Pr-1962/2022-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J. S iz S., O.:

… zastupanog po pun. G. R., odvjetnici u S., protiv tuženika

S. o d.o.o. S., O.: … zastupano po pun.,

D. J., odvj. u S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. siječnja 2023. u nazočnosti tužitelja, pun. tužitelja G. R.,

odvj. u S. i zamj. pun. tuženika T. K., odvj. u S., objavljene dana 07.

ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od dana 18. veljače 2022. g. kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 01. veljače 2021. g. te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vrati tužitelja na rad na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i osposobljenosti.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 398,17 eura/3.000,00 kn uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB

primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 01. travnja 2022., u bitnome se navodi da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu zamjenika direktora, temeljem Ugovora o radu od 01. veljače 2021. Nadalje, da je dana 18. veljače 2022. tuženik donio i uručio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu, zbog organizacijskih razloga. Tužitelj da je dana 03. ožujka 2023. podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, koji da je odbijen dopisom tuženika od 18. ožujka 2022. U tužbi se navodi da je

Odluka tuženika nezakonita i nedopuštena, te da nije u skladu s tada važećim Pravilnikom o radu. Naime, da je dana 12. siječnja 2022. tuženik donio Pravilnik o radu. Međutim, da je tuženik i dana 19. siječnja 2022. donio novi Pravilnik o radu. Tužitelj je isticao da je tuženik prekršio odredbe Zakona o radu, jer da je priloge Pravilnika naknadno potpisao i dostavio. Obzirom na Pravilnik koji nije zakonit ni potpun, da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu, nezakonita. Tužitelj je isticao da izmjene Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, nisu bile donesene s ciljem racionalizacije poslovanja tuženika, nego isključivo s ciljem otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Na koncu, da nisu istiniti navodi tuženika kako ne postoji slobodno mjesto sukladno stručnoj spremi tužitelja i dotadašnjem koeficijentu složenosti poslova radnog mjesta tužitelja, zbog čega da novi ugovor o radu nije mogao biti ponuđen. Naime, da kod tuženika postoji potreba za radnim mjestom Rukovoditelja stručnih službi, koje je tuženik mogao i trebao ponuditi tužitelju, obzirom na kvalifikacije i dugogodišnje radno iskustvo tužitelja, magistar ekonomije, koji više od 10 godina radi kod tuženika na različitim poslovima, stoga da nije bilo mjesta donošenju sporne Odluke. Odluka o otkazu da predstavlja samovoljno i nezakonito postupanje tuženika na štetu tužitelja,

nikako da ne doprinosi racionalizaciji poslovanja kod tuženika. Obzirom da Odluka nije donesena radi racionalizacije poslovanja nego isključivo s ciljem otkazivanja ugovora o radu tužitelju, na čiji rad tuženik nikada nije imao primjedbi. Tužitelj je predložio donijeti presudu kojom će se utvrditi da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 18. veljače 2022. nezakonita i nedopuštena. Kojom će se Odlukom utvrditi da radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 01. veljače 2021. nije prestao. Predloženo je naložiti tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, te osposobljenosti, te ga obvezati na snašanje parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu od 14. travnja 2022. tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, ističući da je radno mjesto tužitelja ukinuto prije donošenja sporne Odluke, o čemu da je tužitelj bio upoznat. Nadalje, u trenutku donošenja sporne odluke da kod tuženika nije postojalo slobodno radno mjesto sukladno tužiteljevoj stručnoj spremi i dotadašnjem koeficijentu složenosti poslova. Nadalje, da u trenutku donošenja sporne odluke radno mjesto Rukovoditelja stručnih službi nije bilo slobodno, jer da je na istom radnom mjestu, na nepuno radno vrijeme bila zaposlena radnica

