Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-335/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Ć. i Š. d.o.o., Z., protiv tuženika: N. B., Z., (privremeno smješten u klinici V., zavod, Z.), OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5069/19-27 od 21. srpnja 2022., dana 7. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5069/19-27 od 21. srpnja 2022. u pobijanoj točki I. izreke, te se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-2925/19, koje je 17. travnja 2019. donio vršitelj dužnosti javnog bilježnika K. H., Z., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 277,69 kn sa zateznim kamatama tekućim od 4. travnja 2019. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku osam dana, stavlja izvan snage i u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II Preinačava se odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke navedene presude te se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Djelomično se održava na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-2925/19, koje je 17. travnja 2019. donio vršitelj dužnosti javnog bilježnika K. H., Z., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 277,69 kn sa zateznim kamatama tekućim od 4. travnja 2019. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku osam dana.

II. Djelomično se ukida predmetni platni nalog u ostatku, odnosno u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 355,94 kn te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka odmjerene u iznosu 429,13 kn i predvidive troškove ovršnog postupka odmjerene u iznosu 525,12 kn, sve sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 801,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. srpnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku osam dana.“

2. Protiv dijela presude, kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen (točke I i III navedene presude) tuženik je podnio žalbu, po sadržaju zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22– dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 457. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kada je tuženik obvezan na isplatu kako je citirano.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za utrošak električne energije za prostor (kategorija: kućanstvo, tarifni model: plavi) u Z.

7. Sporna je, i u ovoj žalbenoj fazi postupka, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (specifikaciju računa) od 3. travnja 2019. (list 4) utvrđeno je postojanje dospjele novčane tražbine tužitelja prema tuženiku, kao kupcu, poslovni partner: …, ugovorni konto: …, za mjesečne novčane obveze s datumom dospijeća počev od 16. svibnja 2018. do zaključno 30. siječnja 2019., u ukupnom iznosu 633,63 kn.

9. Nadalje, uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (specifikaciju računa) od 3. travnja 2019. (list 4), karticu kupca, račun br.: …, razdoblje: 29. prosinca 2017.-30. lipnja 2018. i račun br.: …, razdoblje: 30. lipnja-31. prosinca 2018., sve uz obračun potrošnje (list 38-42) utvrđeno je da je tuženik djelomično podmirio utuženu tražbinu, dok je preostala tražbina glavnice u iznosu 277,69 kn.

Uvidom u radni nalog od 19. listopada 2005. (list 43 i 44) utvrđeno je da je kao novi potrošač (korisnik) naznačen upravo tuženik, što je potvrđeno njegovim vlastoručnim potpisom, dok proizlazi da naknadno nije došlo do promjene korisnika predmetnog brojila.

10. Dio predmetne glavnice podmiren je nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, slijedom čega je tuženik priznao dug prema tužitelju s obzirom na odredbu čl. 240. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO).

Za rješenje spornog odnosa mjerodavne su odredbe Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, br. 22/13., 95/15., 102/15. i 68/18., dalje: ZTEE), te Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine, br. 85/15., dalje: Opći uvjeti) i Uvjeta opskrbljivača H. E. d.o.o. za opskrbu električnom energijom iz 2017. g.

11. S obzirom da nije sporno da je tuženik evidentirani korisnik odnosno krajnji kupac električne energije na predmetnom obračunskom mjestu, upravo je tuženik dužan plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i uređenim uvjetima, kako to određuje čl. 61. st. 2. ZTEE.

Naime, upravo je tuženik u spornom razdoblju stvarni i ugovorni korisnik i potrošač na predmetnom obračunskom mjestu pa je stoga i odgovoran za ispunjenje iste obveze-plaćanje naknade za pruženu uslugu. Također, tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je podnosio prigovore na predmetne račune za utrošak električne energije.

12. Člankom. 115. Općih uvjeta je određeno da je krajnji kupac ovlašten podnijeti prigovor na račun u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, a što u ovom slučaju tuženik nije učinio.

