Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-4424/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice S.

V. iz N., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z. i 2. tuženika L. V. iz N., OIB: …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi 1. tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2218/20 od 16. rujna 2022. i žalbi tužiteljice protiv rješenja istoga suda, isti poslovni broj, u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2218/20 od 16. rujna 2022. i sudi:

I.a Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice S. V. iz N., koji glasi:

„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru, stalne službe u Pagu, pod poslovnim brojem 1-BPT: Ovr- 823/2019-3 od dana 28 listopada 2019. na nekretninama i to: 13/80 dijela zkč.br.2233/2 pašnjak, bez oznake površine, upisane u zk.ul. br. 1384 k.o. N., 13/80 dijela zkč.br. 2740/2 vinograd, bez oznake površine, upisane uzk.ul. br. 1384 k.o. N., 13/20 dijela zkč.br. 2115/2 vinograd u L., površine 256 m2, upisana u zk.ul. br. 729 k.o. N." po prijedlogu ovrhovoditelja- tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 protiv ovršenika L.

V. iz N., OIB: …, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 300.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 25. svibnja 2006. pa sve do isplate u iznosu od 5.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 28. listopada 2009.pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku ad.1 naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 4.000,00 (četiritisuće) kuna, sve u roku od 15 dana“ kao neosnovan.

I. b Nalaže se tužiteljici S. V. iz N., da 1. tuženiku Republici Hrvatskoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 630,43 eur (4.750,00 kn)[1] u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici S. V. iz N., da 1. tuženiku Republici Hrvatskoj naknadi trošak žalbe u iznosu od 165,90 eur (1.250,00 kn) u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice S. V. iz N., kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2218/20 od 16. rujna 2022. te se kao neosnovana odbija i zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

U odnosu na presudu

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru, stalne službe u Pagu, pod poslovnim brojem 1-BPT: Ovr- 823/2019-3 od dana 28 listopada 2019. na nekretninama i to: 13/80 dijela zkč.br.2233/2 pašnjak, bez oznake površine, upisane u zk.ul. br. 1384 k.o. N., 13/80 dijela zkč.br. 2740/2 vinograd, bez oznake površine, upisane uzk.ul. br. 1384 k.o. N., 13/20 dijela zkč.br. 2115/2 vinograd u L., površine 256 m2, upisana u zk.ul. br. 729 k.o. N." po prijedlogu ovrhovoditelja - tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 protiv ovršenika L.

V. iz N., OIB: …, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 300.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 25. svibnja 2006. pa sve do isplate u iznosu od 5.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 28. listopada 2009.pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku ad.1 naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 4.000,00 (četiritisuće) kuna, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žali se 1. tuženik Republika Hrvatska pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP).

84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13,

Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili da istu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

1 1 eur = 7,53450 kn

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha određena, na uvodno opisanim nekretninama, rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj Ovr- 823/2019-3 od 28. listopada 2019., koja ovrha je određena radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, 1. tuženika, koju ima prema ovršeniku, 2. tuženiku, na temelju ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-2238/2011 od 30. lipnja 2011.

5. Pozivom na čl. 59., čl. 84. st. 2. i 4. i čl. 290. Ovršnog zakona (Nar. nov. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., dalje: OZ), u vezi s čl. 122., čl. 123. i čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP, dalje: ZVDSP) te čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. nov. 63/19., 128/22., dalje: ZZK), kao i na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018., sud prvoga stupnja prihvaća tužbeni zahtjeva. U bitnom obrazlaže da 1. tuženika u konkretnom slučaju ne štiti povjerenje u zemljišne knjige jer da je mogao znati za raspolaganje 2. tuženika predmetnom nekretninom i to jer je nadležno tijelo prvotuženika još 2003. rješenjem oslobodilo tužiteljicu plaćanja poreza na promet nekretnina koje je stekla predmetnim ugovorom o darovanju. Pri tome se poziva i na shvaćanje Županijskog suda u Zadru iz odluke poslovni broj Gž-887/16-4 od 21. ožujka 2017. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-96/16 od 9. veljače 2016.