P., temeljem Aneksa ugovoru. Činjenica što ista zaposlena na radno mjestu na nepuno radno vrijeme, da dodatno potvrđuje potrebu za radnikom na tom radnom mjestu na nepuno radno vrijeme. Na koncu, tuženik je istakao da više nije postojala potreba za radnim mjestom na kojem je radio tužitelj, sve radi racionalizacije poslovanja kod tuženika. Autonomno pravo poslodavca da je organizirati poslovanje na način na koji smatra najsvrsishodnijim, pa tako i smanjenjem broja radnika, tj. ukidanje radnih mjesta, što je u konkretnom slučaju tuženik i učinio. Nadalje, da za proces rada kod tuženika, radno mjesto zamjenika direktora da nije bilo nužno, jer su ti poslovi preraspodijeljeni između drugih radnika i direktora. Plan poslovanja tuženika za 2022. god. objavljen na internetskoj stranici, da nije opći akt poslodavca, pa da ne može biti od utjecaja na zakonitost sporne odluke. Tijekom postupka, tuženik je isticao da se tijekom 2021. i 2022. kod tuženika dogodio značajan pad prihoda, baš u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju, kao i u narednom razdoblju. Cjelokupna dobit tuženika za 2021. i 2022. da je iskorištena za pokriće gubitka. Slijedom prednjeg, tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan da treba odbiti.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Zahtjeva za zaštitu prava od 03. ožujka 2022.; očitovanja na Zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 18. ožujka 2022.; Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. veljače 2021.; Prijedloga o načinu prestanka radnog odnosa tužitelju od 16. veljače 2022.; Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 18. veljače 2022.; liječničke potvrde od 29. travnja 2022.; medicinske dokumentacije tužitelja od 05. siječnja 2022.; dnevnika događaja, wats app poruka tužitelja i zz tuženika M. C. od 14. siječnja, 16. siječnja i 26.

siječnja 2022.; novinskih članaka S. D. od 14. siječnja, 15. siječnja i 15.

veljače 2022.; novinskog članka VL od 15. veljače 2022.; objave I. S. za društvene mreže od 14. siječnja 2022.; Rješenja DI

PU S., S. za ugostiteljstvo, pružanje usluga u turizmu i za

boravišnu/turističku pristojbu od 12. listopada 2021.; Rješenja Ministarstva financija, CU, PCU S. od 10. svibnja 2021.; rebalansa

plana poslovanja tuženika za 2022. godinu; Odluke br. 3/22 o pokriću gubitka od 15. lipnja 2022.; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka Ž. K. G., L.

S., D. D., S. H., I. S.; te je izveden dokaz

saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, te zz tuženika M. C.; izveden

je dokaz pregledom i ostale dokumentacije priležeće spisu predmeta.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu Pomoćnika direktora, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.

veljače 2021.,

-nije bilo sporno da je dana 18. veljače 2022. tuženik donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju, zbog organizacijskih razloga,

-nije bilo sporno da je tužitelj u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, koji zahtjev je tuženik odbio, pa je s tim u svezi tužitelj predmetnom tužbom ustao u roku propisanom odredbom čl. 133. Zakona o radu,

-nije bilo sporno da je tuženik 12. siječnja 2022. donio Pravilnik o radu, kao ni da je tuženik dana 19. siječnja 2022. donio novi Pravilnik o radu, koji je stupio na snagu dana 26. siječnja 2022.,

-nije bilo sporno da je ukinuto radno mjesto Pomoćnika direktora.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi je li Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 18. veljače 2022. dopuštena, s tim u svezi je li prestao radni odnos tužitelja kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. veljače 2021.

Trebalo je utvrditi je li tuženik dužan tužitelja vratiti na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi.

8. Odredbom čl. 115. st. 1. Zakon o radu (NN br. 93/14), propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

9. Odredbom čl. 124. Zakona o radu (NN br. 93/14), propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.

10. Pregledom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 18. veljače 2022.,

utvrđeno je da se tužitelju otkazuje Ugovor o radu za radno mjesto zamjenika direktora,

zbog organizacijskih razloga. Naime, da je 19. siječnja 2022. poslodavac donio novi Pravilnik o radu, kojim je ukinuo radno mjesto zamjenika direktora, jer da su poslovi tog radnog mjesta preraspodijeljeni na druge radnike, sve s ciljem racionalizacije poslovanja.

