Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 5 Gž-3836/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sabine Dugonjić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B., OIB…, iz V., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika HEP – O. d. s. d.o.o., OIB…, Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3259/14-123 od 27. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3259/14-123 od 27. lipnja 2022., u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.014.065,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. listopada 2014. do isplate (toč. I. izreke), kao i naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 312.671,87 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2022. do isplate (toč. II. izreke). Odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 141.953,13 kn sa zateznim kamatama (toč. III. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod toč. I. i II. izreke žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda tuženika i predlaže njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova toga odgovora.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.014.265,04 kn zbog korištenja njegove energetske infrastrukture koju tuženik drži u svom posjedu i koristi bez naknade, i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za predaju u posjed tužitelju predmetne energetske infrastrukture.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi određeno ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nema nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati njezinu pravilnost i zakonitost.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je tuženik u posjedu elektroenergetske infrastrukture koja je predmet spora i da ju vodi u svojim poslovnim knjigama. Nije sporno niti da su stranke vodile pregovore o otkupu predmete infrastrukture, no da sporazum nisu postigle. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je društvo I. d.o.o. Z.², koje je bilo u vlasništvu tužitelja, u razdoblju od 1995. do 2002. izgradilo elektroenergetsku strukturu od N. do V., ali se nakon promjena Zakona o energiji („Narodne novine“, broj 120/12. dalje: ZOE) i Zakona o tržištu električne energije(“Narodne novine” broj 22/13 – dalje: ZOTEE) više nije moglo baviti pružanjem usluge opskrbe električnom energijom, već je tuženik preuzeo niskonaponske mreže, pa tako i predmetnu infrastrukturu koju je preuzeo 2001. i do danas ju koristi bez ikakve naknade;

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj St-16/02 od 27.4.2006. zaključen stečajni postupak nad društvom I. d.o.o. Z.² u stečaju;

- da su Općina V. i društvo I. d.o.o. u stečaju 3.11.2006. sklopili Ugovor o prijenosu vlasništva kojim su kod Trgovačkog suda u Zadru, u predmetu P-203/05 15.3.2006. sklopili sudsku nagodbu prema kojom je Infrastruktura d.o.o. u stečaju isplatila Općini V. 500.000,00 kn kako bi Infrastruktura d.o.o. u stečaju mogla sklopiti s H. e. ugovor o kupoprodaji dijela kabelske mreže, te je Općina V. istim ugovorom izvršila prijenos prava vlasništva na I. d.o.o. u stečaju i to kabelske mreže niskog napona kako je ranije navedeno;

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj St-545/13-1 od 10.6.2013. nastavljen stečajni postupak nad stečajnim dužnikom Stečajna masa I. d.o.o. Z. zbog naknadno pronađene imovine, te je rješenjem poslovni broj St-545/13-3 od 20.5.2014. zaključen postupak vođen radi naknadne diobe Stečajne mase I. d.o.o. Z.² u stečaju i odlučeno je da će stečajni upravitelj višak pri završnoj diobi predati svakoj osobi koja ima udjela u dužniku;

- da je stečajni upravitelj I. d.o.o. u stečaju, Stečajna masa rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj St-545/13-3 od 3.6.2014., prenio u vlasništvo preostalu imovinu stečajnog dužnika I. d.o.o. Z.² u stečaju nakon završene diobe jedinom vlasniku J. B. (tužitelju) i to: 1.) kabel 20 KV od „TS Lučica do TS Vir 1“, 2.) kabel 20 KV od TS „R. do križanja prema TS V. 6, 3.) TS „V. S.“ (građevinski dio i transformator) i 4.) KABEL 2x20 KV od TS 110/20 KV N. do V. (duljina trase 3 km), koja imovina se nalazi u posjedu i koju koristi HEP;

- da je tuženik se na ročištu 31.3.2021. (list 358 spisa) na upit suda naveo da je predmetna infrastruktura bila građena u etapama od travnja 1995. do 2002. i da ju je on u etapama i preuzimao, na način da je predmetne kablove, tj. srednjenaponsku mrežu preuzeo 2002. što potvrđuju Ispitni protokoli i Nalazi za puštanje pod napon, a da je trafostanicu preuzeo 2005. što potvrđuju Nalozi za puštanje pod napon i za uključenje;

-da je provedenim građevinskim vještačenjem po I. e. d.o.o. i njegovoj dopuni utvrđeno da ukupna procijenjena vrijednost elektroenergetske infrastrukture s obračunatom amortizacijom iznosi 2.014.265,0 kn.

10. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je prihvatio glavni tužbeni zahtjev i obvezao tuženika pozivom na odredbu čl. 210. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje. ZOO) da isplati tužitelju novčanu naknadu u visini stvarnih troškova izgradnje elektroenergetske strukture, umanjeno za obračunatu amortizaciju.

11. Utvrđenja suda prvog stupnja i primjenu materijalnog prava, kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

12. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženik koji od 2001. drži u posjedu elektroenergetsku infrastrukturu tužitelja, koristi se njome i vodi ju u svojim poslovnim knjigama, bez ikakve naknade, za sebe ostvario korist na štetu imovine tužitelja, i da mu je u obvezi isplatiti naknadu u visini stvarnih troškova predmetne elektroenergetske infrastrukture.

13. Iz sadržaja prednje citiranih rješenja Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj St- 545/13-3 od 20.5.2014. i 3.6.2014. pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je u postupku vođenom radi naknadne diobe stečajne mase stečajnog dužnika I. d.o.o. Z.² u stečaju, na tužitelja kao jedinog vlasnika prenesena u vlasništvo preostala imovina stečajnog dužnika i to: 1.) kabel 20 KV od „TS L. do TS V. 1“, 2.) kabel 20 KV od TS „R. do križanja prema TS V. 6, 3.) TS „V. S.“ (građevinski dio i transformator) i 4.) KABEL 2x20 KV od TS 110/20 KV N. do V. (duljina trase 3 km), koja imovina se nalazi u posjedu i koju koristi HEP (tuženik). Stoga žalbeni navodi tuženika kojima osporava vlasništvo tužitelju nisu osnovani.

