REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1067/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-197/2020-2 od 22. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1415/2019- 15 od 28. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj 7. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaća se revizija tuženice, te se preinačuju presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-197/2020-2 od 22. rujna 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1415/2019-15 od 28. studenog 2019., na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I/ Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, (dalje u tekstu: tuženik), da tužitelju M. M. iz Z., OIB: …, (dalje u tekstu: tužitelj), isplati neto iznos od 15.798,72 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to na:
- iznos od 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2015. pa do isplate,
- iznos od 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2016. pa do isplate,
- iznos od 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2017. pa do isplate,
- iznos od 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2018. pa do isplate,
- iznos od 3.684,00 kuna od 1. siječnja 2019. pa do isplate,
po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče počevši od 28. studenoga 2019. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
III/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovan."
II. Nalaže se tužitelju M. M. naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od 995,42 EUR/ 7.500,00 kuna, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Općinski radni sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pr-1415/2019-15 od 28. studenog 2019. pod točkom I. izreke naložio je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 15.798,72 kuna neto s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude, pod točkom II. izreke naložio je tuženici nadoknaditi tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2019. do isplate, sve u roku od 8 dana, a pod točkom III. izreke je odbio zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.
2. Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž R-197/2020-2 od 22. rujna 2020. odbio je žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3759/2020-2 od 8. prosinca 2020., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-197/2020-2 od 22. rujna 2020., zbog sljedećih pravnih pitanja:
"1. Je li tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine", broj 76/09 i 92/14), koji propisuje što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?
2. Može li tužitelj ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), koji propisuje da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar Pravilnikom iz čl. 2. i čl. 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine", broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?"
4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog gore navedenih pravnih pitanja, u kojoj je predložila preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženice iz revizije i predložio je odbiti reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu 15.798,72 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabavke građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2014. do 2018.
8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:
- da je tužitelj zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova, Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Službi traseoloških vještačenja na radom mjestu vještak za balistička i mehanoskopska vještačenja,
- da tužitelj zadužuje službenu značku i iskaznicu, oružje i streljivo,
- da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove svog radnog mjesta isključivo u građanskom odijelu, primjenom policijskih ovlasti.
9. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi smatraju da je tuženica dužna tužitelju isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakona o policiji („Narodne novine” broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 - dalje: ZOP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega su prihvatili tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna.
10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
12. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu za nabavku građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.
13. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO-a, čl. 28. st. 5. ZOP-i i čl. 3. Pravilnika tuženica analizira sadržaj poslova policijskog službenika – vještaka za balistička i mehanoskopska vještačenja, koje je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju te odredbu čl. 3. ZPPO-a i tuženica ističe da tužitelj ne obavlja nikakve policijske poslove već poslove vještačenja koji poslovi nisu policijski.
14. Uz navedeno poziva se i na jedinstvenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu svojih odluka pravomoćno utvrdio da policijski službenici raspoređeni u centru za Forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti na temelju ZPPO-a i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo.
15. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.
16. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZOP-i propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.
17. Odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZOP-i propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.
18. Odredbom čl. 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.
19. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.
20. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZOP-i način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZOP-i dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti, jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti i isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP-a.
21. Stoga je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužitelj ima pravo na građansko odijelo temeljem samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj, već ono, suprotno tvrdnji tužitelja, kako je navedeno, ima konstitutivni značaj, jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-257/2021-2 od 25. svibnja 2021., Rev-580/2021-2 od 20. srpnja 2021. i dr.).
22. S obzirom da tužitelj i ne tvrdi da je stavljen na takav popis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužitelj predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZOP-i slijedom čega tužitelju nije ni priznato pravo na građansko odijelo.
23. Budući da su slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su unatoč činjenici da o pravu tužitelja na troškove nabave građanskog odijela nije odlučeno u upravnom postupku tužitelju dosudili te troškove, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
24. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012, 103/14, 118/14 i 37/22 – dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora (15.798,72 kuna) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8/1 OT), trošak zastupanja na ročištima od 5. rujna 2019. i 6. studenog 2019. (Tbr. 9/1 OT) u iznosu od po 1.000,00 kuna, trošak pristupa na ročište za objavu presude 28. studenog 2019. (Tbr. 9. toč. 3. OT) u iznosu od 500,00 kuna, trošak žalbe (Tbr. 10/1 OT) u iznosu od 1.250,00 kuna i trošak sastava revizije (Tbr. 10/6 OT) u iznosu od traženih 1.250,00 kuna, odnosno ukupno 7.500,00 kuna/ 995,42 EUR.
25. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1 euro: 7,53450 kuna).
Zagreb, 7. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