11. Saslušani svjedok S. H. u bitnome je iskazao da je u četverogodišnjem mandatu do kraja 2021. bio član nadzornog odbora tuženika, da je tužitelj bio zamjenik direktora, s kojim da je redovito surađivao. Iskazao je kako ima neposredna saznanja o činjenici da je tužitelj dobro izvršavao sve povjerene poslove,

kako poslove iz domene ekonomske struke (kao dipl. oec.), tako čak i fizičke poslove koji su u trenutku, za proces rada kod tuženika bili potrebni, da nikada nitko nije imao primjedbi na njegov rad. Sukladno intelektualnim sposobnostima, stručnoj spremi i radnom iskustvu kod tuženika da je tužitelj mogao obavljati poslove koje je nakon otkazivanja ugovora o radu iz ekonomske sfere, izvršavala gđa. P.. Iskazao je da je gđa. P. ostvarila pravo na starosnu mirovinu krajem 2021., te nedugo nakon toga vraćena na iste poslove kod tuženika temeljem ugovora o djelu. Na koncu, iskazao je da je financijsko poslovanje tuženika do kraja 2021. bilo iznimno dobro, te da je na računu tuženika bilo cca 14.000.000,00 kn. Svjedok nije imao saznanja da bi od kraja 2021. pa nadalje, tuženik iz svoje djelatnosti izgubio poslove i značajan prihod vezan za najam vezova.

12. Saslušani svjedok I. S. u bitnome je iskazao da je od 2017. do 2021.

bio predsjednik gradskog vijeća, s tim u svezi da ima saznanja o poslovanju tvrtke tuženika, u gradskom vlasništvu. Od 2017. da je tužitelj obnašao funkciju zamjenika direktora tuženika, te da je u okviru njegovih radnih ovlaštenja i obveza kvalitetno izvršavao sve povjerene poslove. S tim u svezi, temeljem iskustva u radu s tužiteljem,

svjedok procjenjuje da je tužitelj nakon donošenja sporne odluke mogao obavljati dotadašnje ili druge poslove, obzirom na njegovu stručnu spremu, kao i dugogodišnje radno iskustvo kod tuženika na različitim poslovima, osobito na poslovima iz ekonomske domene. Na koncu, svjedok je iskazao da je čuo, kako je tužitelju ugovor o radu otkazan zbog racionalizacije, do koje je došlo jer je tuženik izgubio glavni resurs izvora prihoda, tj. naplatu vezova na Z. obali, da se radi o godišnjem prihodu od cca 5.000.000,00 kn. Naknadu za iznajmljene vezove na Z. obali da je tuženik ostvario do kraja 2021. Svjedok je iskazao da se djelatnost kod tuženika širila, te da su se uvećavali prihodi i od održavanja plaža i od najma poslovnih prostora na B., kao i od parkirališta na R.. Do kraja mandata direktora D. (kraj 2021.)

da je na računu tuženika bio ostvaren prihod od 13.000.000,00 kn.

13. Saslušani svjedok D. D. u bitnome je iskazao da je u razdoblju od 4 godine, do kraja prosinca 2021. bio direktor tuženika. Da je tužitelju ponudio upražnjeno radno mjesto pomoćnika direktora, smatrajući tužitelja sposobnim, educiranim (mag. oec.), te temeljito upoznatim sa svim segmentima rada kod tuženika.

Svjedok je pojasnio da je tužitelj kao zamjenik direktora odgovorno obavljao sve poslove iz ekonomske sfere, predstavljao tuženika na važnim sastancima, da je sačinjavao financijske planove i programe, da je povremeno, po potrebi fizički radio (na Z. obali prije početka turističke sezone). Istakao je da nikada nitko nije imao primjedbi na rad tužitelja. S tim u svezi, da je tužitelj mogao biti raspoređen na različite poslove kod tuženika, obzirom na njegovu stručnu spremu, te dugogodišnje radno iskustvo na svim poslovima kod tuženika. Na koncu, glede financijskog poslovanja kod tuženika, iskazao je da se tijekom četverogodišnjeg mandata obim poslova povećao,

kako zbog parkinga kod S.. F., najma krovne terase na B., poslovi vezani

za održavanje plaža, nove koncesije na Z. obali i dr., pa da se značajno povećao i financijski prihod tuženika, zarada od vezova za 2021. (da je do kraja prosinca 2021. već realizirana), cca 4.000.000,00 kn. Kako bi dočarao značajno povećanje opsega poslova, s tim u svezi povećanje prihoda, svjedok je iskazao da je 2017. temeljeni kapital kod tuženika bio 20.000,00 kn, nakon dvije godine 9.000.000,00 kn, na kraju 2021. na poslovnom računu tuženika da je bilo cca 13.500.000,00 kn.

