REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2477/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Podravska banka d.d. Koprivnica, Opatička 3, OIB 97326283154, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-804/2022-2 od 21. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-89/2021-5 od 11. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Odbija se prijedlog tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-804/2022-2 od 21. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 89/2021-5 od 11. siječnja 2022.
2. Tužitelj je postavio slijedeće pravno pitanje
„Može li pojedinačni upravni akt otkloniti pravne učinke pravomoćne sudske odluke o upisu dionica povećanjem kapitala u sudski registar, te može li takav akt utjecati na valjanost ugovora o prijenosu dionica trećim osobama, pri čemu je zakonita svrha takvog ugovora ostvarena jer su dionice prešle u vlasništvo stjecatelja i bile evidentirane na računu stjecatelja u knjizi dionica koju vodi nadležni depozitorij dionica?“
2.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tužitelj ukazuje na odluke ovoga suda poslovni broj Rev-739/2005 od 22. ožujka 2006. i Rev-717/2005 od 5. listopada 2006.
3. Tuženik je u odgovoru na prijedlog osporio navode tužitelja te predložio da se prijedlog tužitelja odbaci kao nedopušten.
4. Predmet spora je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je tužitelj pravnim poslom stekao 2.000 dionica tuženika te da je tim dionicama raspolagao tuženik bez znanja ili privole tužitelja kao imatelja dionica. Drugostupanjski sud zaključuje da tužitelj traži utvrđenje da je vlasnik i imatelj dionica a činjenica da je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev drugačije formuliran od osnovnog tužbenog zahtjeva (kojim je tužitelj pravomoćno odbijen s utvrđenjem da je tužitelj vlasnik i imatelj 2000 dionica) nije od utjecaja na njegov sadržaj. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno primijenio nesporna činjenična utvrđenja iz postupka po glavnom tužbenom zahtjevu te da je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da je preknjižba dionica obavljena na temelju rješenja HANFA-e kao i da je istu obavila Središnja depozitarna agencija d.d. bez sudjelovanja tuženika zbog čega je odbijen tužbeni zahtjev.
5.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer o naznačenom pitanju ne ovisi odluka u ovom postupku.
5.2. To stoga jer je pobijana drugostupanjska odluka donesena na temelju zaključka da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku, a postavljeno pitanje se odnosi na pojedinačni upravni akt (pravne učinke sudske odluke o upisu dionica te utjecaj upravnog akta na valjanost ugovora o prijenosu dionica), pa se postavljeno pravno pitanje ne odnosi na razlog zbog kojeg je sud odbio tužbeni zahtjev.
6. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.
7. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 7. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
