Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž-4658/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. i o., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici M. Č., odvjetnici iz Z., protiv tuženika G. J. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik G. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2739/2021-16 od 20. listopada 2022., dana 7. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2739/2021-16 od 20. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-6368/2021 od 24. ožujka 2021. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 600,00 kuna/79,63 EUR1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. listopada 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.“

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda a tužitelju dosude troškovi parničnog postupka.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio, da nisu počinjene bitne povrede ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije ostvarena niti bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., kako se prigovara u žalbi, budući da presuda sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, koji su u skladu s izrekom presude i dokumentacijom u spisu predmeta, a kako će biti nastavno obrazloženo.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade za pruženu komunalnu uslugu opskrbe vodom u stambenom prostoru u Z., za razdoblje od 22. travnja do 26. svibnja 2020.

7. Sporna je, i u ovoj žalbenoj fazi, pasivna legitimacija tuženika.

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, ocijenivši osnovnim prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika. Nije sporno da je račun, koji je predmet spora dospio i nije plaćen.

9. Sud je utvrdio da je tužitelj kao korisnika imao zavedenog tuženika za stambeni prostor na adresi u Z., sistemski broj objekta … te da se utuženo potraživanje odnosi na razdoblje od 22. travnja do 26. svibnja 2020. u iznosu od 633,49 kuna.

10. Odredbom čl. 205. st. 2. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14. i 46/18., dalje ZOV) propisano je da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a da je obveznik plaćanja vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik).

11. Odredbama čl. 4. i 5. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga ("Službeni glasnik Grada Z." broj 17/13., dalje Opći uvjeti) propisano je da se odnos između isporučitelja i korisnika vodnih usluga uređuje ugovorom. Nadalje je odredbom čl. 3. toč. 14. Općih uvjeta propisano da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine i koja je s isporučiteljom sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je temeljem ovih Općih uvjeta izjednačena s tim osobama. Isto tako je i odredbom čl. 8. st. 1. Općih uvjeta propisano da se s vlasnikom nekretnine i na njegov zahtjev sklapa ugovor o priključenju na sustav javne vodoopskrbe, odnosno ugovor o priključenju na sustav javne odvodnje te da se iznimno takav ugovor može sklopiti i s posjednikom nekretnine koji se želi priključiti na mrežu opskrbe pitkom vodom ili mrežu odvodnje, uz suglasnost vlasnika nekretnine.

12. Tužitelj u ovom postupku ne tvrdi, a posljedično tome niti ne dokazuje da bi s tuženikom sklopio ugovor u smislu navedenih propisa, a navedeno posebno uzimajući u obzir da tuženik činjenično osporava da bi u utuženom razdoblju, prije stjecanja vlasništva nekretnine u …, bio korisnik usluge tužitelja. Svoje potraživanje tužitelj temelji na izvatku iz poslovnih knjiga čija je vjerodostojnost osporena po tuženiku, ispostavljenim računima, matičnim evidencijama – pregledom obveznika na objektu. U svezi navedenog valja reći da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (čl. 31. st. 1. OZ-a), ali isti nema pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP)) jer je riječ o privatnoj ispravi tužitelja koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika iz prigovora. Stoga je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju i nadalje bio teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (čl. 7. st. 1. i 219. st. 1. ZPP-a).

13. Tužitelj navodi da je tuženik zaveden kao vlasnik predmetne nekretnine, međutim niti navodi niti dostavlja dokaz temeljem čega bi tuženik bio zaveden kako korisnik usluge tužitelja u utuženom razdoblju. Tuženik dostavlja e-mail korespondenciju od 7. rujna 2020. (listovi 13-14 spisa), iz koje proizlazi da je tuženik obavijestio tužitelja da je 3. lipnja 2020. ugovorom o kupoprodaji stekao predmetnu nekretninu. Također, iz predmetne korespondencije proizlazi da je tuženik podnio prigovor na račune koji se odnose na potrošnju u razdoblju koje prethodi primopredaji nekretnine 7. kolovoza 2020. Navedeni datum sud je utvrdio i uvidom u Zapisnik o primopredaji nekretnine od istog dana (list 12 spisa).

Valja istaknuti i da iz neslužbene kopije Izvatka iz zemljišne knjige, povijesni prikaz, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ZK odjel Z., broj ZK uloška: 1838, k.č.br. 1599/1, k.o. Š. od 16. lipnja 2020. (listovi 27-29 spisa), koje je sam tužitelj dostavio u spis, proizlazi da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine od 3. lipnja 2020.

14. S obzirom da tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a), nije podnio ovom sudu dokaze iz kojih bi proizlazila osnova temeljem koje je za plaćanje komunalne usluge u utuženom razdoblju (odnosno, prije stjecanja vlasništva nekretnine) zadužen tuženik, to sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je tuženik nositelj stvarnog ili obveznog prava po kojem bi bio u obvezi platiti utuženo potraživanje, odnosno nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, te je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev.

15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog ukinut je u cijelosti te je ujedno u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kako je navedeno u točki I/ izreke presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova.

16. Prema odredbi čl. 3., 4 i 5. Odluke o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (Službeni glasnik Grada Z., br. 4/2003. od 11.2.2003) prijašnji potrošač vode odgovara zajedno i solidarno s novim potrošačem vode sve dok pisanim putem ne obavijesti isporučitelja usluge o promjeni vlasnika odnosno korisnika.

17. Prema odredbama čl. 9. stavak 3. i 4. Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda, dotadašnji korisnik usluge i novi korisnik dužni su o nastaloj promjeni obavijestiti isporučitelja usluge u roku od 8 dana te solidarno dogovaraju za plaćanje komunalnih usluga do trenutka dostavljanja vjerodostojne dokumentacije o promjeni korisnika.

18. Tuženik je tužitelja obavijestio o nastaloj promjeni te ga je prema vlastitim navodima, tužitelj od lipnja 2020. uveo u sustav evidencije korisnika.

19. Tužitelj u žalbi ponavlja sva činjenična utvrđenja i pravnu argumentaciju iz postupka, zanemarujući činjenicu, da iz njegove vlastite dokumentacije i to upravo spornog računa od 25.6.2020. (list 58 spisa), proizlazi da se radi o računu za vodne usluge i naknade od 22.4.2020. do 26.5.2020.

20. Radi se dakle o uslugama i naknadama iz razdoblja prije nego je tuženik postao vlasnik nekretnine i korisnik usluge tužitelja i prije nego što ga je tužitelj mogao evidentirati kao korisnika.

Činjenica, da je račun ispostavljen 25.6.2020., dakle nakon što je tuženik postao vlasnik nekretnine, ne utječe na navedeni zaključak, budući da se na računu izričito navodi da se radi o uslugama i naknadama za prethodno razdoblje, zaključno do 26.5.2020., dakle razdoblje kada tuženik nije bio niti vlasnik nekretnine niti korisnik usluga tužitelja u istoj.

21. Radi toga je materijalno pravo citiranih odredaba Odluke o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen.

22. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP, a istom se u žalbi određeno ne prigovara.

23. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. ožujka 2023.

S u d a c:

Gordana Bošković Majerović, v.r.