6. Ispitujući pravilnost i zakonitost takve odluke ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nadalje, iako se formalno ističe žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP u vezi s čl. 8. toga Zakona, žalitelj ne obrazlaže koje su to činjenice pogrešno ili nepotpuno utvrđene. Dapače, odlučne činjenice u žalbenoj fazi postupka nisu sporne (da je 12. prosinca 2003. između tužiteljica i njezina supruga sklopljen ugovor o darovanju predmetnih nekretnina, da tužiteljica do danas nije izvršila upis sebe kao vlasnice u zemljišnim knjigama, da je 1. tuženik protiv 2. tuženika ishodio pravomoćno i ovršnu sudsku odluku radi naknade štete u iznosu od 300.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, da u paricijskom roku 2. tuženik obvezu po toj presudi nije ispunio, zbog čega je 1. tuženik pokrenuo ovršni postupak radi prisilne naplate tražbine na predmetnim nekretninama, da je rješenjem nadležnog tijela tužiteljica oslobođena plaćanja poreza na darovanje). Stoga ovaj sud nije smatrao potrebnim posebno odgovarati na ovako općenito pozivanje žalitelja na ovaj žalbeni razlog, posebno jer na isti ne pazi po službenoj dužnosti.

8. Osnovano je, međutim, isticanje žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. točka 3. ZPP i to jer u postupanju žalitelja nema elemenata nesavjesnog postupanja zbog čega nije bilo mjesta niti prihvaćanju tužbenog zahtjeva.

9. Naime, zakonom nije propisana obveza ovrhovoditelja da istražuje je li nekretninama na kojima namjerava tražiti ovrhu raspolagano. Stoga takav propust ne čini ovrhovoditelja nesavjesnim. Upravo suprotno, ovrhovoditelja štiti povjerenje u zemljišne knjige, jer kao ovrhovoditelj nije trebao istraživati izvanknjižno stanje predmetne nekretnine (čl. 122. st. 1. i st. 3. ZVDSP), što znači niti ispitivati stanje zemljišnih knjiga kroz upite svojim tijelima je li upisani vlasnik ili osoba kojoj je nekretnina otuđena nekada prijavila raspolaganje poreznoj upravi ili ne, zbog čega stanje u zemljišnim knjigama možda nije istinito.

10. Osim toga, imajući na umu nesporne činjenice (navedene pod točkom 8. ovog drugostupanjskog obrazloženja) ovaj sud je shvaćanja da je tužiteljicu i 1. tuženika trebalo promatrati kao nesavjesnu stranu. Ovo jer su oboje kao bračni drugovi znali, odnosno tužiteljica je mogla znati, za postojanje tražbine 1. tuženika iz pravomoćne presude, za činjenicu da istu 1. tuženik nije ispunio u dobrovoljnom roku, kao i da 2016., kada je pokrenuta ovrha na novčanim sredstvima, nije bilo sredstava za naplatu iste, kao što tužiteljici, a ni 2. tuženiku nije moglo ostati nepoznata činjenica da u takvoj situaciji može doći i do ovrhe kakva je predmetna. Unatoč tomu tužiteljica nije smatrala potrebnim da od 2011. (iz koje godina datira ovršna isprava) do 2016. (kada je pokrenuta ovrha na novčanim sredstvima) pa ni do 2019. (kada je zatražena ovrha na predmetnim nekretninama) ishodi upis svoga vlasništva na temelju predmetnog ugovora o darovanju, iako za to nije bilo opravdanih razloga. Ista je samo, bez dokaza koji bi to potkrijepili, iskazala da neke od darovanih nekretnina nisu bile upisane kao vlasništvo njezina supruga, iako je isto neuvjerljivo s obzirom da ovrhu na predmetnim nekretninama ne bi ni bilo moguće odrediti da se ne radi o nekretninama koje su upisane kao vlasništvo 2. tuženika, za što je dostavljen i dokaz uz prijedlog za ovrhu. Stoga opisano držanje tužiteljica, ali i 1. tuženika, u opisanim okolnostima, po shvaćanju ovoga suda, upućuje na jedini zaključak, da je darovanje, zapravo, bilo učinjeno samo pro forme za slučaj nastanaka situacije kakva je predmetna kako bi se od moguće ovrhe sačuvale predmetne nekretnine, odnosno kako bi se svjesno osujetila mogućnost naplate tražbine na predmetnim nekretninama, jer da je bilo suprotno tada bi uknjižaba tužiteljičina prava vlasništva bila učinjena i bitno prije pokretanja predmetne ovrhe.

