Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-372/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vinke Vrančić predsjednice vijeća, Vesne Britvec članice vijeća i suca izvjestitelja i Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. B. iz B. n. M., OIB …, zastupana po punomoćnici J. S., odvjetnici iz B. n. M., protiv tuženika R. ž. r. Lj. a.d. P., iz Republike Bosne i Hercegovine, B. L., OIB …, zastupanog po punomoćniku M. V., odvjetniku iz S., radi namirenja potraživanja i založene stvari, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu od 20. siječnja 2021., broj P-1631/2017-14, na sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu od 20. siječnja 2021., broj P-1631/2017-14, potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu od 20. siječnja 2021., broj P-1631/2017-14, točkom I., nalaže se tuženiku da trpi prodaju nekretnina označenih kao čest. kat. Br. 958, K., kuća površine 2 m, kuća površine 75 m2, kuća površine 130 m2, dvorište površine 1059 m2, ukupne površine 1266 m2, položene u zemljišnoknjižnom ulošku br. 9636 k.o. B. n. M. i čest. kat. Br. 964, K., dvorišta površine 511 m2, dvorišta površine 104 m2, gospodarski objekt površine 14 m2, kuća površine 303 m2, ukupne površine 932 m2, položene u zemljišnoknjižnom ulošku br. 9637 k.o. B. n. M., radi namirenja potraživanja tužiteljice Z. B., OIB …, B. n. M., u iznosu od 2.228.595,00 kn koji iznos odgovara iznosu od 297.146,00 EUR-a, sve u roku od 15 dana.

Točkom II., odbija se dio zahtjeva koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata na iznos dosuđen u točci I., koje teku na iznos glavnice od 16. rujna 2015.g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana.

Točkom III., naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 107.640,00 kn, i točkom IV., u preostalom dijelu za iznos od 135.050,00 kn zahtjev tuženika za naknadom parničnog trošak se odbija.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1 i stavak 2. točka 6. i točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Tuženik u bitnome smatra da pobijana presuda ima nedostatak jer nije obrazložen prigovor tuženika koji je izjavio u zemljišnoknjižnom postupku protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Biograd na Moru, a koji se odnosi na upis hipoteke. Zatim da nema razloga zašto nije prekinut ovaj postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka za ispravak upisa hipoteka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod brojem P-1260/2020, kao prethodnog pitanja u ovom postupku. Tuženik osporava pobijanu presudu i zbog činjenice što prvostupanjski sud nije obrazlagao odredbe članka 5. stavak 3. Aneksa ugovora o zakupu od 27.11.2001., navodi dalje da odobrenje koje je dalo Ministarstvo odnosi se samo na ugovor o zakupu čiji je sastavni dio i odredba o založnom pravu, te da je i za založno pravo bila potrebna druga suglasnost od Ministarstva. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud, kad već nije odredio prekid postupka, trebao spojiti pozivom na članak 313. stavak 1. ZPP-a, postupak koji se vodi pod brojem P-1433/18 pred Općinskim sudom u Benkovcu, te da pobijana presuda ne sadrži obrazloženje o razlozima ne spajanja ovog postupka sa navedenim postupkom. U odnosu na visinu iznosa koji je presuđen tuženik navodi da je u postupku provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku O. J. koji da je utvrdio vrijednost ulaganja u iznosu od 1.508.861.65 kn/206.009,96 EUR, i koji je trebao biti polazišna točka od kojeg iznosa bi se oduzeo iznos amortizacije, a koji nalaz vještaka prvostupanjski sud nije prihvatio. Tuženik smatra da je prije svega prvostupanjski sud trebao raspraviti je li došlo do upisa hipoteke koju tuženik osporava, a time i do stjecanja prava tužitelja na namirenje hipotekom osigurane tražbine, te je li ispunjena pretpostavka iz članka 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. -dalje ZVDSP). Tuženik upis založnog prava smatra spornim. Tuženik kao bitnu povredu odredba parničnog postupka navodi i onu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer prvostupanjski sud nije proveo sve predložene dokaze (saslušanje zz tuženika S. V., P. G., nije izvršen uvid u prvostupanjski spis Psp-48/2017, čime i činjenično stanje nije pravilno utvrđeno). Tuženik predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva, uz naknadu troška postupka tuženiku, odnosno u protivnom predlaže, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica je dala odgovor na žalbu kojim osporava sve žalbene razloge tuženika te ponavlja da je rješenje u zemljišnoknjižnom postupku broj Z-1289 radi upisa prava zaloga na temelju Ugovora o zakupu broj …, aneksa ugovor o zakupu od 31.10.2000., ovjerenog od strane Osnovnog suda u Prijedoru pod brojem 4366720101, suglasnosti na Ugovor o zakupu Ministarstva od 17.12.2002., pravomoćno. Tužiteljica navodi da predloženi svjedoci po tuženiku, predloženi su na okolnost posjeda predmetne nekretnine, dok je predmet ovog postupka namirenje potraživanja iz založene stvari, pa neizvođenje predloženih dokaza nije od utjecaja na ovaj postupak. Tužiteljica navodi da je na predmetnim nekretninama upisana kao založni vjerovnik u zemljišnim knjigama odjela Biograda na Moru, da je tuženik upisan kao vlasnik, da je tražbina tužiteljice dospjela, da tuženik nije dokazao da je namirio tražbinu ili da je na drugi način prestala, pa predlaže žalbu odbiti a pobijanu presudu potvrditi.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Povodom žalbe tuženika, a po službenoj dužnosti, ispitujući pobijanu presudu, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi pobijana presuda bila obuhvaćena, ili da je postupak koji je prethodio njenom donošenju vođen počinjenjem, kojom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije osnovan niti žalbeni razloga bitne povrede iz članka 354. stavak 1. i stavak 2. točka 6. i točka 11. ZPP-a.