14. Saslušana svjedokinja Ž. C. G., voditeljica operative plaža,

iskazala je da se opseg poslova kod tuženika značajno povećavao u razdoblju od 2010. do 2018., zbog čega da je direktor D. na mjesto zamjenika direktora postavio tužitelja. Da je tužitelj kao zamjenik direktora, nazočio sastancima u gradu i županiji, slagao plan poslovanja zajedno sa voditeljima, obavljao i druge poslove ne samo iz ekonomske sfere, sve poslove da je kvalitetno izvršavao, te da nikada nitko nije imao primjedbi na njegov rad. Iskazala je da je od dolaska novog direktora u razdoblju od prosinca 2021. do siječnja 2022. došlo do više izmjena Pravilnika, koje su izmjene uvijek bile izvješene na oglasnoj ploči tuženika, uvijek bez priloga, koji su naknadno prilagani. Pravilnikom da je izmijenjena sistematizacija radnih mjesta, da je ukinuta pravna služba, kao i mjesto zamjenika direktora na kojem je radio tužitelj. Iskazala je da je prije donošenja sporne odluke na radnom mjestu rukovoditelja stručne službe radila gđa. P. koja je otišla u mirovinu uz otpremninu, te se nedugo nakon toga ponovno vratila na isto radno mjesto, ali na pola radnog vremena. Svjedokinja je smatrala da je u trenutku donošenja sporne odluke, tužitelj obzirom na stručnu spremu diplomiranog ekonomiste, dugi niz godina radnog iskustva na svim zahtjevnim poslovima kod tuženika (vodio projekt Z. obala, svi poslovi izgradnje, potom i poslovi upravljanja i održavanja Z. obale, kao i poslovi oko koncesija), da je tužitelj mogao obavljati i poslove koji su bili povjereni gđi. P.. Na koncu, glede financijske situacije kod tuženika, svjedokinja je iskazala da je u posljednje vrijeme situacija bila lošija, zbog zabrane naplate brtvi na Z. obali. Međutim, bez obzira na novonastale financijske teškoće, svjedokinja je smatrala da financijska situacija kod tuženika nije loša, zbog akumuliranih financijskih sredstava.

15. Svjedokinja L. S., voditeljica pravne službe od prosinca 2018. do siječnja 2022., iskazala je da se zbog povećanog obima poslova formirana pravna služba, te je tužitelj kao dugogodišnji radnik tuženika postavljen na radno mjesto zamjenika direktora. Tužitelj da je iznimno profesionalno izvršavao sve poslove, kolegijalno se odnosio prema drugim radnicima, nazočio sastancima u gradu i županiji,

direktno izdavao naloge radnicima, kontrolirao njihov rad, samostalno izrađivao planove i programe, nikada nitko na rad tužitelja da nije imao primjedbi. S tim u svezi, a obzirom na tužiteljevu stručnu spremu (diplomirani ekonomist) dugogodišnje radno iskustvo na svim poslovima kod tuženika, da je istom moglo biti ponuđeno radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, pa tako i poslovi radnog mjesta rukovoditelja stručnih službi, na koje je nakon odlaska u mirovinu ponovno bila vraćena gđa. P.. Glede financijske situacije kod tuženika, iskazala je da je u rujnu 2021.

zabranjeno vezivanje brodova na Z. obali, što da se odrazilo na financijsko poslovanje tuženika, ali ne za 2021. godinu. Na koncu, da je financijska situacija u siječnju 2022. bila pozitivna. Svjedokinja je iskazala da je novi direktor donio više izmjena Pravilnika između ostalog i na novu sistematizaciju radnih mjesta, promjene da su bile izvješene na oglasnoj ploči tuženika, bez priloga, što da je suprotno uobičajenom postupanju kod tuženika.

