Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-502/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Fankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. T. B. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku B. Z., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. K. d.o.o., OIB …, O., zastupano po punomoćnicima iz odvjetničkog društva S. & Z. iz O., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-22/2022-10 od 9. prosinca 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 7. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-22/2022-10 od 9. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru odlučeno je:

“I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena na temelju Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika E. B. iz Z., posl. br. Ovrv-8/2020 od 17. siječnja 2020. godine, i temeljem kojega je tuženik kao ovrhovoditelj zatražio pred FINA-om izravnu naplatu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava sa svih računa i oročenih novčanih sredstava tužiteljice kao ovršenika, a radi namirenja novčane tražbine tuženika kao ovrhovoditelja."

II Nalaže se tužiteljici da tuženiku isplati parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda i odluka o troškovima preinači i prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova i troškova žalbenog postupka, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-825/2020-8 od 2. prosinca 2021. upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga na koje se poziva u žalbi,

6. Tužiteljica prije svega ističe kako joj Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika E. B., posl. br. OVRV-8/2020 od 17. siječnja 2020. godine nikad nije dostavljeno. Stoga, potrebno je najprije ispitati jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog Rješenja o ovrsi. Obzirom da Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika E. B., posl. br. OVRV-8/2020 od 17. siječnja 2020. godine, tužiteljici nije nikada bilo dostavljeno kako bi na isto eventualno uložila prigovor, to nije moglo niti steći svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti pa nije bilo uvjeta za provedbu izravne naplate pred FINA-om. Tužiteljica nikada na gore naznačenoj adresi nije zaprimila nikakvo pismeno od strane javnog bilježnika E. B., nije zaprimila nikakvu obavijest da podigne pismeno u poštanskom uredu, a niti eventualnu obavijest o danu isticanja pismena na mrežnoj stranici e oglasna ploča sudova kako je to propisano čl. 8. Ovršnog zakona (NN broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 121/20, dalje u tekstu: OZ). Međutim, ono najbitnije, tužiteljica nema nikakvih dugovanja prema tuženiku i uredno je podmirila sve obveze koje je imala prema tuženiku. Naime, tužiteljica i njezin suprug su sa N. P., kao odgovornom osobom u trgovačkom društvu S. K. d.o.o. dogovorili izradu idejnih nacrta za uređenje interijera u njihovoj kući. Sve nacrte koje je N. P. izradila, i njihove izmjene, tužiteljica i njezin suprug, uredno su platili, i to jednim dijelom na račun društva S. K. d.o.o. u iznosu od 90.000,00 kuna, iako je stvarno cijena radova bila 46.000,00 kuna, a koji radovi su izvedeni samo djelomično, dok su dio novca uplatili na račun društva E. G. d.o.o., sada O. G. d.o.o. O., a dio na ruke M. Ž. Međutim, kod tužiteljice je došlom do nezadovoljstva s radom N. P. pa je odlučila prekinuti suradnju, prethodno uredno podmirivši sve obveze koje je imala prema istoj. Usprkos svemu ranije navedenom, N. P. je kao odgovorna osoba u trgovačkom društvu S. K. d.o.o. dana 30. rujna 2019. godine ispostavila na ime tužiteljice račun za dobavu materijala, transport i postavu krovne izolacije u iznosu od 38.005,00 kuna za usluge koje nikad nisu naručene niti pružene, niti se radi o društvu koje pruža takve usluge.

7. Iz spisa predmeta proizlazi, da je tužiteljica kao ovršenica podnijela prvostupanjskom sudu prijedlog za donošenjem rješenja, kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, uz obrazloženje da rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika E. B. iz Z. poslovni broj Ovrv-8/2020 od 17. siječnja 2020. nikada nije zaprimila.

8. Prema odredbi čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, dalje: OZ) na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.). Budući da je u konkretnom slučaju ovrhovoditelj osporio navode ovršenika, a ovršenik nije javnom ili javnoovjerovljenom ispravom dokazao osnovanost svojih navoda niti su činjenice na kojima se njegov prijedlog temelji općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, sud je donio zaključak kojim će ovršenicu, ovdje tužiteljicu, uputio da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga (iz stavka 1. ovoga članka) zbog kojeg je izjavio žalbu.

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje

- da ovršni postupak više ne postoji,

- da je ovrha valjano obavljena jer se u konkretnom slučaju, na temelju čl. 20. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN br. 131/20, dalje: ZIDOZ) ne primjenjuju odredbe čl. 1. st. 7. tog Zakona,

- da se tužba, prema čl. 52. st. 3. OZ, može podnijeti samo iz razloga istaknutih u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim.

10. Prije svega treba istaknuti, da se prema odredbi čl. 52. st. 3. OZ rješenje o upućivanju ovršenika u parnicu zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu donosi samo u slučaju kada je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. st. 1. točke 7. i točaka 9. do 11. toga Zakona.

11. U konkretnom slučaju žalba (prijedlog iz čl. 210. OZ) je podnesena zbog nevaljanosti dostave, dakle bitne povrede odredaba ovršnog postupka što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 5. OZ. Isto ne može, prema čl. 52. st. 3. OZ, biti razlog za upućivanje ovršenika u parnicu.

12. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je u rješenju posl. br. Ovr-825/2020., protiv kojeg je tužiteljica kao ovršenica imala pravo žalbe, razmotrio njezine navode te je pribavio očitovanje Javnog bilježnika E. B. o načinu dostave i ocijenio zahtjev ovršenice neosnovanim, smatrajući da nije dokazano da je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti stavljena protivno odredbama zakona.

13. U tom dijelu citirano rješenje podliježe kontroli višeg suda povodom žalbe, ukoliko je ista podnesena.

14. Prvostupanjski je sud međutim ocijenio citirane navode tužbe te utvrdio da nema mjesta primjeni čl. 1. st. 7. ZIDOZ, na koji se tužiteljica poziva odnosno da nije bilo obveze dostave obavijesti o danu isticanja pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova ubacivanjem u poštanski sandučić., dok su njezini navodi da ne bi zaprimila obavijest o primitku pismena javnog bilježnika, uspješno osporeni očitovanjem samog javnog bilježnika.

15. Žalbeni navodi, koji su istaknuti već u tužbi, o tome da tužiteljica tuženicima ništa ne duguje, ne mogu biti predmet razmatranja u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, kada nisu istaknuti u žalbi (prijedlogu iz čl. 210. OZ), bez obzira na razloge zbog kojih je tužiteljica propustila istaknuti te razloge.

16. Pri tom odbijanjem dokaznih prijedloga tužiteljice, sud nije povrijedio njezino pravo na raspravljanje iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP.

17. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

18. Na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene bitne povrede ZPP iz čl. 365. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić, v.r.