6. Pogrešno tuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, jer nije odlučio o spajanju ovog postupak s postupkom koji se vodi između istih stranaka po tužbi tuženika protiv tužiteljice radi isplate i naknade štete, jer se radi o odluci o upravljanju postupkom temeljem članka 313. ZPP-a, koja sudu daje mogućnost da više postupaka spoji radi zajedničkog raspravljanja, ali mu istovremeno ne nameće takovu osobu. U ovom predmetu prvostupanjski sud nije odlučio o spajanju postupaka jer mu navedena odredba daje mogućnost izbora te time nije počinio bitnu povredu odredaba ZPP-a, koju mu imputira tuženik.

7. Neizvođenjem predloženih dokaza, saslušanjem svjedoka na okolnost držanja posjeda predmetne nekretnine i nedopuštanja tuženiku ulazak u predmetnu nekretninu, i uvida u predmet broj Psp-48/2017 koji se vodi radi smetanja posjeda, tuženiku u ovom postupku, radi namirenja tražbine iz založene stvari, nije onemogućeno raspravljanje pred sudom, odnosno nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, te nije osnovan ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupak iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik.

Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je djelomično udovoljeno tužbenom zahtjevu.

8. Predmet spora je namirenje tražbine iz založene stvari, konkretno nekretnine tuženika.

9. Iz stanja spisa kao i iz pobijane presude proizlazi:

- da su N. B., prednik tužiteljice, i tuženik 20.6.2001. sklopili ugovor o poslovnoj turističkoj suradnji,

- da ugovorom o poslovnoj turističkoj suradnji N. B. preuzima uporabu objekta katastarske oznake 958 i 964 k.o. B.,

- da se radi o bivšem radničkom odmaralištu R. Lj. iz P.,

- da je N. B. 1/3 objekta dužan dati na raspolaganje tuženiku,

- da su N. B. i tuženik iste godine, 31. listopada 2000., sklopili ugovor o zakupu prema kojem ugovoru je zakupoprimac N. B. bio obvezan obnoviti objekt i 1/3 objekta dati na korištenje zakupodavcu, a iznos obnove je zapravo cijena zakupa,

- da u članku 7. Ugovora o zakupu, zakupac ima pravo naknade uloženih sredstava u visini koja će se utvrditi razmjerno visini uloženih sredstava i dužini trajanja ugovora,

- da su N. B. i tuženik 30. studenog 2001. sklopili Aneks ugovora o zakupu, prema kojem su u članku 5., a radi osiguranja novčane tražbine koja se odnosi na troškove uređenja objekta u iznosu od 2.690.595,000,00 kn odnosno 358.746.000,00 EUR suglasni da se zasnuje založno pravo u korist zakupoprimca,

- da je procjenu građevinske vrijednosti i ulaganja u predmetne nekretnine, koja je predmet Aneksa od 30.11.2001., izradio stalni sudski vještak dipl. ing. V. T.,

- da su 29.3.2005. N. B. i tužiteljica sa tuženikom sklopili Aneks Ugovora o zakupu,

- da je u međuvremenu, 1.10.2014., N. B. umro a naslijedila ga je tužiteljica supruga Z. B., prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj O-1186/2016 od 21. lipnja 2016.,