16. U stranačkom iskazu tužitelj je u bitnome naveo da je zaposlen kod pravnog prednika tuženika od 2011., da je obavljao poslove administrativnog referenta, zatim voditelja projekta Z. obale. Od kraja 2017. da je radio na radnom mjestu zamjenika direktora. Izričito je iskazao da su svi radni zadaci navedenih radnih mjesta,

bez obzira na stupanj ovlaštenja u pojedinom trenutku, bili vezani za stručnu spremu ekonomskog smjera (VSS diplomirani ekonomist). Naime, da je izvršavao poslove praćenja i plaćanja tzv. situacija faza izgradnje Z. obale, potom da je radio na komercijalizaciji Z. obale (davanje u podkoncesiju kafića, vezova, ugostiteljskih objekata, naplata vezova, iznajmljivanje šetnjica, organizacija B. S., sudjelovao

u izradi poslovnih planova, nadzirao rad svih stručnih službi, prezentirao financijske izvještaje, izdavao radne naloge i sl.). Kao zamjenik direktora izvršavao je sve poslove kao i direktor, te da je surađivao sa gđom. P. (voditeljica financija), vezano za izradu poslovnih planova za narednu godinu, kontrolu punjenja prihoda tekuće godine, vezano za rebalans proračuna. Neposredno nakon dolaska novog direktora C.

da je došlo do izmjene Pravilnika, da je na oglasnoj ploči pročitao da je ukinuto njegovo radno mjesto. S tim u svezi, novi direktor da mu je ponudio drugo radno mjesto, ne rekavši koje, sa pola nižom plaćom (do tada plaća 15.000,00 kn, ponuđeno 7.000,00 kn). Tijekom prosinca 2021. i siječnja 2022. da je dijelom bio na bolovanju, dijelom na poslu, ali da od direktora ni od koga drugog od strane tuženika nije dobio ni jedan radni zadatak. Nakon nekoliko dana, da se s tim u svezi obratio novom direktoru, koji mu je izdao jedini zadatak, tj. da ga poveže sa dožupanom Č.. U veljači 2022., po povratku s bolovanja da ga je pozvao direktor, izričito rekavši da više ne vrijedi ponuda za radno mjesto sa nižom plaćom. Direktor da mu je ponudio sporazumni raskid ugovora o radu uz značajno veći iznos otpremnine. Tužitelj je iskazao da je od direktora zatražio kraći rok radi donošenja konačne odluke, međutim da ga je direktor nakon dva dana pozvao, da se mora pismeno očitovati. U tom trenutku da je odbio ponudu za sporazumnim raskidom ugovora o radu, direktor da mu je uručio Odluku o otkazu, iako bi u tom trenutku iz egzistencijalnih razloga prihvatio bilo koje ponuđeno radno mjesto, kao i rad na pola radnog vremena. Na koncu, tužitelj je iskazao da iako mu tuženik nije ponudio drugo radno mjesto u trenutku donošenja sporne Odluke, baš kao i od trenutka dolaska novog direktora, sukladno stručnoj spremi i dugogodišnjem radnom iskustvu kod tuženika, da je mogao izvršavati niz poslova. U listopadu 2021. da je došlo do zabrane vezivanja na Z. obali, što da je za buduće razdoblje gubitak prihoda s tog osnova, ali da je prihod za 2021. god. već bio ostvaren prije nego mu je otkazan ugovor o radu.

17. ZZ tuženika M. C., u bitnome je iskazao da je direktor tuženika od prosinca 2021., da je odmah krenuo s novim ustrojem koje je bilo nužno, obzirom na pad prihoda tuženika. U narednom razdoblju izgubio pravo na naknadu od vezova na Z. obali (u vrijednosti od cca 4.500.000,00 kn). Svim radnicima da se smanjila plaća za 5%, te je ponudio mogućnost odlaska u mirovinu uz stimulativnu otpremninu,