11. Stoga je pravilnom primjenom prava iz čl. 122.st. 1. i 3. i čl. 123. st. 1. ZVDSP valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i na temelju čl. 373.a st. 1. točka 1. i st. 5. ZPP, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

12. S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u postupku preinačena je i odluka o troškovima postupka (čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 380. točka 3. ZPP) na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP), dok je trošak na temelju te odredbe i čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Tarifa) priznat 1. tuženiku i to trošak odgovora na tužbu i sastava podneska od 11. svibnja 2021. za svaki u iznosu od 1.000,00 kn (132,72 eur, Tbr. 8/1. Tarife)[2] , trošak pristupa ročištu 13. travnja 2021. u iznosu od 250,00 kn (33,18 eur, Tbr. 9/5. Tarife), trošak pristupa ročištu 6. svibnja 2021. u iznosu od 500,00 kn (66,36 eur, Tbr. 9/2 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 2 1 eur = 7,53450 kn

4. srpnja 2022. i 22. kolovoza 2022. za svako u iznosu od 1.000,00 kn (132,72 eur, Tbr. 9/1. Tarife) ili ukupno 4.750,00 kn (630,43 eur).

13. Tuženiku je s obzirom na uspjeh sa žalbom priznat i trošak žalbe u zatraženom iznosu od 1.250,00 kn (165,90 eur, čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s Tbr. 10/1. Tarife).

U odnosu na rješenje

14. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na nekretnine i to 13/80 dijela zkč.br. 2226/2 pašnjak, bez oznake površine, upisana u z.k.ul. br. 1384 k.o. N. i 13/80 dijela zkč.br. 2739/2 vinograd, bez oznake površine, upisane u z.k.ul. br. 1384 k.o. N.

15. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

16. Žalba nije osnovana.

17. Sud prvoga stupnja odlučio je kao u izreci pobijanog rješenja pozivom na čl. 59. i 60 OZ, uz obrazloženja da rješenjem ovršnog suda, Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj Ovr-823/19-10 od 25. ožujka 2020. (list 9 spisa) tužiteljica nije upućena na pokretanje ovog parničnog postupka glede nekretnina iz izreke pobijanog rješenja.

18. Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja ocijenjeno je da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. toga Zakona.

19. Nadalje, osnovanost žalbenog razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP ovaj sud nije posebno ispitivao jer se u žalbi ne obrazlaže koje činjenice i zašto tužiteljica smatra da su pogrešno ili nepravilno utvrđene, a na isto ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

20. Konačno, kako nije sporno da je spomenutim rješenjem tužiteljica upućena na pokretanje ovog parničnog postupka samo glede točno određenih nekretnina kao predmeta ovrhe i to onih iz izreke prvostupanjske presude, a protiv tog rješenja tužiteljica se nije žalila, iako je imala to pravo, to je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom prava na koje se pozvao zakonito odlučio kao u izreci pobijanog rješenja u odnosu na nekretnine navedene u žalbom pobijanom rješenju.

21. Zbog rečenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju čl. 380. točka 2. ZPP.

22. Tužiteljici trošak žalbe nije priznat jer sa žalbom nije uspjela (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 7. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan, v.r.