- da je predmet nasljeđivanja bila i sporna tražbina,

- da je u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Biograd na Moru na predmetnim nekretninama na temelju navedenih ugovora i suglasnosti Ministarstva, Klasa …, Ur.broj … od 17. prosinca 2002, uknjiženo založno pravo radi osiguranja tražbine predlagatelja u svoti od 2.690.595,000,00 kn odnosno 358.746.000,00 EUR,

- da su Aneksom ugovora od 9. lipnja 2015. Ugovor o zakupu od 31.10.2000., sporazumno raskinuli, tužiteljica kao nasljednica zakupca i tuženik,

- da među strankama nije sporno da stranke imaju pred prvostupanjskim sudom više postupaka, i to po tužbi tužiteljice zbog smetanja posjeda pod brojem Psp-48/17, te po tužbi tuženika kao tužitelja pod brojem P-1433/18 zbog isplate i naknade štete,

- da je u prvostupanjskom postupku, u rujnu 2018., provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.ing.građ. O. J. prema kojemu su troškovi radova rekonstrukcije 1.508.861, 65 kn odnosno 206.009,96 EUR,

- da tužiteljica nije prihvatila nalaz vještaka dipl.ing.građ. O. J. u odnosu na visinu troškova rekonstrukcije, jer da je za ovaj postupak njegov nalaz irelevantan, budući su stranke suglasno prilikom zasnivanja založnog prava prihvatile procjenu dipl. ing. V. T.,

- da su stranke prihvatile nalaz vještaka dipl.ing.građ. O. J., u dijelu koji se odnosi na amortizaciju predmetne nekretnine uslijed upotrebe za turističku namjenu.

10. Na temelju ovih činjenica prvostupanjski sud pravilno zauzima stav da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, odnosno da je osnovan samo u odnosu na visinu glavnice za koju je i zasnovano i uknjiženo založno pravo u zemljišnim knjigama.

11. Odredbom članka 297. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 01/96., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 152/14. i 81/15. - dalje ZVDSP), propisano je da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.

12. Iz priloženih isprava, ugovora i aneksa ugovora nesporno je da su stranke, prednik tužiteljice i tuženik, suglasni da kao sredstvo osiguranja tražbine zakupca - prednika tužiteljice, a i za čiju su visinu stranke suglasne da iznosi 2.690.595,000,00 kn odnosno 358.746.000,00 EUR, zasnuju založno pravo na predmetnim nekretninama.

13. Iako, tuženik osporava zakonitost uknjižbe založenog prava, jer da nedostaje suglasnost Ministarstva, nije dokazao da se suglasnost Ministarstva, Klasa …, Ur.broj … od 17. prosinca 2002., ne odnosi na uknjižbu založnog prava.

14. Nesporno je da je tuženik vlasnik predmetnih nekretnina i da ima sjedište u Republici Bosni i Hercegovini, i da je u odnosu na predmetne nekretnine, na temelju obvezatnog Naputka MPUR-Hrvatske Uprave za imovinsko pravne poslove 15/90 Ur.broj … od 24. srpnja 1991., zabilježena zabrana raspolaganja i opterećenja (prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanja u zakup i privremenu uporabu, zasnivanje hipoteke i sl.).

15. Nesporno je i da su prednik tužiteljice i tuženik ugovorili da će N. B. - zakupnik ishoditi odgovarajuće suglasnosti, a što je on i napravio, te je upravo na temelju suglasnosti Ministarstva, Klasa …, Ur.broj … od 17. prosinca 2002., uknjiženo založeno pravo koje je ugovoreno ugovorima sklopljenim između prednika tužiteljice i tuženika.

16. Prema Odluci o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Republici Bosni i Hercegovini ("Narodne novine" br. 46/00. – dalje u tekstu Odluka), člankom I. Odluke izuzete su od zabrane raspolaganja nekretnine iz članka 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 36/91.) na kojima pravo korištenja, raspolaganja ili upravljanja imaju pravne osobe sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, a koje su stečene naplatnim pravnim putem, ako je to u interesu Republike Hrvatske, njenih građana ili pravnih osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. Prema članku II. Odluke ovlašten je ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave da u svakom slučaju raspolaganja takvim nekretninama utvrdi jesu li ispunjeni uvjeti iz točke I. Odluke i postoje li kakve pravne zapreke te na temelju toga, i prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva i Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, izda suglasnost za raspolaganje tim nekretninama.