sve kako bi se smanjio ukupan broj radnika. S tim u svezi da je smatrao da pravna služba nije potrebna, baš kao ni radno mjesto zamjenika direktora, zbog toga da je donesen novi Pravilnik uz korekcije (za što je imao ovlaštenje). Iskazao je da je doista na samom početku svoga rada bio voljan tužitelju ponuditi radno mjesto s pola nižom plaćom, iako nije znao koje bi poslove tužitelju ponudio. Međutim, da tužitelj na toliko smanjenje plaće u tom trenutku nije pristao. Tijekom narednih mjesec dana zbog sve lošije financijske situacije, da takva ponuda za tužitelja više nije postojala. Direktor je iskazao da je bio primoran donijeti odluku o otkazu ugovora o radu, jer da u tom trenutku tužitelju nije mogao ponuditi ni jedno drugo radno mjesto, osim radnog mjesta čistaća plaže (NKV) koji se poslovi izvršavaju samo sezonski. Izričito je iskazao da poslove radnog mjesta na kojem je bila raspoređena gđa. P., nije ponudio tužitelju,

jer je smatrao da bez obzira na tužiteljevu visoku stručnu spremu ekonomskog smjera, tužitelj nije mogao obavljati rukovodeće poslove iz financijskog segmenta. Naime, prema novom ustroju da je računovodstvo zaduženo i za kadrovske i pravne poslove,

da su zaposlene dvije radnice. Dakle, u trenutku donošenja sporne odluke da nije postojalo ni jedno upražnjeno radno mjesto. U slučaju da se gđa. P. nije vratila na pola radnog vremena, da bi bio raspisan natječaj, te da tužitelj ne bi bio izabran, jer da tužitelj nije sposoban obavljati poslove tog radnog mjesta (npr. rebalans, cjelokupna stručna služba, plan poslovanja, usklađuje rad svih službi s pozitivnim propisima i to u razdoblju od 10 godina). Iskazao je da će financijska situacija za tuženika tijekom 2023.

biti još teža, obzirom da se više neće ostvariti ni prihod od 1.600.000,00 kn godišnje s osnova poslovanja plaže B., baš zbog navedenog da će kod tuženika zbog racionalizacije biti još sličnih otkaza.

18. U ovom postupku teret dokaza bio je na tuženiku kao poslodavcu. Autonomno pravo poslodavca je određivati, sistematizirati radna mjesta, broj potrebnih radnika, kao i preraspodijeliti poslove određenog radnog mjesta na druge radnike.

Tuženik kao poslodavac navedeno pravo konzumirao je donošenjem novih Pravilnika i nove Sistematizacije radnih mjesta iz siječnja 2022., kojom je ukinuo radno mjesto pomoćnika direktora. Međutim, iz navoda koje je tuženik tijekom postupka isticao (osobito u iskazu direktor C.), da je potreba za racionalizacijom bila nužna, jer da je tuženik zapao u teškoće u poslovanju. Direktor C. izričito iskazao da će se financijski efekt tih teškoća manifestirati u narednom razdoblju. Pad prihoda zbog gubitka prava naplate priveza na Zapadnoj obali iz listopada 2021.godine, iskazati će se tijekom 2022.godine ( prihod za 2021. godinu već ostvaren). Prema iskazu

C., pad prihoda zbog problema vezanih za plažu B., iskazati će se kroz 2023.god. Iz suglasnih iskaza saslušanih svjedokinja C. G. i S.,

proizlazi da je bez obzira na teškoće u poslovanju, koje se kod tuženika javljaju krajem 2021., tj. 2022. i 2023., financijska situacija kod tuženika u veljači 2022.godine bila pozitivna, zbog u prethodnom razdoblju, višegodišnjih visokih prihoda. O navedenom su također suglasno i uvjerljivo iskazali( potvrdivši iskaze svjedokinja ), svjedoci H.

kao član nadzornog odbora tuženika, S. kao predsjednik gradskog vijeća, kao i bivši direktor tuženika D., iskazavši da je krajem 2021. na računu tuženika bilo cca 9.000.000,00 kn.

