka.

24. Visina štete se sukladno članku 1089. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima određuje prema cijeni u vrijeme donošenja sudske odluke. Stoga sud temeljem provedenog prometnog vještačenja, Nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrđuje da je šteta na vozilu F. P. u iznosu 7.560,00 kn. S obzirom da je vozilo bračna stečevina, ½ štete iznosi 3.780,00 kn te je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu 3.780,00 kn, kao pod točkom I izreke, dok je neosnovan za ostalih 3.780,00 kn pa se kao neosnovan i odbija zajedno sa zatraženom kamatom na taj iznos, kao pod točkom II izreke.

25. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o naknadi imovinske štete odnosno da je do tada nenovčana imovinska šteta provođenjem vještačenja utvrđena u novčanom iznosu, zatezne kamate mogu teći tek od dana donošenja presude, slijedom čega je tužbeni zahtjev ( ½ ) prihvaćen temeljem citiranih odredbi Zakona o obveznim odnosima, a stopa zatezne kamate određena sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima. Stoga je i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatezne kamate za razdoblje od 18. veljače 2015. do 7. ožujka 2023. odbijen kao neosnovan. 27. U postupku su obje stranke potraživale naknadu parničnih troškova koji se kod obje stranke sastoji od zastupanja po punomoćniku odvjetniku i u skladu je s Odvjetničkom tarifom, 25% PDV na trošak zastupanja, troška sudske pristojbe te troška prometnog vještačenja.

27.1. Temeljem članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je uspjela u većoj mjeri oduzeti postotak one stranke koja je uspjela u manjoj mjeri te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela ukupnih troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, a koji dio odgovara postotku u kojem je ta stranka uspjela u postupku, pri čemu treba voditi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

27.2. U odnosu na uspjeh stranaka u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica je u cijelosti uspjela s osnovom što znači 100%, a s visinom u omjeru od 50 % dok je uspjeh tuženika s osnovom 0%, a s visinom 50 % što daje uspjeh tužiteljice od 75 %, a uspjeh tuženika od 25 % pa kada se od većeg iznosa oduzme manji dolazi se do konačnog uspjeha tužiteljice u omjeru od 50 %.

27.3. Trošak zastupanja tužiteljice sastoji se od: sastava tužbe u iznosu 149,31 eura,

zastupanja na ročištu 26.6.2020. u iznosu 74,66 eura (50% - procesna pitanja), zastupanje na ročištu 13.4.2021. u iznosu 149,31 eura, sastav podneska od 9.8.2021. u iznosu 149,31 eura, zastupanje na ročištu 21.9.2021. u iznosu 149,31 eura, sastav podneska od 24.1.2023. u iznosu 149,31 eura, zastupanje na ročištu 15.2.2023. u iznosu 149,31 eura, pristup na ročište za objavu presude u iznosu 99,54 eura, PDV od 25% na gornje radnje u iznosu 267,52 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu 61,05 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu 26,54 eura, što ukupno iznosi 1.425,17 eura.

27.4. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu 24.1.2023. u iznosu 149,31 eura s PDV-om budući navedeno ročište nije održano.

27.5. Dakle, tužiteljica je imala troškove zastupanja u ukupnom iznosu od 1.425,17 eura, što razmjerno uspjehu u postupku od 50 % čini 712,59 eura, čemu treba dodati trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 265,45 eura, koji je priznat u cijelosti jer je bio neophodan za ovaj postupak iz čega proizlazi da su tužiteljici ukupno priznati troškovi u iznosu 978,04 eura.

27.6. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 9/14, 55/16, 73/17 i 131/20) po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

28. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Ogulinu 8. ožujka 2023.

Sudac

Blaženka Glad,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. N. M., odvjetnik u K.

2. Ž. Š., odvjetnik u K.