14. Visina novčane naknade koju predstavlja ukupna procijenjena vrijednost elektroenergetske infrastrukture s obračunatom amortizacijom pravilno je utvrđena provedenim građevinskim vještačenjem i njegovom dopunom u iznosu od 2.014.265,04 kn sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate (čl. 214. ZOO).

15. Vezano za žalbene navode tuženika da građevinski vještak nije imao pristup elektroenergetskom objektu TS i da nije izvršio uvid u projektnu i tehničku dokumentaciju, valja odgovoriti da iz nalaza i mišljenja vještaka (list 198-232 spisa) proizlazi da su trase i položaj transformatorske stanice TS V. S. pregledane od strane vještaka u prisutnost tužitelja i njegova punomoćnika, dok se tuženik, koji je bio uredno pozvan, nije odazvao očevidu. Vještak je pojasnio da nije bilo moguće provjeriti sadržaj energetske i elektromonterske elektroničke opreme u samoj TS, jer se ključevi nalaze kod tuženika, zbog čega su u troškovniku navedene projektantske količine predmetnih elemenata sustava koje su prikazane količinama i tipom koji se nalazi u sudskom spisu. Stanje zatečeno na uviđaju opisano je u točki 1.2. nalaza i mišljenja i vidljivo je iz fotodokumentacije koja je sastavni dio nalaza i mišljenja, dok je procjena tržne vrijednosti predmetne elektroenergetske infrastrukture izrađena prema važećoj tehničkoj i zakonskoj regulativi, terminologiji i trenutno prosječnim cijenama materijala i usluga.

16. Građevinski vještak Ž. Ž. iz I. e. d.o.o., u svom je usmenom očitovanju otklonio sve prigovore tuženika isticane tijekom postupka, a ponovljene u žalbi koji se odnose na četiri točke iz nalaza i mišljenja pod nazivom „Projektna dokumentacija u pripremni radovi,“ odnosno devet stavki na svim trasama koje se odnose na izradu projekta koji je neophodan kod izrade i postavljanja kabela. Pojasnio je da se stavka 1 – odnosi na izradu geodetskih elaborata bez kojih uopće nije moguće projektirati trasu, stavka 2 – se odnosi na izradu projekta, bez koje nije moguće izvođenje trase, stavke 3. i 4. – odnose se na potrebne dozvole, stavke 5 i 6 – odnose se na pregled trase i iskoličenje, stavke 7 i 9 – odnose se na regulaciju prometa, dok se stavka 8 – odnosi na obilazak trase i da su sve navede stavke obuhvaćene troškovnikom, jer su bile nužne i neophodne za izvođenje radova.

17. Tuženik je nakon usmenog očitovanja predložio provođenje dopunskog građevinskog vještačenja na okolnost utvrđivanja vrijednosti elektroenergetske infrastrukture s amortizacijom za razdoblje od vremena izgradnje infrastrukture do neformalnog preuzimanja iste od strane tuženika (tuženik tvrdi da je predmetne kablove, tj. srednjenaponsku mrežu preuzeo 2002. a trafostanicu 2005.), koji dokazni prijedlog je i proveden (list 371-377 spisa), te je utvrđeno da ukupna procijenjena vrijednost elektroenergetske infrastrukture s obračunatom amortizacijom iznosi 2.014.254,04 kn.

18. S obzirom da je tuženik naknadno iznio i nove prigovore vezane za stavke troškovnika na sva četiri objekta u visini od 135.600,00 kn, isti vještak ih je u svom drugom usmenom očitovanju iste otklonio navodeći da je za izgradnju trase i postavljanja elektroenergetskih kablova neophodno prethodno izvršiti snimanje trase i geodetske izmjere, sačiniti geodetski projekt, ishoditi dozvolu, iskolačiti trasu, napraviti projekt regulacije prometa i označiti trasu, te da su svi prednje navedeni radovi bili nužni da bi se uopće moglo pristupiti iskopima i polaganju elektronskih kabela. U odnosu na prigovore koji se odnose na trasu od R. do križanja trafostanice V. 6, trafostanicu V. S. i trasu od N. do V. vještak navodi da se radi o istim prigovorima, jer je za sve navede trase, kako je već naveo, bilo potrebno izvršiti pripremne radove i sačiniti projektnu dokumentaciju temeljem koje su se mogli izvoditi radovi na svakoj pojedinoj trasi, te da je isto tako bilo potrebno izvesti završne radove i radove na ispitivanju koji se ponavljaju u troškovniku za svaku pojedinu trasu. Zaključno, vještak ponavlja da bez izvođenja pripremnih i završnih radova uopće ne bi bilo moguće izvesti radove na postavljanju elektroenergetskih kablova i izraditi trafostanicu, niti bi tuženik mogao preuzeti te radove od tužitelja i pustiti ih u pogon, a što je učinio.

19. Kako je građevinski vještak u svojim usmenim očitovanjima otklonio sve prigovore tuženika i jasno i neproturječno obrazložio svoja utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje i dopunu vještaka I. e. d.o.o., koji je dan stručno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke, dok su prigovori tuženika isticani tijekom postupka, a ponovljeni u žalbi neosnovani u cijelosti.

20. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava prihvaćen glavni tužbeni zahtjev.

21. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP, te toj odluci tuženik žalbom određeno niti ne prigovara.

22. Slijedom iznijetog, i jer nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 7. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Jasenka Grgić, v.r.