13. U obrazloženju pobijanog dijela presude navodi se da je sud, budući da tuženik nije pridonio odgovarajući dokaz radi utvrđenja istinitosti svojih navoda glede stvarnog utroška električne energije, primjenom pravila o teretu dokazivanja koje obvezuje sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, u smislu čl. 221.a ZPP, tužbeni zahtjev u osporenom dijelu prihvatio.

14. Na taj je način pravilo o teretu dokazivanja pogrešno primijenjeno.

15. Izvadak iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (čl. 31. st. 1. OZ-a), ali isti nema pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP)) jer je riječ o privatnoj ispravi tužitelja koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika iz prigovora. Stoga je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju i nadalje bio teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a).

16. Činjenica, da tuženik nije prigovorio računu, nije odlučna u ovom postupku jer je isto pravo, a ne obveza potrošača, a teret dokaza o potrošnji na mjernom mjestu je na tužitelju, a ne na tuženiku.

17. Nesporno je naime da je tužitelj obračunao potraživanje na temelju procjene, a ne na temelju stvarne potrošnje na mjernom mjestu, čemu je tuženik prigovorio u postupku.

18. Tuženik ističe, a navedeno u postupku nije niti sporno, te proizlazi i iz isprava u spisu, da se od 12. svibnja 2019., dakle u utuženom razdoblju, nalazi u istražnom zatvoru Zatvora u Z. (prema prijavi boravišta, sve do 17.8.2019., dok se nakon toga nalazio u klinici V., zavod - pa je za podnošenje prigovora na račun očito bio objektivno spriječen).

19. Iz navedenog nadalje proizlazi, da tuženik doista nije niti mogao trošiti struju na mjernom mjestu, a tužitelj niti ne tvrdi da se radi o potrošnji, već o njegovoj procjeni potrošnje.

20. Tuženik je nesporno platio dio računa, koje je smatrao osnovanim, a odnosi se, kako proizlazi iz njegovog izračuna duga u odgovoru na tužbu od 9. studenoga 2021. na očitanu potrošnju, naknade koje se plaćaju neovisno o potrošnji i PDV. U tom je dijelu tužba povučena te je platni nalog stavljen izvan snage.

21. Nadalje tuženiku je na ročištu od 23.3.2022. naloženo dostaviti fotografiju na koju se pozvao radi možebitnog očitovanja, te je tuženik tu fotografiju i dostavio uz podnesak od 28.3.2022. Tuženik je naime objasnio da je uplatu izvršio prema potrošnji očitanoj na brojilu i dostavio fotografiju brojila iz koje je vidljivo stanje istog. 22. Tužitelj se nije očitovao na tu fotografiju nego je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva od 25.10.2021. te opravdao izostanak očitovanja na navode protivnika iz razloga prezauzetosti i opterećenosti H. – O. d.o.o., te također naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga te predlaže zaključenje rasprave.

23. Budući da tužitelj nije dokazao osnovanost svoje tražbine u preostalom dijelu, a tuženik je, suprotno navodima obrazloženja prvostupanjske presude, dostavio odgovarajuće dokaze, te njegovi navodi po mišljenju ovog suda dovode u sumnju točnost Izvatka iz poslovnih knjiga, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtjev iz točke I. izreke prvostupanjske presude je trebalo odbiti, a ne prihvatiti.

24. Tužitelj potražuje naknadu prema procjeni potrošnje, a tuženik je dostavio dokaz o potrošnji, prema kojem je izvršio nespornu isplatu, na koji se tužitelj nije očitovao niti je predložio dokaze na okolnost utvrđenja stvarne potrošnje na mjernom mjestu.

25. Time je tužitelj propustio dokazati osnovanost svoje tražbine u preostalom, spornom dijelu.

26. Radi toga je, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog trebalo ukinuti i u preostalom dijelu (čime je isti ukinut u cijelosti) te ujedno u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kako je navedeno (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova).

27. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačena je i odluka o troškovima parnice. Tužitelj je parnicu izgubio u cijelosti, pa je, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

28. Na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. ožujka 2023.

S u d a c:

Gordana Bošković Majerović, v.r.