17. Budući je Ministarstvo, Klasa …, Ur.broj … od 17. prosinca 2002., dalo suglasnost na Ugovor o zakupu i Anekse tog ugovora, a kojim ugovorima je i ugovoreno zasnivanje založnog prava, pa nije potrebno davati dvije suglasnosti, time više što je Ministarstvo prije davanja suglasnosti utvrdilo postojanje uvjeta iz točke I. Odluke, te je na temelju te suglasnosti i uknjiženo založeno pravo na nekretninama tuženika, a tuženik nije dokazao da suglasnost na temelju koje je uknjiženo založeno pravo nije valjana, tuženik neosnovano osporava zakonitost uknjižbe založenog prava. Stoga i žalbeni razlog da se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne osvrće na postupak pokrenut radi ispravka upisa hipoteka koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod brojem P-1260/2020, nije osnovan. Prvostupanjski sud, budući je suglasnost Ministarstvo, Klasa …, Ur.broj … od 17. prosinca 2002., valjana, a tuženik nije pokrenuo postupak stavljanja izvan snage dane suglasnosti, nije niti morao odrediti prekid postupka do okončanja postupka broj P-1260/20, a kojim se ne osporava dana suglasnost Ministarstva, Klasa …, Ur.broj … od 17. prosinca 2002.

18. Prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi pravilno poziva na odredbu članka 336. stavak 1. ZVDSP, kojom je propisano da ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga. Stavkom 3. istog članka propisano je da založni dužnik ima pravo od svagdašnjega vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno, na odredbu članka 339. stavak 1. ZVDSP, prema kojoj založni vjerovnik ima pravo zahtijevati od vlasnika zaloga da prizna i trpi njegovo založno pravo kao teret na založenoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, a osobito namirenje dospjele tražbine založnog vjerovnika iz vrijednosti zaloga, te da propušta činiti na zalogu ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osobe koja svojim činima niječe njegovo založno pravo ili ga bespravno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava.

19. Prema odredbi članka 340. ZVDSP založni vjerovnik da bi mogao u postupku pred sudom, odnosno drugim nadležnim tijelom, ostvariti svoje pravo iz članka 339. ovoga Zakona, mora dokazati svoje založno pravo i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja tog prava.

20. Založno pravo je na temelju zaključenih ugovora i suglasnosti Ministarstva, upisano na predmetnim nekretninama, a tuženik onemogućava izvršenje tog prava.

21. Iznos tražbine koju je tuženik dužan podmiriti utvrđen je ugovorom, članak 5. stavak 2. Aneksa ugovora o zakupu sklopljenog 30.11.2001., te prvostupanjski sud pravilno zauzima stav da se radi o ugovornoj obvezi i da je prema odredbi članka 7. stavak 1. Ugovora o zakupu od 31.10.2000., određeno da će se svota utvrđena aneksom smanjiti za amortizaciju, i na tu okolnost je pred prvostupanjskim sudom provedeno vještačenje i utvrđeno da je iznos amortizacije kroz period u kojem je zakupoprimac, tužiteljica i njezin suprug, koristili objekt iznosi 78.400,00 EUR, a za period od 2005.-2016.g. 61.600,00 EUR.

22. Tužiteljica je umanjila tužbeni zahtjev za iznos amortizacije za razdoblje od kad je koristila objekt od 2005.-2016.g. tako da je ugovoreni iznos od 2.690.595,000,00 kn odnosno 358.746.000,00 EUR umanjen za amortizaciju prema procjeni vještaka za iznos od 61.600,00 EUR.

23. Nije sporno da je tražbina dospjela, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbi ZVDSP-a koje uređuju pitanje založnog prava djelomično usvojio tužbeni zahtjev.

24. Tužiteljica je stekla založno pravo na nekretnini radi osiguranja točno određenog iznosa tražbine, one koja je upisana u zemljišnim knjigama, i kao založni vjerovnik ima pravo tražiti namirenje iz vrijednosti nekretnine samo one tražbine radi čijeg je osiguranja zasnovano založno pravo (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2119/97 od 19. lipnja 2002., Rev-1609/18 od 11. rujna 2019. i dr.).

25. Stoga tužiteljica može hipotekarnom tužbom tražiti namirenje samo osiguranog iznosa, a u ovom slučaju to nisu i zateznih kamata.

26. Odluku o troškovima postupka tuženik paušalno osporava, a prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredaba članka 154. i 155. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odredio troškove postupka tužiteljice, koje je priznao.

27. O trošku žalbe tuženika odlučeno je na temelju članka 166. ZPP-a.

U Karlovcu 8. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Vinka vrančić, v.r.