19. Slijedom navedenog, po mišljenju ovog suda u trenutku donošenja sporne odluke nije bilo valjanih razloga za racionalizacijom, tj. ukidanjem radnog mjesta na kojem je radio tužitelj. Za istaći je da iz svih iskaza proizlazi da je tužitelj dugi niz godina kvalitetno izvršavao poslove iz svih sfera i razina poslovanja tuženika. Iz iskaza proizlazi da je tužitelj kao diplomirani ekonomist osim poslova iz ekonomske sfere, samostalno i uspješno obavljao i druge odgovorne poslove, isto kao po potrebi fizičke poslove, te da na rad istog nikada nije bilo primjedbi. Dakle, tuženik kao poslodavac ukoliko je odlučio ukinuti radno mjesto na kojem je radio tužitelj, tužitelju je mogao i trebao ponuditi drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i dugogodišnjem radnom iskustvu . Takvih poslova zasigurno je kod tuženika bilo, kod činjenice da tuženik kao gradsko poduzeće posluje i nadalje, ostvarujući dobit koja prema Rebalansu plana poslovanja tuženika za 2022., iz studenog 2022. iznosi 867.100,00 kn, kao i iz Poslovnog plana tuženika za 2022. godinu, objavljenog na mrežnoj stranici tuženika.

20. Ovaj sud smatra da je tuženik kao poslodavac u trenutku donošenja sporne odluke, tužitelja mogao rasporediti i na poslove radnog mjesta Rukovoditelja stručnih službi, na kojima je nakon odlaska u mirovinu uz otpremninu, tj. neposrednog povratka na rad,(na pola radnog vremena), raspoređena M. P.. Tužitelj je kao diplomirani ekonomist sasma sigurno mogao ove poslove obavljati s uspjehom (moguće uz dodatnu edukaciju). Ovom sudu nisu prihvatljivi navodi direktora C., da poslovi tog radnog mjesta, tužitelju nisu ponuđeni bez obzira na VSS ekonomskog smjera, jer da tužitelj ove poslove nije znao, tj. bio sposoban obavljati. Nadalje, čak i u situaciji da bi za radno mjesto M. P. bio raspisan natječaj, jer da tužitelj također ne bi bio primljen jer nije sposoban obavljati poslove(rebalans, plan poslovanja, usklađivanje rada svih službi i sl.). Naime, ovom sudu nije prihvatljivo da o stručnim kompetencijama diplomiranog ekonomiste sa dugogodišnjim radnim iskustvom kod tuženika, prosuđuje osoba potpuno druge naobrazbe, neposredno stupajući na mjesto direktora, došavši u nepoznato radno okruženje .

21. Nadalje, činjenica što tužitelj tijekom prosinca 2021.godine i siječnja 2022. godine (kada nije bio na bolovanju), nije dobio ni jedan radni zadatak (opet prema kazivanju direktora), ne upućuje na zaključak da poslovi tog radnog mjesta više nisu potrebni. Navedeno upućuje na zaključak da je direktor tuženika, odlučio otkazati ugovor o radu baš tužitelju. Naime, ako je potreba za poslovima tog radnog mjesta postojala od 2018., sasma sigurno svi poslovi i zaduženja tog radnog mjesta nisu mogli nestati baš u prosincu 2021. ili siječnju 2022., u trenutku dolaska novog direktora.

Činjenica vraćanja umirovljene radnice na poslove koje je sukladno stručnoj spremi mogao obavljati i tužitelj, također upućuje na činjenicu da su razlozi za donošenje sporne Odluke bili otkazivanje ugovora o radu tužitelju, a ne racionalizacija poslovanja kod tuženika.

22. Slijedom prednjih utvrđenja, ovaj sud smatra da je Odluka o otkazu ugovora o radu od 18. veljače 2022. nezakonita i nedopuštena, pa je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo prihvatiti, kao i u dijelu da radni odnos tužitelja, zasnovan Ugovorom o radu od 01. veljače 2021.,nije prestao. S tim u svezi, u smislu odredbe čl. 124. st. 1. Zakona o radu (NN br. 93/14), trebalo je usvojiti i dio tužbenog zahtjeva kojim je naloženo vraćanje tužitelja na posao, na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi,

zato je odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke presude.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14), a u svezi s Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini od 200 bodova uz vrijednost boda od 15,00 kn, što ukupno iznosi 398,17 eura/3.000,00 kn, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom,

koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja, u visini stope određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Uredbom o izmjeni zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), koja se za svako polugodište određuje u visini kamatne stope koju je

Europska središnja banka primijenila za sve posljednje glavne operacije refinanciranja,

kao referentne stope na koju se dodaju tri postotna poena, zato je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

U Splitu, 07. ožujka 2023.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u tri primjerka.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis